Kad govorimo o upravljanju emocijama u prvom planu su nam one neugodne, poput ljutnje, tuge i straha, koje želimo ili izbjeći ili iscijeliti rane koje su nam zadale. Mnogi misle da će se nakon toga spontano pojaviti one ugodne, poput ljubavi, radosti i strasti, koje nas pokreću i omogućuju da ustrajemo na putu do željenih ciljeva. Stoga se iznenade kad se, nakon rješavanja neugodnih emocija, ne osjećaju ispunjeno, već prazno. Prostor koji kroz upravljanje emocijama oslobodimo od neugodnih emocija trebamo sustavno i svjesno napuniti ugodnim emocijama te ih njegovati, kako bi se trajno nastanile u našim srcima. U drugoj epizodi DNK poduzetnika možete čuti od uspješnih poduzetnika, ali i od našeg Igora, kako da upravljanje emocijama bude učinkovito, unatoč brojnim objektivnim poteškoćama. Igora i danas u Graweu pamte kao iznimno energičnu osobu, koja je s velikom strašću poticala i održavala strast više stotina zaposlenika. Istovremeno, životne poteškoće su mu dale svako pravo da se odluči na trajnu ljutnju, prebacivanje odgovornosti i samosažaljenje. Izabrao je na njih odgovoriti strašću, pa vam svakako preporučamo gledanje, jer možda u istoj dilemi pomogne i vama!
Iva Šulentić: U životu nas pokreću emocije. Sve što radimo, radimo zbog toga što volimo. Strast je to što nas gura naprijed. Što mislite, jesmo li svi strastveni? Jeste li vi strastveni? Je li strast nužna za uspjeh? Ostanite i saznajte odgovore na ova pitanja.
Kada si se ti zapravo počela baviti kolačima i u kojem trenutku si odlučila da će „Šlag na kraju“ biti brend tvoje ljubavi prema kolačima? Od tud je sve to i krenulo, ne iz potrebe za poslom ili egzistencijom.
Ljubav + strast = uspjeh
Iva Erić: Kod mene, iskreno, nije bio taj jedan odlučujući moment ili jedna ta odluka gdje sam ja rekla: „Okej, idem se baviti ovome“ nego se zapravo sve događalo spontano. Ja cijeli život kuham i pečem kolače. Imam veliko poštovanje prema namirnicama i kuhanju. Onda sam odlučila što kad bi te dvije svoje strane - ljubav prema kuhanju i kreativnost, spojila u jednu. Nisam znala hoće iz toga nastati nešto super, niti hoće li mi to biti poslanica, niti sam mislila da će mi ovo biti posao. Kad sam vidjela da bi ljudi stvarno platili za ono što radim tu se stvorila neka poslovna ideja i tako je krenulo.
Iva Šulentić: Izvor rijeke tvog poslovnog procesa i ideja doista je bila ljubav i strast.
Iva Erić: Pa je, ljubav i strast. Mislim da to nisam imala, teško da bi uopće uspjela do ovdje dogurati. Mislim da ako nemaš strast prema nečemu i učinkovito upravljanje emocijama, onda nećeš ni moć proći sve te probleme ili nedaće koje te čekaju na putu. Poduzetništvo je krvav put, to stvarno svi poduzetnici mogu reći. Ako nemaš to nešto u sebi taj neki nagon, žeđ, glad za nečime, onda ćeš nakon prve prepreke odustati.
Iva Šulentić: Kako u životu, tako i u poslu - strast je jedna od najvažnijih karakteristika i tajni poduzetničkog uspjeha, bilo da čovjek razmišlja o pokretanju vlastitoga posla ili promjeni karijere bilo bi dobro da uzme u obzir strast i motivacije. Karakteristike poput discipline, talenta, sreće i upornosti su također, izrazito bitna, no strast je ta koja čini najznačajniju razliku. Kako procijeniti je li strast vrijedna rizika pokretanja vlastitoga posla i može li čovjek biti uspješan ako nije strastven? Odgovore će nam dati stručnjaci.
Igore, što je strast?
Strast zaposlenika
Igor Pureta: Strast je jedna emocija koja nam pomaže u životu da nam bude lakše, da nam bude ljepše i da se lakše nosimo s situacijama koje nas okružuju. U svojoj karijeri sam često ili puno zapošljavao ljude koji su tu strast imali. Zašto? Zato što ljudi koji imaju strast pridonose svojom strašću, svojom emocijom, svojim prisustvom boljoj i ljepšoj atmosferi. Oni su prihvatljiviji klijentima jer su pozitivniji, oni su prihvatljiviji članovima tima jer ih okupljaju oko te svoje strasti. Oni svojom strašću kojom gledaju posao zamišljaju posao kakav bi mogao izgledati, a ne samo da ga odrade ili da se usmjere na zadatak.
Iva Šulentić: Je li to onda subjektivan dojam ili se strast može nekako izmjeriti ako kažete da ste zapošljavali ljude uglavnom koji su bili izuzetno strastveni?
Igor Pureta: Može se izmjeriti, međutim, jako je važan subjektivan dojam. Strast mora odgovarati strasti koju imaju ljudi koji već jesu u timu ili koju bismo željeli imati u timu, a procjena odgovara li strast kandidata i novog člana tima samom timu je subjektivna. Ne možemo je nekako ukalupiti, objektivizirati ili slično. Mi moramo vidjeti da li taj član tima nama odgovara ili ne svojim ponašanjem, svojim stavom, svojom strašću, možemo li s njim ostvariti partnerski odnos.
Iva Šulentić: Emocija strasti kod poduzetnika povećava predanost poduzetničkim pothvatima. Zapravo učinkovitim upravljanjem emocijama, emocija strasti smanjuje emociju straha od poslovnih neuspjeha. Neka istraživanja kažu da su poduzetnici puno zadovoljniji u svojim poslovima, odnosno karijerama od ljudi koji rade u poslovnim organizacijama. Kako bi to provjerila, posjetit ćemo jednog mladog poduzetnika koji je sam sebi stvorio posao tako što je otvorio Park znanosti.
Jesu li poduzetnici sretniji i zadovoljniji svojim poslom, odnosno karijerom, od ljudi koji su zaposleni u organizaciji?
Kroz upravljanje emocijama prrbrodi strah od neuspjeha
Luka Veverec: Iz osobnog iskustva, probao sam i jednu i drugu medalju, moram reći da jesu. Ovdje kada sam svoj na svom, ipak sam sebi određujem određena pravila, sam sebi kreiram organizacijsku kulturu, sam se bi kreiram određeni period tj. vrijeme koje mi je zapravo najcjenjeniji resurs, tako da definitivno jesu.
Iva Šulentić: Što to za tebe jest biti sretna osoba?
Luka Veverec: Šta zapravo znači biti sretan? Ja sam sretan kad vidim u Parku znanosti reakcije „klinaca“ koji nama dolaze. Kad vidim njihovu reakciju na ono što mi radimo već duži niz godina. Tu njihovu reakciju, oduševljenja, zabave i veselja to mi je najveća sreća u ovom poslu.
Iva Šulentić: Je li tebi ta sreća u poslu, s obzirom da kažeš da si isprobao dvije medalje, pomaže u upravljanju emocijama, u tome da te manje strah ili da te uopće nije strah neuspjeha?
Luka Veverec: Ja mislim da taj strah, koji se javlja kod upravljanje emocijama od nečeg nepoznatog je normalna stvar i čak dobrodošla. Kad kroz upravljanje emocijama to pregaziš jedanput, daje ti snagu da sljedeći put kada se nešto slično pojavi moraš još jači i bolji biti u tome. Kad toga ima, lakše se to sve prebrodi.
Strast je energija
Iva Šulentić: Je li strast nužno potrebna da bismo uspjeli?
Tanja Pureta: Ona nije nužna za uspjeh. Za uspjeh je dovoljno da čovjek ima jednu racionalnu odluku, učinkovito upravljanje emocijama, da zna kojim ponašanjima će doći do cilja i onda može vrlo racionalno, odgovorno, savjesno i disciplinirano provoditi ponašanje i doći do svog željenog cilja. Međutim, zašto je ona važna i zašto je jako dobro da ju osoba ima ako želi ostvarit neki cilj? Zato što je strast energija, a energija nam je silno važna da dođemo do nečega. Strast nam daje jednu veliku razinu energije, da napravimo veliku količinu posla, puno veću količinu nego što možemo iz discipline napraviti. I ono što je najvažnije kad se suočimo s preprekama, strast u upravljanje emocijama nam omogućuju da puno lakše pronađemo kreativni odgovor na njih. Naime, ako racionalno postavimo cilj, onda ćemo se na svakoj prepreci pitati je li nam to trebalo? Nastaviti dalje ili odustati? Ako strasno vjerujemo u nešto, prepreke nam neće biti nešto što nam je prepreka, nego samo još jedan novi kreativni zadatak na koju trebamo naći rješenje.
Iva Šulentić: Nađeš li svaki dan jednaku motivaciju u strasti i ljubavi za ono što radiš ili si daš nekad predah i od toga?
Iva Erić: Svaka emocija je promjenjiva, tako da je nerealno očekivat da ćeš svaki dan biti jednako „nabrijan“ na nešto što radiš. Jednostavno imaš loše dane, ponekad ti ne ide, nekad su neki problemi u pitanju koji te shrvaju. Mislim da je cilj učinkovito upravljanje emocijama, jednostavno imati razumijevanja sam prema sebi, prihvatiti da su ti loši dani isto sastavni dio toga, a ne dopustiti da ti loše dani preuzmu i totalno odvrate od svog smjera. Prihvatiti da će neki dani biti super, strastveni, supermotivirani, onda njih iskoristiti do maksimuma, a dane koji nisu takvi reći „Okej, danas odlažem svoje špatulice i idem šetati po gradu, umjesto da se forsiram“.
Mi dajemo ton situaciji
Iva Šulentić: Kako u sebi njegovati tu strast?
Igor Pureta: Jednostavno je ovako kad je na riječima. Zašto? Zato što mi kad krećemo jedan poduzetnički pothvat, onda imamo tu strast u sebi. Mi u svom svakodnevnom radu i upravljanju emocijama susrećemo se sa različitim situacijama. One mogu biti pozitivne, mogu biti negativne, ali tu pozitivnu ili negativnim konotacijama i dajemo mi sami. Skloni smo tome kao ljudi gledati negativne stvari: „To se samo meni dešava. Zašto sada ja?“ S time sami sebi umanjujemo tu pozitivnu energiju, strast prema poslu, koncentriramo se na operativne zadatke, odrađujemo ih i zanemarujemo onu lijepu stranu zbog koje smo uopće krenuli u posao. To je da napravimo nešto, da se ponosimo nečime, da pokažemo svijetu da smo vrijedni i da je naša ideja vrijedna, da naše poduzeće koje smo utemeljili i koje vodimo i s kojim nešto stvaramo doprinosi tom svijetu. Mi dajemo ton tome je li situacija oko nas pozitivna ili negativna. Ako mi tome možemo dati ton, onda je na nama zadatak, kroz upravljanje emocijama radi očuvanja naše strasti, naše motivacije i u krajnjoj liniji našeg poduzeća da sve što se dešava oko nas gledamo pozitivno.
Luka Veverec: Truditi se i vjerovati u ono što radiš. Svaki dan se preispitivati što ne valja, što bi moglo popraviti i svaki dan, u novu priču ulaziti s novom energijom.
Tanja Pureta: Ako imamo taj osjećaj posvećenost, osjećaj svrhe, prvo smo puno psihički otporniji, čvršći, manje smo podložni stresu, lakše rješavamo probleme, lakše se nosimo sa neuspjehom, upravljanje emocijama je lakše. Prema tome, strast koja jest često povezano s tim osjećajem svrhe, smisla i vizije je nešto što, ne samo da nas približava cilju, nego iznimno zaštitnički djeluje na nas i iznimno pozitivno na okolinu oko nas.
Definicija strasti za svakoga je posebna
Iva Šulentić: Luka, šta je za tebe strast uopće?
Luka Veverec: Predanost određenoj temi koja se posvetiš. 100% si unutra.
Iva Erić: Ljubav, ispunjenost, nagon, glad, žeđ, ono kad se to sve kombinira u jednom, onda dobijemo strast.
Tanja Pureta: Emocija je energija, i ako nema energije – nema sustava. Ako nas ta energija ne čeka na cilju, nećemo prepoznati cilj.
Iva Sulentić: Kako ostati motiviran, sretan i pun strasti prema svome poslu?
Luka Veverec: Smiren, „skuliran“, realan i biti to što jesi.
Iva Šulentić: Ljudi koji u vlastiti biznis ulaze iz strasti, a ne iz poriva za čistom zaradom uložit će više vremena i truda u prevladavanje poteškoća i rješavanje potencijalnih poslovnih problema. Također, što je netko strastveniji u svojim idejama i poslu, to je skloniji i napornom radu i usavršavanju, čime povećavaju šanse za uspjeh. Uspjeh se često povezuje s novčanim bogatstvom ili slavom, ali istinski uspjeh nije povezan s novcem, uspjeh je bolje definirati kao postizanje željenog cilja ili svrhe. Više od novca ili slave. Većina ljudi želi spojiti vlastite interese i strasti s poslom i od toga ostvariti održiv prihod.
Što je strast? Strast je najmoćnije oružje u artiljeriji i svakog umjetnika, svakog sportaša, ali naravno i svakog poduzetnika. To je pokretačka snaga najuspješnijih i najsretnijih ljudi u svakoj organizaciji. Strast nas tjera na neki način, odnosno na apsolutno svaki način, da budemo bolji u karijeri i da živimo zapravo boljim životom.
