Donošenje odluka kada se radi o trošenju novca uključuje višestruki proces oblikovan različitim čimbenicima, uključujući financijske okolnosti, osobne vrijednosti i dugoročne ciljeve. Trošenje novca je balansiranje između trenutnih želja i buduće financijske stabilnosti, što često zahtijeva promišljen pristup i strateško razmatranje.
Temelj razboritog donošenja odluka kad se radi o financijama leži u razumijevanju vlastite financijske situacije. Razumijevanje uključuje procjenu prihoda, rashoda, dugova i ušteđevine. Takva procjena nam služi kao putokaz, određujući gdje bi se sredstva mogla trošiti, pomažući u davanju prioriteta osnovnim potrebama u odnosu na diskrecijsku potrošnju. Štoviše, ključno je usklađivanje izbora potrošnje s osobnim vrijednostima i ciljevima. Bitno je napraviti razliku između potreba i želja, razlučujući doprinosi li kupnja dugoročnim težnjama ili samo zadovoljava prolaznu želju. Ova introspekcija pomaže u donošenju svjesnih, svrhovitih odluka koje su u skladu s individualnim prioritetima.
Procjena mogućih ishoda financijske odluke poboljšava proces donošenja odluka. Vaganje njezina utjecaja na sadašnje i buduće financije, još je jedan ključni aspekt i pomaže u ublažavanju impulzivnih izbora. Uzimanje u obzir oportunitetnog troška – što bi se moglo dobiti ili izgubiti odabirom jedne opcije umjesto druge može značajno utjecati na to hoćete li novac potrošiti ili ne. Osim toga, traženje savjeta od financijskih savjetnika, prijatelja od povjerenja ili članova obitelji može ponuditi vrijedne perspektive. Korisno je iskoristiti mudrost i iskustvo drugih, osobito kada se suočavate s donošenjem odluka o značajnim financijskim izborima. Donošenje odluka u timu uvijek ima svoje prednosti.
Put prema financijskoj stabilnosti
Upravljanje emocijama također igra veliku ulogu. Emocije mogu uvelike utjecati na odluke o potrošnji, često dovodeći do impulzivne kupnje. Radije napravite korak unatrag, procijenite koji su osjećaji umiješali svoje prste oko potencijalne kupnje i dopustite svom racionalnom načinu razmišljanja da kaže nešto u tom procesu donošenja odluka. Takav pristup može spriječiti prekomjerno trošenje te kasniju grižnju savjesti koju ćete sigurno osjećati.
Okolnosti se mijenjaju, a financijske odluke biste trebali tome prilagoditi. Ponovno razmotrite sve, ili barem većinu, okolnosti, a zatim prilagodite financijske planove sukladno predviđenim životnim promjenama ili neočekivanim događajima koji se mogu umiješati u vaše donošenje odluka. Učinkovito donošenje odluka pri trošenju novca zahtijeva holistički pristup koji kombinira financijsku razboritost, introspekciju, procjenu rizika, vanjske savjete, emocionalnu svijest i prilagodljivost. Uspostavljanje ravnoteže između sadašnjih želja i budućeg financijskog zdravlja čini bit donošenja dobrih financijskih odluka.
O svemu ovome je u emisiji "Kod nas doma" na programu HTV1 govorila naša Tanja.
Novac ne donosi sreću
Iva Šulentić: Pomalo teška tema za ovo opušteno poslijepodne, no trebamo razgovarati i o ovakvim temama. Zato nam je u goste stigla vrhunska stručnjakinja, psihologinja Tanja Pureta. Tanja, dobar dan. Lijepo te vidjeti. Kao što sam spomenula malo je teža tema, ali to je svuda oko nas, svega toga treba biti svjestan. Stoga, molimo te odgovor odmah na početku, kako uskladiti svoje potrebe sa svojim željama i mogućnostima te kako donošenje odluka pri trošenju novca bude učinkovito?
Tanja Pureta: Prvo trebamo donošenje odluka usmjeriti na naše potrebe, no to je često jako teško za shvatiti. Kada vidimo potrebe drugih ljudi, imamo osjećaj da to što drugi trebaju je nešto što i mi trebamo. Želimo biti dio svjetova drugih ljudi, doživjeti njihovu priču. Mislimo ako dođemo to tih stvari koje drugi imaju, da ćemo na isti način obogatiti svoj život i da nam to baš tako jako treba. Zapravo, treba stati i prije donošenje odluka sam sa sobom porazgovarati što je to što meni stvarno treba? I to si priuštiti. Što je to što možda nije dio moga svijeta i neće mi donijeti ništa specijalno? Od toga odustati.
Iva Šulentić: Pa hoće li nam uopće materijalne stvari donijeti nešto specijalno? Zašto kupovinu izjednačavamo sa srećom ili liječimo depresiju s odlaskom u šoping?
Tanja Pureta: Vidimo preko mrežnih stranica i reklama da sreća je povezana s nekim materijalnim dobrima. Podrazumijevamo da ljudi koji su sretni - oni koji imaju i koji su kupili sve, da su kupili i tu sreću. To je jako pogrešno! Sreća nije u stvarima. sreća je u odnosima s drugim ljudima, dobrim pjesmama, dobrim druženjima, krasnim blagdanskim raspoloženjima, itd. Sad dolaze i blagdani, a oni neće biti ljepši i bolji ako kupimo neke stvari, nego ako osjetimo tu sreću unutar nas i stvarno shvatimo da je to nešto što je puno više nego trošenje koje će nam na kraju doći jednog dana na naplatu.
Osjećaj poštovanja prema novcu
Iva Šulentić: Slažem se. Denise, kakav je tvoj odnos prema novcu?
Denis Dumančić: Ja ga izrazito poštujem. Ja sam dijete iz radničke obitelji, nisam naviknut da nešto poželim i to automatski dobijem. Pošto sam rano ušao u glazbu i bavio se profesionalno, ali bez zarade, bar ne one opipljive i bio na teret roditelja taj početak i pokretanje na glazbenoj sceni ne pamtim baš s financijske strane. Ne znam je li moje donošenje odluka bilo ispravno, ili sam bio lud ili dovoljno dobar i ustrajan da uspijem u tome, ali zbog toga novac poštujem i tako se odnosim prema njemu – s poštovanjem. Mislim da sam racionalan i da znam mjeru.
Iva Šulentić: Meni se to čini kao ispravan odnos, ali evo Tanja da tebe priupitam je li to ispravno? Je li onda to u kontradikciji ili u skladu s tim da kada trošimo na kartici da trošimo iracionalnije, jer zapravo nemamo osjećaj tog poštovanja prema novcu?
Tanja Pureta: Pa tako je. Kad imamo opipljiv novac ili kad su nekad naši roditelji imali opipljiv novac i kroz učinkovito donošenje odluka imali plan na šta će svaki mjesec potrošiti novac bilo je puno realnije nego danas. Čak i djeca znaju reći: „Moji roditelji idu na bankomat, i tamo si uzmu novaca koliko im treba.“ Djeca mogu tako zamišljati i razmišljati o bankomatima, ali često i odrasli misle da će se s bankomata uzeti koliko im treba, a ne koliko imaju. Ljudi koji su naučili da nemaju i da trebaju priskrbiti novac prije nego što ga dobiju svojim radom imaju više poštovanja i razumijevanja da je novac nešto što stvarno može priuštiti dobro u životu i njihovo donošenje odluka oko financija je usmjereno prema racionalnoj kupnji.
Oni koji nemaju doticaj s fizičkim novcem jer on negdje stoji na računu, automatski imaju malo drugačiji osjećaj, a potrebe i želje su velike. Imamo osjećaj da si s tom plaćom želimo jako puno toga priuštiti, jer smatramo da smo se jako naradili da do nje dođemo. Kako usmjeriti svoje donošenje odluka ispravno? Jer ako nečemu kažemo da, nečemu smo rekli ne, a to nije jednostavno. Zato svoje donošenje odluka trebamo usmjeriti prema svojim osjećajima i mislima: „Što je to što meni stvarno treba? Što je ono što mene stvarno uveseljava?“ Ne da nam donošenje odluka bude iracionalno gdje odemo u dućani, kupimo si nešto samo zato što smo u nekom drugom aspektu života nesretni.
Krediti, jamstva i donošenje odluka
Iva Šulentić: Mali broj puta sam se naslušala i čula izreku: „Ovo sam krvavo zaradio, pa ću si priuštit.“ Zapravo to nema neke direktne poveznice. Krediti i jamstva su zato ovdje da nam ubrzaju taj put do sreće. Ako ne zaradimo sami toliko mjesečno, postoji ili banka ili neka druga institucija (ne daj Bože) da nam posudi nešto. Imaš li ti Denise iskustva s kreditima, jamcima, posudbama? Jeste li ti i Mejaši u takvom odnosu ili samo poslovnom?
Denis Dumančić: Mi smo od početka zajedno. Ja njihovu karijeru radim od početka, tako da je izraslo u prijateljstvo, a naučio sam da nije baš zgodno riskirati da izgubimo to prijateljstvo. Nigdje ne piše da će se to sigurno dobro završiti. Ima takvih slučajeva, svjedočio sam i mogu potvrditi, ali ja se ne bi u to upuštao. Što se tiče kredita, istina da nam mogu olakšati, ali i kada sam dizao kredit imao sam neku potrebu da imam rezervni plan koji će opravdati ako krene nešto slučajno po zlu. Nisam se htio nikad izlagati „opasnosti“. Prije neću učiniti to, nego da se izlažem mogućem neuspjehu na tom planu.
Iva Šulentić: „Ziheraš“, ali apsolutno u pozitivnom smislu. Tanja opet klima glavom.
Denis Dumančić: Moram reći da sam blizanac po horoskopu, tako da imam sukobe jedan s drugima. Prvi kojemu je donošenje odluka usmjereno na nešto sigurno, „ziheraš“ i drugi koji nekada želi uskočiti u rizike.
Iva Šulentić: Tanja, Vaše stručno mišljenje?
Nagrada prije uspjeha ili uspjeh prije nagrade?
Tanja Pureta: Postoji jedan eksperiment u psihologiji koji pokazuje hoće li netko izrasti u uspješnog čovjeka. Zove se eksperiment s dva kolačića. Djeci u vrtiću su dali mogućnost da pojedu jedan kolačić odmah ili s odgodom oba kolačića. Ovi koji su željeli odmah i sada, pojeli su jedan, a oni koji su imali malo strpljenja dobili su oba kolačića naknadno. Upravo to je nešto što je dobro jer imamo mogućnost odgoditi tu ugodu, napraviti nešto, uložiti neki trud i doći do te ugode. Nažalost, s kreditima se dobiva jedna obrnuta situacija - dobiješ odmah sve, a onda sa odgodom dobiješ tu gorčinu da moraš to vratiti. Sada si dobio sve što je dobro i nisi više spreman uložiti neki dodatan trud da bi to vratio. Onda je to suočavanje s lošom realnošću.
Kad naučimo nešto raditi pa dobiti zadovoljstvo s odgodom, onda je to dobar osjećaj. Kada dobijemo odmah sve i onda poslije dođe na naplatu to što smo dobili, stvara nam osjećaj izgubljenosti i neuspjeha. To se događa jer nije uslijedio uspjeh prije nagrade, nego je nagrada uslijedila prije uspjeha. Jako je važno stalno raditi i uspjeti, a onda doći po svoju nagradu. Čak i ako se dobije kredit, nastaviti raditi tako da se on opravda ili da dođemo do sretnog ishoda.
Iva Šulentić: Ne samo zbog glavnice i kamata, već zbog mnogočega drugoga. Mislim da se ovaj Vaš savjet može primijeniti na mnogo sfera u životu, ne samo na financijsku. Hvala vam najljepše na gostovanju. Nadam se da ćemo se još viđat. Mislim da ovo ide pod okrilje onog financijskog odgoja o kojemu svi dosta toga moramo naučiti.
