Poduzetnici se možda rađaju poduzetni, ali poduzetničke vještine i kompetencije mogu steći kroz učenje, iskustvo i praksu. Usprkos tome teško je tvrditi da su svi ljudi jednako sposobni postati uspješni poduzetnici. Postoji mnogo različitih puteva koji vode do uspješnog poduzetništva pa se od poduzetnika zahtijeva vješto upravljanje promjenama.
Na što posebno treba obratiti pozornost donosi vam u tri nastavka Upliftov serijal "DNK poduzetnika" u kojem značajnu ulogu ima i naša Tanja. Svaka epizoda se bavi temama koje su bliske poduzetnicima - rizikom, strašću i suočavanjem s neuspjehom u poslovanju. U prvoj epizodi voditeljica Iva Šulentić istražuje kako prepoznati rizike, kako se nositi s njima i kako koristiti učinkovito upravljanje promjenama da biste kontrolirati rizike u poslovanju. Razgovori s uspješnim poduzetnicima Dariom Šimićem i Marinom Medakom, te stručnjacima Tanjom Puretom i Filipom Đerkeom, pružaju uvid u različite strategije i pristupe upravljanju rizicima u poduzetništvu. Ova epizoda serijala "DNK poduzetnika" donosi inspirativne priče i korisne savjete. Svakako pogledajte kako uspješni poduzetnici i stručnjaci upravljaju rizicima u svom poslovanju i naučiti nešto novo.
Iva Šulentić: U sportu svaka je utakmica uzbudljiva borba protiv protivnika, ali i protiv samoga sebe. Ista stvar je i u poduzetništvu, svaki je biznis strateška igra, a svaka ta igra ima svoja pravila. Jednom kada savladamo sva ta pravila, postajemo bolji u toj igri, a kada postajemo uspješni? E pa kada se suočimo s rizicima! U ovoj epizodi istražit ćemo kako nam upravljanje promjenama može pomoći prepoznati rizike, kako se nositi s njima te koji su to čimbenici koji nam mogu pomoći pri kontroli rizik. Kako se inače u životu nosite s rizicima?
Upravljanje promjenama nas sprečava da napravimo nešto nepromišljeno
Dario Šimić: Uvijek razmišljam koliko je nešto riskantno, da li ući u nešto ili ne. Iako sam bio obrambeni igrač, izgleda da u ovom poslovnom dijelu volim ulaziti u rizike. Često možda malo i nepromišljeno, ali to vidim tek s odmakom vremena. Međutim upravljanje promjenama u poslovanju ne možete postići bez da nekada ne prihvatite rizik kako biste išli prema naprijed.
Iva Šulentić: Vi slažete s onom: „Tko ne riskira ne profitira“?
Dario Šimić: Apsolutno! Mislim da u rizik treba ići promišljeno, da iza svake odluke čovjek treba imati određeno znanje, određeno iskustvo i na temelju toga donositi neke odluke tako da ipak smanji rizike pa je samim time i upravljanje promjenama lakše.
Iva Šulentić: Obratili smo se još jednom uspješnom poduzetniku da nam ispriča svoj stav prema riziku.
Marin Medak: Rizici su stalno oko nas, najbolje se ne obazirati na njih. Kada se obazireš na rizike, dođeš do točke kada je upravljanje promjenama nemoguće i nikada ništa ne bi radio. Jednostavno, rizici su nešto što je normalno, nešto što treba prihvatiti, nešto čega se ne treba bojati.
Iva Šulentić: Koliko puta si morao skrenuti s puta?
Marin Medak: Pao sam puno puta i dan danas padam na raznim projektima. Imaš genijalne projekte i zaradiš hrpu love. Na drugima upravljanje promjenama nije idealno pa izgubiš novac. Imam već jedanaest godina iskustva da padovi nisu nešto što je konstantno.
Greške su sastavni dio života
Dario Šimić: Greške su sastavni dio života, kako nogometnog, tako i poslovnog. Tko ne griješi, ne može ići prema naprijed i onaj tko se može više puta dignuti, koji ide više puta prema naprijed, ima veću šansu i uspjeti.
Iva Šulentić: Misliš li da je to bitno za poduzetnika? Da ima hrabrosti i samopouzdanja i tu poduzetničku crtu da bi odlučio ići u rizike?
Marin Medak: Definitivno je bitno samopouzdanje i vjera u sebe. Da uspiješ tu viziju pretvoriti u misiju. I ljudi će te pratiti. Svi zaposlenici, svi partneri, ako vide da ti slijepo vjeruješ u to i da ti upravljanje promjenama ide od ruke.
Iva Šulentić: Ti si u rizike ulazio iz emocije, a danas zapravo ulaziš iz racija?
Marin Medak: Da. Ima i danas dosta emocija, ali racio je taj koji na kraju presudi hoćemo li to raditi ili ne.
Dario Šimić: Ja sam profesionalni nogometaš. Tako sam i treniran, tako sam i rođen. Ova naša nogometna karijera je i metafora života. Svaki dan je nova utakmica, novo dokazivanje, padovi. Puno energije treba za upravljanje promjenama za uspinjanje. Sve se to nekako može preslikati i na život, pogotovo na poslovni život. Tamo treba ta energija za ustajanje, ta upornost da možeš izdržati.
Iva Šučentić: Misliš li da uopće ima rasta bez riskiranja?
Preuzimanje rizika stvara konkurentsku prednost
Marin Medak: Nema rasta bez preuzimanja rizika. Evolucija čovječanstva je zdrava konkurencija. Ako imaš visokorizičan projekt, uspjet će jedan od deset ili sto ili jedan od milijun. Ali, netko će uspjeti. U tom času taj koji uspije je vrh oštrice noža i svi ostali će ga krenuti kopirati i na taj način se stvara konkurencija. I taj će se projekt izroditi u nešto dalje, u nekom smjeru. Onaj koji riskira taj na kraju i profitira, ako daje 100% sebe u taj projekt.
Iva Šulentić: Koja je to vrsta ljudi koja lakše ulazi u rizike? Je li to nešto urođeno ili usvojeno i može li se izmjeriti spremnost na promjenu, spremnost ulaženja u rizike? Odgovor je da! Obratili smo se stručnjacima. Tanja, koji su čimbenici povezani s rizičnim ponašanjem?
Tanja Pureta: Ono može biti u rođeno. Odnosno postoji gen koji ukazuje da bi mogli voljeti nešto što je novo, nepoznato, drugačije, nešto što nam izaziva uzbuđenje. Međutim, ono što nije urođeno je hoće li će to rizično ponašanje biti konstruktivno ili destruktivno odnosno u kojem ćemo smjeru usmjeriti upravljanje promjenama. Jer, naravno, konstruktivno rizično ponašanje će nas dovesti do toga da istražujemo, da težimo nečem velikom, dobrom, pozitivnom. Destruktivno rizično ponašanje će usmjeriti naše upravljanje promjenama agresiji, ovisnostima i nekim drugim ponašanjima kojima možemo naštetiti sebi i drugima. To hoće li naše upravljanje promjenama i rizično ponašanje biti konstruktivno ili destruktivno je više pod utjecajem okoline.
Iva Šulentić: Je li u takvome društvu za preživljavanje ili za uspjeh bitno biti „risc-taker“, netko tko preuzima rizik?
Cijeli život je rizik i svaka naša odluka nosi određeni rizik
Tanja Pureta: Jako je važno vidjeti na koji način biti „risc-taker“. Idemo filozofski reći da je cijeli život rizik. U krajnjoj liniji, kad želimo ustati iz kreveta izlažemo se riziku da iskrenemo gležanj. Ili svaki korak koji napravimo je nekakav rizik. Ako ostanemo ležati i to je rizik, i to zdravstveni rizik. Koju god odluku izabrali, mi se izlažemo riziku. E sad, postoje oni koji ne vole izlaziti zone udobnosti i imaju neku lažnu sigurnost, da će im ta zona udobnosti smanjiti rizične nepovoljne okolnosti ili posljedice. Oni će ostajati u lošim vezama, u lošim navikama ili na lošem radnom mjestu. Bit će nesvjesni toga da će, na kraju, zapravo puno više izgubiti, odnosno da je to, zapravo, najgori rizik kojem se mogu prepustiti.
S druge strane, imate one koji će srljati iz trenutka u trenutak, u neke nove situacije. Tražit će više za sebe, više materijalnog, više zadovoljstva, više uzbuđenja. To je isto tako vrlo loše jer neće istražiti postojeću situaciju, niti će malo kritički sagledati novu situaciju u smislu što ona nos. Ni jedna ni druga krajnost nisu dobre. Mudri, promišljeni „risc-taker“ koji gleda koje su njegove snage, slabosti, koje su prilike i prijetnje je zapravo dobitna kombinacija. Poduzetnik svjesno preuzima rizik da bi uspio!
Marin Medak: Meni je razdvajanje poduzetnika i čovjeka koji riskira na neko jednostavno biće nemoguće. Iza svakog projekta stoji vizija koja se pretvara u misiju temeljem emocije koja vodi tog čovjeka.
Dario Šimić: Čovjek je napravljen da istražuje, da ide prema naprijed, da nekad ulazi u nepoznato, što se pokazalo i kroz povijest.
Poduzetnici su svaki dan izvrgnuti teškim zadacima
Iva Šulentić: A sada ćemo testirati poduzetnike koji iza sebe imaju dugogodišnje uspješne poduzetničke karijere tijekom kojih su bili izloženi različitim rizicima. Bit će to psihološko testiranje i neka druga mjerenja da bismo vidjeli kako im se ponašaju um i tijelo kad su izloženi rizicima. Paralelno ćemo testirati i ljude koji nemaju poduzetničkih iskustava.
Filip Đerke: Provest ćemo istraživanje na skupini poduzetnika i ne-poduzetnika. Ono je sastavljeno od psihološkog testiranja, objedinjenog upitnika u kojem ćemo gledati kategorije osobnoga razvoja i poduzetničke namjere. Gledat ćemo osobne barijere, motivaciju, kvalitetu života i razinu empatije. Na taj način ćemo testirati kako se naši ispitanici nose sa rizikom. Instrument za ovu vrstu istraživanja će biti upitnik, a osim toga dobivene rezultate ćemo korelirati s jednim objektivnim pokazateljem, a to je uzorak vlas kose koji ćemo testirati na panelu za stres. Tako ćemo vidjeti kako i koliko je u periodu do godinu dana zapravo svaki ispitanik bio izvrgnut stresu.
Govorim o onom organskom stresu koji se manifestira iz nekog socijalnog okruženja. Sve moramo uzeti u obzir jer bio je i potres. Imamo jedno turbulentno razdoblje iza nas i svi građani bi mogli imati povišene razine stresa. Za poduzetnike znamo da objektivno imaju višu razinu stresa jer su svaki dan izvrgnuti teškim zadacima i njihovo upravljanje promjenama je iznimno važno za njihovu dobrobit. Njihove odluke utječu na druge ljude pa ćemo vidjeti kako se nose s time. Nekim ljudima to ide dobro, donose odluke, stoje za svojih odluka i ne predstavlja im stres. S druge strane, nekima bi zaista jako teško bilo donositi odluke. Osobna promjena u tom smjeru može poboljšati njihove sposobnosti.
Poduzetnici su skloniji riziku i dobro je da je tako
Iva Šulentić: I, što kažete na iščitavanje rezultata ispitivanja našeg neurologa?
Tanja Pureta: Mogu reći da su potpuno u skladu sa teorijom i praksom s kojom se svakodnevno susrećemo. Postoje ljudi koji su skloni zoni udobnosti, sigurnosti, da imaju sigurno radno mjesto i općenito su si život organizirali na jedan siguran način. Manja je vjerojatnost da bi bili spremni svaki dan na nove avanture. I naravno, ovi drugi.
Filip Đerke: Skupina poduzetnika je sklonija riziku, odnosno manje se boje ući u rizik, a to među našim ispitanicima nema veze s dobi i nema veze s njihovim radnim stažem. Znači, i ovi koji su odnedavno poduzetnici i ovi koji već imaju desetak godina iskustva jednako bi ušli u rizik i više su fokusirani na mogućnosti, a uopće se nisu fokusirali na prepreke ili neke barijere.
Tanja Pureta: Ono što je jako zanimljivo u tom istraživanju je da poduzetnici skloni poduzetništvu ili skloni riziku i oni neskloni riziku nisu pokazali značajnije razlike u simptomima stresa. Upravljanje stresom u obje populacije je slično! To znači da su poduzetnici naučili pozitivno doživljavati sve nedaće poduzetništva, sve neuspjehe koji su prisutni u značajno većoj mjeri nego u populaciji ne-poduzetnika, i uspješno se nositi s time. Jer, evo, medicinski pokazatelji pokazuju da je njihovo upravljanje promjenama, upravljanje stresom jednako dobro kao i kod onih koji nisu skloni ili se ne izlažu riziku.
Poduzetnici bi se teško snašli u rutinskim poslovima
Filip Đerke: Ako bismo obrnuli situaciju, za to čak nam ni ne treba novi uzorak kose, mi bi vidjeli određenu razinu stresa. Da vi jednog poduzetnika, jednog direktora, jednog osnivača, sastavite da bude podređen negdje u nekom kolektivu, da bude samo član tima, a ne organizator tima, on će se jako loše snalaziti u tome. Osim što će biti demotiviran, možda neće htjeti raditi. U krajnjoj liniji, rezultati njegovog rada će biti loši. Isto tako, ako bi se hipotetski dogodila neka izvanredna situacija, gdje zaposlenik zbog nekih situacija na poslu mora, makar epizodno, preuzeti ulogu organizatora neke ustrojstvene jedinice ili poduzetnika, oni bi se jako neugodno osjećali.
Njima bi to bio strahoviti stres. Zato je najbitnije slušati svoje tijelo, odnosno slušati svoje srce. Mi ćemo reći, ako netko zaista ima taj poriv, treba vjerovati u sebe, vjerovati da to može i naći načina, da ostvari svoju poduzetničku ideju. Osoba koja to nema, nju ne treba tjerati.
Iva Šulentić: Jesu li onda upravo takvi ljudi, kakve ste sada opisali, ti koji se bezbolnije nose s negativnim ishodima, koji ih lakše doživljavaju kao školu i lekciju i povratnu informaciju, ili je to isto urođeno?
Negativan ishod neke situacije je prilika za učenje
Tanja Pureta: To je naučeno! I super je da je tako zbog toga što nam daje jednake mogućnosti u smislu načina suočavanja s neuspjehom. Da je urođeno, imali bi nekakvu mogućnost isprike ili opravdanja. U smislu uređeno nam je i nismo sposobni se nositi s tegobama. Međutim, mi možemo naučiti upravljanje promjenama, naučiti doslovno svijet ne gledati kao jedno opasno mjesto, nego mjesto gdje je normalno da se u danu događa 20% fantastičnih, 20% ajmo reći ne baš tako ugodnih i 60% nekakvih normalnih stvari. Ali mi kad na kraju dana, kad legnemo u krevet, razmišljamo onih 20% najgorih koje su se dogodile. A suština je upravo da uživamo u dobrim stvarima i to se uistinu da naučiti.
Iva Šulentić: Jedan od razloga zašto mnogi ne krenu u poduzetničke vode je veliki broj rizika. No, sam čin pokretanja posla je rizik, ali rizik je ujedno i prirodan dio poduzetničkog puta. Bez preuzimanja rizika nema ni nagrade, a što je veći rizik to je bolja nagrada.
Zašto se isplati riskirati u poslu? Svaki uspješan poduzetnik u nekom trenutku mora poduzeti upravljanje promjenama i neke određene rizike koji su na kraju ključni za njegov uspjeh. Riskiranje u poslu često dovodi do inovacija i razvoja brojnih novih proizvoda i usluga. Riskiranje u poslu je stvaranje novih prilika i razvoja. Tek kada poduzetnik odluči poduzeti neke rizike koje njegova konkurencija nije spremna preuzeti, on postaje lider u tom području.
