Gdje je nestalo poštovanje?

Što je po vama definicija poštovanja i da li ono nužno potječe iz obitelji, tj. je li obitelj temelj u kojem stječemo sposobnost poštovanja sebe i drugih?

Poštovanje bi mogli opisati kao pokazivanje istinskog zanimanja i pozitivnog stava prema ljudima, smatrajući ih kompetentnim osobama, odgovornim za vlastito ponašanje. To ne mora značiti da se slažemo sa svim njihovim stavovima i odobravamo sve njihove postupke, već da im vjerujemo. Imati poštovanja znači da druge ljude uvijek tretiramo na pozitivan način. Nastojimo s njima kroz konstruktivnu komunikaciju otvoreno razgovarati i o temama o kojima se ne slažemo, s ciljem donošenja zajedničkih rješenja. Obitelj na razvoj poštovanja ima veliki utjecaj, jer dijete, prije svega, prve poduke iz poštovanja dobiva u odnosu s roditeljima. Osim toga, dijete se uči poštovanju i promatranjem međusobnog odnosa članova obitelji. Međutim, izrazito važu ulogu ima i škola te općenito društvene vrijednosti. O društvenim vrijednostima učimo iz vlastitog iskustva, tj. odnosa s drugima, ali i promatranjem drugih ljudi. Važne su one društvene vrijednosti po kojima kao društvo stvarno živimo, a ne samo one koje se načelno izražavaju.

Naša sposobnost poštovanja sebe i drugih, stečena ponajviše tijekom djetinjstva, ima velik utjecaj na nas kao odrasle. Osim što je poštovanje prisutno u našim obiteljskim i prijateljskim odnosima, ono je važno i u poslovnom svijetu. Sama organizacijska kultura neke organizacije sastoji se i od poštovanja. Naime, ako nemamo poštovanja prema radnim kolegama, teško da ćemo doći do zajedničkog rješenja. Organizacijska kultura u kojoj je prisutno osuđivanje, dodatno otežava razvoj međusobnog poštovanja, ali i poštovanja sebe. Suprotno tome, organizacijska kultura temeljena na otvorenoj komunikaciji i suradnji, može pozitivno utjecati na razvoj samopoštovanja i poštovanja prema drugima.

Ovisi li poštovanje o vremenu u kojem živimo? U usporedbi s vremenom naših mama i baka čini se da se ljude tad više poštovalo.

Poštovanje je sasvim sigurno jako povezano s karakteristikama vremena i načinima ponašanja koje povezujemo s njime. U vrijeme naših baka gotovo je bio društveni imperativ pokazivanje tzv. rituala poštovanja, poput rukoljuba, naklona, skidanja šešira, obazrivosti u komunikaciji itd. Rituali ponašanja su bili važni u odnosu između starijih i mlađih, muškaraca i žena, različitih društvenih slojeva i sl. To nikako ne znači da je iza tih rituala uistinu i stajalo poštovanje kao stav koji jedna osoba ima prema drugoj. Iz priča naših baka također smo mogli čuti i to da je u to doba bilo puno ponašanja koja nisu odraz poštovanja.

Ono što je suprotno od izražavanje poštovanja prema drugoj osobi je, primjerice ogovaranje iza leđa. Ogovaranje iza leđa ili tračanje je i danas prisutan oblik ponašanja tijekom kojega govorimo loše stvari o drugoj osobi. Omalovažavanjem nekih struka i društvenih slojeva također pokazujemo nepoštovanje, smatramo druge manje vrijednima i izbacujemo ih iz društva. Osim toga, još neki oblici nepoštovanja su i loš odnos prema djeci, tretiranje žena kao manje ravnopravnih osoba i brojni drugi. Dakle, kada bi prosuđivali samo na temelju tih rituala, mogli bi zaključiti da je tada bilo više poštovanja. Međutim, malo dublji pogled na pravu situaciju nas trenutačno odmiče od takvog zaključka.

Je li užurbani ritam života (posebno kod nas - kriza u društvu, ratne posljedice...) krivac što manje cijenimo sebe ili je to samo izgovor za općeniti nedostatak poštovanja oko nas?

Današnje vrijeme uistinu karakteriziraju brojni elementi koji otežavaju razvoj i izražavanje poštovanja među ljudima. Tu su sasvim sigurno ne tako davna ratna zbivanja, koja će za sobom još dugo povlačiti brojne negativne posljedice. Ratna zbivanja su, između ostaloga, ostavila i trag na komunikaciju među ljudima, tj. i dalje je prisutno izražavanje nepoštovanja prema drugima. Tu je i društvena kriza koja mnogima onemogućava osjećaj temeljnog samopoštovanja zbog nezaposlenosti, besparice i dugova. Ali ne samo to, odsutno je poštovanje prema drugima zbog različitosti među nama, koje umjesto da slavimo, mi osuđujemo.

Nadalje, stalna okruženost negativnim vijestima također pogoršava problem s razvojem samopoštovanja. Svakodnevno nas mediji obavještavaju o ratovima u svijetu, siromaštvu i sukobima među članovima obitelji i prijateljima. Osim toga, veličanje onih koji imaju, umjesto onih koji su kvalitetni kao osobe i stručnjaci utječu na nedostatak poštovanja prema sebi i drugima. Današnje društvene vrijednosti su se možda promijenile te nam je fokus postao novac, a manje cijenimo nečiju dobrotu i znanje. Velik utjecaj na izražavanje poštovanja prema drugima ima i užurbanost. Ona nam ponekad onemogućava da odvojimo i trenutak za pravi, istinski, fokusirani pogled prema sugovorniku, i sl. Mogli bismo stoga zaključiti da zbog užurbanog ritma života nemamo dovoljno poštovanja jedni prema drugima, drugim riječima čovjek je čovjeku postao vuk.

Da je stil života postao užurban, osjeti i organizacijska kultura. Od gotovo prevelikog iskazivanja poštovanja u prošlosti, do današnje komunikacije u kojoj je poštovanje nestalo. To nam predstavlja problem jer organizacijska kultura bez poštovanja može dovesti do smanjenja komunikacije među kolegama te većem broju pogrešaka.

S obzirom na užurbani ritam života, postoje li ipak ponašanja koja su dobra?

S druge strane, od vremena naših baka dogodile su se i brojne pozitivne posljedice. Danas su žene sasvim sigurno u ravnopravnijem položaju nego što su nekad bile. Premda tu ima još dosta prostora za napredak, danas žene rade poslove za koje se nekoć mislilo da mogu samo muškarci. Osim toga, u današnje vrijeme velika se pozornost posvećuje djeci, njihovim potrebama, obrazovanju i cjelokupnoj dobrobiti. Danas su oba roditelja više uključena u život svoje djece te nastoje čuti njihove želje i razmišljanja. Svakako je i manje licemjerja kroz izražavanje načelnog poštovanja, bez da ono stvarno i postoji, i sl.

Ipak, čini se da smo ušli u drugu krajnost: umjesto pretjeranog izražavanja poštovanja, danas jedni prema drugima gotovo ne pokazujemo poštovanje. Može se reći da pokazivanje poštovanja, čak i ako ga osjećamo, nije popularno. Ono kod drugih ljudi može čak i izazvati sumnju u dobre namjere osobe. Primjerice, kada netko nekome da kompliment, često će čuti protupitanje što zapravo treba, kad je tako ljubazan. Paradoksalno je da zapravo kao da i ne želimo da nas netko uistinu i vidi, ovako opterećene od tegobne svakodnevice. Možda ne želimo da nas se vidi jer se plašimo da će zaključiti da nismo zaslužili poštovanje. Stoga, poštovanje niti dajemo niti tražimo.

Koji su preduvjeti da bi poštovali prvo sebe, zatim svoje roditelje, partnera, kolege na poslu... postoji li univerzalni 'recept' ili...?

Preduvjet za samopoštovanje je da se osjećamo osobno uspješno i zadovoljno. Stalno traganje za onim što nismo napravili, u čemu smo sve pogriješili i sl. nam neće povećati samopoštovanje. Da bi poštovali sebe, prvenstveno je važno definirati jasne životne i trenutačne ciljeve, te se veseliti uspjesima. Ako sebi postavimo cilj da trebamo sve raditi super, pred sebe smo stavili jako velik izazov. Jer ako nismo uspješni ili dovoljno uspješni makar u jednom segmentu svog života, onda mislimo da nismo vrijedni poštovanja. Tada smo sami sebi postavili definitivno najtrnovitiji i najnepravedniji životni put, a zaslužujemo bolje.

Naime, suština samopouzdanja je njegova izgradnja na uspjesima i osjećaju kompetentnosti, koji nam daje snagu da prihvatimo i sve neuspjehe i pogreške. Svatko od nas, tijekom našega života, doživi brojne neuspjehe i napravi niz pogrešaka. Oni su sastavni dio života te nas jačaju za buduće uspjehe i važna je strast kojom im pristupamo. Ako ne možemo oprostiti sebi, nećemo moći niti drugima, tako da nedostatak samopoštovanja rađa i nedostatak poštovanja. U tome je tajna svakog pa i poduzetničkog uspjeha.

Dakle, ako imamo samopoštovanja, imat ćemo i poštovanja prema svojim roditeljima, partneru i kolegama. U svakom partnerskom odnosu, poštovanje je bitna odrednica. Bez toga je odnos narušen, a često završi potpunim prekidom komunikacije s nekom osobom. Na poslu, prekid komunikacije s kolegom nije moguć, pogotovo ako zajedno moramo riješiti nekakav zadatak. U tome veliku i važnu ulogu ima organizacijska kultura. Kako bi posao bio uspješno obavljen, važno je obraćati se kolegi sa poštovanjem jer dobra komunikacija je temelj svega ostaloga. Ako organizacijska kultura nije razvijena, preciznije prisutno je osuđivanje, sukobi i manjak povjerenja, tada je teško razvijati poštovanje.

Kako povratiti izgubljeno poštovanje i može li se ono povratiti? Možete li nam savjetovati što treba svatko od nas napraviti kako bi (ponovno) pokazao više poštovanja prema ljudima oko sebe?

Zato je jako važno postaviti vlastiti život i očekivanja prema drugima u realne granice. Trebamo se veseliti uspjesima, a iz grešaka učiti, a ne na temelju jedne greške i sebi i drugima ukinuti poštovanje. Uvijek trebamo težiti međusobnom osjećaju poštovanja za što će nam trebati više tipova kreativnosti. Tako ćemo puno lakše moći razgovarati i o vlastitim i tuđim ponašanjima koja nisu dostojna poštovanja. Međutim, to su samo ponašanja koja se svakome mogu dogoditi. Stoga, i sebi i drugima trebamo pružiti mogućnost pogreške i učenja iz nje. Bez prisutnosti straha da ćemo zbog nje biti odbačeni ili nedostojni poštovanja. Dakle, izgubljeno poštovanje je moguće vratiti. Životnu filozofiju „ponašaj se onako prema drugima kako želiš da se oni ponašaju prema tebi“, možemo primijeniti i u ovom kontekstu. Ako želimo da se drugi prema nama ponašaju s poštovanjem, potrebno je da se mi prema drugima tako odnosimo. Ako smo dobri prema drugima i uvažavamo njihova mišljenja, i drugi će se tako ponovno početi ponašati prema nama.

Ako imamo poštovanja jedni prema drugima, bolje ćemo se upoznati i lakše razumjeti razlike među nama. Poduzetnik nove generacije mora razumjeti te razlike. Sasvim je u redu ako se s nekim ne slažemo u mišljenju oko nečega ili ne odobravamo njihovo ponašanje. Međutim, to nam ne smije biti opravdanje da se ponašamo prema njima bez poštovanja. Čak i u takvim trenucima, važno je imati otvorenu komunikaciju, saslušati osobu i jasno, ali pristojno izraziti neslaganje. Tada ćemo zadržati poštovanje te osobe prema nama, ali i naše poštovanje nje.

Poštovanje i organizacijska kultura

Organizacijska kultura se sastoji, između ostaloga, i od poštovanja koje je tajni recept za uspjeh. Bez međusobnog poštovanja radnih kolega, napredak organizacije može biti otežan i usporen. Osim toga, broj neslaganja se može povećati, a mi možemo imati manje motivacije za rad i napredak. Organizacijska kultura u kojoj su prisutna ogovaranja i osuđivanja, nije dobar korijen za razvoj poštovanja. Kako se to ne bi dogodilo, važno je unutar organizacije raditi na poštovanju. Ako je prisutno međusobno poštovanje, učinkovitije komuniciramo o problemima na koje smo naišli te ih brže i lakše rješavamo. Drugim riječima, želimo da naša organizacijska kultura bude pozitivna, tj. da se temelji na poštovanju, suradnji i otvorenoj komunikaciji.

Kada nam se dogode greške na poslu, važno je da ne osuđujemo jedni druge zbog toga. Ne trebamo se bojati da će netko izgubiti poštovanje prema nama ako pogriješimo. Važno je biti spreman priznati tu pogrešku i raditi na tome da se ona popravi. Zbog svega toga je toliko važna i sama organizacijska kultura. Ako radimo u ugodnom i pozitivnom okruženju, u kojemu nema mjesta osuđivanju, manje će nas biti strah od gubitka poštovanja. Samim time, imat ćemo i više poštovanja prema sebi. A kada smo sigurni u sebe i poznajemo svoju vrijednost, možemo bolje vidjeti dobro u drugima i imati poštovanja prema njima.