Svaki uspješan poduzetnik uči iz neuspjeha

Iva Šulentić: Bok svima! I u finalnoj epizodi nastavljamo našu potragu za odgovorom na pitanje što čini dobrog poduzetnika. Imamo možda čak i najkontroverzniju temu: neuspjeh! Pokušat ćemo izmjeriti kako se naši poduzetnici nose sa strahom od neuspjeha. Strah od neuspjeha ili „fejlanja“ duboko je utkan u sve nas i često sprječava donošenje odluka. Poduzetnici se gotovo svakodnevno susreću upravo s tim strahom i svejedno kroz donošenje odluka odluče ići dalje! Bojite li se vi neuspjeha? Koliko je strah od neuspjeha povezan s osjećajem manje vrijednosti i koliko je to sve zapravo društveno uvjetovano? Odgovore na ova pitanja potražit ću u razgovoru sa stručnjacima.

Strah od neuspjeha je razlog zašto većina ljudi, koja čak i ima neku dobru ideju, kroz donošenje odluka uopće ne krene u poduzetničke vode. Nismo samo zato ovdje i dobro poznajemo tržište, ali mi se čini da je to još izraženije u Hrvatskoj. Zato što smo post-socijalistička zemlja te zato što nema poduzetničke tradicije. Nije da nas netko o tome educira, uči ili da možemo gledati neku dugu tradiciju, pa reći: „Aha, tako se postaje poduzetnikom.“ Koje je vaše mišljenje o tome?

Poduzetništvo u Hrvatskoj

Nikola Petrović: Slažem se s tim. Jedno od ključnih pitanja je da je hrvatska ekonomija imala prednost pred ekonomijama srednjih i istočnih Europa krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. No, zbog procesa raspada bivše države i rata nije iskorištena ta prilika daljnjeg razvoja. Ono što se dogodilo s poduzetništvom u to vrijeme je da je došlo do razvoja poduzetništva iz nužde. Kako su te organizacije propadale, ljudi su gubili poslove i morali su iz nužde odlaziti, samozapošljavati se, osnivati poduzeća, a takvo donošenje odluka nikad nije dobro rješenje za razvoj poduzetništva i poduzetničke klime. Treba gledati te prepreke koje su se javljale hrvatskim poduzetnicima. S druge strane možemo u zadnje vrijeme govoriti o nekim prilikama koje se događaju za hrvatske poduzetnike, poput razvoja IT tehnologija, razvoja turizma, gdje se javlja sve više novih poduzetnika koji donošenje odluka usmjeravaju kako bi iskoristili nove tehnološke promjene.

Iva Šulentić: Zašto se Hrvati panično boje neuspjeha iako je neuspjeh ključni faktor uspjeha? Nekako mi se čini da je to zapravo srž manjka poduzetništva kod nas. Ako ne uzmemo u obzir crne 90-e godine prošlog stoljeća i taj manjak poduzetničke tradicije. Je li to zapravo u nama u odgoju? U mentalitetu? Vi ćete bolje reći u čemu je stvar.

Nikola Petrović: Iz sociološke perspektive meni čini da su uglavnom bitne te prilike i prepreke. Ako imate visoku zaposlenost, kao recimo sada, to je neka prilika za poduzetnika da kroz donošenje odluka uđe u rizik te otvori poduzeće. Ako propadne, on se može možda vratiti u staru organizaciju ili otići u neku novu. Znači, ako ekonomija dozvoljava ljudima da se uvijek vrate u neke sigurnije vode onda to potiče poduzetništvo.

Neuspjeh - ključni korak prema uspjehu

Tanja Pureta: Neuspjeh je nešto što povezujemo sa osjećajem gubitka sigurnosti ili nečega što nam je važno. I jako se bojimo izložiti sebe i svoje bližnje tome da smo možda nešto izgubili. To može biti i nešto materijalno, a i nešto tipa „dobar glas“. Cijelo naše društvo je, na neki način, usmjereno prema osuđivanju neuspjeha. I naravno da nas je strah.

Iva Šulentić: Zanima me kako poduzetnici gledaju na svoje neuspjehe. Koji bi bio tvoj najveći poslovni neuspjeh ili pogreška?

Rino Duboković: U počecima, kad sam imao još jedan projekt uz muzej, više sam bio na dvije strane. Nisam bio fokusiran na jednu stvar i donošenje odluka pa su se događale greške na jednom i drugom projektu. I timovi su se počeli raspadati, odnosno i projekt je trebao pažnju koju mu ja nisam mogao dati.

Iva Šulentić: Naučio si svoju lekciju da nikad ne smiješ sjediti na dvije stolice.

Rino Duboković: Pa evo, sad sjedim na jednoj, da.

Kata Barišić: Ja sam dobila otkaz kad je bila prva recesija 2009. i od tad sam iz nužde postala serijska poduzetnica. Neuspjeh je u mojoj u mojoj priči bio prvi korak prema donošenju odluka i uspjehu.

Donošenje odluka i prilika za rast u poduzetništvu

Iva Šulentić: Koliko bi tvoj život danas bio drugačiji da nije bilo tog, nazovimo ga neuspjeha?

Kata Barišić: Bio bi sigurno drugačiji. Ja nisam iz poduzetničke obitelji. Završila sam fakultet, sve po PS-u, počela raditi kao brend menadžer u jednoj organizaciji. Vjerojatno bih danas bila u nekoj organizaciji. Ne bih ni znala koji sam sav potencijal imala. Ja na sve neuspjehe u svom životu gledam ne kao neuspjeh, nego ili ću u tome uspjeti ili će mi to biti prilika za učenje, za rast, za napredak. Tako da neuspjeh, što se mene tiče, uopće ne postoji. Samo da vidim što mogu bolje, što ću sad naučiti.

Iva Šulentić: Multitaskaš li i dalje?

Rino Duboković: Da, i dalje radim više projekta, ali sad znam što su prioriteti. Naučio sam bolje upravljati i otkriti gdje su granice do kojih se može ići da sačuvam svoje psihičko zdravlje i da ne izgorim.

Kata Barišić: Jedina definicija neuspjeha, kad ja priznajem neuspjeh jest ako ništa ne naučimo iz nje. Ako stalno uporno kroz donošenje odluka ponavljaš glupost za glupošću i nikako ne naučiš. To je neuspjeh. Sva sreća, pa mi poduzetnici ne znamo šta nas sve čeka na putu. To je dobra stvar jer inače se ne bi nitko odvažio u poduzetništvo. Nego ono, idem dan po dan. Nekad padneš, pa ustaneš. Kao kad učiš dijete da hoda. Kažeš: „Ajde, sine, polako, pomalo. Možeš ti to.“ Dijete opet padne. A ti opet: „Ajde, daj, ajde.“ Nećeš reći: „ Ništa od njega.“  Nego ideš malo, pomalo i evo ga trči, evo ga maratonac, evo, triatlonac. Tako da trebamo olabavit s tim neuspjesima. Ne izgleda to tako traumatično. I noga u guzicu je korak naprijed.

Veza između osjećaja neuspjeha i vlastite vrijednosti

Iva Šulentić: Kako je osjećaj neuspjeha povezan s osjećajem vlastite vrijednosti?

Tanja Pureta: Jako je povezan zbog toga što, osim osuđivanja ili etiketiranja okoline, ako u nečemu ne uspijemo, prvo ćemo sami sebi početi predbacivati donošenje odluka te zašto smo uopće i krenuli. Češće će nas odgovarati od nečega, nego nagovarati na nešto. Cijela okolina će i djecu i odrasle odgovarati od, po njima, rizičnijih aktivnosti. Kad se suočimo s neuspjehom, onda ćemo sami sebi reći: „Znao sam, nisam ni trebao ići u to. Trebao sam slušati okolinu koja i nije vjerovala u mene. Nisam ni mogao uspjeti.“ To znači da sljedeći puta nećemo ni pokušati.

Iva Šulentić: Svoje viđenje neuspjeha verbalno su nam dali poduzetnici. Vrijeme je da sada vidimo kako to izgleda u praksi. U suradnji sa stručnjacima testirat ćemo kako se nose s neuspjehom na fizičkoj, ali i na psihičkoj razini.

Istraživanje neuspjeha kod poduzetnika i zaposlenika

Filip Đerke: Istraživanje o neuspjehu provest ćemo na dvije grupe ispitanika. Grupi poduzetnika i grupi ne-poduzetnika, odnosno zaposlenika. Istraživanje se sastoji od četiri upitnika i analiza uzorka vlasi kose. Kroz upitnike ćemo provjeriti kako se ispitanici snalaze u donošenju odluka te nepoznatim situacijama i kako reagiraju kada je donošenje odluka negativano. Rezultate ćemo usporediti s nalazom vlasi kose iz kojeg dobivamo koncentraciju stresnih markera u tijelu. Na taj ćemo način ispitati kako se poduzetnici, a kako zaposlenici nose s neuspjehom.

Očekujemo da ćemo dobiti rezultate iz kojih ćemo moći jasno reći kako se koji ispitanik nosi s neuspjehom, odnosno s uspjehom: nekoga uspjeh može ponijeti, da izgubi tlo pod nogama. S druge strane, i neuspjeh nekog može gotovo trajno pokolebati.

Bitno je da je poduzetnik stabilan, neću reći predvidljiv, za svoje zaposlenike i podređene - to bi bio idealni poduzetnik. Plus ove poduzetničke niti što ima. Ako gledamo na razini zaposlenika, isto je to bitno da bude stabilan i predvidljiv. Trebalo bi izbjeći da se događa bilo koja razina prevelikih emocija, bilo pozitivnih ili negativnih, koje mogu osobu odvesti u nekom lošem, jednosmjernom pravcu, ako nije spremna za nju. Emocije i intuicija nisu dovoljne za donošenje odluka.

Iva Šulentić: Food for thought. Bože, kako ću sad razmišljati i o čemu drugom osim o neuspjehu?

Filip Đerke: Da, zeznuto je to.

Iva Šulentić: Pa ti budi poduzetnik.

Otpornost na stres

Filip Đerke: Grupa poduzetnika se bolje nosi sa neuspjehom od grupe zaposlenika. Poduzetnici ostaju u boljem fokusu, bolje se oporave i nastave dalje. Daleko su konstruktivniji kada dožive neuspjeh za razliku od grupe zaposlenika. To su potvrdili i rezultati analize faktora stresa koje smo mjerili iz kose kod naše skupine zaposlenika i skupine poduzetnika. Kada bismo sve zbrojili i oduzeli i da nisam znao tko jest, a tko nije poduzetnik, iz naših testova i odgovora koje sam dobio vrlo lako bih zaključio tko je poduzetnik.

On se komforno osjeća u svoj poduzetničkoj koži. S druge strane, ako bismo poduzetnika stavili u neku za njega nekomfornu situaciju, to bi bila svakodnevna situacija. Posao od 8 do 16, bez puno stresa u drugom, trećem, četvrtom koraku donošenja odluka gdje je samo bitna osobna egzistencija, osobna kvaliteta života. Oni bi bili u strašnom stresu, strašno nekomfornoj situaciji. U takvoj bi  situaciji kratkotrajno izdržali možda mjesec ili dva. Tražili bi izlaz kako god znaju iz te situacije. Ako bismo jednim drugim upitnikom mjerili njihovu razinu produktivnosti, bili bi strahovito neproduktivni radnici, ali su izvrsni poduzetnici. Ako bismo ih izravno pitali bi li radili neki drugi posao od ovog što rade, odgovorili bi: „Ne.“

Kako prepoznati lekciju i napredovati?

Iva Šulentić: Kako se brzo oporaviti nakon neuspjeha?

Tanja Pureta: Jednostavno doživjeti neuspjeh kao povratnu informaciju. Je li razlog zbog čega nisam uspio nešto na što mogu utjecati, pa onda kroz donošenje odluka promijeniti za budućnost? Ili je to možda nešto što je izvan svojih okolnosti? I u jednoj i drugoj situaciji postoji lekcija za nas. Ako je to nešto što možemo promijeniti, super možemo promijeniti za drugi puta. Ako je nešto što je objektivno izvan naše moći, onda znamo da je vrijeme da se okrenemo nekom novom području. Jer jednostavno u ovom kontekstu više nema mogućnosti za nas. Bogatiji smo ili za iskustvo, kamo krenuti ili za iskustvo, kako doći do uspjeha na jedan mudriji način. U svakom slučaju, svaki neuspjeh jest veliki, veliki poklon. Kad to počnemo gledati na taj način, vjerujem da ćemo kao civilizacija i naročito tu u Hrvatskoj jako, jako napredovati po pitanju poduzetničkog mindseta i, općenito, psihofizičkog zdravlja.

Učenje i rast kroz neuspjeh

Iva Šulentić: Ovi su ljudi dokaz da ništa ne donosi uspjeh kao neuspjeh. Doista, neuspjeh je stvarnost života, neophodan za osobni, ali i poslovni rast. Zašto ga onda svi mrzimo ili ga se panično bojimo?

Mnogi, danas uspješni poduzetnici iza sebe imaju poslovne neuspjehe koje su prebrodili i pokušali ponovno kako bi ostali relevantni. Oni moraju ostati otvoreni, znatiželjni i prilagodljivi novim situacijama. Uspješni poduzetnici znaju da se najvažnije lekcije uče kroz život i da svaki poslovni poraz ili neuspjeh može postati pobjeda.

Luka Veverec: Neuspjeh je sastavni dio svakoga uspjeha. Kad jedanput padneš, digni se. Vjerojatno ćeš još jedanput pasti, nakon toga se digni i uspjet ćeš.

Kata Barišić: Slobodno se odvažite ostvarenje svojih snova, budite neuspješni jer vam je to prvi, najbrži i najbolji put ka uspjehu. Zacrtani cilj ostvaruje se ustrajnošću.

Dario Šimić: Svaki uspješan poduzetnik uči iz neuspjeha.

Iva Erić: Mislim da se ne treba bojati straha od neuspjeha, jer strah nešto super. Nešto što će vas gurati da idete dalje, imate plan b i dodatno motivirati.

Marin Medak: Jedini lijek za neuspjehe je da brojite uspjehe.

Iva Šulentić: Fejlova će uvijek biti, a na nama je da vidimo hoćemo li ih kroz donošenje odluka konstruktivno iskoristiti.