Stres sužava vašu sposobnost jasnog razmišljanja, učinkovitog funkcioniranja i uživanja u životu. Može se činiti da ne možete ništa učiniti protiv stresa. Računi neće prestati dolaziti, sati u danu se neće vratiti, a vaše poslovne i obiteljske obveze uvijek će biti zahtjevne. Ali imate puno više kontrole nego što mislite.
Učinkovito upravljanje stresom pomaže vam razbiti pritisak koji stres ima na vaš život, tako da možete biti sretniji, zdraviji i produktivniji. Konačni cilj je uravnotežen život, s vremenom za posao, odnose, opuštanje i zabavu i otpornost da se izdrži pod pritiskom i suoči s izazovima. Ali upravljanje stresom nije univerzalno. Zato je važno eksperimentirati i otkriti što vam najbolje odgovara.
Tanja je u veljači 2023. sudjelovala u emisiji „Kod nas doma“ i odgovarala na pitanja te davala savjete za upravljanje stresom mogu vam pomoći u tome. Pogledajte video ili pročitajte transkript!
Barbara Kolar: Novinarski posao koji radi naš Marko, i koji je još uvijek tu s nama u emisiji, je uvijek nekako pri vrhu liste najstresnijih zanimanja. Marko, da ti bude lakše u ostatku karijere doveli smo psihologinju Tanju Pureta. Tanja, dobar dan i dobro došli. Ranije smo pričali o tome kako smanjiti stres na poslu odnosno, ako ga već ne možemo smanjiti nakon što smo ga se nauživali na poslu, kako ga se lakše osloboditi. Definitivno živimo u dosta zahtjevnim vremenima, ekonomska kriza umanjuje osjećaj sigurnosti, puno ljudi nema posao.
Kako ostati miran i na neki način kontrolirati razinu stresa?
Tanja Pureta: Sigurno nije jednostavno zato što ima stvarno jako puno stresora oko nas. Za ostati miran treba znati neka znanja i neke vještine kojima nas, nažalost, nitko nije učio od malih nogu. A upravljanje stresom bi trebala biti jedna temeljna vještina. Prva stvar koju možemo napraviti je osloboditi se ponovnog oživljavanja ili naših misli o tome što nije dobro ili što nije normalno. Kada bi samo to naučili, znači kada nas nešto stresira da ne dođemo kući i ne razmišljamo ponovo o toj situaciji. Pa onda drugima prepričavamo tu situaciju. Na taj način mi kao kreativna, misaona bića svaki puta kad zamislimo istu situaciju i kad ju još jednom ili nekoliko puta ispričamo prijateljicama, suprugu i svima: „Kako je to strašno! Zamisli što mi se dogodilo…“
Svaki puta proživimo tu stresnu situaciju iznova. Tako nešto u životinjskom svijetu ne postoji. Životinje prežive i prožive situaciju jednom i vraćaju se u homeostazu, u normalno stanje. A mi ljudi toliko puta kažemo istu situaciju da jednostavno sami sebe dodatno stresiramo. Život jest stresan, a onda mi sa svojim mislima to znamo još multiplicirati. I jedna od temeljnih stvari koje možemo napraviti za upravljanje stresom je da jednostavno prestanemo multiplicirati te situacije. Da malo stanemo i da onda usmjerimo pažnju na nešto drugo. To je jedna dobra, brza, flaster tehnika kako barem malo smanjiti količinu stresa kada dođemo kući, da se možemo barem malo opustiti.
Barbara Kolar: Znači, nema istine u onome da kada nam se dogodi nešto stresno, to trebamo podijeliti s drugima pa će nam biti lakše. Zapravo loše upravljamo stresom time što prepričavamo tu dramu koju smo već jednom doživjeli.
Tanja Pureta: Pa da, s jedne strane dobro je to reći, ali reći 50 puta na 50 mjesta je pogrešno. Prvo, jako je važno znati da sebi radimo dramu. Drugo, širimo tako dramu i onima kojima smo dragi pa onda i oni upijaju to nešto loše. Jedan od velikih problema općenito kod nas je to što mi svi volimo dramatizirati.
Barbara Kolar: Marko, jesi li ti drama queen?
Marko Šapit: Možda da pitamo druge?
Tanja Pureta: Novinari pogotovo. S obzirom na to da vijesti stvarno najčešće jesu dramatične i treba se nositi s tim vijestima. Znači to treba otpustiti, maknuti sa strane. Jedna od važnih stvari je ne ponavljati neki prethodni događaj. Ne razmišljati njemu: „Ajme, strašno! Ajme, grozno!“ Treba reći O.K., dobro, sad se to završilo, idemo se opustiti ili usmjeriti na nešto drugo.
Barbara Kolar: Marko, znaš li ti otići s posla i ne ponijeti posao kući.
Marko Šapit: Uuu, ne! Nažalost ne. To bi bilo idealno, ali ne. Ovaj naš novinarski posao je nezgodan i ti to znaš. Mi ne radimo od 8 do 4, odnosno od 8 do 16h. Stalno se nešto dešava.
Barbara Kolar: Moraš biti u kontaktu s informacijama.
Marko Šapit: Stalno je nešto u tijeku. I tu je taj prokleti mali ili malo veći uređaj koji stalno imam sa sobom i stalno me na njega mogu dobiti. To je zapravo dosta nezgodno barem u mom slučaju i mom pitanju. Posao sam po sebi je naravno stresan. Ali ja bih opet kod nas više stavio naglasak na taj neki gušt, užitak. Iako ima nekih situacija koje te odvedu više u stres. Ovaj Katar, to je bilo sve super, divno i krasno, ali mi smo prošle godine ili prošlu godinu i pol imali dvoje olimpijske igre koje su bile u onim pandemijskim uvjetima. Sam posao je ogroman, a kad njega dodaš sve ove zabrane, maske i slično. To da smo svi preživjeli i da se nitko nije hvatao za vratove, to je dobro.
Barbara Kolar: Tanja, spomenuli ste životinjski svijet. Često se kaže da je stres nekad dobra, prva obrambena reakcija. Međutim, kada traje dugo u nekom trenutku postaje problematičan.
Može li neki doživljaj stresa u poslovnom okruženju biti pozitivan odnosno pomoći nam u poslu?
Tanja Pureta: Sasvim sigurno! Mi najčešće rastemo ako nam se dogodi neka situacija u kojoj dobijemo neku povratnu informaciju o sebi. Koje, možda, nismo bili svjesni, a trebamo nešto napraviti sa sobom da se unaprijedimo. Naravno, da ta povratna informacija najčešće nije ugodna i onda može djelovati stresno. Ali, ako uspijemo na pravi način doživjeti, izvući pravu informaciju ona može biti jako, jako poticajna. Zato što shvatimo da od trenutka primanja informacije nadalje se možemo ponašati bolje nego smo se ponašali do tada.
Pomalo nam je neugodno zbog toga što se prije nismo znali ponašati na bolji način. Ali, ako osvijestimo da imamo veliku sreću i da se nadalje možemo biti bolji onda to može biti jako, jako dobro. Ako nam nitko ne da povratnu informaciju onda možemo živjeti u jednoj zoni udobnosti, u zoni ugode gdje mislimo da je zapravo sve savršeno a nije. Mi se ljudi plašimo davati povratne informacije. Ne želimo ljude izlagati tom stresu, ali ta lagana nelagoda jest dobra i pozitivna za nas. Ona nas stavlja u bolje stanje odnosno ona nas osvještava.
Barbara Kolar: Mnogim ljudima je danas nažalost egzistencija ugrožena i ne mogu zapravo sami na to ni na koji način utjecati. Sve poskupljuje, plaće su izgubile na vrijednosti, ljudi dulje rade. Ne mogu doći poslodavcu i reći pa ja sad malo ne bih radio.
Je li rješenje pomiriti se s tim pa onda to nekako manje stresno doživjeti ili je možda neka borba pravi put do sretnog ishoda?
Tanja Pureta: Ja mislim da je to vječna tema otkad postoje svijet i filozofija. Na što utjecati, a s čime se pomiriti. Uvijek je važno procijeniti situaciju. Je li to nešto na što možemo napraviti utjecaj ili nešto čime se trebamo pomiriti. Recimo pandemija. S time smo se mogli samo pomirit svi kompletno i pronaći način kako preživjeti. S druge strane na puno toga imamo utjecaj. Dapače, čak i u ovim situacijama kad je prošla pandemija, sad je došlo, 'ajmo reć', neko normalno vrijeme. Ljudi ponovo počinju doživljavati i nekakve najobičnije situacije kao vrlo, vrlo stresne. Očekuju da netko izvana dođe pomete metlom sve probleme kako bi oni bili u manjem stresu. E sad, ideja da puno stvari možemo sami napraviti, da puno stvari možemo uzeti u svoje ruke je nešto što nam još uvijek teško pada. Još uvijek više očekujemo da dođe netko izvana i on riješi sve naše probleme. Kada bi poslodavac dao veću plaću, kada bi smanjio radno vrijeme, kada bi smanjio radno opterećenje, itd. Međutim, ako imamo tendenciju ka stresu, što god da se izvana dogodi mi ćemo opet pronaći negdje neki stresor. Postoji ona izreka da ne postoji toliko rješenja u kojima mi ne možemo naći novi problem. Ali, ako smo usmjereni na to da uzimamo stvar u svoje ruke smanjuje se osjećaj bespomoćnosti i povećava se osjećaj mu moći ili mogućnosti da djelujemo. To je najvažnije što možemo napraviti za upravljenje stresom i da se riješimo stresa. Osnaživanje sebe, a ne očekivanje da netko dođe i pomete metlom jer je to malo djetinjasto.
Barbara Kolar: Kako ste to lijepo rekli! Nadam se da su naši gledatelji to usvojili. Marko, tebe više neću ništa pitati vezano uz stres jer sam pročitala da si htio biti vojni pilot. To je isto prilično stresno zanimanje. Dakle ti si predodređen da se baviš stresnim zanimanjima!
