Sagorijevanje na poslu nije poštapalica

Koji su najčešći uzroci stresa u suvremenim radnim okruženjima?

Stres se javlja kada naiđemo na situacije koje nam se čine ugrožavajuće te u kojima osjećamo određenu razinu bespomoćnosti da ih uspješno svladamo. Konkretno, možemo osjećati da nam je ugrožena profesionalna reputacija ako imamo puno posla za koji ne znamo hoćemo li ga moći obaviti u traženoj kvaliteti i roku. Možemo osjećati da nam je ugrožena poslovna sigurnost, ako imamo konflikt s nadređenim. Na kraju, jako se teško nosimo s konfliktima s kolegama, jer nam oni ugrožavaju osjećaj prihvaćenosti i pripadnosti. Sve te situacije su ujedno najčešći uzroci stresa u suvremenim radnim okruženjima.

Kako se sagorijevanje na poslu  (eng. burnout) razlikuje od običnog stresa ili umora?

Sagorijevanje na poslu (eng. burnout) se javlja kada se dugotrajno svakodnevno suočavamo s prethodno opisanim situacijama i na njih odgovaramo neadekvatno, velikim osobnim naporima. Zbog njih se iznimno trudimo stalno dokazivati svoju kompetentnost i napraviti sve što mislimo da se od nas očekuje, kako bi izbjegli kritike, loše rezultate, konflikte, odbacivanje i sve drugo što nas plaši.

Kako uopće prepoznati sagorijevanje na poslu odnosno burnout?

Sagorijevanje na poslu (eng. burnout) je stanje snažne i potpune iscrpljenosti, u kojem nemamo energije ni za najosnovnije aktivnosti. To se odnosi na tjelesnu (brzo umaranje uz nemogućnost opuštanja i oporavka) i mentalnu iscrpljenost (osjećaj praznine, mentalna sporost).

Dodatno, pojavljuju se ozbiljne poteškoće u pažnji, koncentraciji, pamćenju i dosjećanju, pa dolazi do pogrešnih prosudbi, loših odluka, grešaka u radu i sl.

Javlja se i nedostatak emocionalne kontrole, što rezultira nekontroliranim izljevima ljutnje, tuge i straha, bez pravog razumijevanja razloga koji stoje iza njih.

Na kraju, javlja se i mentalno distanciranje od posla, pa se posao obavlja mehanički, bez osjećaja smisla i svrhe i s velikim osjećajem otpora.

Kako spriječiti sagorijevanje na poslu (eng. burnout)?

Prevencija sagorijevanja na poslu (eng. burnouta) počinje s prevencijom stresa. Prvi korak je razumjeti kako uopće nastaju situacije koje nam izazivaju stres. Primjerice, zašto nam se posao nagomilava? Je li to iz razloga što prihvaćamo zadatke bez da kažemo da nemamo vremena za njih ili zato što ih ne znamo isplanirati na temelju njihove važnosti i hitnosti? Ili zašto dolazi do konflikata s nadređenim? Jesu li oni uzrokovani nedovoljnom jasnoćom zadataka ili općenito razlikama u pristupu poslu i međusobnim očekivanjima? Govorimo o tome da je upravljanje stresom u našim rukama!

Drugi korak je naučiti kako se učinkovito nositi s uzrocima stresa. Ako je jedan od uzroka neznanje kako dati povratnu informaciju nadređenom da već imamo dovoljno zadataka, onda to treba naučiti i sustavno primjenjivati. Slično je i sa situacijama konflikata. Postoje učinkovite tehnike kako pristupiti konfliktnim situacijama i uspješno ih riješiti, ali i tehnike kako ih općenito prevenirati.

Nažalost, vještine uspješne prevencije stresa i učinkovite reakcije na njegovu pojavu se ne uče u redovitom sustavu obrazovanja. Do tih vještina se najčešće dolazi na treninzima koje u pravilu organizira poslodavac ili samostalnim iščitavanjem literature.

Kako su te vještine iznimno važne ne samo za uspješan život već i za očuvanje zdravlja, pogotovo u suvremenom načinu života, odlučila sam pridonijeti njihovom širenju izdavanjem knjige Zaštitni faktor 50 za sprečavanje sagorijevanja. Knjiga je dostupna u brojnim knjižarama, sastoji se od niza inspirativnih priča koje se lako čitaju i svaka od njih nudi zrnce znanja koje je odmah primjenjivo u svakodnevnom životu za sprečavanje nastanka stresa, pa tako i sagorijevanja. Toplo preporučam svima da ju pročitaju, barem po jednu priču na dan.

Kako stalna povezanost s digitalnim tehnologijama (e-mail, mobiteli, društvene mreže) doprinosi razvoju stresa?

Digitalne tehnologije su dobar sluga, jer nude niz mogućnosti, poput lakšeg međusobnog povezivanja, dostupnosti brojnih informacija i sl. Ujedno su vrlo loš gospodar, jer ako podlegnemo želji da budemo stalno prisutni na društvenim mrežama i odgovaramo na sve pozive kojima smo obasuti, možemo vrlo lako upasti u vrtlog stresa.

Brojni su razlozi zašto se to događa. Prvi je da se sve teže možemo koncentrirati na vlastite zadatke, jer nas u tome stalno sprečava želja da budemo u centru događaja na društvenim mrežama. Čak se pojavila i svojevrsna dijagnoza poznata kao strah od propuštanja nečeg važnog (FOMO). Dakle, više nas je strah da nešto ne propustimo na društvenim mrežama nego od propuštanja izvršavanja vlastitih obaveza i posljedica koje mogu proizaći iz toga.

Drugo, na društvenim mrežama vidimo puno sjajnih životnih priča i iskustava, pa kad se uspoređujemo s njima, stvaraju nam se emocije nezadovoljstva, zavisti, nepravde i sl. Dobivamo potrebu da i mi svoj život prikažemo drugima u što ljepšem svjetlu, pa postajemo opterećeni stvaranjem idealiziranih slika i filmića o našim životima. Sve to iscrpljuje naše vremenske, emocionalne i materijalne resurse, a u pravilu ne dovodi do njihovog povrata. Dodatno, ostaje nam vrlo malo svih tih važnih resursa za uspješno nošenje s objektivnim svakodnevnim izazovima u poslovnom i privatnom životu.

Na kraju, znanstvena istraživanja su nedvojbeno pokazala da sve te aktivnosti nikako ne pogoduju razvoju i dobrobiti našeg mozga. Naše intelektualne funkcije propadaju, a raste anksioznost i depresivnost. Dakle, nismo prirodno stvoreni za takvo bombardiranje informacijama i trošenje naših resursa na aktivnosti koje ne rezultiraju osjećajem smisla, svrhe, doprinosa i ispunjenosti.

U skladu s tim, je li onda rješenje svojevrsni digitalni detox?

Rješenje je osvještavanje vlastitih profesionalnih i privatnih uloga, kao i ciljeva koje želimo postići te mudro, ciljano i vremenski ograničeno korištenje digitalne tehnologije u tu svrhu.

Na koji način nedostatak jasnih granica između privatnog života i posla utiče na mentalno zdravlje radnika? 

Ako se nekome posao sustavno prelijeva u privatni život, važno je ustvrditi zašto se to događa, jer su neki razlozi nepovoljniji za mentalno zdravlje, a neki nisu. Ako se to događa jer to od njega očekuje poslodavac i objektivno ima više zadataka nego što ih može izvršiti u tijeku radnog vremena, onda to treba jasno dati do znanja poslodavcu, odnosno jasno reći ne.

Ako se to događa jer ima nedovoljno razvijene vještine upravljanja vremenom, onda ih treba naučiti. Ako nema dovoljno stručnih znanja, treba ih usvojiti.

S druge strane, netko može svjesno odlučiti da radi više u nekom trenutku života, kako bi stekao znanja i iskustvo potrebno za ostvarenje željene karijere ili zaradio za neki željeni cilj, i to je potpuno u redu. Isto tako, u nekom životnom razdoblju nekome može objektivno trebati više vremena za posvećivanje privatnom obavezama, pa je i to u redu, ako to može ostvariti u dogovoru s poslodavcem. Dakle, nema pravila.

Načelno je svakako dobro da postoji privatno-poslovna ravnoteža, ali bi se na nju više trebalo gledati kao na jednu dugoročniju smislenu životnu ravnotežu, a ne na strogi svakodnevni rez. Naime, prekinuti ili odustati od neke važne poslovne ili privatne aktivnosti samo da bi se zadovoljila forma strogog privatno/poslovnog dnevnog reza svakako donosi više štete nego koristi. Dakle, smislene odluke u kontekstu trenutnih ciljeva i potreba su jedini ispravni način ostvarenja privatno-poslovnog balansa koji pridonosi smanjenju i prevenciji stresa.

Što konkretno mogu poduzeti poslodavci kako bi prevenirali sindrom sagorijevanja na poslu kod svojih zaposlenika?

Poslodavci bi u prvom redu trebali promatrati svoje radnike s istinskim interesom, kako bi vidjeli kako rade, koliko su uspješni u ostvarenju ciljeva te što im treba da u tome postanu uspješniji. Trebali bi kod njih uočiti znakove stresa i umora te preispitati uzroke i sustavno ih rješavati. Svakako bi im trebali omogućiti psihološku podršku u izazovnim situacijama, jer u razgovoru s  psihologom mogu dobiti vrijedne uvide zašto im se događa stres, kao i vještine kako ga prevenirati i sanirati.

Kada osjetimo da smo pred burnoutom, a da pritom ne možemo uzeti bolovanje ili slobodne dane, kako si pomoći? Možete li izdvojiti top pet savjeta?

Najbolje je ne dovesti se do granice sagorijevanja na poslu (eng. burnouta), jer je u tom trenutku bolovanje, odnosno godišnji odmor jedina opcija kako bi se sanirala nastala šteta i prevenirala buduća. Zato je sustavan rad na sebi, kako bi na vrijeme uočili koje nas situacije dovode do stresa te kako na njih učinkovitije odgovoriti, jedina ispravna strategija. Opet preporučam čitanje svoje knjige Zaštitni faktor 50 za sprečavanje sagorijevanja. U njoj se nalazi cijeli niz korisnih savjeta za osvještavanje koje nas sve svakodnevne situacije dovode do stresa i kako ga prevenirati.

Ako se ipak nađemo u tako teškoj situaciji, najbolje je odmah potražiti stručnu psihološku pomoć kako bi se pronašli konkretni uzroci problema i krenulo u njihovo sustavno rješavanje. Psiholog će dati i konkretne savjete o tjelesnim, emocionalnim i kognitivnim tehnikama opuštanja i regeneracije za brži i lakši izlazak iz krize.

Ipak, važno je napomenuti da nema čarobnog štapića: rješenje je u promjeni načina razmišljanja i ponašanja. Okolina nas neće izbaviti iz kandži stresa – to možemo samo mi sami, pridržavajući se stručnih uputa. Ako mi ne riješimo vlastite obrasce koji nas dovode do stresa i burnouta, pronaći ćemo okidače za stres čak i u najidealnijoj okolini. Ni uzrok ni rješenje stresa nije izvan nas, već najčešće u nama samima. To nam je ujedno i velika prilika, jer naše zdravlje i dobrobit su u našim rukama – naravno, uz pomoć psihologa koji će u njih staviti prave učinkovite alate.