Burnout na radnom mjestu i kako ga prevenirati

Ako živite s visokom razinom stresa, dovodite svoje cjelokupno blagostanje u opasnost. Stres uništava vašu emocionalnu ravnotežu, kao i vaše cjelokupno fizičko i mentalno zdravlje. Sužava vašu sposobnost jasnog razmišljanja, učinkovitog funkcioniranja i uživanja u životu. Učinkovito upravljanje stresom pomaže vam razbiti pritisak koji stres ima na vaš život, tako da možete biti sretniji, zdraviji i produktivniji. Konačni cilj je uravnotežen život, s vremenom za posao, odnose, opuštanje i zabavu — i otpornost da se izdrži pod pritiskom i suoči s izazovima.

Eksperimentirajte i pronađite svoj način upravljanja stresom

Upravljanje stresom nije univerzalno. Zato je važno eksperimentirati i otkriti što vam najbolje odgovara. Kako demistificirati stres i burnout te kako si pomoći savjetovala je Tanja u emisiji Dijagnoza. Primijenite neke savjete što prije i tako učinite još jedan korak prema vlastitoj dobrobiti.

Sanja Kocijančić Petričević: Dobar vam dan, prema definiciji, sindrom sagorijevanja na poslu, tj. radnom mjestu ili, popularnije rečeno, burnout sindrom označava progresivni gubitak energije, idealizma i smislenosti vlastitog rada kao posljedice frustracije i stresa. Gdje nas to može odvesti? Koji su zamke, a koje slamke spasa u upravljanju stresom?

Sadržaj emisije: suvremene spoznaje o simptomu izgaranja burnoutu. O simptomima primarnim i sekundarnim. Tko je više ugrožen u poslovnoj hijerarhiji - rukovoditelji ili osobe na nižim pozicijama? Što učiniti kada se postavi dijagnoza? Je li uistinu riječ o stanju koje zahtjeva liječenje? Fenomen koji je s nama svakim danom sve više, kako ga prevenirati?

Inovativni pristup prevenciji stresa – LearningMakeover

Ideju za ovu emisiju dobila sam u nedavno održanom, jednom inovativnom tečaju u Zagrebu. S nama je prof. Tanja Pureta. Hvala što ste ovdje i hvala što ćete podijeliti s nama neke nove spoznaje. Kako se u velikim poduzećima ponašaju odgovorni direktori i ravnatelji? Shvaćaju li da je to jedna nova dijagnoza koja sve nas zapravo zahvaća i obuhvaća? S pitanjima će vam sigurno sudjelovati u našem razgovoru učenici srednje škole za medicinske sestre s prof. Irenom Koraj iz Vinogradske ulice. Hvala što ste i vi ovdje. Evo nakon ovog tečaja, imate li neke informacije je li dobro primljen? Stres je svuda oko nas. Da li se velike tvrtke, organizacije, korporacije zaista odazivaju jer shvaćaju da upravljanje stresom zaposlenicima stvara problem?

Tanja Pureta: Svakako sve više i više raste svijest da zaposlenici imaju problem vezan uz razumijevanje što je to stres, za učinkovito upravljanje stresom i u konačnici sa burnoutom kao jednim, onako baš krajnjim ishodom loše, loše situacije. Ono što smo predstavili neki dan je jedan novi, inovativni način na koji prevenirati cijelu priču, a to je niz od 12 malih animiranih filmova pod imenom LearningMakeover koji pokazuje vrlo ciljane teme o tome kako se nositi sa stresom, što je stres, što nam se događa, kako razviti neke vještine za upravljanje stresom u ovo jedno vrlo izazovno doba.

Kako prepoznati simptome i zaustaviti proces bornouta?

Sanja Kocijančić Petričević: Hvala vam lijepa, bit će o tome riječ kroz cijelu današnju emisiju. Treba jasno i glasno reći. Stres na poslu može stvoriti pretpostavke za moždani i srčani udar, može uništiti mentalno zdravlje i skratiti život. Stoga smo i razgovarali s redovnom prof. Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na baš upravo ovom spomenutom inovativnom tečaju upravljanje stresom, nedavno održanog u Zagrebu.

Burnout ili sindrom izgaranja stanje je emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim i dugotrajnim stresom. To se događa kada osoba osjeti preplavljenost, emocionalnu iscrpljenost i nesposobnost ispunjenja stalnih zahtjeva. Neki burnout nazivaju bolešću modernog doba. To stanje smanjuje, produktivnost i iscrpljuje, a osobi ostavlja osjećaj bespomoćnosti, beznadnosti i ogorčenosti. Negativni učinci izgaranja prisutni su u svakom području života, uključujući osobni, poslovni i socijalni aspekt. Također, može doći do trajnih promjena u tijelu, zbog čega osoba postaje osjetljivija na bolesti. Naime, stresne situacije aktiviraju kortizol, hormon stresa koji utječe na stvaranje tzv. negativnog efekta. On uključuje uznemirenost i negativne emocije.

Uzroci izgaranja često proizlaze iz poslovnog područja života, stoga se ovaj sindrom najčešće veže uz poslovni aspekt te se nerijetko naziva i sindromom profesionalnog sagorijevanja. Ne smijemo zanemariti niti djecu i mlade. Određeni oblici sindroma izgaranja mogu se uočiti među učenicima i studentima. To je fenomen kojeg se u ovo suvremeno doba, nažalost, uočava sve više. Važno je naglasiti da je sindrom izgaranja postupan proces, ne događa se preko noći, a simptomi su u početku vrlo suptilni, stoga ih je vrlo važno prepoznati kako bismo reagirali što prije i spriječili ili barem umanjili negativne posljedice.

Evo za početak profesorice Pureta o podjeli simptoma. Kako ih prepoznati? Kako ih dijelimo?

Razlika između stresa i burnouta

Tanja Pureta: To je jako dobro pitanje jer često nije baš jednostavno prepoznati. Postoje tzv. primarni i sekundarni simptomi. Primarni su simptomi u prvom redu velika iscrpljenost, veliki nedostatak fizičke i psihičke energije, osjećaj izmoždenosti. Osim toga, postoje i problemi u kognitivnom funkcioniranju. Teško nam je nešto zapamtiti, naučiti nešto novo, događaju nam se greške, treba nam puno više vremena za napraviti na neku aktivnost. Pad je u učinkovitosti. Zatim se događa nešto što je svima vjerojatno jako, jako poznato, to je sindrom ili simptom kratkog fitilja. To znači da gubimo toleranciju na normalne, nemamo učinkovito upravljanje stresom i na sve reagiramo iznimno burno, ljutnjom.

Sanja Kocijančić Petričević: Ima li razlike između burnouta i stresa kao pojma o kojem isto tako niz godina govorimo. Prepoznajemo li što je stres, a što je baš burnout?

Tanja Pureta: Mnogi uistinu miješaju ta dva pojma. Burnout se najčešće događa osobama koje jako vole svoj posao. Na početku, kad je uopće postavljena ta dijagnoza, ona se u prvom redu vezala za pomagačka zanimanja. Zanimanja koja su bila vezana za ljude i jednu povezanost i pomaganje njima, gdje su se ljudi jako povezali, jako im je stalo da daju svoj maksimum. Nisu znali kako prelaze neke određene granice svojih vlastitih kapaciteta. Znači, burnout se javlja kod ljudi koji su previše posvećeni poslu i ne znaju stati. Oni jednostavno misle da imaju toliko puno kapaciteta da mogu raditi puno i dugo. I ne prepoznaju trenutak kad se trebaju početi odmarat. S druge strane, stres je svakodnevna pojava. Postoje stresne situacije i naše tijelo reagira na te stresne situacije kroz upravljanje stresom, tako da nam daje veću količinu životne energije s kojom možemo onda raspolagati da se lakše nosimo sa situacijama. To je tzv. dobar stres ili eustres. Imamo loš stres ili distres kada previše reagiramo na neke podražaje koji to zapravo nisu zaslužili.

Važnost pravilne dijagnoze

Sanja Kocijančić Petričević: Idemo pitati naše učenike, oni su sigurno pripremili pitanja gledajući na ovaj problem iz svog aspekta. Nije samo da se radi o zaposlenicima u organizacijama, slušamo vas.

Učenik 1: Koja je razlika u pojavi burnouta između zaposlenih i nezaposlenih?

Tanja Pureta: Burnout je uvijek vezan za posao. Znači puno češće se javlja kod zaposlenih, zato što se događa da ti zaposleni preveliku količinu odgovornosti i posla preuzmu na sebe. Kod nezaposlenih se češće može dogoditi neki sekundarni simptom koji možda brkamo s burnoutom. Može se dogoditi depresivnost, osjećaj beznadnosti, može se dogoditi anksioznost, strah od budućnosti. Od toga da možda neće naći posao. Međutim, to su sekundarni simptomi koji zahtijevaju da ljudi nauče neke vještine, da se zaposle. Ne radi se nužno burnoutu kad su nezaposlene osobe u pitanju. Dijagnozu burnouta treba detaljno preispitati.

Sanja Kocijančić Petričević: Mi smo na tečaju kojeg ste održali u zagrebačkoj Esplanadi, razgovarali sa stručnjakinjama i iz tog područja. Profesorica Darja Maslić Seršić s Odsjeka za psihologiju je održala vrlo lijepo predavanje na temu upravljanje stresom, pa sam htjela da to podijelimo s našim gledateljima. Čujmo što je ona rekla, neke glavne odrednice, jer dogodile su se neke klasifikacije o tom sindromu i od strane same Svjetske zdravstvene organizacije koja ga je priznala kao pravu dijagnozu. Pogledajmo zajedno.

Kako spriječiti sindrom izgaranja na poslu?

Darja Maslić Seršić: Svjetska zdravstvena organizacija sindrom izgaranja na poslu definira kao posljedicu kronične izloženosti stresu na radu i propusta poslodavca da to spriječi. Dakle, odgovornost daje na poslodavce zapravo na intervencije koje bi trebale spriječiti i ukloniti izvore stresa na radu i olakšati upravljanje stresom na radu. Sindrom izgaranja na poslu nalazi se i u službenoj klasifikaciji dijagnoza koje možete dobiti i u Hrvatskoj. Donosi ju liječnik u suradnji s psihologom koji radi psiho-dijagnostiku. Naša istraživanja pokazuju da je oko 20% radne populacije u riziku od razvoja sindroma izgaranja na poslu.

Sanja Kocijančić Petričević: Podaci su neumitni i neumoljivi. Što se sve poduzelo kod nas u tom smislu? Imate li dobru suradnju sa liječnicima obiteljske medicine? Prepoznaju li oni taj sindrom koji je prisutan kod čovjeka koji dolazi u njihovu ordinaciju? Sad malo govorimo o teoriji i praksi.

Tanja Pureta: Može se reći da se na sustavan način kod nas napravilo jako malo. Najčešće liječnici obiteljske medicine prepoznaju neke fizičke simptome i onda trebaju vidjeti radi li se o burnoutu ili ne. Prva osoba koja bi trebala procijeniti ili prepoznati je osoba koja je sama u burnoutu što se, naravno, ne događa. Često okolina zna slati signale, naročito članovima obitelji jer prepoznaju da osoba više ne funkcionira na pravi način. Osoba dobiva negativne povratne informacije od poslodavca da više ne radi dovoljno učinkovito ili se sama osjeća malo zbunjeno, s osjećajem prevelike iscrpljenosti. Međutim, prva linija obrane treba biti poslodavac. Voditelji kad prepoznaju simptome stresa, velikog stresa, pogotovo burnouta, bi trebali odmah ozbiljno porazgovarati sa zaposlenikom i poslati ga liječniku opće prakse. Tamo bi se svakako trebala napraviti daljnja obrada i liječenje. Preventivno djelovanje je nešto što je jako važno.

Važnost dijagnoze i pravilnog liječenja

Sanja Kocijančić Petričević: Prisvojili smo tu tuđicu burnout, a mi bismo govorili na našem jeziku izgaranje. Znači ne sagorijevanje već izgaranje na poslu. Je li Svjetska zdravstvena organizacija uputila neku službenu notu, dakle tu klasifikaciju, ne govorimo samo o teoriji. Je li u praksi onda liječnik obiteljske medicine dužan prepisati dulje bolovanje za zaposlenika kojem se daje ta dijagnoza?

Tanja Pureta: Svakako bi bilo dobro da se zaposlenik na određeno, čak i dulje vrijeme odmakne od posla. Mislim da je to vrlo individualno, da svaki liječnik to može prepoznati.  Međutim, svakako je loše da se na prve znakove poboljšanja, koji mogu biti možda samo fizički osjećaj, da se malo vratila energija, da se odmah osobu vrati na posao. Prvo, za učinkovito upravljanje stresom je potrebno da se osoba dobro odmoriti, i to čak i promjenom sredine, najbolje bi bilo otići u prirodu. Zatim bi bilo jako dobro napraviti jednu analizu zajedno, to je multidisciplinarno, s psihologom. Tada bi vidjeli koji su uzroci burnouta. Je li to možda to da se osoba precijenila i mislila da može puno, puno više nego što objektivno može? Je li to, možda, nedostatak vještine upravljanja vremenom? Je li to možda nedostatak znanja? Kako reći „Ne“ nekim stvarima ili nedostatak delegiranja? Vidjeti na koji način pomoći osobi stjecanjem životnih vještina kako bi se vratila na posao s jednim drugim načinom razmišljanja kao prevencijom drugog burnouta.

Kako organizacije brinu o zdravlju zaposlenika?

Sanja Kocijančić Petričević: Zašto je važno zdravlje zaposlenika te s kojim se sve izazovima susreću suvremene radne organizacije, tvrtke, multinacionalne kompanije, korporacije?

Postoje jednostavni savjeti koje je s nama podijelila voditeljica ljudskih potencijala iz jedne takve kompanije koja ima dobra iskustva u Sloveniji, kod nas, ali i u drugim zemljama.

Breda Ivanović: Nakon potresa smo krenuli sa psihološkom pomoći i ljudi su jednostavno prepoznali da postoji neki način da se jave tim ljudima i razgovaraju o konkretnim situacijama. Druga stvar je coaching kultura koju imamo. Tu su voditelji tima s kojima možeš, koji slušaju, koji postavljaju pitanja koje se bave s ljudima. I u nekom trenutku smo saznali da zapravo se bavimo 60% s ljudima, a 40% operativnom radom. Kakav prostor nudimo? Što sve radimo da bi prostor bio fizički ugodniji? Aktivnosti koje radimo, kako se hranimo. Koristimo 5 nekakvih alata, na primjer, da smo sat iz 60 minuta skratili na 50, da možemo imati slobodno vrijeme, otići vani, razgovarati i prošetati. Da uvažavamo te stvari, da se ne šalju mailovi nakon 6 sati navečer, jer oni s problemima će pričekati i ujutro, a naše spavanje će biti puno kvalitetnije. To su mali koraci koji zapravo pomažu našoj korporaciji i za učinkovito upravljanje stresom. Da ne trebamo svaku stvar percipirati kao paniku i da se vanjske situacije i okolnosti neće umanjiti ili promijeniti. Znači, ako nije vani bolje, moramo nešto napraviti sa sobom.

Naše riječi oblikuju naš svijet

Sanja Kocijančić Petričević: To su jednostavni savjeti, možete li još nešto dodati?

Tanja Pureta: Osim ovih fizičkih stvari koje mogu jako, jako lijepo rekuperati, odnosno vratiti organizam u homeostazu, postoji jednostavna tehnika da malo promijenimo način gledanja na stvarnost. Naime, postoje ljudi koji su u burnoutu. Oni dođu u burnout zato što im je previše stalo i jako puno aktivnosti preuzimaju na sebe. Međutim postoje ljudi koji misle da su u burnoutu, a nisu zapravo ni počeli gorjeti. Prepadnu se i najmanjih sitnica, najmanjih problema u okolini. I kad vide neki problem, ljudi znaju reći: „Ovo nije normalno!“ Kad sami sebi kažemo ovo nije normalno, naše tijelo, naš mozak reagira kao da postoji velika opasnost.

Sanja Kocijančić Petričević: Moramo paziti na riječi, jer naše misli su naše riječi, a to je ono što mi jesmo to je sjajna misao.

Tanja Pureta: Tako je! Čim kažemo ovo nije normalno, cijeli naš sustav, cijela naša amigdala, svi naši centri se uzbune na to. Kad kažemo situacija je normalna, automatski nema znakova stresa. Drugo što znamo reći je: „Nemam više živaca!“ što je potpuno pogrešno, jer svako upravljanje stresom i svaki put kad riješimo neki problem nama su živci snažniji. A mi se ponašamo kao da nam je netko u trenutku rođenja dao jednu veliku čašu punu živaca koji se onako troše. Ljudi misle da nakon 25-e godine života možemo reći: „Nemam više živaca!“ Upravo obrnuto: „Imam živaca, još sam jači!“ I treće što znamo reći: „Srce mi lupa, šlag će me strefiti ili kap će me strefiti!“ To je isto pogrešno, jer naš organizam dobro reagira kad digne razinu budnosti u stanju stresa, pomaže nam. Najvažnije je poslije se vratiti u normalu. Dakle, svijet je normalan, snažni smo i neće nas nikakva kap strefiti, nego, dapače, možemo puno toga napraviti sami krou upravljanje stresom.

Sanja Kocijančić Petričević: Hvala vam na ovim savjetima, slušamo nadalje naše učenike.

Promjena posla kao rješenje, ili ipak ne?

Učenik 2: Je li kod pojave burnouta rješenje promjena posla?

Tanja Pureta: Kada se dogodi burnout, uvijek je važno napraviti analizu zbog čega se dogodi burnout. Ako su u pitanju samo neke vještine, kad osoba nauči aktivno upravljati svojim resursima, vremenom i slično, onda ne mora mijenjati posao. Međutim ponekad jest uzrok tome da se osoba nalazi u neadekvatnom poslu s kojim se više ne može nositi na pravi način. Recimo ako se radi o nekom pomagačkom zanimanju. Ako osoba previše empatizira s pacijentima i jednostavno se ne može odvojiti od toga, onda je definitivno bolje da promijeni posao. Ili  poslodavca? Ako je okolina u kojoj radi toksična treba napraviti jednu dobru analizu i vidjeti gdje je uzrok problema, jer kad znamo uzrok, znamo i terapiju.

Sanja Kocijančić Petričević: Kad smo kod terapije, kako djelovati terapijski. Govorimo li o nekom specifičnom liječenju?

Tanja Pureta: Mi terapijski možemo djelovati samo na simptome. Uzrok stresa je upravo način na koji mi gledamo okolinu. Znači najvažnija terapija za upravljanje stresom, a to je ujedno i preventiva, je promjena načina gledanja na okolinu. Oni koji su skloni previše raditi trebaju shvatiti da imaju ograničenja. Oni koji su skloni gledati svijet kao mjesto prepuno opasnosti da se ohrabre i da shvate da nisu toliko bespomoćni. Znači promjena svijesti, promjena percepcije je temeljna terapija kod upravljanja stresom. Druge terapije su sve terapije simptoma, jer kad dođe do fizičkih poteškoća, fizičkih posljedica, onda tu treba velika multidisciplinarnost da se ponovo vratimo u stanje normalnog funkcioniranja. Pitanje je koliko smo daleko otišli i treba se multidisciplinarno vidjeti što i kako. Danas postoji znanost koja kombinira više znanosti. To je psiho-neuro-imuno-endokrinologija. Znači da jako puno sustava u tijelu može stradati i da na jako puno sustava trebamo djelovati.

Uzroci izgaranja na poslu

Sanja Kocijančić Petričević: Izgaranje na poslu, burnout, možemo prikazati vrlo jednostavnom formulom. Do te dijagnoze dolazimo kada zahtjevi posla rastu, a resursi ih ne prate. Naravno, tada se može postaviti pitanje što učiniti i kako tretirati taj sindrom?

Darja Maslić Seršić: Veliki interes posljednjih 10 - 20 godina za ovo područje je pod utjecajem promjena na tržištu rada i promjena u ekonomiji. Tržište rada je postalo jako dinamično, organizacije se brzo mijenjaju, brzo se restrukturiraju, gubi se sigurnost zaposlenja, teško je predvidjeti budućnost, ljudi jesu pod većim pritiskom. U tom smislu to ne znači da pod pritiskom nisu bili i prije. I prije smo imali sindrom izgaranja na poslu. Mi ga sad u većoj mjeri prepoznajemo i istraživanja pokazuju da je to jedan tipičan sindrom za suvremenog čovjeka.

Sanja Kocijančić Petričević: Eto, možda postoji i opasnost da neka druga stanja pripišemo burnoutu?

Tanja Pureta: Tako je. Osjećaj iscrpljenosti može doći iz različitih izvora i ne mora nužno biti povezan sa prevelikim ulaganjem resursa na poslu ili smanjenjem resursa. Uzrok može biti nezadovoljstvo poslom. To je jedna druga vrsta priče. Može biti mobing ili bullying koji se također događaju na poslu. Mobing je kada se osoba osjeća na neki način ignorirano od okoline, a bullying je direktni osjećaj agresije na osobu. Znači, to nisu stanja buronuta. One zahtijevaju drugačiji pristup i imaju svoje ime, imaju svoje porijeklo, imaju svoje dijagnostiku i svoje liječenje.

Sanja Kocijančić Petričević: Jasno. Čujemo još učenike, pripremili su dosta pitanja.

Prevelika očekivanja i „lov“ na odlične ocjene

Učenik 3: Mogu li adolescentima lov na odlične ocjene i prevelika očekivanja okoline biti uzrok burnouta?

Sanja Kocijančić Petričević: I naši učenici i studenti su isto zaposleni na svoj način. Očekivanja su danas možda stvarno prevelika.

Tanja Pureta: Definitivno mogu. Pogotovo učenici koji su ovako malo perfekcionistički raspoloženi. Jako im je stalo da imaju jako dobre ocjene. Uz to, još se bave nizom aktivnosti u kojima također žele biti jako, jako dobri. I prijeđu tu granicu osjećaja za vlastite resurse. Ujedno, i okolina od njih očekuje jako puno te oni ne znaju kako izaći iz tog začaranog kruga. Burnout se vrlo lako može dogoditi. S druge strane, jako je važno razumjeti da nije svaki osjećaj iscrpljenosti nešto što je burnout. Svi mi, pa i učenici, se moramo naučiti nositi sa raznim preprekama u životu. Kada se suoče s nekom preprekom i osjećaju se preplavljeno, tada ih ne treba izolirati od aktivnosti ili tretirati kao da su u burnoutu. Treba ih potaknuti, ohrabriti, motivirati da nauče upravljanje stresom i prelaženje preko prepreka. Da se osnaže i da na taj način preveniraju nekakvu sklonost stresu, a pogotovo burnoutu.

Sanja Kocijančić Petričević: Slušamo vas i nadalje.

Nedostatak edukacije voditelja

Učenik 4: Ranije ste spomenuli liječnike obiteljske medicine, prođu li oni, i ti ljudi na rukovodećim pozicijama, neku edukaciju kako bi prevenirali burnout?

Tanja Pureta: To bi bilo izvrsno jer, ono što istraživanja pokazuju i u svijetu, a pogotovo kod nas, samo 20% voditelja znaju, čak i kad prepoznaju simptome burnouta i stresa, otvoreno razgovarati o tome. Naši voditelji na neki način izbjegavaju te teme. Vide da su njihovi zaposlenici u problemu, ali ne znaju što bi s time i kavo je učinkovito upravljanje stresom. Tako da je potrebno učenje voditelja kako prepoznati, kako razgovarati sa zaposlenikom da se spriječi burnout prije nego dođe do ozbiljnih stadija i da možda riješe neke poteškoće objektivne prirode, a koje su uzrok burnouta. To su sve znanja koje naši roditelji nemaju. Oni često ne znaju raditi, čak ni u normalnim situacijama s ljudima, a kamoli kada se situacija zakomplicira i pojavi nedostatak resursa i osjećaj iscrpljenosti.

Sanja Kocijančić Petričević: To ste jako lijepo rekli. Ne postoji neki jednostavniji i kraći način bez znanja! Dakle, edukacija je najvažnija stvar. Može li se u današnjem vremenu burnout uopće prevenirati? Može li se u današnjem, rekli ste da ne smijemo reći, nenormalnom, nervoznom vremenu to postići?

Tanja Pureta: Ono što moramo reći je da se neki ljudi imaju učinkovito upravljanje stresom, a neki se nose jako teško s njim i to je individualno. Ono što mi psiholozi znamo reći je da je realnost je neutralna. Mi joj dajemo značenje, dakle trebamo naučiti dati značenje, dati pravo značenje i vidjeti što je normalno, a što nije normalno.

Upravljanje stresom u vrijeme kriza

Sanja Kocijančić Petričević: Dajemo boju da tako kažem! Znate što mi je sad palo na pamet i pitat ćemo profesoricu, jer je gospođa iz priloga spomenula potres. Mi smo govorili i o COVID-u, to je bilo jedno posebno vrijeme u kojem smo živjeli. Kako su se zaposleni u školama prilagodili ili prošli taj stresni period? Koji je učinkoviti način za upravljanje stresom u takvim situacijama, jer sve je preko noći bilo drukčije.

Irena Koraj: Da, preko noći smo prešli na online nastavu. Uslijedio i potres, neizvjesnost je bila koliko će to dugo trajati. Konkretno, ja sam iskoristila vlastite snage i mogućnosti za učinkovito upravljanje stresom i uglavnom odlazila maksimalno u prirodu, šetala sam gradom i nastojala sam na taj način taj stres maknuti od sebe. Razgovarala sam puno sa svojom okolinom telefonom jer je to bio jedini mogući način komunikacije, ali u svakom slučaju nisam se zatvorila.

Sanja Kocijančić Petričević: Hvala lijepa, To je jedno osobno iskustvo koje vi kao psihologinja sigurno pozdravljate, to je jedan od načina borbe.

Tanja Pureta: Sigurno! Jako je dobro profesorica spomenula taj osjećaj zajedništva, dakle osjećaj da se možemo povjeriti nekom, da možemo doživjeti taj jedan zagrljaj. Da vidimo da nas netko vidi i doživljava. To je nešto što je jako, jako ljekovito protiv brnouta i učinkovito za upravljanje stresom. Živimo u vremenu u kojem svašta nešto ima, ali najveći je problem što se međusobno više ne vidimo i ne doživljavamo. Pokloniti osobi jednu prisutnost na poslu, kao i u obitelji je nešto što svima nama može prilično spriječiti burnout.

Drugačiji pogled na svijet

Sanja Kocijančić Petričević: Ja bih sad, na kraju emisije, poklonila jedan tekst koji je jako zgodan. Naši gledatelji će ga imati prilike vidjeti na ekranu. Isti tekst ćemo pročitati profesorica Pureta i ja. Vi ga, molim Vas, pročitate kao netko tko svijet doživljava iz perspektive izgaranja, a ja ću isti tekst pročitati na drugačiji način. Dakle, vi odozgora prema dolje, a ja odozdo prema gore. Izvolite profesorice Pureta.

Tanja Pureta: Danas je grozan dan i ne pokušavaj me uvjeriti da postoji nešto dobro u svakom danu, jer kada bolje pogledaš, ovaj svijet je vrlo zlo mjesto. Čak i ako nešto dobrote se uspije probiti zadovoljstvo i sreća nikada ne potraju. I nije istina da je sve u umu i srcu, zato što pravu sreću možemo postići samo ako su okolnosti dobre. Nije istina da dobro postoji, sigurno se možemo složiti da realnost stvara stav, sve je izvan moje kontrole i nećete me nikada ni za 1 000 000 godina čuti kako govorim: „Danas je dobar dan.“

Sanja Kocijančić Petričević: A sada ja. Danas je dobar dan i nećete me nikada ni za 1 000 000 godina čuti kako govorim: „Sve je izvan moje kontrole.“ Stav stvara realnost, sigurno se možemo složiti da nije istina da dobro postoji samo ako su okolnosti dobre. Pravu sreću možemo postići zato što sve je u umu i srcu i nije istina da zadovoljstvo i sreća nikad ne potraju. Nešto dobrote se uspije probiti, čak i ako ovaj svijet je vrlo zlo mjesto. Jer kad bolje pogledaš, postoji nešto dobro u svakome danu i ne pokušavaj me uvjeriti da danas je grozan dan. E, to je pogled čovjeka koji nije u burnoutu i željela bih da svima tako bude.

Tanja Pureta: Prava znanja i vještine postoje i s njihovim bi usvajanjem trebalo krenuti od vrtića kako bi upravljanje stresom bilo učinkovito. U ovom trenutku svaki poslodavac, svaka škola mogu započeti s njihovim učenjem. Kada naučimo ta znanja i vještine onda možemo svi imati ovakav stav, a onda ćemo postati jako zdrava nacija.

Sanja Kocijančić Petričević: Hvala vam lijepa na gostovanju u ovoj emisiji. Hvala i vama cijenjeni gledatelji. Do sljedeće prigode i sljedećeg tjedna, lijep pozdrav.