U današnje vrijeme, često koristimo strategiju 'dan za danom' ili 'još samo ovoliko dana do vikenda/slobodnog dana ili godišnjeg odmora'. Zbog toga imamo osjećaj da život samo prolazi i mi starimo, a da zapravo ne živimo punim plućima.
Bilo bi vrijeme je da se (pod)sjetimo da unutar sebe, osim strategije preživljavanja, nosimo i druge strategije – strategije življenja, kreiranja i napretka. Ovo je prvi korak za uspješno upravljanje vremenom.
Možda se i vi nađete da u nekim trenucima pitate pitanja kao što su: Zašto imamo osjećaj da (kao društvo) stalno tonemo sve dublje? Možda zato što je vrijeme naš najmanje koristan kapacitet? Kako se prestati osjećati bespomoćno? Što nam je činiti da se pokrenemo? Kako do napretka, vlastitog i zajedničkog? Zašto se spominje upravljanje vremenom? Ova pitanja možda nas čine još očajnijima, no bitno je razmišljati o našim životima kako bi došli do ideje kako ovo promijeniti.
Nekoć davno živjeli smo u svijetu u kojem je pitanje opstanka bilo gotovo pa svakodnevica. Nismo imali krov nad glavom, bili smo izloženi vremenskim neprilikama, teško smo predviđali kakav dan nas čeka i hoćemo li naići na grabežljivca s kojim imamo par trenutaka na raspolaganju za reakciju o kojoj ovisi naš život. Živjeli smo u uvjetima stalne fizičke ugroženosti, gdje je ponekad milisekunda bila ključna za opstanak. Ono što nas je tad održalo na životu, bile su naše strategije preživljavanja. Ponekad mi se čini da smo te strategije preživljavanja prenijeli i na radno vrijeme!
Strategije preživljavanja
Evolucijska psihologija, dugo se bavila strategijama koje su naši preci koristili za preživljavanje te zamjećivanjem kako se te strategije mogu vidjeti i u današnjem modernom društvu. Ova grana psihologije utvrdila je mnogo strategija i ponašanja koja se mogu vidjeti u modernom čovjeku, a imaju korijen u našim precima, pa čak i tisuće generacija prije nas. Jedna od ovih strategija fokusira se na to kako smo reagirali na opasnost u prošlosti.
Na prvi znak opasnosti, u našem tijelu događa se bujica biokemijskih reakcija. Strah bi se pojavio u djeliću sekunde, toliko snažan da bi pokrenuo cijelo tijelo i mobilizirao sve naše unutarnje snage. Ne bismo stigli ni promisliti što se događa, a naše tijelo je već reagiralo. Borilo se i napadalo natrag. Ili bismo trčali i bježali koliko nas noge nose. Ili bismo se jednostavno zaustavili, postali toliko mirni, čekajući da prijetnja prođe. Boriti se, pobjeći ili ukopati se (eng. Fight, Flight, Freeze), bile su naše ulaznice za život u trenucima krize.
Ovu strategiju možemo vidjeti i današnje doba iako je malo drugačija. U modernom društvu koristimo ovu strategiju i u situacijama kada opasnost nije toliko prijeteća. Primjerice, kada moramo držati izlaganje pred određenim brojem ljudi. Mnogi od nas u takvoj situaciji osjećaju strah jer naš mozak jednako reagira u ovoj situaciji kao i onoj u kojoj bi nas mogao napasti medvjed. Problem je što, kada nas napadne medvjed možemo odlučiti hoćemo li se boriti ili pobjeći, dok kada izlažemo pred drugim ljudima ne možemo i zbog toga osjećamo tjeskobu.
Strategije napretka
Međutim, s vremenom smo, uz one za preživljavanje, otkrili i neke druge strategije koje nosimo u sebi. Ovo se dogodilo, prema evolucijskoj psihologiji, zbog razvoja inteligencije kod ljudi. Krenuli smo razmišljati unaprijed što bi se moglo dogoditi i, u skladu s tim, planirati naše djelovanje. Međusobno smo se udružili, kako bi zajednički bili snažniji. Podržavali smo se i oslanjali jedni na druge. Smišljali smo načine kako stvoriti bolju okolinu, u kojoj možemo mirnije živjeti, zajednički graditi, napredovati i održati se, bez svakodnevnog razmišljanja o egzistenciji. Bili smo konstruktivni, kreativni, uporni i strpljivi, te smo malo po malo, stvorili neki sasvim novi svijet.
Rezultat toga je da danas znamo napraviti nevjerojatne građevine koje svojom čvrstinom stoljećima odolijevaju vremenskim neprilikama. Ne moramo se brinuti o hladnoći. Dresiramo životinje, znajući da pritom nećemo postati plijen. Životni vijek čovjeka smo drastično povećali. Skačemo slobodnim padom s ruba svemira. Svijet se promijenio – mi smo ga promijenili. Ipak, unatoč nevjerojatnom napretku, i dalje se (pre)često ponašamo kao pračovjek. To dovodi do velikog umora pa i premorenosti. Razlog tome je najviše to da se naš mozak presporo razvija u usporedbi s našim društvom. Možda će se naš mozak za mnogo godina drastično promijeniti i adaptirati na život u tadašnjem dobu, no danas još uvijek funkcionira kao da još uvijek živimo nomadskim životom u prahistoriji.
Našim angažmanom svijet je evoluirao – jesmo li i mi?
Nekoć smo opravdano strahovali od fizičkih opasnosti, koje su realno ugrožavale naš opstanak, te smo se s pravom ponašali kao da je pitanje života ili smrti. No, danas isto nastavljamo raditi i u situacijama koje nas ni na koji način fizički ne ugrožavaju. U „novim“ vrstama krize – društvenoj, ekonomskoj, poslovnoj, timskoj, suradničkoj, obiteljskoj, partnerskoj – mi se ponašamo na „stari“ način. Napadamo, bježimo ili uopće ne reagiramo. Naše strategije preživljavanja, nekoć ključ opstanka, danas su postale naše najveće ograničenje i naš najveći neprijatelj.
Politička scena, koja predstavlja društveno vodstvo, nerijetko je ispunjena agresivnom komunikacijom, međusobnim optuživanjem, prebacivanjem i bježanjem od odgovornosti, tajenjem informacija, nadmudrivanjem, traženjem načina kako pobijediti ili pak popuštanjem pred tuđim prijetnjama. Nažalost, vrlo slično često možemo primijetiti u organizacijama i timovima. A možda je najteže prihvatiti da ponekad ništa bolji nismo ni u obiteljskom okruženju.
Kao i stotinama tisuća godina prije, u pozadini takvih reakcija ponovo se krije ista emocija – strah. No, više nije riječ o strahu za vlastiti život, već strahu od toga da ćemo biti odbačeni ili ismijani, da nećemo uspjeti, da nas neće poštivati, da ćemo biti povrijeđeni, da smo lošiji od drugih. I kad se taj strah javi, aktiviraju se naše strategije preživljavanja, tijelo se u trenutku mobilizira te napadamo, povlačimo se, ili se jednostavno „ukopamo“, čekajući da situacija prođe. Paradoksalno je što nas upravo takav način reagiranja dovodi u još dublju krizu, međusobno otuđivanje i nezadovoljstvo.
Kako prestati preživljavati i početi živjeti?
Napad, obrana i izbjegavanje opasnosti su u prošlosti bili od vitalne važnosti kako bismo opstali, a i danas nam pomažu kad se uistinu nađemo u životnoj opasnosti. No, vrijeme je da se podsjetimo da unutar sebe nosimo i druge strategije – strategije življenja, kreiranja i napretka. Nekoć davno, upravo one su bile te koje su nas izvukle iz života punog nesigurnosti i opasnosti. Već tada smo znali što vodi ka boljitku, no kao da to stalno zaboravljamo. Sada je vrijeme za promjene i treba aktivirati strategije napretka.
Aktiviranje strategija napretka nam je opet nužno potrebno – ovaj put ne da ovladamo svijetom, već našim unutarnjim strahovima, koji nas danas ograničavaju da živimo punim plućima, napredujući zajedno. Što nas je u davnoj prošlosti dovelo do kvalitetnijeg života? Konstruktivnost i želja za stvaranjem - ovo može podrazumijevati bilo koji oblik stvaranja koji vas ispunjava. Čak i nešto što se može smatrati obvezom (npr. popravljanje auta), je bitno samo ako vas čini sretnim. Suradnja i usmjerenost na zajedničku dobrobit - pomozite ljudima oko sebe. Otvorite vrata nekome, pomozite nekome nositi stvari ili nekome jednostavno dajte kompliment. Iznenadili biste se kako sitnice mogu ispuniti osobu.
Međusobno povjerenje i podržavanje - razmišljanje unaprijed i planiranje djelovanja, vlastitog i zajedničkog. Ovo se može ostvariti kroz upravljanje vremenom jer vaše vrijeme je vaše zadovoljstvo. Kroz preuzimanja osobne odgovornosti i spremnost na djelovanje osjećat ćete manje stresa ako počnete razmišljati o svojim obvezama kao aktivnostima unutar vaše kontrole. Za uspješno upravljanje vremenom, krenite s lakšim zadacima te uzmite nekoliko minuta da se sami pohvalite i analizirate kako ste tu aktivnost dobro napravili.
Svakodnevne aktivnosti za unaprjeđenje vašeg života
Kako biste mogli uživati u svakoj aktivnosti bez da se brinete o tome hoćete li stići obaviti sve svoje obveze, važno je sve dobro isplanirati koristeći upravljanje vremenom. Odaberite nekoliko aktivnosti koje su vas privukle, dajte po svakoj malo vremena da vidite sviđaju li vam se i dajte si malo vremena za odmor i dobili se uspješno upravljanje vremenom!
Stvarajte umjetnost, čak i ako niste umjetnik! Svi mi imamo nešto za dati svijetu, bilo da se radi o umjetnosti u tradicionalnom smislu boja na platnu, riječi na papiru ili nešto više... umjetnost postoji u mnogim oblicima. Postoji nešto što vas prirodno privlači. Upravo je to vaša umjetnost. Umjetnost može biti uređenje vašeg doma, druženje, planiranje događaja, kuhanje obroka, vrtlarstvo, čak i rad na automobilima.
Volite hrabro kao da vam je ovo posljednji dan da volite one oko sebe. Učinite nešto posebno, učinite da se drugi osjećaju važnima, samopožrtvovna ljubav uvijek će biti najbolja za svijet. Ne uzimati svoje voljene zdravo za gotovo jedna je od najboljih stvari koje možete učiniti za nekoga do koga vam je stalo.
Igrajte se više! Zvuči lako, ali je li doista lako izvježbati upravljanje vremenom tako da imate vremena samo za zabavu kada vas čeka popis obaveza, kada se rokovi približavaju? Iako to možda neće biti lako i možda ćete biti puni krivnje, igra je neophodna za vaše zdravlje i dobrobit. Izađite van, igrajte lovice u parku s prijateljima, naganjajte svoju djecu, idite na ples, pogledajte komediju.
Strpljivost i upornost
Zamislite da svaki put kad se nađete u krizi – partnerskoj, obiteljskoj, timskoj, organizacijskoj, ekonomskoj, društvenoj – prvo zastanete i podsjetite se ovih strategija. I zamislite da zatim krenete djelovati imajući na umu upravo njih. I da to svi radimo. Zvuči utopijski? Možda. No, vi možete krenuti od svog svijeta i za početak učiniti njega svijetom napretka. A vjerujte mi, mnogi će vam se vrlo uskoro htjeti pridružiti. Jer svi želimo ne samo preživljavati – već živjeti.
I najvažnije je usavršiti upravljanje vremenom. Ono je ključno za ostvarivanje svih vaših ciljeva i poboljšanje vašeg života. Kako nam posao uzima većinu vremena i daje nam privid da ništa ne stignemo, no tu nas upravljanje vremenom spašava. Probajte isplanirati svaki dan tako da si imate dovoljno vremena za odmor, ali i aktivnosti koje vas ispunjavaju. Nemojte dopustiti da vam dani samo prolaze i da sjedite na kauču i dosađivate se jer mislite da nećete ništa stići.
Krenite s manjim i jednostavnijim aktivnostima kako ne biste izgubili motivaciju. Upravljanje vremenom je, kako i sam naziv nalaže, samo alat koji svatko može koristiti na način na koji njemu odgovara. Stoga, iskoristite ovo znanje i krenite na svoj vlastiti put iz preživljavanja u život u kojemu ćete u potpunosti uživati.