Upravljanje vremenom ne odnosi se na to kako da nam vrijeme što brže prođe, već kako ga bolje organizirati i iskoristiti.
U mnogim poduzećima se više pozornosti posvećuje odbrojavanju sati do kraja radnog vremena nego tome kako dobro odraditi posao. Znate li koje su ekonomske i psihološke posljedice takvog stava prema poslu?
Veliki dio svog života provodimo na radnom mjestu - pet dana u tjednu, osam sati na dan, uračunamo vrijeme putovanja na i s radnog mjesta... Sveukupno posao zauzima skoro trećinu našega života. Toliko vremena se svakodnevno ulaže u nešto što mnogima zadaje čir na želudcu. Lako je upasti u kolotečinu, okupirati se brojnim brigama i ne osjećati ushićenje oko posla iako ono može značiti ispunjavanje naših društvenih uloga. No, tako ne bi trebalo biti i vrijeme bi trebalo biti vaše zadovoljstvo!
Na mnogim našim radio stanicama i dnevnim televizijskim emisijama često možemo čuti sućutne izjave o preživljavanju radnog vremena. Izjave poput: „Još jedan ponedjeljak i težak radni tjedan pred nama, istrpite ga!“ Ili “Srijeda je, još samo dva dana do toliko željenog vikenda.” Ili “Prošlo je podne, još samo nekoliko sati i bit ćete kod kuće, izdržite još to malo!”. Na kraju se sve svodi na upravljanje vremenom tako da nam tjedan prođe što brže, a vikend što sporije.
Živjeti za vikend
Također, kada gledamo sadržaje svih medija možemo zaključiti da se pravi život, onaj vrijedan življenja, odvija izvan radnih mjesta. Odvija se na izletima u prirodi, u bavljenju kućnim ljubimcima ili sportom, u noćnim izlascima, na godišnjem odmoru i sl. Ako se govori o poslovnim temama to se nerijetko radi na monoton i ozbiljan način. Takav sadržaj ljudi nemaju volje čitati niti slušati, niti se mogu poistovjetiti s njime. Ili se, s druge strane, znatno češće govori o nepravilnostima, nepravdama i poteškoćama vezanim uz posao. Tako se stječe dojam da sve poslove radimo samo zato što moramo, ali smo na njima vrlo nesretni i neispunjeni. Čini se kao da nas poslodavci izrabljuju, ne cijene dovoljno, stalno nešto traže, uzimaju puno više nego što daju, čine kvalitetno upravljanje vremenom nemogućim i slično.
Drugim riječima, stvorena je percepcija da je radno vrijeme nešto što treba jednostavno izdržati i preživjeti uz što manje posljedica. Ljudima koji se vesele svome poslu, žele ga napraviti kvalitetno i u njemu se usavršavati, okolina se čudi. Skepsa okoline proizlazi iz uvjerenja da to nije normalan oblik ponašanja i vrijeme je za promjenu takve percepcije posla.
Šutim i radim
Stoga često ljude koji uživaju u radu opisuje kao one koji sigurno nemaju zadovoljavajući privatan život te su primorani tražiti smisao u poslu. Ili ih se doživljava kao karijeriste koji moraju glumiti da im je posao važan, jer inače ne bi mogli doći do zacrtanih pozicija. Moguće je da postoje i takve osobe. U svakom slučaju, rijetko ćemo čuti nekoga da govori kako radi svoj posao zato što ga voli. Malo ljudi otvoreno kaže da rade svoj posao jer im on donosi zadovoljstvo i ispunjenost. Ako netko tako i misli, to ne izjavljuje javno, jer želi izbjeći negativne komentare okoline. Takav pristup poslu i vremenu dovodi do premorenosti svih zaposlenika.
No, uživanje u poslu nije rezervirano za karijeriste, radoholičare i bivše štrebere, kako ih već svijet oslikava. Uživati u poslu može svatko tko posao prepoznaje kao koristan, svrsishodan alat koji mu pomaže da ostvaruje životne ciljeve, ulaže u sebe i svoje bližnje te živi ispunjenim životom.
Isplati li se uživati u poslu?
Ovakva javna percepcija posla da radno vrijeme treba preživjeti i izgurati ima dvije reperkusije: ekonomsku i psihološku. Ekonomski gledano, ako u sustavu prevladava mišljenje da treba što manje raditi i što više zarađivati, on ne može dugoročnije opstati. Vrijeme je pritom najmanje korište resurs, a svaka organizacija, da bi opstala i ostvarivala rezultate, mora se temeljiti na kvalitetnom i predanom radu svih zaposlenika. Važno je i da zaposlenici stalno teže usavršavanju i izvrsnosti. Ako zaposlenici samo čekaju kraj radnog vremena, tada ne doprinose uspjehu organizacije, već dovode u pitanje njen opstanak. Začuđujuće je pritom da ne razmišljaju da, ako organizacija ne posluje dobro ili ode u stečaj, s njom odlaze i njihova radna mjesta.
Mnogi djelatnici očekuju od svoje organizacije da opstane i dobro posluje unatoč njihovom neradu, pasivnosti te unatoč tomu što upravljanje vremenom nije kvalitetno i efikasno. Ako organizacija to ne uspije, osjećaju se prilično izigrano, bez da u toj činjenici pronađu makar i dio svoje odgovornosti. Stoga, odgovor je da - isplati se uživati u poslu. I organizacija i zaposlenici trebaju uložiti svoju energiju i trud u napredak cijelog sustava kako bi se uspjeh održao i rastao. Poznato je da je pozitivno radno okruženje poticajno za zaposlenike, stoga je uživanje u poslu odgovornost i radnika i organizacije.
Proturječje
Ponašanje djelatnika u državnim službama možda neće ugroziti njihov opstanak, ali će se odraziti na šire društvo. Samo neke od posljedica navedenog stava su loše zdravlje stanovnika, slabo odgojeni i obrazovani mladi ljudi - budući nositelji ekonomije. Zato je stav o poslu koji treba samo odraditi bez većeg osobnog angažiranja ekonomski i društveno vrlo poguban.
Psihološki gledano, takav stav prema radu je izrazito paradoksalan. Istraživanja su pokazala da je aktivnost u kojoj se čovjek najviše može osjećati ispunjeno, predano, angažirano i korisno upravo bavljenje radnim zadacima. Također je dokazano da je ta potpuna predanost prirodno stanje koje se događa kada se odlučimo prepustiti onome što radimo.
Važno je napomenuti da pritom vrsta rada uopće nije bitna. Jednaku predanost radu mogu osjetiti oni koji se bave intenzivnim fizičkim radom, kao i oni koji trebaju rješavati zahtjevne intelektualne zadatke. Izgleda da se ponekad i borimo protiv toga da nam se posao previše svidi. Na taj način nastavljamo biti u ulozi osobe koja sve kritički promatra i u svemu pronalazi pogrešku. Iako je to danas vrlo poželjan društveni obrazac, on nikoga ne vodi ni prema čemu dobrome.
Savjeti
Važno je ne poricati manjkavosti organizacije koje mogu biti jedan od uzroka zašto je teško ustati ujutro i otići na posao. Istina je da je mnogo radnika potplaćeno, da šefovi i menadžeri ne mare za radno okruženje te toleriraju nekolegijalno ponašanje, da komuniciranje o radnim zadacima nije jasno što stvara pritisak i stres. Ili možda da uistinu niste cijenjeni, nemate dovoljno izazova te da vas se gleda kao još jedan radnik u nizu.
No, važno je i ukazati na aspekte na koje utječe svojstveno pojedinac - vlastite emocije, mentalitet, navike i cjelokupno ponašanje. Stoga, kada već čitate ovaj članak i zanima vas ova tema, možda je vrijeme za upravljanje vremenom tijekom nadolazećih dana te promislite o sljedećim natuknicama.
- Činjenice naspram navike
Mnogi ljudi su navikli ocrnjeti ponedjeljak i radno vrijeme općenito. Štoviše, navikli smo živjeti u kulturi gdje je prigovaranje često automatski proces. Što je tako loše u tom ponedjeljku? Uistinu se treba zapitati, koji su vaši internalizirani odgovori i što će taj dan značiti za vas. Ponekad puko usmjeravanje na pozitivne aspekte može olakšati zastrašujuću sliku ponedjeljka i radnog tjedna.
- Neću, ne mogu i ne želim
Ovaj podnaslov sadrži samo 6 riječi, ali one sa sobom nose veliku težinu. Često je to prva misao kad se ujutro probudimo prije radnog dana. Potrebno je usmjeriti se na takve automatske misli, razumjeti koje emocije i raspoloženje u nama izazivaju te ih odbaciti. Često one nisu povezane s realnosti, te većina ljudi može, sposobna je i ima dovoljno znanja da obavi svoje radne zadatke i uspješno savlada radni dan. Jednako tako možete i promijeniti svoje mišljenje i emocije jer svatko od nas ima kontrolu nad njima te ne treba im dopustiti da oni imaju kontrolu nad nama i našim ponašanjem. Vježbom do savršenstva!
- Voljeti i posao i život izvan posla
Naravno, mnogi se vesele povratku kući jer ne vole svoj posao. No, treba dobro promisliti - volimo li vlastiti život izvan posla? Kako ne bismo bili pretjerano fokusirani na samo jedan aspekt života, tj. posao, važno je u drugim dijelovima zaokupiti se aktivnostima koji nas ispunjavaju. Stoga, od pomoći može biti u vlastiti raspored “upisati” aktivnosti, događaj ili cilj kojemu se možemo radovati tijekom dana te dok smo na radnom mjestu. Upravljanje vremenom kako bi naši dani bili cjeloviti i ispunjeni može biti itekako zahtjevno. Zbog toga treba krenuti od malih stvari - možda baš upravo od onih koje ste do sada odgađali!
- Profesionalnost
Prihvaćanje našeg prirodnog stanja i odluka o življenju punim plućima može se prenijeti i na naše radno vrijeme. Tako bismo svima oko nas darovali vrhunsku profesionalnost, bolju kolegijalnost i pristupačnost koja bi nam omogućila lakšu suradnju s kolegama, te možda i sklapanje novih prijateljstava. Tako bi i nama samima trećina života bila ispunjena pozitivnijim trenutcima.
- Ne treba čekati
Mnogi u svijet karijere ulaze s nerealnim očekivanjima. Važno je sanjati, težiti zacrtanim ciljevima, no i osvijestiti se da je često do uspjeha duga i brdovita cesta. Ako budemo čekali da se svi preduvjeti za naš idealan posao ispune, nikad si nećemo dati dozvolu za uživanje u radu. A to je jedino što neprocjenjivo vrijedi i što nam nitko ne može oduzeti. I zato je ponekad izbor hoće li nam rad biti jednostavno strašan ili strašno jednostavan - isključivo naš.
Vrijednosti
Konačno, važno je definirati vlastite vrijednosti te povezati na koji način ih njegujemo kroz posao. Ovo je možda i ključna stvar kako bi uživanje u poslu bilo moguće. Svatko od nas jest jedinstvena persona, te naš posao treba olakšavati ostvarivanje naših ciljeva, kako karijernih tako i osobnih, te pomagati nam da živimo u skladu s našim vrijednostima. Bilo bi korisno zapisati te vrijednosti i povući paralelu s onim što ostvarujemo na radnim mjestom. Naizgled poveznice ne moraju biti očite, no onaj koji traži - naći će!
Mogući su brojni razlozi zašto većina ljudi ne uživa odlaziti na posao te zašto je upravljanje vremenom toliko usmjereno na njegov što brži prolazak. Neki od tih razloga su u našoj direktnoj kontroli, no neki i nisu. Izazovno je sagledati realnu situaciju i razaznati što ima najveći utjecaj - okruženje, mentalitet, život izvan posla ili pak nešto drugo. Odgovor na ovo pitanje jedinstven je za svakog pojedinca, stoga se zapitajte što možete učiniti kako biste se sljedeći ponedjeljak ustali s malo više elana?
