Kad čujete riječ „emocija“ zasigurno dobijete neke asocijacije. Ljudi su često skloni miješati emocije s raspoloženjima i osjećajima, međutim ne radi se o istim fenomenima. Ti fenomeni se međusobno razlikuju po intenzitetu i trajanju.
No, usredotočimo se sada na emocije. One se najčešće definiraju kao kratkotrajni fenomeni koji koordiniraju reakciju na neki, za osobu važan, događaj ili okolinski uvjet. Jeste li znali da je prirodan rok trajanja svake emocije samo 90 sekundi? U sebi sadrže subjektivne, fiziološke, funkcionalne i ekspresivne elemente. Subjektivne su jer ovise o pojedincu, fiziološke jer su popraćene reakcijama organizma, a funkcionalne jer imaju određenu ulogu za čovjeka. Kao što i sama riječ kaže, ekspresivna komponenta emocija odnosi se na to kako se neka emocija izražava. Naveli smo da su emocije kratkotrajne, ali možemo se zapitati koliki je rok trajanja emocija i kako na njega utječemo?
Svima nam se može dogoditi da nas ulovi ljutnja jer nas je kolega prozvao za grešku za koju nismo odgovorni. Sve nas može obuzeti tuga jer smo saznali da nismo dobili posao kojem smo se nadali. U takvim trenutcima, u našem tijelu se pokreće biokemijska reakcija, čije je trajanje vrlo kratko. Kada neki događaj doživimo kao stresan, u našem organizmu luče se određeni hormoni. Tim hormonima potrebna je svega minuta i pol da se u našoj krvi stvore, djeluju i zatim povuku. Tu je uočljiv fiziološki aspekt emocija. No, nameće se pitanje: ako hormoni djeluju tako kratko, kako je moguće da se osjećaj ljutnje ili tuge nastavlja? Može se nastaviti satima i danima, pa čak i mjesecima, nakon što se dogodio prvotni okidač.
Homo sapiens ili hormo sapiens?
Poznato je da je današnji čovjek po svojoj vrsti homo sapiens. Homo sapiens u prijevodu znači mudar ili razuman čovjek. Dakle, evolucijom smo razvili određene kognitivne sposobnosti koje nas svrstavaju u kategoriju „mudrih“ ili „razumnih“. Ljudska vrsta ima sposobnost razmišljati o sebi i onome što im se događa, sjećati se prošlosti i zamišljati budućnost. U skladu s tim, sposobni su i predviđati moguće ishode te planirati. Zahvaljujući navedenim sposobnostima, napredovali smo kao civilizacija. Na temelju prošlih iskustava, smišljali smo buduće akcije kako bismo izbjegli pogreške s kojima smo se već suočili. Međutim, te iste (inače korisne) sposobnosti nas ponekad odvedu u pogrešnom i destruktivnom smjeru – osjećaj preplavljenosti negativnim emocijama.
Da bismo razumjeli kako funkcionira upravljanje emocijama, prvo je potrebno shvatiti njihovo djelovanje. To je moguće ako razumijemo evolucijsku suštinu nastajanja emocija. Za primjer ćemo uzeti neke osnovne reakcije živih bića, primjerice životinja. U trenutku kad se životinja nađe u opasnoj situaciji, reagirat će tzv. strategijama preživljavanja – napast će, pobjeći ili se ukipiti. Upravo pojačano lučenje hormona u stresnim okolnostima omogućuje tako brze i snažne reakcije, koje osiguravaju preživljavanje. No, jednom nakon što je opasnost prošla, životinja više nema mogućnost ponovnog promišljanja o njoj. Drugim riječima, ne može vrtjeti u glavi što se dogodilo i što bi moglo uslijediti. Njeno tijelo se počinje opuštati i nastavlja dalje normalno funkcionirati, u skladu sa situacijom u kojoj više nema opasnosti. Ako izađemo iz konteksta koji se odnosi na životinje, postavlja se pitanje: što se u takvoj situaciji događa s čovjekom?
Prirodno trajanje emocija
I ljudima, kao i životinjama, snažne emocionalne reakcije služe u istu svrhu – da bi preživjeli. Kad se dogodi nešto što naše tijelo na prvi pogled doživi kao opasnost, u nama se javlja snažna bujica emocija. Te emocije imaju svoju ulogu, a to je da nas u danom trenutku pripreme na napad ili povlačenje. Primjerice, nakon što smo čuli kritiku kolege i to doživjeli kao opasnost, mogući su sljedeći ishodi. U prvih 90 sekundi nakon kritike, neki od nas će biti spremni vratiti istom ili jačom mjerom. S druge strane, u tom istom vremenskom periodu u nekima od nas će se javiti želja da pobjegnu iz situacije. Pri ovakvim događajima korisne bi nam bile strategije koje olakšavaju upravljanje neugodnim emocijama.
Međutim, je li kritika kolege uistinu bila tako velika opasnost da bismo se osjećali toliko ugroženo? Je li opasnost zaista bila tolika da smo spremni za napad ili bijeg brzinom munje? Najčešće nije. Upravo zbog toga bi bilo očekivano da nakon što je prošlo prvih 90 sekundi, uključimo naš racionalni dio uma. Trebali bismo objektivno sagledati situaciju, razmotriti kako sve možemo reagirati i odlučiti koja akcija će nas dovesti do najboljeg rješenja. Kada bi barem upravljanje emocijama bilo tako lako! Ipak, umjesto toga mi se nerijetko nastavljamo vrtjeti u krugu negativnih misli. Primjerice: „On nikad ne priznaje moj rad, kako se usuđuje prozivati me ispred drugih, i sutra će to opet napraviti…“. Osim toga, moguće je da pomislim kako: „Ništa ne znam dobro napraviti, nikad nisam uspješan, uvijek griješim...“. Strah od neuspjeha može sabotirati upravljanje emocijama!
Produljujemo li prirodni rok trajanja emocija?
Nažalost, ljudi su skloni tome da se mislima vraćamo na iskustvo koje smo doživjeli negativnim. To nam nikako ne ide u korist jer tako obnavljamo stvaranje hormona kao da se stresna situacija nastavila događati! Osim toga, skloni smo selektivno se prisjećati prošlih sličnih situacija izvlačeći iz njih samo negativne emocije. „Uhvatimo se“ za neki negativan događaj i konstantno ga u svojim mislima ponovno proživljavamo. Takvim razmišljanjem o prošlosti, unaprijed, u svojim mislima, kreiramo i buduće crne scenarije, koji su rijetko realni. Time se dovodimo do stanja u kojem upravo takve crne misli i unutarnji dijalozi nastavljaju dalje „izazivati“ negativne emocije. Dakle, mi ne postižemo upravljanje emocijama, već te emocije upravljaju nama!
Promišljanjem o negativnim prošlim događajima produljujemo rok trajanja svojih emocija koje bi prirodno završile nakon 90 sekundi. „Zapinjanje“ u prošlosti može imati brojne nepovoljne učinke. Osim toga što utječe na kreiranje budućih crnih scenarija, može dovesti i do toga da se ti scenariji i ostvare. U tom slučaju radi se o fenomenu samoispunjavajućeg proročanstva. Drugim riječima, vjerovanje o negativnoj budućnosti može dovesti osobu do toga da ona sama svojim donošenjem odluka obistini takav scenarij. Konačno, ako se to i dogodi, ispostavi se da je ono prvotno negativno razmišljanje zaista opravdano. Zbog toga ljudi zapinju u začaranom krugu negativnih emocija. Također, stalno analiziranje i vraćanje na događaj oduzima vrijeme koje bismo posvetili nečem korisnijem. Stoga nije čudo da se odjednom nađemo u situaciji u kojoj se početnih 90 sekundi pretvorilo u sate, dane, mjesece… A samo zamislite koliko se to vrijeme moglo mudrije iskoristiti!
Kako uistinu biti homo sapiens?
Svi smo mi ponekad emocionalno preopterećeni i ne znamo kako se nositi s vrtlogom emocija koje nas obuhvate. Razlog tomu većinom leži u činjenici da nemamo dovoljno dobro razvijeno upravljanje emocijama. Ipak, vjerujem da je svatko od nas barem jednom u životu bio uspješan kad mu se dogodila emocionalna bura. Kako biste umanjili njen utjecaj, važno je prisjetiti se takvih situacija i onoga što vam je u tom trenutku pomoglo. Upravo to su vaše osobne strategije i koraci koje trebate što češće koristiti. Tako ćete te strategije pretvoriti u uobičajen način suočavanja sa emocionalno nabijenim situacijama. Pomoći ćete sebi da se adekvatnije nosite sa stresnim situacijama koje su vam prije predstavljale opterećenje. Također, uz to ćete moći razviti nove strategije suočavanja s problemima, koje se mogu pokazati funkcionalnijima od prijašnjih.
Osim navedenog, postoji vrlo jednostavan način koji sigurno pali, no jedino pitanje je jesmo li dovoljno ustrajni uvježbati ga. Potrebno je uložiti određeni trud kako biste zaista postigli kontrolu nad svojim emocijama. Pravilno upravljanje emocijama može donijeti prednosti vama, ali i vašoj okolini. Biti zadovoljan i osjećati se sretno stvar je odluke i vlastitog izbora. Naime, prilagođavanjem svojih emocionalnih reakcija izbjeći ćete potencijalna nepoželjna i neodgovarajuća ponašanja prema ljudima koji vas okružuju. Stoga je ključ za uspješno upravljanje emocijama u strategijama za upravljanje emocijama i one su ključne za vašu dobrobit te dobrobit cijelog kolektiva u kojem se krećete. Rad na sebi uvijek može rezultirati i poboljšanom kvalitetom odnosa s drugima. Dakle, ništa vas ne košta probati! Ako vam je stalo do vašeg osobnog mira, ali i dobre komunikacije s drugima, pozitivan ishod neće izostati, zar ne?
Koraci koji olakšavaju upravljanje emocijama
U nastavku navodimo i konkretne korake koji potiču učinkovitije upravljanje emocijama:
- Kad osjetite nalet destruktivnih emocija, zaustavite se i izdržite prvih 90 sekundi, a da ne reagirate. Ovo pravilo ima iznimku ako ste stvarno fizički ugroženi.
- Zatim provjerite jeste li „preživjeli“ situaciju.
- Ako jeste (a jeste), budite sigurni da je vaša prva emocionalna reakcija bila puno snažnija od objektivne opasnosti.
- Ako i dalje osjećate jake emocije ili ako postaju još destruktivnije, za njih su sada odgovorne negativne misli. Te negativne misli su zapravo vaše interpretacije događaja koje vam se vrte po glavi.
- Ulovite svoje negativne misli i porazgovarajte sa sobom – što je točno, a što ste preuveličali? Hoće li Vam razmišljanje na takav način uistinu donijeti dobro? Što pozitivno propuštate vidjeti u toj situaciji?
- Ako ne uspijete odmah u tome., napravite neku fizičku aktivnost. Možete se i okružiti dragim ljudima (pogotovo onima koji znaju kako vas oraspoložiti) ili nešto slično. Učinite ono za što znate da vam pomaže „isprazniti glavu“. Tek nakon svega toga se vratite objektivnoj analizi prvobitne situacije – ako budete i dalje imali potrebu za tim.
Koliko smo spremni slijediti te korake
Iako na prvi pogled zvuči jednostavno, kad nalet bure krene, strategija za upravljanje emocijama traži disciplinu i želju za promjenom. Zasigurno se nećete u svakom stresnom trenutku sjetiti ovih koraka i njihovog redoslijeda. Niti ćete u svakom trenutku moći posegnuti u džep i izvaditi papirić na kojem su zapisani. Čak i ako se sjetite ili nekim čudom imate papirić, ponekad je praćenje tih koraka otežano ili jednostavno nemoguće. Niste uvijek dovoljno disciplinirani i nemate uvijek dovoljnu razinu samokontrole da si omogućite upravljanje emocijama. Također, ne možete u svim situacijama reagirati podjednako niti se to od vas očekuje. Ponekad nas emocije toliko obuzmu da nismo u stanju racionalno razmišljati i osvijestiti si što bismo trebali činiti.
Zbog toga uvijek imajte na umu da je svaka emocija normalna, dok god ne narušava vaše svakodnevno funkcioniranje! U pojedinim situacijama će vas preplaviti negativne i destruktivne misli koje se mogu odraziti i na druge aspekte vašeg života. Primjerice, problemi iz privatnog života mogu utjecati na poslovni i obrnuto. U takvim trenucima često imate dojam da gubite kontrolu nad svim poljima, dok istovremeno pokušavate sve dovesti u ravnotežu. I to je ponekad u redu! Važno je da u većini situacija ipak uspijete preuzeti kontrolu nad svojim emocijama i osjetite emocionalnu slobodu. Ako mislite da ne možete sami, potražite pomoć i razumijevanje okoline. To će vam zasigurno biti olakšavajuće, posebice zato što ćete dobiti i povratnu informaciju iz okruženja. Nije uvijek lako, ali ako budete dovoljno uporni, rezultati neće izostati. Provjereno metodom osobnog iskustva!