Često čujemo izreku da se u svakoj krizi krije velika prilika. No, jesmo li zaboravili kvalitetno iskorištavati i dobre situacije i uspjehe? Koje prilike oni kriju u sebi?
Hitni timski sastanci se organiziraju – kad nastane problem. Standardni načini rada se propituju – kad nastane problem. Rukovoditelji traže objašnjenja od svojih djelatnika i intenzivnije s njima komuniciraju – kad se opetovano javlja ista poteškoća ili se dogodi kardinalna pogreška. Intenzivno se kreće u promišljanje što želimo – kad zapnemo i ne znamo kuda dalje. U promjene i nove odluke obično idemo – nakon što smo shvatili da po starom više ne može. Čini se da su upravo problemi, poteškoće, izazovi, ili kako god to nazivali, ono što nas najčešće potakne da zastanemo, promislimo, tražimo nova rješenja, pokrenemo se i napredujemo. Gledajući na taj način, gotovo pa da bismo im se trebali veseliti.
I kad znamo da se u njima krije prilika, zašto ipak ne volimo krize?
Iz vlastitog iskustva jako dobro znamo da su nam neki od najtežih životnih izazova bili ujedno i najveći učitelji te su nas potakli da damo više od sebe. Naime, naš mozak je baždaren tako da se intenzivnije uključuje te traži nove mogućnosti onda kad naiđe na problem. Pritom, on problemom doživljava sve što nije u skladu s onim što očekuje. Evolucijski gledano, to je vrlo logično i korisno. Majka priroda nas je ''programirala“ tako da se probudimo i dodatno aktiviramo onda kad se događa nešto drugačije od onog na što smo navikli ili što želimo. Takve situacije su česte tijekom rada jer ćemo sigurno naići na neočekivane probleme koje će ometati upravljanje učinkom. Stoga takva aktivacija mozga potiče da što brže i lakše prebrodimo taj problem i nađemo dobro rješenje i budući napredak.
Međutim, takva situacija nas na neki način dovodi i u rizik, jer ne znamo što slijedi dalje pa mozak to doživljava opasnošću. Posljedično se javljaju jake emocije, najčešće strah ili ljutnja, a tijelo dolazi u visoko stanje pripravnosti. I, iako nas s jedne strane takvo što ''tjera“ da tražimo rješenja i brzo reagiramo, istovremeno nas vrlo iscrpljuje – emocionalno i energetski. Tako nam ujedno olakšava i otežava upravljanje učinkom. Stoga kad se susretnemo s novim težim izazovom, rado bismo sve to preskočili i što prije se našli u onoj blaženoj ''post-problem“ fazi, kad već znamo da je sve što se dogodilo imalo svoju svrhu i da smo iz cijele situacije izašli snažniji. Zato, iako su često izvor napretka, problemi nas, ipak, ne vesele.
Gdje propuštamo vidjeti priliku?
Vidjeti probleme i krize kao priliku, bez sumnje je važan način razmišljanja. On nam uvelike može pomoći da bolje upravljamo sobom i svojim emocijama te konstruktivno reagiramo u poteškoćama i izbjegnemo napraviti štetu sebi (grč u želucu, stres, zabrinutost i slično), ili drugima (napad, destruktivna komunikacija i slično). Problemi i krize se naočigled čine kao isključivo negativne pojave koje nastojimo izbjeći ili što prije riješiti. No ako ih pogledamo na novi način uvidjet ćemo i neke prednosti koje one imaju za upravljanje učinkom. Osim što pobuđuju naš organizam i šire repertoar pažnje, problemi koje smo uspjeli riješiti mogu nam dati smjernice kako se ponašati u sličnim budućim kriznim situacijama. Također nam, iz istog razloga, omogućuju nove načine suočavanja sa stresom i drugim neugodnim emocijama. Osim toga osnažuju odnose među zaposlenicima, budući da u kriznim situacijama moraju surađivati i zajedno pronaći rješenje trenutnog problema kako bi mogli nastaviti neometano raditi.
Dakle, vidimo kako i problemi za koje nam se čine da bi usporili i unazadili poslovanje, mogu imati neke prednosti. Znati kako iskoristiti te prednosti na uspješan način je bitno za dugoročno upravljanje učinkom poslovanja. No, često zaboravljamo iskoristiti još neke mogućnosti koje imamo na raspolaganju. Iako nas, same po sebi, ne dovode u stanje pripravnosti i neće automatski aktivirati naše moždane vijuge da krenu u akciju, postoje okolnosti koje itekako mogu biti izvor novih informacija i napretka. Ono što je pritom ključno je da se istovremeno nećemo iscrpiti već, naprotiv, napunit ćemo se novim zalihama pozitivne energije. Riječ je o uspjesima.
Koliko pažnje i vremena posvećujemo analizi uspjeha?
Koliko često organiziramo hitne sastanke kako bismo što prije analizirali na koji način smo napravili nešto dobro? Koliko često smo uistinu stali i uživali u trenutku kad smo napravili neki pomak? Koliko često smo razmislili o svemu što nas je dovelo do tog trenutka, kako bismo to znali ponoviti, pa čak i iskoristiti u nekim drugim situacijama? Koliko često intenziviramo komunikaciju i tražimo načine kako možemo još uspješnije, onda kad se sve razvija po planu i u skladu s očekivanjima? Ako pokušamo odgovoriti na ova pitanja, odgovor će vjerojatno biti da ova ponašanja radimo značajno rjeđe nego ponašanja u kriznim situacijama. A oni su svi načini da budete bolji, bolji zaposlenik, menadžer ili osoba. Stoga bi se upravljanje učinkom trebalo fokusirati i na ta pitanja koja nas u konačnici mogu dovesti do sličnih pozitivnih ishoda.
Učenje iz kriznih situacija i rješavanja problema ima mnoge koristi, no ne smijemo zanemariti i učenje iz uspjeha. Uspjeh nam, kao i neuspjeh, daje smjernice kako se ponašati u budućnosti. Ako je jedan način poslovanja prethodno bio uspješan, velika je vjerojatnost da će u sličnim situacijama i kontekstima također biti uspješan. Moramo znati koji aspekti tadašnjih ponašanja su najviše doprinijeli uspjehu, te pokušati to iskoristiti i u budućim radnim zadatcima. Svaki dio uspješnog djelovanja je bitan, od početne ideje, do načina izvršavanja i osoba koje su na zadatku radile stoga svaki taj dio moramo uzeti u obzir za uspješno upravljanje učinkom. Dakle, iako nam se možda čini da je bitnije učiti iz problema jer budi intenzivnije emocije i zahtijeva skorije rješenje, učenje iz uspjeha je jednako bitno za dugoročan uspjeh i budućnost organizacije.
(Mali i veliki) uspjesi kao (velika) prilika
Da, mozak nas u tom trenutku neće sam od sebe zaustaviti i reći nam – zastani, promotri, razmisli, analiziraj, osmisli, reagiraj – jer je sve onako kako treba biti i kako želimo, nema opasnosti. No, za napredak važne informacije se ne kriju samo u pogreškama. One jesu bitan izvor informacija, ali samo onog što više ne smijemo ponoviti. Prave pouke se nalaze u uspjesima. Oni su ti koji nam pokazuju što i kako činiti, kako bismo i dalje nastavili tim putem i omogućili uspješno upravljanje učinkom. Osim toga, tek onda kad napravimo nešto dobro, kad smo mirni i zadovoljni, nalazimo se u najboljem mogućem stanju. Entuzijastični smo, ponosni, puni poleta što u nama može potaknuti ogromne kreativne kapacitete za nova rješenja i napredak (iako problema nema).
Pritom, nisu samo veliki uspjesi ti koji nam mogu dati važne informacije i biti gorivo za napredak. Upravo one male, svakodnevne pobjede, koje nekad ni ne primijetimo, dapače, često i podrazumijevamo, velik su potencijal, i što se tiče smjernica što i kako dalje, i kad je riječ o punjenju baterija. Ti mali uspjesi, koliko god se trivijalni činili, važan su dio na putu ka većim uspjesima. Upravljanje učinkom se odvija korak po korak upravo iz tih manjih uspjeha koje nerijetko zanemarujemo. Svaki, i najmanji napredak, donosi nam novu smjernicu za daljnje ponašanje i otvara vrata za nove, često puno veće, uspjehe. Ne možemo očekivati da će neka ideja, odmah kada krenemo u njezino ostvarenje, donijeti željene rezultate, ali ako smo ustrajni i cijenimo svaki napredak, ostvarenje nam je puno bliže nego što mislimo.
Upravljanje učinkom je balans pozitivnog i negativnog
Ne možemo sa sigurnošću reći da će nam se u poslovanju događati samo napredak ili samo problemi. Svaki plan može poći po krivu i rezultirati neočekivanim gubicima, ali nas može i iznenaditi neočekivanim uspjehom. Budući da se život sastoji od pozitivnih i negativnih trenutaka, ne možemo očekivati drugačije i u poslovnom životu. Glavna je stvar pri tome znati iz svega izvući korist i životnu lekciju. Iako su optimizam i entuzijazam dobri za razvoj inovativnosti i kretanje unaprijed, ne možemo ni uvijek misliti pozitivno. Trebamo biti svjesni mogućih poteškoća i neugodnosti s kojima ćemo se susresti i ne dopustiti da nas uspore i ometu nego da nam posluže kao učenje. Ako uspjeh temeljimo na ponavljanju ponašanja koja su prethodno bila uspješna, a izbjegavamo ona koja su bila dio neuspjeha, olakšavamo i unapređujemo naše upravljanje učinkom.
Ne možemo reći ni da će ponašanja koja su prethodno donijela uspjeh, isti uspjeh donijeti i u budućnosti ili u različitim situacijama, već iz njih možemo preuzeti neke aspekte. Ne smijemo se previše osloniti na prošle uspjehe i računati da će se oni ponoviti. Ne smijemo ih ni zanemariti i fokusirati se samo na ono negativno i način na koji smo riješili neke probleme. Iz svega se nešto može naučiti ako pažnju usmjerimo na prave stvari i ako se ne opterećujemo detaljima koji nisu bitni. Trebamo znati ono što doprinosi i odmaže poslovanju kakvo želimo voditi i napretku i cilju koji želimo ostvariti. Tada je upravljanje učinkom velikim dijelom pod našom kontrolom jer uvijek moramo računati na neočekivane situacije, ali barem imamo dobre resurse za njihovo rješavanje.
(U)gledajte priliku u svemu
Problema će, htjeli mi to ili ne, uvijek biti. I često će nas gurati naprijed, poticati na više i bolje. Zato je važno tražiti načine kako u njima vidjeti priliku, imajući na umu da će nas, ako se pokrenemo, potaknuti da se razvijamo. No, jednako tako, oni će uvijek biti zahtjevniji dio našeg života, a često i izvor stresa. Stoga ako ćemo samo njima davati svoju pozornost i samo tada uprezati svoje moždane kapacitete na maksimum, stavljamo se u opasnost da nam postanu prevelik teret, za kojeg više nemamo dovoljno energije. Tada će nam umjesto prilike za napredak, oni predstavljati prepreku ili nam donijeti nove probleme.
Zato je važno svjesno posvetiti jednaku, često i veću pažnju, svim dobrim stvarima koje doživljavamo i ostvarujemo i ne dopustiti da to bude nešto što podrazumijevamo ili čemu se nemamo vremena posvetiti. Važno je uživati u uspjesima, dopustiti im da nas osvježe i pune energijom te učiti iz njih. Razgovarajte o njima, razmislite kako su se dogodili, koji su bili ključni potezi koji su vas ili vaš tim doveli do postignuća. I dopustite sebi da osjetite zadovoljstvo zbog svega dobrog što jeste napravili. Jer mozak u tom trenutku možda neće, sam po sebi, zavrištati ''Staaaaaani! To traži pažnju!“. No, zato ga mi možemo naučiti da zapjeva ''Stoooj! Ova prilika se ne propušta! Iskoristi ju! I za napredak i za osjećaj ispunjenosti“. Samo tako možemo ne samo ići naprijed, već i živjeti s veseljem, imajući dovoljno energije i znanja što napraviti onda i kad je najteže.
