Internetski portali su puni različitih tekstova o tome kako biti maksimalno produktivan i uspješno upravljati svojim vremenom i ciljevima. Postoje i cijele knjige posvećene „hakiranju“ produktivnosti i maksimiziranju onoga što radimo sa svojim vremenom. Svako malo možemo pronaći neki novi savjet ili saznati kakvu (jutarnju, večernju i/ili tjednu) rutinu koriste visoko uspješni pojedinci.
Bez obzira jesu li na početku karijere, ili se već nalaze na vrlo visokim pozicijama i imaju brojna postignuća. Nitko se ne ustručava dijeliti vlastite tajne uspjeha. Uživam u čitanju takvih tekstova jer me često potaknu na nove uvide ili isprobavanje nečeg novog u vlastitoj rutini. Istovremeno, čitajući te tekstove i promatrajući svijet oko sebe, sve češće mi kroz glavu prođe pomalo zabrinjavajuća misao. Zar smo se stvarno doveli do toga da se naša vrijednost najviše mjeri u tome koliko smo bili produktivni? Ili, još gore, mjeri se prema tome koliko sati smo radili? Čini se da je sveukupna današnja kultura obavijena konceptom maksimalnog iskorištavanja vremena za produktivnost. Osim toga, čini se da ovi tekstovi naglašavaju samo osobnu ulogu u ostvarivanju maksimalne produktivnosti. Važne stavke kao što su obiteljske obaveze, organizacijska klima i okolinski činitelji su često zanemareni. Ljudi ne žive u vakuumu, a teorija i praksa se nikada ne podudaraju savršeno.
Kultura prekovremenih
Elon Musk je nedavno objavio da „nitko nije promijenio svijet radeći samo 40 sati tjedno“ . Navodi da je za to potrebno najmanje 80, a optimalno 100 sati. Tom Bilyeu, američki poduzetnik, kaže da ako je budan, ili radi ili vježba. Ovakav pristup radu ne vrijedi samo za američko poduzetništvo. Razgovarajući s ljudima, i u privatnom i u poslovnom kontekstu, sve više mi se čini da se trend proširio. Postalo je sasvim normalno raditi 10 sati dnevno, noću, vikendima ili na godišnjem odmoru. Dapače, neki pojedinci su vrlo ponosni na količinu sati koje odrade te se rado hvale svojom marljivošću. Čak i kada nisu fizički prisutni u uredu, redovito provjeravaju svoju e-mail poštu. U takvom svijetu, lako je uvjeriti se da je pogrešno izaći s posla u 17h „jer svi ostaju dulje“. Također nije poželjno u petak isključiti poslovni mobitel „jer što ako“? Jednako lako je povjerovati da je sasvim normalno redovito raditi 50, 60 sati tjedno. Istovremeno, koliko je ovakav pristup radu dugoročno održiv?
Svakako je važno promišljati o korijenima kulture prekomjernog rada koja nas okružuje. Trebamo se zapitati je li takva kultura rezultat visoko razvijenog društva koje donosi inovacije, ali istovremeno postavlja sve veće zahtjeve pred ljude. Može li to biti posljedica sve većeg trenda u kojem se posao stavlja na prvo mjesto? Je li zaista jedini način za ostvarivanje našeg punog potencijala? Neovisno o odgovorima na ta pitanja, prekomjerna marljivost se na poslu tradicionalno smatra poželjnom karakteristikom. Osjećamo se dobro kada radimo više, a loše kada ne napravimo sve što smo zamislili. Zbog toga, pretpostavljamo da će naša sreća ostvariti ako ostvarimo određeni broj radnih sati tjedno. No, je li to uistinu tako?
Priča o drvosječi
Jednom davno, bio je jedan iznimno snažan drvosječa koji je pronašao zaposlenje kod trgovca drvima koji mu je pružio priliku da se dokaže. Radni uvjeti su bili izvrsni, a plaća privlačna, što je potaknulo drvosječu da bude najbolji što može biti. Prvog dana, drvosječa je srušio čak 18 stabala. Šef mu je čestitao riječima: "Svaka čast! Samo nastavi tako!" Ohrabren šefovim pohvalama, drvosječa je svakodnevno ulagao sve više truda, ali unatoč tome, broj oborenih stabala je postupno počeo opadati. Umjesto 18, srušio bi samo 10 stabala dnevno.
Osjećajući se potišteno, odlučio je potražiti savjet kod svog šefa i izraziti svoje razočaranje. Na to ga je šef upitao kada je posljednji put naoštrio svoju sjekiru. „Naoštrio? Nemam vremena za to", odgovorio je drvosječa. "Bio sam previše zauzet pokušavajući oboriti što više stabala." Navedeno iskustvo potaknulo ga je na duboko promišljanje. Shvatio je da je zanemario ključni aspekt svog posla - održavanje oštre sjekire. Njegova odlučnost i marljivost nisu bile dovoljne jer je zanemario važnost pripreme alata.
Zašto zaboravljamo naoštriti sjekiru?
Metafora s drvosječom i oštrenjem sjekire često se koristi kako bi se naglasila važnost stalnog usavršavanja za punu učinkovitost. Istovremeno, čini mi se da se iz te jednadžbe prečesto izostavlja jedan od osnovnih preduvjeta za kvalitetan rad - redoviti odmor. Da, stalni razvoj je važan, ali je moguć jedino ako si dopustimo uzeti vrijeme za sebe i uistinu kvalitetan odmor. Iako volimo misliti da smo kreativniji i produktivniji ako puno radimo, istraživanja konzistentno pokazuju upravo suprotno. Što više sati radimo, to smo manje zdravi i sve teže surađujemo s drugima, što narušava našu produktivnost.
Dodatno, u stanju preopterećenosti i umora, posao koji inače volimo prestaje biti zadovoljstvo te postaje stres i obveza. Međutim, prekovremeni sati i stalna zauzetost daju nam osjećaj da smo potrebni i važni, što pozitivno utječe na naše samopouzdanje. Također, ako radimo posao oko kojeg smo vrlo strastveni, ponekad može biti teško odvojiti se od onog što nas ispunjava. U želji za dokazivanjem i stvaranjem dodane vrijednosti, zaboravljamo važnost odmora. Zaboravljamo koliko ćemo lakše ostvariti sve naše ambicije jednom kad smo odmorni te puni energije i novih ideja. Tako se stvara začarani krug obaveza od kojeg se rijetko kada možemo odvojiti. Nekada zbog toga postupak prestanak rada percipiramo kao neuspjeh.
Kada ste zadnji put stali?
Često se krećemo od jedne obaveze do druge, bez da usporimo i razmotrimo trebamo li malo odmora. Ako zanemarujemo tu potrebu dovoljno dugo, možemo se naći u stanju poznatom kao "burnout". Sindrom sagorijevanja ili burnout, kako god ga nazvali, većini je poznat, no rijetko tko će prepoznati da se upravo s njim suočava. Kao bolest na koju se ne reagira pravodobno, što dulje ostanete u burnoutu, to će posljedice biti teže. Ne samo za vas već i za ljude oko vas.
Proces burnouta obično prolazi kroz nekoliko faza. Na početku, doživljavate emocionalni umor i iscrpljenost. Ovo se obično događa zbog velikog broja zahtjeva i obimnih poslovnih zadataka, kao i kombinacije zahtjeva iz svakodnevnog života i posla. Kako biste se odmorili od posla, može se dogoditi da razvijete negativne reakcije prema poslu. Možete postati cinični prema kolegama, nadređenima i ljudima u vašem okruženju. Kako se burnout produbljuje, možete početi sumnjati u vlastite radne sposobnosti i osjećati se nedovoljno kompetentnim i neuspješnim. U tome svemu postižete manje osobnih ciljeva. Iako i dalje posjedujete znanje i vještine, vaša želja i motivacija za postizanjem uspjeha na poslu postaju smanjeni.
Burnout nije naznaka da ste loši u vašem poslu, nesposobni ili da se ne trudite dovoljno. Burnout nam signalizira da ljudi nisu stvoreni samo za rad. Ljudi nisu uređaji koji mogu bez prestanka i bez obzira na okolnosti samo raditi. Koliko god mi htjeli posvetiti svoj život samo produktivnosti, ipak zaslužujemo i zahtijevamo odmor.
Kako se odmoriti na poslu?
Vjerujem da mnogi ljudi smatraju da je odmor na radnom mjestu privilegija samo za šefove i menadžere. Rad može biti izvor iscrpljenosti za mnoge, čak i ako volite svoj posao. Često se doživljava kao mjesto koje troši energiju umjesto da pruža odmor. Međutim, važno je naglasiti da postoji mogućnost stvaranja radne atmosfere koja neće iscrpiti sve vaše resurse. Kvalitetna organizacijska klima igra ključnu ulogu u tom procesu. Ona obuhvaća elemente kao što su podrška, suradnja, jasna komunikacija, pravičnost i razumijevanje. Kada organizacijska klima nije povoljna, kada radno okruženje obiluje stresom, preopterećenjem i nedostatkom podrške, to može biti plodno tlo za razvoj burnouta.
Kada se idući put pojavite na radnom mjestu, razmislite kakva je organizacijska klima koja vlada tamo i možete li ju unaprijediti. Možda primjećujete da vas ljudi iscrpljuju. Možda se ne možete složiti s kolegama. Možda osjećate nedostatak poštovanja od strane drugih. U takvoj atmosferi bit će izazovno dati svoj maksimum. Važno je shvatiti da organizacijska klima ima značajan utjecaj na vaš osjećaj efektivnosti na poslu. Nije sve samo u radnim satima, već i u ljudima koji vas okružuju. Ako je atmosfera nepovoljna, osjećat ćete se loše bez obzira jeste li radili 20, 40 ili 60 sati.
Organizacijska klima kao pomoć u sagorijevanju
Prevencija burnouta zahtijeva izgradnju radne kulture koja istinski vrednuje svoje zaposlenike i promiče ravnotežu između poslovnih obveza i privatnog života. Ključno je osigurati podršku i resurse koji omogućavaju njihov razvoj i napredak. To uključuje pružanje mogućnosti za odmor, fleksibilne radne uvjete te poticanje kontinuiranog osobnog i profesionalnog rasta. Stvaranje takve radne kulture ima dvostruki učinak. S jedne strane, pomaže u sprečavanju burnouta jer zaposlenici imaju priliku obnoviti svoju energiju i smanjiti stres. S druge strane, poboljšava njihovo zadovoljstvo, motivaciju i produktivnost. Kada se zaposlenici osjećaju podržano, cijenjeno i motivirano na radnom mjestu, manje su podložni riziku od burnouta te su sposobni pružiti svoj puni potencijal. Pitajte Elona Muska, koji tvrdi da treba raditi 100 sati tjedno, kakva je organizacijska klima u njegovim poduzećima. Zapravo, možda bolje da pitate njegove radnike.
Odmor na poslu ne bi trebao biti privilegija samo za šefove. Stvaranje povoljne organizacijske klime omogućuje svim zaposlenicima da osjete olakšanje, revitalizaciju i zadovoljstvo na radnom mjestu. To pridonosi njihovom dugoročnom blagostanju i uspjehu. Važno je prepoznati važnost ravnoteže između rada i odmora te ulagati u dobrobit zaposlenika jer je to ključni faktor za dugoročni uspjeh organizacije. Sada razmislite, prepoznajete li svoj posao u ovom opisu?
Sjetite se napuniti baterije
Posao jest i treba biti važan dio našeg života. Kroz posao se profesionalno ostvarujemo i kroz svoj rad pridonosimo zajednici. Upravo zato, pogrešno bi bilo nekome reći „Zaustavi se, nemoj toliko raditi.“ samo zato jer puno radi. Međutim, tajna dugoročne produktivnosti i zadovoljstva leži u tome da ponekad zastanemo. Stanite kako biste sagledali koliko uistinu uživate u onom što radite te koliko ste uspješni u postizanju svega što vam je važno. Tada možda otkrijete da se osjećate preopterećeno i da, u moru obveza, više ne znate čime se sve bavite i zašto. Možda shvatite da ne stižete razvijati sebe i ono što radite jer jurite od zadatka do zadatka. Ili jednostavno osvijestite da ste preumorni da biste uživali u svom poslu – onda je krajnje vrijeme da se zaustavite! To je znak da ste propustili brinuti o sebi i da je vaš prvi sljedeći zadatak osigurati si kvalitetan odmor.
Za nekog je to uživanje u dobroj knjizi u subotnje jutro, a za nekog večer puna smijeha provedena s dragim ljudima ili pak šetnja kroz prirodu. Što god odabrali, važno je da si redovito dopustite vrijeme za odmor i odmak od obaveza, kako bi se puni nove energije i entuzijazma vratili onom što radite. Osim toga, vodite računa o tome kako drugi utječu na vas. Ako organizacijska klima u vašoj firmi negativno utječe na vas, proširite vaše horizonte.
Život je uzbudljivo putovanje, prepuno prilika, ali i izazova. Da bismo na tom putovanju stvarno došli tamo gdje želimo, moramo biti dobro kako bismo mogli iskoristiti prilike i odgovoriti na izazove. Zato, sjetite se da vas svaki trenutak odmora vodi korak bliže željenom cilju.
Uživajte u svakom trenutku svog uzbudljivog putovanja zvanog život.
