Važno je osvijestiti da imamo izbor, da imamo mogućnost utjecaja na vlastiti život te da je odgovornost za sebe i ostvarenje vlastite sreće upravo na nama.
Ponekad posjetim jednu dragu gospođu s kojom jako volim razgovarati i slušati živopisne priče iz njezina života. Imala je muža koji je bio zaposlen u vojsci te su cijeli život putovali i živjeli u raznim krajevima tadašnje države. Stekla je mnogo zanimljivih prijatelja, upoznala različite kulture i običaje, družila se s „važnim“ ljudima, odlazila na koncerte, domjenke... Živjela je životom kojeg bi svaka tadašnja žena poželjela. U harmoničnom i sretnom braku dobila je prekrasne dvoje djece koji su danas zadovoljni i uspješni ljudi. Svoj život u potpunosti je posvetila obitelji, svojoj djeci i svom suprugu. Natrag je dobila beskrajnu količinu ljubavi, topline, poštovanja i divljenja.
Pomislili bismo - život za poželjeti. No, jednom prilikom ispričala mi je priču koju je započela riječima koje ni danas ne zaboravljam: „Dijete, nikad ne odustaj od svojih snova. Ako ne pokušaš, nećeš znati što je moglo biti. Ostat će ti samo tisuće pitanja koja ćeš si postavljati cijelog života – Što bi bilo da sam ipak ...?“. Rečenice s velikom količinom nostalgije su se potom nastavile nizati. U svojoj mladosti jako je voljela glumiti u školskim predstavama. Bio je to njezin svijet u kojem se osjećala opuštenom, ispunjenom, sretnom. Maštala je o kazališnim daskama, a u tome su je podržavali njezini učitelji koji su svaki put iznova uživali i bili zapanjeni njenim mogućnostima da likove iz drama, komedija, tragedija pretoči u stvarnost. Željela je živjeti glumu. U međuvremenu se zaljubila u prekrasnog mladića koji je upravo završio vojnu školu i kojeg je čekala blistava karijera. Sve češće je slušala rečenice poput: Tko danas može živjeti od glume?; Djevojka iz malog grada ne može sama uspjeti.; itd. Ostatak priče znate već i sami.
Volite li razgovarati sami sa sobom?
Koliko često razgovaramo sami sa sobom? Koliko često se upitamo što je to što nam zaista treba, što je to što nas čini uistinu sretnima? Koliko često razmišljamo o našim snovima, željama i tome kako ih ostvariti? Odgovor na ta pitanja bi svakako trebao biti – neprestano. Najveću odgovornost za sebe, za vlastito zadovoljstvo, upravljanje stresom i sreću imamo mi sami. Dok smo djeca, naši roditelji preuzimaju brigu za nas, skrbe se o našoj radosti, opuštenosti i sigurnosti. Osluškuju naše potrebe, promatraju nas, propitkuju što želimo i nastoje nam pružiti svoj maksimum.
Kao djeca se ne bojimo poželjeti i najluđe stvari i reći ih naglas, jer znamo da će, ako uistinu to želimo, naši roditelji učiniti sve da nam pomognu ispuniti naše snove. Tada nam se sve čini ostvarivim, a ako i ne uspijemo, barem smo pokušali. Riječ „nemoguće“ čini se da ne postoji. Popeti se na vrh trešnje i ubrati najljepši plod, voziti bicikl starijeg brata, recitirati na predstavi u vrtiću. Nije stoga ni čudno što se često kaže da je djetinjstvo najbezbrižnije i najsretnije razdoblje života. Upravljanje stresom tada nije bio problem jer stresa nije bilo.
Ipak, polako odrastamo i dođe vrijeme da preuzmemo brigu o sebi, o svojim potrebama i željama. Što smo stariji i zreliji, to se više poznajemo i nitko drugi ne može bolje razumjeti, vidjeti, čuti i osjetiti što nam uistinu treba do nas samih. Nitko drugi ne zna bolje od nas što je to što želimo, čemu stremimo, koji su naši ciljevi koje želimo postići. Vrijeme je da sami postanemo svoji roditelji, skrbnici, vjerujemo sebi da možemo, kao što su to nekad činili naše majke i očevi. Vrijeme je da pružimo sebi svoj maksimum.
Osluškujte vlastite potrebe
Mnogi će na to reći kako često nemamo dovoljan utjecaj na sve okolnosti koje mogu imati presudnu ulogu u tome gdje smo i što radimo te nas odvesti u neželjenom smjeru. Uistinu se ponekad čini tako. No, psihologijska istraživanja su nebrojeno puta potvrdila upravo suprotno. Mi smo ti koji odlučujemo kako ćemo doživjeti utjecaje oko nas i hoćemo li ih iskoristiti kao vjetar u leđa ili u prsa. Osluškivanje vlastitih potreba, donošenje odluke da smo sebi važni, postavljanje ciljeva koje želimo ostvariti, korištenje svih resursa koje imamo na raspolaganju...
To su karakteristike ljudi koji na kraju svog životnog vijeka zadovoljno gledaju u prošlost i promatraju svoja postignuća, kojima je upravljanje stresom išlo uspješno. U stručnoj literaturi takva pojava naziva se „proročanstvo koje samo sebe ispunjava“. Naime, pokazalo se da ono što očekujemo, ono što želimo i što mislimo da će se dogoditi, na kraju se uistinu i ostvari. Pri tom sve postojeće okolnosti koristimo u vlastitu korist, odnosno u svrhu postizanja našeg cilja.
Samoispunjujuće proročanstvo
Mislite da je nemoguće? Postavit ću vam jedno pitanje – koliko puta ste jednostavno imali osjećaj da će se nešto zbiti? Zvuči pomalo zastrašujuće kad se sjetite koliko često ste mogli dobro predvidjeli mnoge situacije i događaje. Imali ste osjećaj da ćete dobiti posao za kojeg ste se prijavili, znali ste da ćete se na kraju ipak pomiriti sa svojim partnerom i pronaći zajedničko rješenje, itd. Psiholozi su pronašli vrlo logične i opipljive razloge tome. Svaki put kad snažno vjerujemo u nešto, kad smo sigurni u sebe, u svoje mišljenje i osjećaje, sve naše akcije i ponašanja usmjerimo na zdrav način za upravljanje stresom kako bismo osigurali da ono što očekujemo se u stvarnosti i dogodi.
Sjetite se riječi Paula Coelha – kad nešto dovoljno jako želiš, cijeli svijet će se urotiti da to i dobiješ. Takva, pomalo čarobna predviđanja, događaju nam se svakodnevno. Sigurno vam se dogodilo da ste upoznali neku osobu koja vam se svidjela te promislili kako ćete postati odlični prijatelji. Nakon nekog vremena to se i dogodilo. Kako? Svojim ponašanjem, svjesno i nesvjesno, učinili ste sve da pokažete toj osobi koliko ju cijenite, koliko vam je draga i koliko se želite družiti s njom. Svojim utjecajem postigli ste ono što ste htjeli. To je pravilo koje vrijedi i za nas same.
Kako to učiniti?
Previše smo puta vidjeli koliko se ljudi trude ugoditi drugima. Još od malih nogu, primjer su bile naše majke, koje su često žrtvovale svoje vrijeme za odmor kako bi pomogle nama sa zadaćom, kako bi kuća bila čista, ručak skuhan, rublje čisto, a sva naša pitanja odgovorena. Iako više nisam dijete, često se zapitam kako je to moja majka uspijevala, tj. kako to još uvijek uspijeva.
Nadalje, kroz život smo se susreli s ljudima koji su briljirali u područjima u kojima smo i mi htjeli uspjeti te smo njih smatrali svojim uzorom. Čitajući njihove intervjue, saznali smo kako su se posvetili karijeri te proveli mnoge prekovremene sate na poslu te usvajali njihove misli o tome koliko treba biti predan i koliko truda treba uložiti. S obzirom na to koliko je ljudi oko nas posvetilo život nekome ili nečemu, nije neobično što ne znamo kako se posvetiti sebi, što ne znamo uistinu što to znači. Posvetiti se sebi daje nam jednu dozu pozitivnog stresa koji je potreban da bismo s voljom i na vrijeme ostvarivali svoje snove.
Uzmite vrijeme za sebe
Možda za vas posvećivanje sebi znači ispunjavanje starih želja, upisivanje novih hobija, a možda ste naprosto - umorni. I imate pravo biti i imate pravo žaliti se na to. Zaslužujete neometan san, zaslužujete čitati knjigu na miru, piti kavu dva sata - ma i cijelo popodne! Ako je to vrijeme u kojemu vi uistinu uživate u vlastitom prisustvu, ako vam to donosi energiju, ako vas to ispunjava - vrijedi.
Mnogima se ovdje javlja veliki problem - ne znaju kako je to biti u potpunosti posvećen tom trenutku, a da se ne odnosi na posao. Ako se uhvatite da gledate na mobitel, da obavljate razne druge stvari u to vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno samo vama - zaustavite se. Ako je potrebno, zabilježite to vrijeme u svoj rokovnik, a sve ostale obaveze ostavite po strani. Učinite ih prije ili poslije, ali zapamtite da je to vrijeme više nećete moći vratiti.
Mobitel ostavite po strani - učinit ćete si veliku uslugu. S vremenom će vam biti sve lakše i lakše uživati u tom vremenu, bit ćete sve opušteniji i prisutniji u trenutku. Osim toga, više ćete se veseliti vremenu za sebe te primjećivati kako se ono odražava na druge aspekte vašega života, kao što je upravljanje stresom. Vaše samopouzdanje, vaša energiju, interakcije s drugima, entuzijazam oko stvari koje volite, rezultati na poslu samo su neka od područja u kojima ćete vidjeti poboljšanja. Nakon nekog vremena, primijetit ćete kako se na dnevnoj razini više posvećujete sebi. Primijetit ćete da više uživate u nekim aktivnostima, da vam upravljanje stresom nije teško, da ste prisutniji i odmorniji čak i nakon kratkih pauza.
Posvećivanje sebi kao oslonac za upravljanje stresom
Ako ste na vodećoj poziciji i ako ste se vi već posvetili sebi, vjerujem da ste i sami iskusili blagodati korištenja te tehnike i donošenja takve odluke. Možda ste primijetili da vam se radni uspjeh poboljšao, možda lakše i opuštenije komunicirate s drugima, efikasnije donosite odluke, osjetljiviji ste na potrebe radnika, lakše vam ide upravljanje stresom... Sada pokušajte zamisliti kako bi izgledalo vaše radno mjesto kada bi svi vaši zaposlenici uzimali malo vremena za sebe. Možete pretpostaviti kako bi odmorniji i energičniji dolazili na posao, kako bi bilo manje nesuglasica među kolegama, a više složnosti. Smanjite stres i poboljšajte poslovne rezultate jer će vašim bi zaposlenicima biti lakše obavljati poslove, ali i primiti kritike, pa samim time i unaprijediti svoj učinak, a uspješno upravljanje stresom više ne bi bila nepoznanica.
Zapamtite da promjena mora dolaziti od vas. Zaposlenici vas neće poslušati ako se i vi sami toga ne pridržavate. No, ako im vi budete primjer, ako pomoću vas spoznaju zašto je bitno posvetiti se sebi i kakvi su ishodi - možete biti sigurni da će vas slijediti.
Posvetite se sebi
Ako nešto uistinu želite, ako to odlučite postići, ako očekujete da ćete to i uspjeti, sve svoje resurse i potencijale usmjerit ćete onamo gdje želite stići. I tamo ćete doći. Kad se kaže „Ključ je u vašim rukama!“, to nije samo prazna fraza. Važno je osvijestiti da imamo izbor, da imamo mogućnost utjecaja na vlastiti život te da je odgovornost za sebe i ostvarenje vlastite sreće upravo na nama. Posvećivanje sebi shvatite kao metodu za upravljanje stresom.
Sjećate se priče gospođe s početka? O svojoj glumačkoj mladosti pričala je s iskrama mlade djevojke u očima. Iako je imala prekrasan život, šteta što te iskre nije moglo vidjeti više ljudi. Na kraju tog susreta rekla mi je: „Da danas mogu vratiti vrijeme, promijenila bih samo jednu stvar. Družila bih se više sama sa sobom, osluškivala bih svoje potrebe i učinila sve da ja budem sretna jer na taj način najbolje mogu usrećiti i ljude oko sebe. Svojom glumom mogla sam nasmijati mnoge, dotaknuti tuđe srce, razveseliti nepoznate, ali i otkriti cijelom svijetu pravu sebe.“
Budite svjesni sebe, svojih želja, svojih snova. Učinite da vam riječ „nemoguće“ opet ne postoji kao kad ste bili dijete. Samo tada ćete i postići ono što uistinu želite. Neka i drugi vide vaše iskre koje možete samo vi probuditi u sebi.
