Životna energija vas nosi kroz život

Zamislite situaciju da ovisimo samo o toplini koja nam dolazi od sunca. U toplijem dijelu godine svakako bismo mogli lako preživjeti, ali što je sa zimom? Zato su znanstvenici složni u tome da je čovjekovo možda najvažnije otkriće upravo bila vatra. Ona nam je omogućila ne samo preživljavanje, već i napredak u svakom smislu riječi. Nismo više ovisili o nepredvidivoj prirodi – mogli smo svjetlost i toplinu potaknuti i održavati u našim nastambama. O tome govori i mit o Prometeju, kojeg su bogovi okovali na Kavkazu i kaznili ga da mu svake noći vrane kljucaju jetra, jer je bogovima ukrao vatru i poklonio je nama, ljudima.

Do današnjeg dana ovladali smo brojnim izvorima energije i tako uvelike pridonijeli našoj fizičkoj zaštiti. I stoga je tim manje jasno kako to da smo istovremeno prilično zanemarili našu psihičku zaštitu. Dok nam danas ne pada napamet dočekati zimu bez da smo osigurali grijanje, istovremeno dozvoljavamo da se nekoliko puta dnevno psihički „smrznemo“ zbog pojave nepredvidljivih valova hladnoće u okolnostima koje nas okružuju. Jedan od glavnih izvora naših današnjih „smrzavanja“ je upravo loše upravljanje stresom čime direktno utječemo na loše poslovne rezultate.

Što nam sve svakodnevno troši energiju?

Jedan od najčešćih potrošača energije je naša želja da se svima svidimo. U potrazi za tom srećom često puta smo prilično zahtjevni i nikako da ju ulovimo. Napravimo nešto i onda očekujemo da drugi vide u tome nešto posebno. Čini se kao da taj naš postupak nema nikakve vrijednosti ako ga drugi ne prihvate s odobravanjem. I onda se dogodi da ga oni ili uopće ne primijete ili ga krenu kritizirati, što nam trenutno oduzme energiju. Tada drugima pripisujemo ili da su zavidni ili da im nismo važni, odnosno da nas ne vole.

Štoviše, o tom događaju razmišljamo danima, produžujući njegov štetni utjecaj na nas i ujedno gubeći dragocjeno vrijeme koje smo mogli iskoristiti u puno konstruktivnije svrhe. Kroz nastojanje da se svima svidimo i pokažemo u najboljem svjetlu, potencijalno možemo zanemariti sebe i ono u čemu mi zapravo uživamo. Upravljanje stresom u ovakvim situacijama značajno je otežano jer je naš glavni fokus zadovoljiti one oko nas, a ne same sebe. Tako radimo stvari koje ne ispunjavaju nas! Želja da se ispune sva tuđa očekivanja može imati negativan efekt na naše psihičko zdravlje. Dugoročno možemo izgubiti volju i želju da se bavimo stvarima koje nama čine zadovoljstvo. Možda dosegnemo takav stupanj nezadovoljstva da doživimo izgaranje ili burnout na radnom mjestu. 

Odobravanje naših razmišljanja

Drugi gutač energije je očekivanje da će svi odobriti naša razmišljanja i dati im podršku. Umjesto toga, suočavamo se s nerazumijevanjem, odgovaranjem od njih, ljutnjom, i sl. Takva nas reakcija može navesti da odustanemo od njih ili da nastavimo s njima, ali uz prekidanje veza s drugima koji su nas razočarali. Unatoč tomu što neka od negativnih mišljenja prema nečem što radimo mogu biti upućena s dobrim namjerama, na prvu ih većinom shvaćamo negativno.

U slučaju da se takav ishod ponavlja, često može rezultirati prekidanjem određenih veza te micanjem osoba iz života jer su upravo one, po nama, razlog zašto se mi ne bi osjećali dobro. Traženje povratnih informacija kao jedinog izvora validnosti nečega što radimo i čime se bavimo može imati značajan kontraefekt ako sami ne možemo naći vrijednost u tome. Naše razine stresa i mogućnost za upravljanje stresom u tim situacijama su značajno smanjene te rezultiraju potencijalnim psihičkim nemirom.

Prevelika očekivanja

Treći potrošač energije je naše stalno očekivanje da se drugi ponašaju kako mi mislimo da je ispravno. Ako se to dogodi, smatramo to dokazom njihove ljubavi, a ako ne, onda to doživljavamo kao svojevrsnu izdaju i odbacivanje. Tada im znamo posvećivati svoje vrijeme kako bi im dokazali da su u krivu ili se nadamo da će ih životne okolnosti već „vratiti na pravi put“.

U isto vrijeme dok tražimo potvrdu od drugih, možemo i sami drugima dati potvrdu o onom što mislimo kako oni rade ili kako se ponašaju. Proizvod ovakvog ponašanja je negativan za obje strane. Znamo da ne možemo drugima nametati svoje mišljenje isto kako i ne želimo da se mišljenje drugih nameće nama. Ovakav proces otežat će upravljanje stresom za obje strane. Jedna strana želi ispraviti ponašanje druge te otežava svoje upravljanje stresom, a druga izbjegava tu promjenu i bježi od nje što ima jednako negativan efekt i na tu osobu. Česti rezultat ovakvih situacija gdje se ne može podnijeti drugačije razmišljanje druge osobe rezultira prekidom takvog odnosa.

Možemo nabrojiti još puno oduzimača energije, kojima je zajednički nazivnik da se nalaze izvan nas i da smo im dali veliku moć nad nama. I neka nam se dogodi samo jedan od njih na dan, dolazimo u stanje stalne vitalne ugroženosti zbog nedostatka energije. Ta vitalna ugroženost dolazi upravo iz smanjene mogućnosti upravljanja stresom koja je smanjena baš iz svih navedenih razloga.

Zašto su naša očekivanja od okoline pogrešna?

Ako analiziramo svaki od navedenih potrošača energije, ubrzo postaje jasno da stavljamo predragocjen ulog – naše zdravlje i dobrobit - na brojeve koji ne mogu dobiti. Naime, u slučaju prvog potrošača, ljudi vrlo često ne reagiraju na naše postupke jer su jednostavno previše zaokupljeni sobom i željom da mi njih vidimo i pohvalimo. Ako se to slučajno ne dogodi, onda i oni prestaju gledati nas, što rezultira obostranim povlačenjem. Vremenom svi gubimo osjećaj za praćenje i pohvaljivanje drugih, iako to i dalje očekujemo, što našu energiju prilično ugrožava, a istovremeno izaziva stres kod nas i drugih jer naše potrebe nisu zadovoljene.

U drugom slučaju, kad očekujemo odobravanje i podršku drugih za naše odluke, zaboravljamo da nam mnogi takvo odobrenje ne mogu dati, iz jednostavnog razloga što ga ne bi dali niti sebi. Ili nas stalno guraju u neke njihove odluke, bez da razmisle koliko su nam one zapravo prihvatljive. Ljudi prosuđuju iz svojih cipela i malo tko može stati u naše i objektivno sagledati što je za nas bolje. Upravo iz ovog razloga moramo shvatiti da potvrda drugih nije ono što uvijek treba tražiti nego shvatiti da i mi sami možemo donositi odluke koje će biti bolje za nas neovisno o mišljenju drugih. Ovakvi koraci značajno će olakšati upravljanje stresom kod nas te pokazati drugima značajno više nego da samo tražimo njihovo odobravanje.

Zašto možemo donijeti odluke i bez odobravanja drugih?

Oni nisu prošli naš put razmišljanja, niti znaju sve postavke koje su nas dovele do neke odluke, pa ju teško mogu ocijeniti na pravi način. Dodatno, neki osjećaju i svojevrsnu odgovornost upozoriti nas na sve moguće pogibelji puta koji smo izabrali, jer iz svoje perspektive vide u njemu samo opasnosti, a ne i prilike koje mi vidimo. Određeni ljudi i iz velike brige prema nama žele maknuti nas od nekih rizičnih odluka kako se i sami ne bi brinuli. Njihovo upravljanje stresom može se vidjeti upravo u takvim prijedlozima.

Nekima možda predstavljamo i opasnost za neke njihove odluke, pa se nastoje s nama što manje družiti, kako bi ostali čvrsti u njima. Osim toga, ponekad izostanak podrške može biti i zbog prevelike ljubavi (a time i straha) koju drugi osjećaju za nas, a ne zbog njenog nedostatka. Ljudi često brkaju osjećaj ljubavi s osjećajem odgovornosti za nekoga. Mi bismo ljude koje volimo najradije zaštitili tako da im propišemo način na koji se trebaju ponašati, jer u suprotnom smatramo da mogu ući u velike nevolje. Ovakvim ponašanjem, iako iz najbolje namjere, često možemo gasiti žar i borbu kod drugih osoba tako što ih sputavamo pri donošenju nekih odluka koje im mogu donijeti značajan napredak u životu.

Naša načela življenja

Tako smo došli i do trećeg potrošača energije, odnosno naše velike zablude da su naša načela življenja ispravna i, štoviše, univerzalna. I tako, dok mi mislimo da drugi krše univerzalna, a zapravo samo naša načela, oni imaju isti takav stav promatrajući nas. To nas može jako ljutiti, otežavati upravljanje stresom, jer ne možemo razumjeti kako netko može smatrati ispravnim nešto što se nama tako ne čini. Tada smatramo da nas taj netko radi budalom ili da nam namjerno želi učiniti nešto loše. Ne možemo prihvatiti da on jednostavno vidi stvarnost drugačijom i misli da ima puno pravo na to.

Očuvanje energije, kvalitetno upravljanje stresom i očuvanje našeg psihičkog stanja bitni su faktori našeg sveopćeg zdravlja. Jednostavno, prestanimo toliko ovisiti o drugima – njihovim reakcijama, ponašanju, odobravanju. Osvijestimo da smo odabrali neko ponašanje jer njime želimo ostvariti neki svoj cilj ili se jednostavno osjećati dobro i prosuđujmo ga upravo po tome jesmo li uspjeli u tome ili ne.

Kako očuvati dragocjenu energiju?

Jer štogod izabrali ili ma kako se ponašali, uvijek će biti onih kojima će se to svidjeti i onih kojima neće, jer to nije do nas, već do njih. Ako odustanemo od nečega zato što se to ne sviđa svima, vrlo je vjerojatno da ćemo u konačnici biti prisiljeni odustati od svega, pa i od sebe samih. Važno je razumjeti da čak ni tada nećemo ostvariti svoju težnju da se svima svidimo, pa je put prema takvom cilju i više nego besmislen, a stalni nedostatak energije garantiran. Cijeli proces zadovoljavanje tuđih potreba dok zanemarujemo vlastite, otežat će upravljanje stresom kojeg će u takvim situacijama sigurno biti i na koji moramo biti spremni. U takvim situacijama mozak će vam raditi punom parom i za vrijeme godišnjeg odmora. 

Zato što prije uronite u svoje srce i osluhnite što je to u čemu vidite vlastiti smisao i što biste željeli raditi kako bi živjeli život punim plućima. Zatim to prigrlite što jače možete i ne dajte nikome da vam to oduzme. Branite to pred svima, otvoreno i ponosno, i nemojte ni zbog koga odustati od sebe. I jednako tako, pustite druge da slobodno rade svoje životne odabire. Jer ako stalno imamo druge u fokusu, bilo iz želje da im se svidimo ili iz želje da ih korigiramo, zapravo gubimo iz fokusa sebe i ne živimo svoj život. Jer jedino kada se znamo brinuti o sebi, upravljanje stresom postaje nam lagano pa se možemo kvalitetno brinuti i o drugima - sve drugo je čisti gubitak energije, a to je zadnje što želimo i trebamo, zar ne?