Neka su poduzeća odlučila iskoristiti sve mogućnosti na tržištu kako bi što lakše preživjela te se spremaju za izlaz iz krize kada će im trebati svi potencijali. Dobar plan i priprema je i više od potrebno obavljenog posla pa će biti u prednosti pred konkurentima.
Gospodarska kriza je u punom zamahu i gotovo da nema poduzeća koje nije osjetilo njezin bič. Problemi u naplati potraživanja, smanjenje potražnje, rezanje troškova i otpuštanje djelatnika samo su neke od posljedica krize. Dakle, objektivna situacija je za gotovo sve tržišne sudionike jednako teška. Međutim, načini na koje se organizacije nose s krizom su vrlo različiti. Neka su poduzeća gotovo došla u stanje mirovanja, srezala troškove poslovanja, kao i samo poslovanje te obavljaju samo one funkcije koje im služe za preživljavanje. Očekuju da će ih izlazak iz krize sam po sebi probuditi iz ovog prisilnog “zimskog sna”. Neka su predala borbu i otišla u stečaj. Mnoga posluju smanjenim kapacitetom, ali u njima vlada psihoza neizvjesnosti, pesimizma i beznađa.
U njima zaposlenici nisu usmjereni na konkretan rad. Izgledaju kao da su bez ciljeva, a najveću količinu vremena provode u međusobnim razgovorima o lošoj situaciji. To onda čitavu atmosferu čini još težom i destruktivnijom. Ipak, ima i onih organizacija u kojima vlada rad i optimizam bez obzira na tešku situaciju. Ove potonje koriste sve mogućnosti na tržištu kako bi što lakše preživjele i spremaju se za izlazak iz krize. One znaju da će im tada trebati svi potencijali da startaju što uspješnije. Što je to što dovodi do takvih razlika u pristupu poteškoćama na tržištu? Zašto neka poduzeća lako gube elan i gotovo bez borbe dozvoljavaju da ih obuzme pesimizam? Zašto druga krizni menadžment vode s dosta vitalnosti, energije i optimizma?
Važno je imati životni smisao
Mnogi bi mogli pomisliti da ovo razdoblje oskudice lakše preživljavaju poduzeća koja su bila uspješna i bogata prije krize. Međutim, čak i ona najbogatija poduzeća su nekako previše lako “skliznula” u krizu malodušnosti, dok imamo primjere onih manje bogatih koja su joj lakše odoljela. Dakle, nije stvar u materijalnom bogatstvu, već u bogatstvu duha. U krizama je upravo bogatstvo duha ključ za preživljavanje, što je preduvjet za dobar krizni menadžment. O tome je važnu lekciju ljudima dao poznati psihijatar Viktor Frankl. On je na osobnom primjeru pokazao i dokazao koliko je snaga duha važna ne samo za preživljavanje, već i za kvalitetan život. Naime, on je uspio preživjeti tri godine koncentracijskog logora i suočiti se s činjenicom da mu je u logorima nastradala gotovo čitava obitelj. Nakon što je preživio sve te strahote živio je još punih pedeset godina bogatim privatnim i profesionalnim životom.
Život je posvetio upravo podučavanju ljudi koliko je važno da u životu imaju smisao. Koja je tajna Viktora Frankla i što od njega mogu naučiti poduzeća u krizi? Gdje je uspio pronaći smisao života u okolnostima koje su objektivno bile gotovo potpuno lišene svakog smisla? Tajna je u tome da je on preživio ružnu sadašnjost koncentrirajući se na to što sve želi ostvariti u budućnosti. Imao je cilj biti privatno sretan i profesionalno se ostvarivati pomažući ljudima da pronađu svoj smisao. Odlučio je preživjeti i znao je da mu je za to potreban snažan duh.
Činjenice
Vodstvo svakog poduzeća bi trebalo prvenstveno samome sebi i svojim djelatnicima iskreno odgovoriti na sljedeća pitanja: Želi li preživjeti krizu? Ako da, koji mu je cilj, odnosno gdje se vidi u budućnosti? Što radi, kako radi, kako je organizirano, koje proizvode nudi, kome nudi i slično? Što sve može učiniti danas kako bi preživjelo? Što sve treba početi razvijati upravo sada kako bi u budućnosti ostvarivalo svoje ciljeve? Što može početi raditi kako bi se što bolje prilagodilo novonastalim okolnostima?
Mudri rukovoditelji znaju da se budućnost kuje u sadašnjosti. Ako će o budućnosti početi razmišljati tek kada ona nastupi, vjerojatnost za postizanje uspjeha je mala. Ono što nas je povijest ekonomskih (kao i svih drugih) kriza naučila je da one dođu i uvijek prođu. Upravo zato, za njih treba unaprijed planirati i naoružati se adekvatnim znanjima. Također, treba ih očekivati u smislu psihološke čvrstoće, te zbog njihovog neminovnog dolaska kad-tad, treba uživati u dobrim vremenima. Međutim, vaš krizni menadžment mora biti takav da imate osmijeh na licu. Pa čak i onda kada su vremena teška i neizvjesna.
Optimizam se isplati
Na ljeto 2018. godine, izvršni direktor jedne prominentne građevinske organizacije bio je suočen s iznimno lošim vijestima. Naime, na jednom od gradilišta došlo je do pogibije nekoliko građevinskih radnika. Vijesti o smrti zaposlenika zadale su jak udarac menadžmentu i moralu cijele organizacije.
Također, vlasnici organizacije su nedugo prije toga odlučili prodati organizaciju. Vlasnici u suradnji s menadžmentom su pokušavali na sve načine učiniti organizaciju privlačnijom. Pritom, imali su mnogobrojne promašaje u svojim pokušajima širenja na nova tržišta. Prodaja organizacije je bila iznimno ugrožena, dok se moral vrtoglavo spuštao. Sve se činilo kao da nema izlaza iz situacije te ljudi zaduženi za krizni menadžment nisu znali što dalje. Međutim, izvršni direktor je znao da će s pravim postupcima moći održati tim kompaktnim i osigurati prodaju. Bio je svjestan da to neće biti lako i trebao je da menadžment dijeli njegov optimizam.
Izvršni direktor je podijelio svoju viziju za krizni menadžment, pritom demonstrirajući optimizam i povjerenje u tim. Menadžment je zagrizao za njegov plan transformacijske promjene. Tada je angažirao konzultantsku organizaciju koja je pomogla u pojašnjavanju vizije, osnaživanju temelja, dostizanju financijskih ciljeva i osnaživanju morala. Umjesto sumnjanja i fokusiranja na sve ono što je loše, direktor i menadžment su nastavili demonstrirati da postoji svjetlo na kraju tunela. Pitali su zaposlenike što bi im dalo nadu za šest mjeseci od sada. Na temelju tih odgovora, stvorili su jasnu viziju. Ovaj plan se nadalje komunicirao svim operacijskim timovima, što je stvorilo optimizam. Posebno je slušao upute koje mu je dao tim za krizne intervencije. Unutar šest mjeseci, organizacija je bila uspješno prodana, s boljim sigurnosnim protokolima, značajnim porastom morala i povratkom profitabilnosti.
Krizni menadžment vođe mora njegovati nadu i optimizam
Kada je put prema naprijed nesiguran, ljudi žele od vođe dobiti jasnoću vizije i nadu za bolju budućnost koja je utemeljena u realnosti. Oni žele nekoga s pozitivnom vizijom, tko je samopouzdan da će se uspješno nositi s problemima. Također, žele nekoga tko je dovoljno hrabar da se suoči s neugodnim istinama, te nekoga tko će priznati da neke stvari ne zna.
Nadalje, ljudi traže osjećaje zajedništva i sigurnosti. Vođe često podcjenjuju koliko njihovi zaposlenici gledaju na njih kao na izvore informacija. Kako bi ispunili ove potrebe zaposlenika, vođe trebaju isijavati smirenost i optimizam. Tako okarakteriziran krizni menadžment pomaže organizacijama da osjete osjećaj smisla. Također im daje nadu da se mogu suočiti s izazovima koji ih očekuju. Međutim, ispoljavane takvih ponašanja je često teško. Razlog tomu jest biološka umreženost ljudi na način da imamo odgovor na stres kada smo suočeni s nesigurnim okolinama i nepredvidivim događajima. Svejedno, u vremenima krize trebali biste se što više potruditi kako bi svojim zaposlenicima prenijeli osjećaje nade i optimizma. Zaposlenici su najvrjedniji resursi vaše organizacije, a u vremenima krize oni postaju vaš odraz.
Nasmiješeni se fokusirajte na vaše jake strane i pustite prošlost
Svi mi imamo naše jače i slabije strane. Cilj bi trebao biti potrošiti što je manje energije neutralizirajući slabosti. Umjesto toga, trebali bismo većinu naše energije usmjeriti na korištenje naših jakih strana. Tek tada će vaša organizacija biti organizirana tako da radite na način u kojem uživate. Kao rezultat toga, vaš učinak će se poboljšati. Uspjesi su jedan od najboljih motivatora za kontinuirano davanje svog maksimuma.
Pritom, koristite tehniku smijanja. Istraživanja pokazuju da nas namjerno smješkanje bez posebnog povoda za to mogu učiniti sretnijima i optimističnijima. Smješkanje daje pozitivniji pogled na naše okolnosti u vrlo kratkom vremenskom roku. Iza ovog efekta stoji fizička reakcija koju okidaju facijalni mišići. Mozak tada otpušta hormone sreće poput serotonina i dopamina. Odvažite se i probajte to upravo sada. Osjećate li razliku? Dodatno, smješkanje ima i učinak na one oko vas, to povećava njihov optimizam te se činite opuštenije i pozitivnije. Vaši zaposlenici će zatim biti opijeni vašom aurom optimizma.
Sada kada ste nasmiješeni i osnaženi, otpustite prošlost. Većina loših odluka svoje korijene vuče iz nespremnosti za promjenu, odnosno za otpuštanje staroga. Odbijamo otpustiti prošlost kada se bjesomučno pridržavamo starih struktura, postojećih procesa, starih strategija i ponašanja. To je i glavni razlog zašto doživljavamo neuspjeh. Odbijanje otpuštanja prošlosti također nepovoljno djeluje na krizni menadžment.
Učite iz grešaka i preuzmite odgovornost
Osobe koje pozitivno razmišljaju imaju jednu zajedničku stvar. Oni gledaju prema prošlosti, ali samo kako bi iz nje izvukli pouku. Ono što ih pokreće je njihova aspiracija da u budućnosti budu još bolji. Prvo, valja prihvatiti situaciju onakvom kakva ona jest. Zatim, poslije svakog poraza, poslije svake zapreke upitajte se što vam se dobro dogodilo. Uzmite si vremena i svjesno usmjerite svoju energiju ka uočavanju pozitivnog, čak i u teškim situacijama. Čak i ako ste napravili pogrešku zapitajte se što ste to učinili dobro i što ćete učiniti bolje sljedeći put. Zapitajte se jeste li iz toga nešto naučili, jeste li se na koji način razvili. Pogreške su zapravo poželjne, one su najbolji način za vaš razvitak. Ponekad je korak unazad, zapravo korak unaprijed. Dobar krizni menadžment podrazumijeva i analiziranje prošlih pogrešaka, te traženje načina za poboljšanjem. Umjesto upadanja u stanje bezvoljnosti, naučite kako vidjeti mogućnosti. Na kraju, jedino je moguće cijeniti uspjehe nakon što smo iskusili krize i neuspjehe.
Mnogo ljudi se sakriva iza uloge žrtve, kako bi izbjegli neugodu. U tom slučaju, nismo mi krivi, već su krive okolnosti. Iako može biti neugodno, preuzimanje odgovornosti za trenutnu situaciju osobi vraća moć i kontrolu. Uzmite kormilo u svoje ruke i otplovite zajedno sa svojom organizacijom gdje god najbolje možete. Naravno, najlakše je ne poduzimati ništa pod izlikom da ništa ionako neće uspjeti. Međutim, preuzimanje odgovornosti i poduzimanje akcije su uvjeti za izlazak iz krize, te bez njih ni ne postoji krizni menadžment.
Promijenite vašu perspektivu i upravljajte vašom energijom
U situacijama koje zahtijevaju krizni menadžment, ljudi imaju tendenciju više uočavati negativne poruke i prijetnje nego prilike i pozitivne poruke. Dapače, koriste krizu za prikrivanje vlastitih nesposobnosti. Održavanje mentalne ravnoteže i realističnosti često nije lagano. Spoznaja o toj ljudima urođenoj tendenciji je prvi korak. Nošenje s tim situacijama na učinkovit način je drugi korak. Kada se suočite sa zahtjevnom situacijom, pokušajte preusmjeriti pažnju s negativnih objašnjenja prema istraživanju različitih mogućnosti koje bi mogle postojati. Gledanje problema kroz leću različitih mogućnosti i scenarija, od onih najpozitivnijih do onih najnegativnijih, može biti od pomoći u planiranju akcije.
Kada detaljno planiranje scenarija nije mogućnost, odaberite fleksibilnu perspektivu. Kada ste suočeni s teškom situacijom, upitajte se: Skačem li na zaključak prebrzo? Što bi još moglo biti istinito u ovom trenutku? Što je bitno meni i mom timu? Sada, naoružani ovim informacijama napravite svjesnu odluku o najboljem načinu za napredovanje ka onome što vam je najvažnije. Vaše odluke ponovno analizirajte, no ovoga puta s otvorenim i znatiželjnim umom. Neka vaš krizni menadžment bude fleksibilan, te promjenjiv pod informacijama koje dolaze u različitim stadijima krize.
Sa svim tim odlukama koje treba donijeti i informacijama koje treba primiti, često je teško izbalansirati posao s vlastitom fizičkom dobrobiti. Krizni menadžment zahtijeva vrijeme za oporavak, inače će prije ili kasnije nešto zakazati, učinak ili zdravlje. Vrhunski sportaši znaju ovu činjenicu, te se potrude dati si dovoljno vremena za oporavak kada treniraju za optimalan učinak. Osim vremena za oporavak, važno je uvesti neke male navike, koje mogu biti različite za svakog. Navike koje će podržavati oporavak poput meditacije, vježbi disanja te fizičke aktivnosti usmjerene na kardiovaskularni sustav.
