Ramiro sam osnovala kako bih omogućila poduzećima ostvariti izvrsne poslovne ideje

Tanja Pureta Tanja Pureta

U razgovoru za portal Women in Adria Tanja priča priču o nastanku i uspjehu Ramira u kojeg je uložila više od 22 godine rada. Tijekom tog razdoblja puno je naučila o poduzetništvu i izgradnji poduzeća pa s velikim životnim i poslovnim iskustvom kojeg usađuje u Ramiro stručnjake možemo našim klijentima pružiti prave savjete.

Tanja Pureta u crveno bijelom kostimu naslonjena na ormar s knjigama i podbočena na jedan dlan

Ramiru su 22 godine. Mnoge poduzetnice su u domeni edukacija, ali su uglavnom jedine zaposlene u svojim obrtima ili poduzećima. Što je tebe vodilo da gradiš biznis koji raste i trenutno zapošljava 12 stručnjaka?

Ideja vodilja da izgradim poduzeće s puno zaposlenih je ista ideja koja me je prije 22 godine potaknula da pokrenem Ramiro. Naime, u tom trenutku sam imala osmogodišnje radno iskustvo u dva renomirana međunarodna pouzeća: u Plivi kao marketinški stručnjak te u IBM-u Hrvatska kao Menadžer za marketing i komunikacije. U oba poduzeća sam imala priliku vidjeti izvrsne poslovne ideje koje, nažalost, nikad nisu ostvarile svoj puni potencijal jer im to organizacijski dizajn nije dopuštao. Razlog tome je što razni stručnjaci, koji su ih trebali realizirati kao tim, nisu imali dovoljno razvijene vještine suradnje. Te vještine su ključne u svim fazama realizacije projekta, a naročito kad dođe do neminovnih problema. U tim trenutcima treba razumjeti zašto su se pojavile emocije ljutnje i otpora, koju poruku iz njih iščitati te kako ih upotrijebiti za izgradnju mostova, a ne zidova. Organizacijski dizajn treba postaviti tako da dođemo do zajedničkog cilja i doživjeti to kao mogućnost da naučimo nešto o sebi i drugima te tako unaprijedimo buduće suradnje.

Sva ta znanja već postoje i kao organizacijski psiholog sam osjetila potrebu ponuditi ga organizacijama kako bi unaprijedila svoj organizacijski dizajn i svoje poslovanje. Ideja mi je bila prenositi to znanje vlasnicima, menadžerima i zaposlenicima na jednostavan i zanimljiv način, kako bi im posao postao izvor uspjeha i zadovoljstva.

Međutim, da bi to znanje moglo zaživjeti, potrebno je u organizacijama stvoriti određene preduvjete. Zato je Ramiro od samih početaka zamišljen kao puno više od pružatelja edukacijskih usluga. Zamišljen je kao partner svojim korisnicima, koji im pomaže u boljem sagledavanju njihovog organizacijskog dizajna, trenutnog stanja poslovanja, definiranju željenih ciljeva te osmišljavanju i provođenju procesa dolaska do njih. U sklopu tog procesa nužno je definirati i razviti kompetencije potrebne za to, kao i postaviti organizacijsku kulturu i organizacijsku klimu koje će biti plodno tlo da se ti ciljevi ostvare. Dodatno, važno je prepoznati prepreke ili “uska grla“ u poslovanju te pronaći načine za njihovo rješavanje. To je misija Ramira.

Jako mi je drago što smo u protekle 22 godine taj naš sustavan pristup razvoju organizacija i zaposlenika  učinkovito primijenili u radu s brojnim našim korisnicima te tako učinili uspješnijim i njih i njihove zaposlenike.

U tom kontekstu nikad mi nije bila opcija da samostalno ostvarujem tu važnu misiju. Kao pojedinac sam ograničena u svojim znanjima i resursima. S izgradnjom tima, u kojem se ljudi međusobno razvijaju, nadopunjuju i nadahnjuju istom svrhom, vizijom i vrijednostima, mogu postići da zajedno ostvarimo stvarno iznimne ciljeve. Sretna sam jer sam u tome uspjela i veselim se svim projektima organizacijskog dizajna koji nas u budućnosti čekaju, kao i daljnjem širenju tima.

Kako je izgledao tvoj osobni i poslovni rast kao poduzetnice u tom razdoblju? Sjećam se da si jednom rekla da si na početku mislila da nećeš morati prodavati, nego da ćeš samo raditi edukacije. Kako se nosiš sa uobičajenim strahom osobito poduzetnica: Hoćemo li imati za plaće?

Kad sam osnovala Ramiro, mislila sam da će poduzeća odmah prepoznati poslovna znanja koja nudim. Mislila sam da će web stranica biti dovoljna te da će se direktori i HR stručnjaci sami javljati da im održim edukacije ili pomognem u razvoju timova, odnosno organizacijskog dizajna i poslovanja općenito. U prve dvije godine sam imala i tzv. početničku sreću, jer sam na prijašnjim radnim mjestima upoznala određeni broj menadžera koji su imali prilike vidjeti moj pristup radu. Oni su me odmah angažirali da u njihovim poduzećima održim neke edukacije ili teambuildinge.

Međutim, tada nisam znala da trebam sustavno produbiti te suradnje, a kamoli da trebam nešto dodatno raditi kako bih stekla nove korisnike. Posljedica toga je bila da se u nekom trenutku broj mojih poslovnih angažmana smanjio. Pomislila sam da sam pogrešno procijenila da organizacijama treba to što nudim te da je mom poduzetničkom pothvatu vjerojatno došao kraj.

Sve sam to ispričala suprugu, koji je tada bio predsjednik Uprave Grawe Hrvatska, zadužen, između ostalog, i za prodaju. Zahvaljujući njegovoj viziji prodaje, Grawe je bilježio značajan rast. Drugim riječima, on stvarno razumije i dubinski poštuje snagu prodaje, pod uvjetom da se postavi i radi na ispravan način. Rekao mi je da nema uspješnog poduzetništva bez dobre strategije prodaje. Ako želim uspjeti kao poduzetnik, trebam se jednako strastveno baviti prodajom, kao što se bavim psihologijom. To je za mene bio stvarno šokantan uvid, jer sam se doživljavala isključivo kao psiholog i nisam mislila da ću se ikad morati baviti prodajom. Rekao mi je da se uvijek mogu vratiti u neku veću organizaciju, pokušati izbjeći zamke organizacijskog dizajna te utjecati na njen organizacijski dizajn iznutra i baviti samo psihologijom. Međutim, ako stvarno vjerujem u ideju Ramira, onda joj jedino aktivnom prodajom mogu dati pravu šansu da uspije.

Tu noć sam plačući razmišljala što mi je činiti. Bila sam pred velikom prekretnicom. Osjetila sam da je ideja Ramira toliko velika i važna, da sam odlučila dati joj šansu. Shvatila sam da to što sam psiholog me ne ograničava da postanem jednako dobar prodavač. Suprug mi je dao sedam knjiga, u kojima je bilo odlično opisano sve što trebam znati o prodaji, od ideje do realizacije. Proučila sam ih, na temelju njih napravila vlastite obrasce i alate te krenula u aktivno kontaktiranje potencijalnih klijenata.

Bilo je to istovremeno vrlo stresno i vrlo uzbudljivo razdoblje, u kojem sam stekla brojne kontakte. Ujedno sam produbila razumijevanje funkcioniranja raznih poduzeća, kako organizacijski dizajn utječe na njihov uspjeh bez obzira na njihovu veličinu, industriju, poslovni model, vlasničku strukturu, unutarnju organizaciju poslovanja i sl. To mi je jako pomoglo u još kvalitetnijem razumijevanju potreba mojih korisnika te u kreiranu ciljanih edukacija u svrhu rješavanja njihovih konkretnih problema i izgradnje dobrog organizacijskog dizajna. Ugovorila sam brojne poslove, zahvaljujući kojima je Ramiro dobio priliku za rast.

Tada sam shvatila ono što i danas znam: ako se sustavno baviš postojećim i potencijalnim klijentima, ne moraš brinuti hoćeš li imati za plaće zaposlenika. Prodaju, kao vještinu, bih stavila odmah uz bok vještinama menadžmenta i vođenja ljudi. To su vrlo kompleksne i važne vještine, koje zahtijevanju puno poslovnih znanja i emocionalne inteligencije. Ako se dobro nauče i disciplinirano primjenjuju, mogu dovesti do iznimnih rezultata i iznimno ispunjenog života.

Što je bilo ključno da narastete i da možete raditi s puno većim brojem klijenata nego da si sama? Kako se razvijao Ramiro interno? Koji su tu procesi i procedure ključni? Koja je tvoja uloga sada i koliko tvog vremena odlazi na rad s klijentima?

Razviti tim kakav sam priželjkivala također nije bio jednostavan posao jer i Ramiro treba dobar organizacijski dizajn. U početku sam mislila da će inspirativna misija Ramira, i ja, kao model stručnjaka, biti dovoljni da se zaposlenici sami razvijaju i motivirano rade, kao i da nam timska sinergija svakom danom sve više raste. Međutim, to nije bilo tako.

Bez obzira ima li poduzeće samo jednog zaposlenog ili njih stotine, da bi uspjelo, ono mora imati sve komponente: misiju, viziju, vrijednosti, strategiju, ciljeve, proizvode i/ili usluge, opise poslova, procese, procedure, upravljanje učinkom i sl. Sve to daje jasnoću i korisnicima i zaposlenicima. Korisnicima govori što mogu očekivati od poduzeća, a zaposlenicima jasan okvir djelovanja bez obzira radi li se o uspješnoj praksi rada na daljinu ili radu iz ureda. Taj okvir zaposlenici trebaju usvojiti, što nije lagano.

Kad se zaposle, sretni su što su odabrani i sve im se čini uzbudljivo. Međutim, u susretu sa znanjima i vještinama koje trebaju usvojiti, kao i kompleksnijim zadacima, problemima i neizbježnim povremenim neuspjesima, motivacija im pada pa odjel za upravljanje ljudskim resursima i upravljanje talentima imaju pune ruke posla. Mnogi dolaze sa stavom da će im postojeća znanja, koja su stekli u redovitom obrazovanju, biti dovoljna za uspjeh u poslu i da će moći poslu pristupati na svoj način. Ne očekuju da će se morati prilagođavati sustavu organizacije u kojoj su zaposleni. Da će dobivati redovite povratne informacije o tome koliko su u tome uspješni jer organizacija ima postavljen sustav upravljanja učinkom. Stoga im se može javiti osjećaj da im je sve to naporno, nepravedno i nepotrebno. To ih može potaknuti da potraže novog poslodavca, koji neće postavljati takve zahtjeve pred njih. Međutim, organizacija u kojima se omogućuje takav odnos prema poslu nema. Što prije to shvate uvidjet će da quiet quitting ili tiho odustajanje nema smisla i to će više cijeniti poslodavca koji im omogućuje takav razvoj te ujedno pomaže da ga što bezbolnije prihvate, jer je to najbrži put prema uspjehu.

Kao direktorici Ramira i meni je razvoj u dobrog menadžera i voditelja bio izazovan, s puno smijeha i suza pogotovo u razdoblju COVID-a kad se digitalna transformacija postavljala kao naprednija i važnija od rada s ljudima. Međutim, uspjela sam stvoriti organizacijsku klimu i organizacijsku kulturu u kojoj ljudi prihvaćaju važnost i nužnost profesionalnog razvoja. Zajedno rastemo i ostvarujemo brojne uspjehe. U pravilu uspijevamo prebroditi izazove koji nam se nađu na putu suradnje.

Pritom nam uvelike pomaže naš organizacijski dizajn i dobro razrađen Ramiro poslovni model, koji je uistinu izvrsno prepoznat i cijenjen na tržištu, pa nam je jako stalo zadržati njegovu vrhunsku formulu i kvalitetu. Pomaže nam i jasan sustav onboardinga te karijernog napredovanja, kao i vrlo poticajan sustav plaća, nagrađivanja i drugih materijalnih benefita, poput plaćenog ručka, 25 dana godišnjeg i sl. Nama su naši ljudi uistinu najvažniji te se jako brinemo da su dobro, kao i da zahtjevan profesionalni razvoj vide kao nešto što im pomaže u ostvarivanju osobne dobrobiti.

Kako izgraditi brend u području edukacija? Kako razvijate edukatore i traže li vaši klijenti nekog vašeg specifičnog konzultanta ili im je svejedno jer je kvaliteta standardna?

Brend je obećanje. Mi smo svoj brend izgrađivali godinama i to na način da smo ga osmislili te ga stalno komuniciramo u svakom susretu sa svim javnostima: u svakodnevnom radu s klijentima, u kontaktu s dobavljačima, u internoj suradnji, u suradnji s fakultetima, na svim stručnim skupovima, na društvenim mrežama i sl. Obećali smo da će svi koji dođu u kontakt s nama osjetiti naših pet vrijednosti: ljubav prema ljudima, strast prema poslu, ekspertizu, suradnju, doprinos rezultatu organizacije i svijetu u kojem živimo i radimo te da će iz tog kontakta otići obogaćeni za osjećaj da su viđeni, doživljeni i tretirani s poštovanjem.

Obećali smo našim korisnicima da ćemo nastojati pomno razumjeti njihove potrebe te im ponuditi rješenje upravo za njihove konkretne izazove na jasan i inspirativan način. Obećali smo korisnicima da ćemo im pomoći da poslu i suradnji s drugima pristupaju s manje stresa te s više uspjeha i zadovoljstva. Tog se obećanja doslovno držimo.

Rezultat je da se stvorila kritična masa onih koji su u neposrednom kontaktu s nama doživjeli i prihvatili naš pristup, pa nastavljaju suradnju s nama i preporučuju nas drugima.

Svaki naš zaposlenik je ambasador brenda. Imamo jasne standarde rada i svaki naš korisnik može biti siguran da će dobiti vrhunsku uslugu od svakog našeg konzultanta. Ta standardizacija nam je jako važna i zato posvećujemo puno pažnje svakom zaposleniku kako bi ju uspješno prihvatio i prenosio dalje.

Jesu li hrvatske tvrtke napredovale u ovih 20 godina? U koji segment edukacija najviše ulažu, a gdje još ne vide potrebu, a trebale bi?

Hrvatske tvrtke su, općenito gledano, značajno napredovale. Spremnije su otvoreno govoriti o svojim izazovima te prihvatiti savjet stručnjaka kako da poslože organizacijski dizajn i njegove komponente. Aktivnije pristupaju suradnji, na način da ne očekuju da će im netko izvana riješiti problem, već da će dobiti znanja, alate i smjernice kako da same naprave dio posla koji ne može nitko učiniti umjesto njih. Nastoje posvetiti pažnju i dobrobiti zaposlenika i ostvarenju rezultata. Osvijestile su da nema održivog uspješnog poslovanja bez zdravih, stručnih i motiviranih zaposlenika. Sve manje je površnog pristupa i želje za brzim rezultatima.

Razumiju da su voditelji i menadžeri na svim razinama organizacije ključne karike za poslovni uspjeh, pa ulažu u njihov razvoj. Sve više razumiju da silosne organizacije imaju slabije temelje za uspjeh i da je ključ uspjeha u sustavno postavljenoj međusektorskoj suradnji. Naravno, ima poduzeća koja su već poodmakla na tom putu, ali i onih koja su tek na njegovom početku.

Svakako bi bilo dobro za sva poduzeća da redovito, barem jednom godišnje, naprave strateške analize i strateško planiranje na temelju rezultata tih analiza. Tako će osigurati stalnu povezanost između tržišnih kretanja i internih odgovora na njih. To će im omogućiti da definiraju prioritete i fokusiraju se na njih. Time će izbjeći panično impulzivno donošenje odluka na svakodnevnoj operativnoj razini i posljedično besciljno rasipanje dragocjenih resursa, bilo da se radi o stalnim promjenama organizacijskog dizajna, novcu, energiji ili vremenu zaposlenika. Strateške analize i planiranja nisu rezervirana samo za velika poduzeća. Ne treba se plašiti tih velikih riječi, jer ne podrazumijevaju ništa nerazumljivo, dugotrajno i komplicirano. Upravo suprotno: radi se o sustavu metoda i alata koji pomažu poduzećima da razumiju što im se i zašto trenutno događa, kao i što im je činiti kako bi ostvarila uspjeh. Mi im u tome pomažemo te upravljanjem promjenama omogućujemo da cijeli proces prođu na brz, zanimljiv i uspješan način.

Kako vidiš budućnost Ramira?

Vizija, misija, vrijednosti, standardi rada i temeljni poslovni model vjerojatno će ostati isti, jer odlično pokrivaju potrebe suvremenih poduzeća, bez obzira na njihovu kompleksnost i na zahtjevnost tržišta na kojima posluju. Kao tim ćemo vjerojatno značajno brojčano rasti. Nastavit ćemo sa sustavnim radom na stalnom povećavanju naše individualne i timske kompetentnosti za još uspješniji odgovor na potrebe naših klijenata. Vidim značajno širenje na svjetsko tržište, s čime smo već uspješno započeli. Naime, već dugi niz godina surađujemo s većim brojem velikih i svjetski poznatih poduzeća, a sve više njih nas odabire za edukacije i coachinge za sve zemlje u kojima posluju.

Dakle, naša kvaliteta je svjetski prepoznata kao vrijedna, zbog pomno osmišljenog poslovnog modela u čiji razvoj značajno sustavno ulažemo. Ponosna sam jer smo napravili izvrsne temelje, na koje možemo nadograđivati jako puno katova, što nam je i cilj. Tako ćemo ostvariti da mi vidimo sve šira prostranstva, ali i da nas vidi sve više poduzeća iz sve udaljenijih područja. S obzirom na misiju Ramira, to će ostvariti puno dobrobiti za sve koji su već uključeni ili koji će se tek uključiti u našu uspješnu priču.

Ovaj tekst je proširen u odnosu na tekst objavljen na portalu Women in Adria

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.