Otvorenost za feedback je iznimno važna – Ivana Stojčević, Zentiva

Tanja Pureta: Dobar dan. Dobro došli emisiju Psihologija uspjeha, na radiju PoslovniFM. Ja sam Tanja pureta, urednica emisije, a moja današnja gošća Ivana Stojčević country menadžer poduzeća Zentiva. Ivana, dobar dan!

Ivana Stojčević: Dobar dan, Tanja.

Tanja Pureta: Ivana je iznimno zanimljiva gošća. Ona već dvanaest godina radi kao country menadžer farmaceutskih organizacija. Zamislite, dvanaest godina na čelu farmaceutskih poduzeća, prvo Alvogena, a sad Zentive i evo odmah prvo pitanje kakav je osjećaj biti na vodećoj funkciji u tako zahtjevnoj i prestižnoj industriji?

Odgovornost i zahvalnost me pokreću

Ivana Stojčević: Vodeća dva osjećaja kod mene su osjećaj zahvalnosti i osjećaj odgovornosti. Zahvalnost prema onima koji su na početku prepoznali moj potencijal, koji su mi dali priliku i koji su mi pokazali povjerenje i pokazuju kroz ovo vrijeme. Zahvalnost prema timu s kojim radim i prema svim našim klijentima i korisnicima naših lijekova. A drugi osjećaj je osjećaj odgovornosti. Osjećam, imam to duboko usađeno u sebi, osjećaj odgovornosti i prema timu i prema centrali, prema našim investitorima, prema klijentima, prema široj zajednici i prema obitelji. Tako da odgovornost i zahvalnost su mi kao neko sidro koji me drži u balansu, tako da i uspjehe, svoje i neuspjehe sagledam u pravoj perspektivi.

Tanja Pureta: Sad kad pričate o zahvalnosti ponekad ljudi kažu: „Kako mogu biti zahvalan na teretu?“ Mnogima je ta odgovornost teret, a Vi ste zahvalni na teretu koji ste dobili. Kako to može biti?

Ivana Stojčević: Ja sam komforna, s tim da se snalazim i izvan zone komfora u čemu mi pomaže učinkovita komunikacija. Meni je normalno da na ovoj poziciji trebam donositi odluke, da se s tim odlukama izlažem i zato sam spremna i preuzeti odgovornost za posljedice svojih odluka. Isto tako i za izloženost, a izloženost bi značilo da sam izložena procjeni različitih dionika našeg poslovanja. Da sam izložena kritici, slaganju, neslaganju i potencijalnom riziku od neuspjeha. Za sve to smatram da je potrebna učinkovita komunikacija i hrabrost, da je potrebna fizička snaga, mentalna snaga, ustrajnost i psihološka otpornost.

Mogućnost za lakše nošenje s izazovima

Tanja Pureta: Dakle, postoje i menadžeri koji osjećaju zahvalnost za to što imaju svaki dan jako, jako izazovan i odgovoran posao. I sve su oči uprte u njih i dobivaju puno povratnih informacija, ali to ih dodatno osnažuje da budu još bolje postoje. Postoje i oni koji se izgube u zabludama o uspješnom rukovođenju. Je li tako?

Ivana Stojčević: Da, to je tako. Mislim da nas izazovi grade.

Tanja Pureta: Da, malo demistificiramo čime se bavi Zentiva? Ili nam možete najprije nešto reći o Alvogenu, pa onda Zentivi.

Ivana Stojčević: Zentiva je jedna od vodećih europskih farmaceutskih organizacija koja milijunima pacijenata osigurava pristup visokokvalitetnim lijekovima. Zentiva djeluje na tridesetak tržišta Europe, ima gotovo 5000 zaposlenika. U Hrvatskoj osiguravamo pristup biološkim, odnosno bio-sličnim lijekovima, kompleksnim ne-biološkim lijekovima i visokokvalitetnim lijekovima u području onkologije, hematologije, neurologije, urologije, kao i pristup suvremenim biljnim lijekovima poput Persena koji pomažu očuvanju životnog balansa.

Tanja Pureta: Može se reći da hrvatskom tržištu, odnosno pacijentima, ljudima, dovodite mogućnost da se u današnje vrijeme lakše nose s nekim izazovima s kojima je nekad davno, pa čak možda i ne toliko davno, to bilo puno teže.

Ivana Stojčević: Tako je! I to u području znači vrlo teških bolesti, ali u području psiholoških izazova kojima smo jako izloženi u posljednje vrijeme.

Tanja Pureta: Zapravo, to je jako zanimljivo. S jedne strane, za ove teške bolesti treba jedna suvremena, najsuvremenija tehnologija, odnosno promišljanje, razmišljanje. Treba pronaći način kako zapravo tu pravu formulu dobiti. S druge strane, evo za postizanje psihičkog mira se držite neke stare, prokušane recepture bilja. Imate zanimljiv spoj tradicionalnih, provjerenih prirodnih pristupa, a ujedno i najsuvremenije tehnologije u liječenju ljudi. Mi u psihologiji znamo da i riječi liječe. Kako to uspijevate? Koliko je u tome važna učinkovita komunikacija?

U rješavanju izazova treba ići korak po korak

Ivana Stojčević: Drago mi je da imamo tako širok dijapazon bioloških lijekova. To su i najveće molekule koje postoje u formi lijekova, do tradicionalnih biljnih lijekova. Kod njih koristimo znanja koja je učinkovita komunikacija prenosila kroz generacije. Znamo da biljke imaju smirujuće djelovanje na ljude. To je znanje pretočeno i pretvoreno u suvremenu fitoterapiju. Mi danas i na tom području možemo imati visokokvalitetne lijekove. 

Tanja Pureta: Zar se zapravo tu ne suočavate sa izvjesnim stereotipima tipa kako nam biljke mogu pomoći? Treba mi nešto jače, treba mi neka kemijska formula, nešto snažno. Biljke su mi nekakvo prelagane. Jesu li ti stereotipi na mjestu?

Ivana Stojčević: Ovisno o dijagnozi. Smatram da treba ići korak po koraku u rješavanju psiholoških, kako bih to nazvala, izazova. Smatram da se najprije trebamo osloniti na vlastite psihološke kapacitete. A onda u drugom koraku se okrenuti biljkama i potražiti pomoć u prirodnim rješenjima. I tek kao treće bih išla dalje. Išla bih na taženje stručne, psihološke pomoći, a kemijski lijekovi kao zadnja linija. Kod nas se često kreće s tom zadnjom linijom, što je jako loše. Znamo da se ti lijekovi ne smiju dugo koristiti, da oni utječu na egzekutivne funkcije mozga. Njihovo korištenje treba biti ograničeno, tako da je važno početi po redu.

Tanja Pureta: Meni je super da ste ovo spomenuli. Zbog toga što se stvarno jako često i ja kao psiholog u svakodnevnom radu s ljudima suočavam s činjenicom da ljudi teško podnose simptome raznih izazova.

Jedna od menadžerskih odgovornost je učinkovita komunikacija

Kada nam se nešto dogodi, mnogi to dožive vrlo, vrlo intenzivno i na neki logički način zaključuju. Ako se tako intenzivno sjećam, sigurno mi trebaju neki jaki, najjači lijekovi koji postoje. To zapravo nije točno. Ne propisuju se lijekovi na svoju ruku, a sigurno ne po intenzitetu simptoma, nego po ozbiljnosti situacije. Ponekad, intenzitet se vrlo lako može smiriti i učenjem socijalnih vještina, u prvom redu tu je učinkovita komunikacija. I, naravno, kroz puno lakše načine kao što su biljke koje nam pomažu godinama, da ne kažem stoljećima.

Rekli ste da osjećate odgovornost i zahvalnost pa da pogledamo ulogu country menadžerice. Vi trebate se brinuti i o klijentima i o zaposlenicima, matičnoj organizaciji, zajednici u kojoj poslujete. Objasnite nam pobliže iz različitih aspekata kakve odgovornosti imate prema svakom o tih, hrvatski rečeno, stakeholdera.

Ivana Stojčević: Ja sam u Hrvatskoj odgovorna za rezultate našeg poslovanja, odgovorna sam za razvoj našeg poslovanja, odgovorna sam za razvoj tima, za imidž koji imamo, da učinkovita komunikacija pruži visokokvalitetne informacije svim našim dionicima. Odgovorna sam za usklađenost sa zakonom, s etičkim normama, za osiguranje pristupa visokokvalitetnim lijekovima. Odgovorna sam i za kolanje informacija jer rukovoditelji informacije trebaju davati i prikupljati. Tu postoji još puno aspekata za koje sam odgovorna. To je zapravo posao country menadžera ili direktora jedne strane farmaceutske organizacije.

Tanja Pureta: Znači morate voditi računa o jako, jako puno aspekata koji čine jednu širu sliku. Imate li vremena da se uistinu bavite menadžerskim poslom? Ima li tu mjesta za obavljanje jednostavnih zadataka ili ste se morali naučiti delegiranju?

Delegiranje nije jednostavno

Ivana Stojčević: Naravno da sam se morala naučiti delegiranju. Morala sam se priviknuti na to. Nekad davno, kad sam kretala, bila sam početnik i bila sam ovisna o drugim ljudima. U smislu da mi je netko trebao prenijeti znanje, trebao mi je pokazati kako se neke stvari rade. Drago mi je da je između mene i tih ljudi postojala učinkovita komunikacija Tako sam s vremenom i razvojem kompetencija postajala neovisna. Onda sam mislila super, to je najbolja pozicija. Bit neovisan, možeš samostalno raditi, nitko ti ne treba, možeš raditi sve samostalno. Sazrijevanjem i s vremenom za shvatila da postoji i treća dimenzija, a to je međuovisnost.

U suradnji s drugim ljudima, ako postoji učinkovita komunikacija, u razmjeni ideja mi postižemo zapravo najbolje rezultate. Puno bolje nego što bi svatko od nas pojedinačno postizao. Tako da je i moja uloga kao direktorice da potičem timove na suradnju, da potičem razmjenu ideja, da zaživi učinkovita komunikacija i da u tom zajedništvu mi zapravo ostvarujemo rezultate.

Tanja Pureta: Izvrsno! I meni je drago da imate takav pristup, tim više što međuovisnost znači da nije uvijek sve po našem, da ponekad moramo saslušati drugu stranu, da trebamo ponekad pregrmiti tu našu jaku želju, da smo u pravu i da smo izloženi povratnim informacijama. Kako se vi nosite s time? Evo, recimo kada vam netko uputi kritiku ili kada izloži neku ideju koju morate prilagoditi u neki svoj sklop u kojem ta ideja nije baš idealna.

Coaching mi jako puno pomaže

Ivana Stojčević: Nekad sam reagirala lošije, a danas puno bolje. Znači, vježbala sam i radila na sebi da budem otvorena, da mi učinkovita komunikacija ne bude strana. Već niz godina, idem na coaching tako da sa svojim coachevima prolazim kroz takve situacije. S vremenom sam razumjela da od svog tima mogu dobiti jako korisne, vrijedne informacije. Da su oni moj svjetionik koji pokazuje u kojem smjeru se ja trebam razvijati. Baš sam ponosna na jednu situaciju iz prošle godine. Moja coachica je poslala upitnik mom timu u kojem su trebali ocijeniti moje liderske sposobnosti. Imali su mogućnost navesti svoje ime ili odgovarati anonimno. Jako ugodno sam se iznenadila da je većina ljudi odgovorila svojim imenom, što znači da postoji učinkovita komunikacija, da smo razvili kulturu međusobne sigurnosti i povjerenja.

Učinkovita komunikacija je rezultirala time da su mi vrlo jasno dali do znanja što kod mene cijene i da očekuju da ja sebe mijenjam. Je li lako sebe mijenjati? Nije, ali kad dobijete tako jasnu informaciju, onda znate da morate raditi male korake da dođe do te promjene. Promjena se dešava kroz vrijeme, a za lidera je jako važna otvorenost za feedback.

Tanja Pureta: Ovo što pričate je fantastično. Težnja svih nas organizacijskih psihologa je da potaknu menadžere da razviju takvu klimu. Koliko ste uspjeli u tome da davanje povratne informacije postane poželjno u cijelom timu? Da svi jedni drugima daju i lagano primaju povratne informacije. Ako ste uspjeli u tome, kako se ljudi osjećaju? Olakšava li im to zajednički rad ili još uvijek malo zaziru od nje?

Učinkovita komunikacija se postiže djelima

Ivana Stojčević: Na početku sam prilično naivno mislila ako ja kažem: „Recite mi“, da će svi ljudi doći i reći što ih muči, a naravno da to nije tako. Ljudi uvijek procjenjuju što se može desiti, može li za njih biti negativnih posljedica ako budu otvoreni, ako stvarno kažu što misle. Kad sam shvatila da mi ljudi neće tako lako reći što misle samo zato jer sam rekla: „Moja vrata su otvorena.“ Radili smo sustavno nekoliko godina s našim timom da učinkovita komunikacija zaživi. Radili smo na tome da prvo naglašavamo da je važna učinkovita komunikacija, da naglasimo važnost kulture otvorene komunikacije. Radili smo s voditeljima, a i ja na sebi kako da prihvatimo kad nam netko kaže nešto što nam se ne sviđa. Baš smo se sustavno s tim bavili i s vremenom se ta promjena dogodila. Sjećam se na početku kad sam iznijela ideju da ćemo se baviti time da su me odgovarali jer kao učinkovita komunikacija nije nešto u što treba ulagati trud.  Ipak, s vremenom smo mi razvili tu kulturu i taj osjećaj sigurnosti.

Mislim da je jako važno za nas kao vođe da damo ljudima taj osjećaj sigurnosti. Da, ako kažu što misle, da im se ništa loše neće za njih desiti. Tako da ja mogu zahvaliti svom timu jer mi pomažu da se i ja razvijam. Da postajem najbolja verzija sebe, a kroz to se i oni razvijaju. Danas, sutra će neki od njih, također, postati voditelji. I onda kad imaju u svom kodu osjećaj da je učinkovita komunikacija važna, da je već razvijen taj sistem otvorene komunikacije, onda je i njima puno lakše voditi njihove timove. To je jednostavno već ta kultura koja postoji u organizaciji. Novi ljudi se samo u nju trebaju uklopiti i moje je iskustvo, da se to može napraviti, ali tome treba pristupiti sustavno.

Samomotivacija uklanja prepreke

Tanja Pureta: Rekli ste da se već sada, kako ste se razvijali, lakše nosite s vašim odgovornostima. Što vam je danas najlakše, a što je najteže?

Ivana Stojčević: Ja ne gledam na svoj posao, što mi je lako ili što mi je teško. Naravno da postoje neke stvari koje mi idu više od ruke, a neke manje. Ja sebe uvijek uspijem uvjeriti da u onom što mi je najmanje zanimljivo ili najteže, nađem nešto što će mi zapravo biti zanimljivo. Mislim da ne bi mogli nijedan poslovni proces baš voljeti, nego se nastavimo motivirati bez obzira na sve. Mogu ispričati jednu anegdotu iz vremena studija kad smo učili anatomiju. Svaki tjedan moraš puno, puno, puno, puno učiti i kako ćeš se motivirati da toliko učiš? Nas nekoliko kolegica smo zamislile da nam je jedan asistent na anatomiji bio jako simpatičan i zgodan te da mi njega svojim znanjem trebamo impresionirati. Tako smo se mi motivirali da sate i sate provedemo u knjižnici uz knjigu. Takav princip sam ja preuzela poslije i u poslu. Jednostavno, nikad ne kažemo, ovo je dosadno, jer ne znam kako bih se motivirala.

Tanja Pureta: Dakle, u svemu nastojite naći nešto što je zanimljivo, a tu onda mašta puno pomaže.

Ivana Stojčević: Da, mašta pomaže. Kad se tako postavite, onda ćete naći nešto što će biti korisno. Na kraju, kad pogledate s neke točke u prošlost, možete spojiti sve te točkice i sklopiti sliku sa svim tim znanjima čak i onima za koja vam se čini: „Što će mi sve to? Treba li mi sve to na kraju?“

Svaki problem je prilika za učenje

Tanja Pureta: Apsolutno, ta samo-motivacija je iznimno važna. A ta znanja steknete, bez obzira što možda na početku izgledaju teško usvojiva. Sjajno ste naveli upravo tu sposobnost zamišljanja svega što može čovjeka potaknuti da usvoji znanje. Tako da, evo, topla preporuka svima - zamislite si zgodnog asistenta pa će vam biti lakše.

Ivana Stojčević: Mi smo nedavno prolazili kroz akviziciju. Mi smo u Hrvatskoj startali prije 11 godina kao Alvogen. Alvogen je bila globalna start-up organizacija i jednako tako u Hrvatskoj smo gradili naše poslovanje iz nule. I taman nakon nekih 9 godina poslovanja, mi smo postali dio jedne druge organizacije - to je Zentiva. Znači cijela CEE regija, jugoistočna Europa je bila kupljena od strane Zentive i mnogi bi to doživjeli kao veliki stres. Ulazimo u novu organizaciju pa sad moramo iznova pokazivati da znamo, da možemo. Imali smo puno tranzicijskih projekata itd. Ja sam rekla: „Super, nismo bili u tranziciji. Ovo je dobro, prilika da naučimo, da steknemo iskustvo, da pokažemo da učinkovita komunikacija može prebroditi sve prepreke. Premda je sve to vrlo naporno, ima puno projekata, puno se stvari paralelno odvija. Stvarno je naporno, ali je to izvrsna prilika da se prođe kroz jedno novo iskustvo i da se puno toga nauči.“ Ja sebi uvijek nastojim osvijetliti pozitivan aspekt neke situacije i na to se fokusiram.

Usmjerila sam se na izvrsnost u svom radu

Tanja Pureta: Drago mi je da se pokazalo se kao dobra stvar. Kada se pozitivno pristupi jednoj takvoj akviziciji, onda se iskoriste sve moguće prednosti i. Spomenuli ste da ste učili puno anatomije na fakultetu. Po struci ste doktor dentale medicine, magistar znanosti, ali niste radili puno vremene u struci. Odmah ste započeli karijeru u farmaceutskoj industriji. Kako ste se odlučili za takav razvoj karijere?

Ivana Stojčević: Ja sam nakon završenog fakulteta dentalne medicine upisala i znanstveni magisterij iz područja biomedinskih znanosti. To sam završila i bila sam izvrsna studentica, htjela sam krenuti na specijalizaciju. Međutim, vrlo brzo sam primijetila da kriteriji odabira kandidata, po mom mišljenju, nisu dovoljno transparentni kao i da izvrsnost nije presudni kriterij. Ja sam od toga odustala, rekla sam to onda nije za mene i onda sam paralelno zapravo tražila posao u ordinacijama dentalne medicine i u farmaceutskoj industriji. Inače, ja sam radila kao doktorica u ordinaciji, imam položen državni ispit. Rekla sam, vrata koja mi se prvo otvore, ja idem tim putem i ne gledam više unatrag. Znači, ne žalim za prošlošću. Prvo su se otvorila u vrata farmaceutskoj industriji. Tako sam ja uspješno kombinirala svoja medicinska znanja. Poslovna znanja, kao što je učinkovita komunikacija, sam morala steći jer ih nisam imala. Danas sam tu gdje jesam. Zadovoljna sam i zahvalna sam i Bogu da sam ovdje gdje jesam i mislim da sam baš tu gdje trebam biti.

Poslovna znanja iz nekoliko izvora

Tanja Pureta: Izvrsno. Kako ste se kako medicinar po struci, prilagodili ili prihvatili poslovna znanja? I gdje ste stekli znanja kao što je učinkovita komunikacija?

Ivana Stojčević: Kad sam startala, imala sam jako puno medicinskog i niti malo poslovnih znanja. Kako sam ih stjecala? Pa prvo je bilo radeći, learning by doing. Drugo je bilo od ljudi koji su me okruživali, a treće puno sam čitala i pratila neke kvalitetne sadržaje. I četvrto, organizacija mi je omogućila edukaciju. Imali smo pristup edukacijskim materijalima poznatih organizacija FranklinCovey i Harvard Business School. I danas imamo pristup materijalima koje kreiraju prestižna svjetska sveučilišta. Ja to sve koristim i htjela bih staviti naglasak na to da nije bitno samo koristiti te sadržaje. Jako je važno razmišljati o njihovoj implementaciji, tako da se ja puno bavim time. Razmišljam kako da npr. imamo neki dobar trening tu u Hrvatskoj ili online, neki super trening kao što je učinkovita komunikacija. Kako da mi to implementiramo i utkamo u naš svakodnevni rad.

Ja uvijek vodim bilješke na svim treninzima, vodim bilješke kad čitam knjige. Nakon toga radim sažetke i razmišljam kako da to implementiramo i s tim malim koracima napredujemo. S druge strane, ono što sam isto tako spoznala je da učenje nije neki epizodni moment. Ono treba biti kontinuiran i vrlo jednostavan proces. Svakog dana se trebamo pitati što je danas bilo dobro, a što može biti bolje. Primjerice, ako sam ja osrednja u javnom nastupu i stalno javno nastupam.

S vremenom ne postajemo bolji već komforniji

Ja s vremenom ne postajem automatski bolja, ja s vremenom samo postajem komfornija u svojoj osrednjosti. Ako želim napredak, ako želim doći neku višu razinu, moram se pitati što može biti bolje. I kad spoznam što može biti bolje, onda treba raditi te korake prema izvrsnosti. Samo se tako može doći na neku višu razinu u smislu dizanja kompetencija. Spoznala sam i da je danas poslovanje multidimenzionalno i da ne možemo biti dobri u jednoj ili dvije stvari. Mi ne možemo igrati na jednu ili dvije karte gdje smo jaki i možda čak prirodno imamo talent za njih. Trebamo izbrusiti sve kompetencije svog poslovnog identiteta. Možda je nekada za financijskog stručnjaka bilo dovoljno da zna sastaviti financijski izvještaj, da zna računovodstvene standarde i eventualno zna koristiti neki poslovni softver.

Danas financijski stručnjak mora znat obradit ogromnu količinu podataka i iz tih podataka izvući ono što je najvažnije. Znači dati pravu interpretaciju, mora to znati uvjerljivo i zanimljivo prezentirati, prenijeti svoje poruke, mora znati vodit projekte, imati napredna znanja iz Excela. Mora biti otvoren za nove tehnologije. Znači kompetencije koje se traže su danas puno šire i zato smatram da svatko treba razmišljati o tome. Je li izbrusio sve svoje kompetencije, trudit se da izbrusi sve dijelove svog poslovnog identiteta.

Svaki korak u karijeri pomaže

Tanja Pureta: Vidi se da ste se u nekom trenutku karijere stvarno usmjerili prema izvrsnosti i odlučili graditi karijeru tamo gdje se ona prepoznaje i gdje se ona može u potpunosti iskoristiti.

Ivana, i prije nego što ste postali country menadžer, radili ste na nekim drugim funkcijama. Koliko je svaka od tih funkcija pridonijela današnjem uspjehu?

Ivana Stojčević: Sve su su pridonijele.

Tanja Pureta: I što ste sve radili?

Ivana Stojčević: Sve su utkane u ono što ja danas jesam. Ja sam započela u prodaji jednom malom timu i onda se, nakon nekog vremena, otvorila potreba da netko preuzme regulatorne poslove. Ja za to nisam imala afiniteta, a niti znanja. Međutim, tu i nije bilo puno drugih opcija i nitko se nije toga htio primiti. Onda sam se ipak ja primila i jer sam dosta sklona prihvaćati izazove koji se stavljaju pred mene čak i kad nemam znanja za to. I danas kada pogledam što mi je ta pozicija, o kojoj uopće nisam ni razmišljala, niti je bila u mom planu, donijela, donijela mi je jako puno. Puno sam naučila o regulativi, što se poslije, u vođenju nekih projekata, pokazalo jako važno. Donijela mi je i puno drugih znanja. Naučila sam a jasno, koncizno komuniciranje, kako strukturirati dokumentaciju. Sve te neke stvari koje su važne i u drugim segmentima posla. Kad iz današnje perspektive pogledam sve pozicije na kojima sam radila, a i sve stvari kojima sam se i privatno bavila, sve se to nekako protkalo zajedno i sve je to dio neke slike i ovoga što sam danas.

Neiskustvo nas ne treba sprečavati

Tanja Pureta: Apsolutno je, to se i vidi, da ste onda i kompetentniji.  Prihvaćate odgovornost, prihvaćate ju sa zahvalnošću jer znate da možete, a ono što ne znate, znate da možete brzo naučiti.

Ivana Stojčević: Da! Kad sam prvi puta dobila vodeću ulogu u jednoj organizaciji 2006. bila sam neiskusna. Zašto sam ja to prihvatila? Ja sam sama sebi rekla ja ću dati najbolje od sebe i ako dam najbolje od sebe, onda mogu biti mirna. Bila sam spremna učiti. I kad se te dvije stvari, da ste spremni učiti i da dajete najbolje od sebe, iskombiniraju obično na kraju ispadne dobro. Nisam se nikad bojala, nisam čekala neki trenutak kad će doći neki pravi trenutak da sam budem sposobna. Kod tih promjena pozicija uvijek sam prihvaćala nešto što je bilo malo iznad onog što sam znala o tom trenutku. I uvijek s tom odgovornošću da ne kažem divno dobila sam super beneficije, neku poziciju itd.  Ne, nego uvijek s tim osjećajem visoke odgovornosti. I na kraju, i uvijek je dobro ispalo.

Tanja Pureta: Da, dakle, došli ste na razinu gdje možda niste bili potpuno kompetentni, ali ste se uhvatili u koštac dostizanja te potrebne kompetencije, što očito stalno radite.

Ivana Stojčević: Da, i snalazila sam se tu. Evo kad se sjetim da sam otišla na prvu obranu budžeta. U našoj se organizaciji budžeti rade na petogodišnjoj razini i vrlo su detaljni.

Uvijek stremite biti bolji

Ja sam, iz današnje perspektive, vjerujte mi, kad sam išla na prvu obranu budžeta toliko malo znala. Uopće ne znam kako sam taj sastanak preživjela. Ali preživjela sam ga! Ja sam nakon tog sastanka sebi rekla: „Znači, više nikad ne smiješ doći ovako, s ovom razinom znanja na taj sastanak.“ Onda sam radila sve da na svakom sljedećem ja budem bolja verzija one Ivane od prije godinu dana. To su sastanci odnosno projekti koji se odvijaju jedanput godišnje. Ja bih to preporučila i drugima koji se nalaze u sličnoj poziciji. Da se ne boje, da prihvaćaju stvari, ali na način da vrlo ozbiljno rade na sebi. Nisam si dozvolila da sljedeće godine dođem s istom razinom znanja. Ne vjerujem ni da bih opstala.

Tanja Pureta: Svaka čast! Bravo! U krajnjoj liniji, ako želite dati maksimum, sigurno ne možete doći s istom razinom znanja i onda preživjeti. Kao predstavnik farmaceutske industrije koji svakodnevno promišlja bolesti i zdravlju, jedna važna tema. Što biste iz svog bogatog iskustva poručili ljudima, kako očuvaju svoje zdravlje.

Ivana Stojčević: Hvala ovom pitanju. Jako važno pitanje. Mi smo 10 godina prisutni u području onkologije i istakla bih rano otkrivanje raka, odnosno odazivanje na preventivne preglede. U Hrvatskoj imamo jako visoku stopu smrtnosti od malignih bolesti, iako imamo izvrsne liječnike i imamo izvrsne lijekove. Jedan od razloga što svaki dan 40 ljudi umire od raka je i taj što se slabo odazivamo na preventivne preglede. Mogu dati i svoj primjer.

Važnost preventivnih pregleda za naše zdravlje

Prije nekoliko godina sam bila na pregledu madeža i, dermatologinja je odlučila da jedan madež mora odstraniti. Nakon zahvata napravljena patohistološka analiza koja je pokazala da su te stanice bila displastične. I da sam došla malo kasnije, susrela bih se s dijagnozom melanoma. Znači to što sam išla na preventivni pregled me stavilo u puno bolju poziciju. Takvih primjera ima puno i mislim da za one maligne bolesti za koje možemo preventivno djelovati, da doista trebamo onda učiniti te preventivne preglede. Rekla bih da su jednako važni preventivni stomatološki pregledi. Svi znamo da se zubno tkivo ne može obnavljati. Prema tome, ako se propadanje zaustavi u početnoj fazi, puno je lakše nego poslije raditi složene rekonstrukcije koje puno koštaju. Kao treće bih naglasila važnost kretanja. To se može, to je svakome dostupno, jer ne treba nikakva posebna oprema. Ja već 10 godina uvijek pješke idem u svoj ured, na četvrti kat jedne poslovne zgrade. Nekad i više puta dnevno i kad god stignem.

Često više puta tjedno na kraju dana prošećem 15 minuta do pola sata, a vikendom obavezno malo više kretanja i po mogućnosti u prirodi. Priroda nas balansira i smiruje, tako da bi to isto preporučila svima koji su pod stresom. To je također svima dostupno, nije komplicirano, a ni skupo. Naglasila bih i važnost umjerene i uravnotežene prehrane jer pretilost je velik problem i rizik za brojne bolesti. Vidjeli smo sada kod COVID-19 kako je pretilost veliki rizik.

Mnoge stvari koje pomažu su besplatne

Onda prestanak pušenja, korištenja alkohola, opioida jer su to sve supstance koje toksično utječu na naš mozak. Utječu na najviše funkcije našeg mozga po kojima smo mi ljudi – ljudi. Utječu na sposobnost mišljenja, promišljanja, kreativnost itd. Onda bih naglasila važnost psihološke otpornosti. To je više Vaše područje, Tanja, ali doista jako važno i u poslu i u privatnom životu. Sposobnost upravljanja u emocijama, rješavanja konflikata, kvalitetne komunikacije i na kraju građenje kvalitetnih obiteljskih, prijateljskih i poslovnih odnosa. Mislim da nas odnosi balansiraju i, ako su kvalitetni, onda bez obzira što nam se desi na nekom drugom segmentu života, mi ćemo se moći izbalansirati.

Tanja Pureta: Ostavili ste me bez teksta, hvala lijepa! Osim fantastičnih savjeta vezanih za upravljanje karijerom, za upravljanje sobom, za vlastiti razvoj, za vođenje tima, za razmišljanje iz pozicije country menadžera dobili smo i super savjete vezane za očuvanje zdravlja. Naravno, mnogi mogu reći da je to nešto što često čujemo, međutim kad nam tako nešto kaže osoba koja se svaki dan razmišlja o zdravlju onda je važno to ponovo razmotriti. Sve što radimo za sebe višestruko nam se vraća, tako da nikako ne bi trebali odustati od sebe. Sebe trebamo staviti na prvo mjesto, ali ne više niti manje nego druge, nego onda stvarno paziti na sebe na svaki mogući način. Ivana, vjerujem da će naši slušatelji stvarno puno, puno toga preuzeti i prihvatiti i početi se malo više svjesno brinuti i gledati na sebe i na vlastiti razvoj. Zahvaljujem na prekrasnim inspirativnim savjetima i jako iskrenim razmišljanjima i razmatranjima kad ste u pitanju vi i vaša pozicija. Želim vam puno sreće u poslu i vidimo se nekom drugom prilikom.

Ivana Stojčević: Hvala Tanja na pozivu i pozdrav svim slušateljima.