Nema jednostavne formule za uspjeh - Damir Sabol, Photomath

Tanja Pureta: Dobar dan! Vi slušate emisiju Psihologija uspjeha na radiju Poslovni.FM. Ja sam Tanja Pureta, organizacijski psiholog, a moj današnji gost je Damir Sabol, osnivač poduzeća Photomath. Što je sve tijekom svoje karijere radio, koja je sve poduzeća osnovao i kako je išla njegova priča?

Danas je objavljeno da ste dobili 23 milijuna dolara za nastavak razvoja Photomath-a. Tako da, vrlo uspješna karijera, a vi ćete nešto i sami o tome reći. Dobar dan!

Damir Sabol: Dobar dan!

Sklonost poduzetništvu otkrio sam već u osnovnoj školi

Tanja Pureta: Investitori Silicijske doline oduševljeni su Vašim opsežnim znanjem u području strojnog učenja i mobilnih tehnologija. Vi ste jedan od naših najuspješnijih poduzetnika i stručnjaka za organizacijski dizajn u području informatičke industrije. Pa evo, doći ćemo mi i do Photomath-a i Vaše uspješne priče. Ali idemo krenuti od samih početaka. Krenuli ste u poduzetničke vode odmah nakon fakulteta s Iskonom. Koja Vas je vizija pokrenula, zašto poduzetništvo?

Damir Sabol: Ja sam nekako oduvijek bio sklon poduzetništvu. Već u srednjoj školi nisam baš trebao džeparac, uvijek sam se snašao. Neke igrice presnimavao i slične stvari. Na fakultetu sam bio sklon novim razmišljanjima i stvarima i vidio sam da moji kolege nisu toliko. Ja sam mislio da je normalno imati optimističan pogled: ja ću izgraditi firmu, nešto novo ću raditi i to će biti super. Seminar sam jednom držao i rekao sam: “Ja ću imati svoju firmu”, a u dvorani je bilo: nema šanse. Tako da sam primijetio da je neko drugačije razmišljanje u pitanju. Da sam oduvijek bio sklon tome. Kad sam bio u osnovnoj školi, meni je potpuno jasno bilo što hoću biti u životu, s čim se hoću baviti - to je bio IT, računala. Bilo mi je potpuno jasno, nisam imao nikakve dvojbe, već nekad u sedmom/osmom razredu.

Znao sam da će Internet promijeniti svijet

I onda, na FER-u koji sam završio, mislim da je to bila ‘93. kad sam čitao puno o Internetu, nabavljao sam časopise američke o IT-u, o računalima, od rođaka koji je imao tu tvrtku, iz američke knjižnice koja je imala te časopise. Ja sam znao o Internetu, to je bilo super uzbudljiva nova stvar. Vrlo rano sam to, zapravo, otkrio, ali nisam se nikada zapravo probao baviti njime. Na fakultetu su bile ratne godine, siromašan student. Snašao sam se nekako za računalo, skupimo sam novce. Na fakultetu sam se susreo s internetom. To je bilo rano i tu naglašavam važnost i ulogu studentske prakse u obrazovanju, CARnet je doveo internet na računala, a FER je imao prva računala i terminale. Zanimljivo je što sam ja tada probao Internet i tek tada sam shvatio što je to. Odmah sam shvatio da se želim time baviti. Dobio sam priliku sresti se sa budućnošću. Pazite sad ovu razliku, ja sam išao u američku knjižnicu i tamo čitao šest mjeseci stare časopise do kojih sam jedva došao. Super što sam uopće mogao doći, a na Internetu na američkim fakultetima si mogao u sekundi doći do sadržaja. Odmah sam shvatio što je to Internet, da će promijeniti svijet i da se želim time baviti.

Za uspješno ostvarenje vizije potreban je ključni trenutak

Tanja Pureta: Imali ste viziju punu potencijala!

Damir Sabol: Sada kada razmislim, sjećam se toga trenutka kada sam ušao u učionicu s računalima i kad sam probao Internet. To me je definiralo. Fakultet mi je dao način razmišljanja i upornost. Nisam bio baš neki strašan inženjer, ali fakultet mi je dao doticaj s budućnošću i neizmjerno sam zahvalan na toj prilici. I ta prilika, to me je definiralo, i moj poslovni život kasnije.

Tanja Pureta: U tom kontekstu, vjerujem da će biti slična priča s e-računima koja je isto bila malo više prema budućnosti, je li tako?

Damir Sabol: Da, ali ja sam s Internetom isto “fulao”. Ja sam se počeo ‘98./99. baviti Internetom. Očekivao sam da će za dvije godine svi trebati Internet. Mislio sam: „Sad ću ja tu napraviti nešto!“ Osnivač sam Iskona, prvog Internet providera u Hrvatskoj. Još je jedna firma paralelno radila, s time da su oni bili ipak nešto uspješniji. Tu sam isto bio “ispred” svog vremena. To nije baš dobro... Ja sam imao neku viziju, ali ona je bila točna za deset godina, a ne za dvije godine. Tu sam požurio, međutim dobro je ispalo, to je bilo super iskustvo.

Ključan trenutak je onaj u kojemu je tržište spremno na viziju

Iskon nije bilo lako izgraditi, bilo je strašno rizično u nekoliko trenutaka. Preživjeli smo, sad je OK. Ja sam bio preoptimističan s nekim stvarima, pa tako i s elektroničkim računima kad smo kretali. Bio sam naivan za hrvatsko tržište. Ne ide to baš tako kako bih ja htio. Mislio sam da su poslovne odluke logične i da se mogu normalno racionalizirati, ali one nisu... Kompleksne su... Tržište nije bilo spremno za to, bilo je prerano za elektroničke račune. Možda 10% ljudi želi, ali 90% ljudi nema pojma. Poslije sam ja to shvatio, da ljudi žele račun na papiru pa sam rekao - OK, evo vam mobilna aplikacija za plaćanje računa na papiru. Ona je zapravo bila vrlo uspješna i svi danas plaćate račune elektronički kamerom mobilnog telefona. To je naša tehnologija koju smo tada razvili. Mi smo krenuli od jedne tehnologije, tj. elektroničkih računa, koja je izgledala super.

Poduzetničke odluke moraju biti racionalne, a ne emotivne

I dalje izgleda super. Ali je li tržište spremno na to? Je li tržište to spremno prihvatiti? Pa nisu baš sve banke htjele sa mnom raditi, neke su imale druge ideje. U nekim bankama su imale ideje da bi oni to htjeli napraviti... to je opet neki hrvatski način rada na koji treba biti spreman. Tu je bilo puno izazova, ali mi smo krenuli onim putem da probamo nešto novo. I onda smo gledali: OK, telefoni dolaze, iPhone, kamera... To više nije računalo koje koristi pet ljudi, to je osobni uređaj. Trend je tu. Idemo to na telefon staviti, jer to je neki trend. Ono što smo jako dobro napravili je da smo pazili na načela našeg organizacijskog dizajna je da smo prvo eksperimentirali i učili na vlastitim greškama. Naravno, onda smo bili uporni i odlučili smo čak odbaciti ono na čemu smo radili... što je bilo teško. Teško je na nečemu raditi tri, četiri godine i sad reći: ipak ne.

Tanja Pureta: To je odluka u koju se puno ulagalo i reći na kraju “ne” je jedno od najtežih poslovnih odluka.

Damir Sabol: Da. Međutim ja nemam s time nekih problema.

Tanja Pureta: Haha, vidi se!

Damir Sabol: Tu treba emocije maknuti, treba biti racionalna odluka, a ne čisto emotivno. Mislim, ne bi smjela biti emotivna.

U poduzetništvu je važno ostvariti dobre odnose

Tanja Pureta:  Damire, počeli smo pričati o razvoju poduzetničkih ideja, što Vas je sve inspiriralo, od Iskona pa do e-računa. Kako se dalje razvijala ideja s Microblink-om, tj. Photomath-om?

Damir Sabol: Računi.hr, kako se zapravo zove tvrtka, to i dalje funkcionira. Ne bih rekao super uspješno, ali i dalje funkcionira. Mi nismo s tim rješavali korisničke probleme, to se zove product market fit. Po meni, mi nismo imali potpun, tj. pravi product market fit. Onda smo tražili i rekli: idemo mi na mobilni telefon. Napravili smo tehnologiju koja čita tekst uplatnice kamerom mobilnog telefona. Ta tvrtka je danas Microblink. Prvo se zvala Photopay, tj. Slikoplat. Da, u ono vrijeme smo morali imati ime na hrvatskom.

Tanja Pureta: Haha, stvarno se zvala Slikoplat?

Damir Sabol: Da, Slikopat se zvala. Morali smo imati hrvatsko ime i onda je jedan kolega preveo Photopay na hrvatski pa smo rekli: može. Kako je to išlo...

Mi smo tu razvili dobre odnose s nekim bankama, konkretno Erste bankom, i onda smo napravili demonstraciju te tehnologije, gdje se računi plaćaju mobilnim telefonom. Išli smo s Igorom Strejčekom na ručak pa sam mu pokazao. On to gleda i kaže: “Mi baš idemo van s novim mobilnim bankarstvom, ovo mi super izgleda, možete vi to nama srediti za naše mbankarstvo za iPhone i Android?”. Ja njemu kažem da možemo, a on meni kaže: “...ali za dva mjeseca.”. Stvarno smo se potrudili, napravili prvu verziju i oni su izašli s tim.

Korisniku proizvoda trebate jasno reći što će dobiti s tim proizvodom

Tu sam naučio opet nešto poslovno... oni su marketinški to pozicionirali vrlo dobro, ali nisu rekli: “Evo vam sad m-bankarstvo”. Oni su rekli: “Evo vam slika i plati”. Oni su reklamirali svoje m-bankarstvo, svoju mobilnu aplikaciju tako da je na plakatu pisalo: “Slikaj i plati”. Nisu oni ljudima dali mobilno bankarstvo i rekli: “Ti sada vidi što ćeš s njim”. Oni su rekli: “Evo vam nešto što će vam pomoći u vašem životu.”. Ja sam tu naučio da korisniku treba reći što će dobiti s tim.

Oni su se oslonili na našu tehnologiju, što je bilo vrlo uspješno i njima je to počelo rasti baš zbog vrhunskog marketinga. Počeli su im rasti i korisnici i shvatili su da mi stvarno njima dajemo nešto što vrijedi. Onda su tu elektronički računi počeli malo “patiti”. Ovo je bilo sasvim dobro ljudima - dobiješ telefon, slikaš i riješio si. A ovi e-računi... Integriraj se s velikom tvrtkom koja izdaje račune građanima, pa integriraj se s bankama, pa svi ostali mogući problemi. Pa onda netko od tvrtki ima već e-račune... Što ćeš sad? Pa onda netko jedva isprintaju te račune... To je takav posao, nekakve hrvatske specifičnosti. I to je realnost u poslu.

Microblink je izrastao zbog dobrog product market fit-a koji smo imali

Mi smo, zapravo, riješili korisnički problem onako kako korisnici i banke žele riješiti. I to se zove product market fit. Imali smo dobar organizacijski dizajn i riješili smo problem na takav način i to je tako krenulo. Onda smo prodali i u Austriji Erste Banci, onda i Raiffeisen u Austriji, onda drugim bankama u Hrvatskoj, u Nizozemskoj ABN AMR-u, onda Commerzbank-u, u Njemačkoj itd. Tako da je i Microblink izrastao na tome. U međuvremenu je Microblink stavio fokus više na skeniranje osobnih dokumenata, kao npr. u bankama kada netko želi otvoriti račun ili kada se netko želi prijaviti na nekakvu online uslugu da ne morate doći u poslovnicu... ili za neke sigurnosne stvari. Tako da je sad to neki Microblink-ov fokus. Kroz vrijeme se promatralo, rješavalo, i to je moje iskustvo u poslu i u onome što zovemo organizacijski dizajn. Ne možeš odmah znati što će biti. Ti si ušao u neko područje, ti ga ne poznaješ, ne znaš kako funkcionira, treba ti jedno vrijeme da razumiješ što se tamo događa, trebaš sebi dati vremena i prilike. I onda pronaći nešto što će stvarno funkcionirati. I evo, uspjelo je nekoliko puta.

Ako sebe promate kao tipičnog korisnika, možete upasti u “tunelski vid”

Tanja Pureta: Da, ja bih rekla: uočite neki problem vjerojatno iz metode vlastite kože i ljudi oko vas, idete u istraživanje, to vas zaintrigira i upustite se hrabro ne znajući kako će teći avantura, ali znate da će biti zanimljivo po putu.

Damir Sabol: Da, s time da ne treba sebe gledati kao tipičnog korisnika. Ako gledam svoje potrebe, one mogu biti znatno drugačije nego potrebe širokog tržišta. I tu se znaju ljudi zavarati, rješavaju problem za sebe, a oni su potpuno atipični korisnik ili ima malo takvih korisnika. Nakon toga pitaju prijatelje koji im potvrde da je to super. Sve su to normalne stvari, ljudske...

Tanja Pureta: I onda se može ući u tunelski vid; meni je super, mojim prijateljima je super - cijelom svijetu je super i dolazi do pogreške često.

Damir Sabol: Da, često se to događa. Nije to potpuno racionalna odluka i na krivi je način istestirana.

Tanja Pureta: Ali evo, Photomath je došao iz konkretne potrebe da pomognete sinovima u matematici i očito se to pokazalo kao univerzalna potreba... osim ako su u pitanju Hrvati...

Ideja za Photomath se izrodila dok sam sinu ispravljao zadaću iz matematike

Damir Sabol: Mi smo u Microblink-u razvijali tehnologiju za čitanje kamerom mobilnog uređaja. I onda sam ja jedan dan ispravljao sinu zadaću i nije mi se baš dalo. Pa sam mislio: mogli bi mi našu tehnologiju iskoristiti za rješavanje matematičkih zadataka. I onda smo malo koketirali s tom idejom, ima li smisla, nema li smisla. Napravili smo prototip i prijavili se za TechCrunch Disrupt natjecanje u Londonu. To je start-up natjecanje, jedno od svjetskih poznatijih. Od 500 prijavljenih upali smo u finale, što je bilo vrlo teško, ali išli smo proaktivno - prvo smo napravili prototip, pa za Windows phone jer je Microsoft, tj. Nokia onda, financirala nove ideje. Od njih smo dobili nešto novaca, uložili i napravili tu tehnologiju. I onda je to eksplodiralo u popularnosti. To je bilo 21. listopada 2014. godine, baš se sjećam jer imam screenshot kako su nam išle preuzimanja aplikacije išle od 10 000 prvi dan do 300 000 drugi dan i 1.5 milijuna treći dan.

Tanja Pureta: To je stvarno bilo geometrijsko... i više! Damire, danas ste dobili dodatno ulaganje, odnosno odobrenje sredstava iz Silicijske doline, je li tako?

Damir Sabol: Da, dobili smo novce.

Tanja Pureta: Super je bilo slušati razvoj vaših ideja u dobar organizacijski dizajn i o vašoj poduzetničkoj hrabrosti. Očito je da imate viziju, a kad imate viziju ne možete sami. I sami govorite da ste cijelo vrijeme radili s nekim - neki ljudi su oko vas i to je temelj za odličan organizacijski dizajn.

Dobar sam lider i ljudima mogu lako prenijeti viziju

Kako je zaraziti ljude vizijom? Imaju li odmah istu ideju kao vi? Imaju li “vatru” kao pogonsko gorivo da zajednički date i 100%, i 200% od sebe da neke stvari pogurate i oživite. Kako to uspijevate?

Damir Sabol: Ja inače mogu prenijet viziju ljudima, mislim da to dosta dobro mogu napraviti. Ta liderska uloga mi dobro ide, tu sam dobar. To su ipak bili ljudi s kojima sam prije surađivao, koji su me znali, koje sam ja znao. Tako da je za dobar organizacijski dizajn bio bitan taj početni krug koji je sadržavao s jedne strane ljude koje sam ja znao, a s druge strane tu su bili ljudi koji su znali što ja mogu; imali su povjerenje. Tako da taj dio nije bio težak. S druge strane, gledao sam koji su to ljudi koji nam trebaju i mogu odraditi ono što ja ne mogu (dobro) jer ja nisam dobar u puno stvari, čak možda i loš u nekim stvarima. I onda, naravno, moraš imati ljude da popune te praznine, da bi organizacijski dizajn bio dobar. Tu je bio i Microblink u kojemu je bilo nekoliko suosnivača: Saša Škevin, Izet Ždralović, Jurica Cerovec. Poslije su se još neki priključili. Oni su donosili veliku vrijednost, ali svaki je pokrivao svoje područje. Zajedno smo stvarno bili snažan tim i stvorili snažan organizacijski dizajn.

Dobar organizacijski dizajn ključan je za stvaranje “momenta” u tvrtki

Bio je tu i student FER-a, sin prijateljice moje mame, koji je išao po programerskim natjecanjima, koji je u Facebook-u bio na internship-u. Pitao sam ga ima li nekog kolegu koji je stvarno dobar u tim stvarima, pa ih je on poslao pet. Jurica je bio student, prvi student kojeg smo zaposlili, a danas je tehnički direktor Microblink-a. On je jedan sjajan inžinjer i suosnivač, netko s kim je stvarno zadovoljstvo raditi. Ja više nisam operativno u Microblink-u, ali vlasnički jesam, i u glavnom odboru, pa imamo i dalje pune veze. Prvo je bila ekipa ljudi koje sam ja znao, koji su mene znali, onda su bili novi mladi ljudi koje smo usmjeravali. Mislim da su oni to brzo “pohvatili” i rekli: “Aha, to ima smisla”. Opet, ne možeš sve temeljiti na priči, moraš pokazati i sebi i njima da to ima smisla, da su to rezultati. I onda kada rezultati počnu dolaziti više nije teško, nije neutemeljeno. Oni kažu: “A to je teško”. Ali ja uvijek kažem: „Ali moguće je.“

Tanja Pureta: Da ih malo pogurate...

Damir Sabol: Ja vidim nekakav smjer i onda im korak po korak pokažem i u jednom trenutku oni preuzmu. Kada dobiješ taj “moment”, onda ideš sam. Onda i oni malo tjeraju sami, bacaju “ugljen u parnu mašinu”. To je kada imaš pozitivan razvoj događaja u organizaciji i kada je organizacijski dizajn dobar. Zapravo, ne moraš uvijek imati to. Možeš imati negativan razvoj događaja, stati...

Možete imati emocije u poslovanju, ali istovremeno znati što je ispravno

Ali mi smo imali sreću. Čak i one stvari koje su stale kao e-računi.hr, možda nisu “stale”, nego nisu dobivale taj “moment”. U ovom našem poslu ako staneš, to je kao da ideš unatrag. Ti moraš ići unaprijed, ali moraš donositi teške odluke. Treba težiti rješenjima koja pojednostavljuju poslovanje. Nekim situacijama moraš reći ne, vidjeti da nema smisla i krenuti nešto drugo raditi. I to je to emotivno donošenje odluka.

Tanja Pureta: Kako se danas nosite s time? Je li vam danas lakše ili nikad nije lako za te emotivne odluke?

Damir Sabol: Nije to meni nikad bilo teško.

Tanja Pureta: Znači imate emocije, ali znate što je ispravno?

Damir Sabol: Recimo, kad smo prodavali Iskon, bio sam emotivan, ali racionalno sam znao što je bolje za mene. Dobro, bio sam onda i strašno iscrpljen. To je ta nekakva poduzetnička iscrpljenost koja dođe ako se ne brineš za sebe i ako se stvari vrlo intenzivno događaju. Mislim da nemam velikih problema s time.

Tanja Pureta: Damire, već smo puno tema prošli. Rekli ste da ste dobar lider, imate viziju sasvim sigurno kada gledamo transformacijski lidership. Znate vidjeti u ljudima potencijal i potaknuti ga da ga i oni vide, da naprave iskorake i da se razvijaju. Očito vam to super ide. Imate sve moguće karakteristike jednog karizmatičnog lidera koji oblikuje dobar organizacijski dizajn, kao stručnjak mogu to potvrditi.

Lider mora znati u čemu je dobar, a u čemu nije dobar

Kako stvari stoje s menadžerskim vještinama? Slijede li u stopu i liderske vještine?

Damir Sabol: Ne baš. Realno, ja sam dobar lider, ali nisam dobar menadžer. Ono što bih ja očekivao od menadžera - ja to nisam. Pomirio sam se s time. Znam što jesam i znam što nisam, u čemu sam dobar, što mi se da raditi i u čemu nisam dobar i što mi se ne da raditi.

Tanja Pureta: Kako to rješavate?

Damir Sabol: Delegiram, dovodim ljude koji to dobro rade. Ja bih rado da sam jako dobar menadžer, ali to bi mi ipak bilo malo previše za moj organizacijski dizajn.

Tanja Pureta: Trebalo bi duplo više energije.

Damir Sabol: Da, strašno se čovjek troši. Kognitivno opterećenje je veliko. Ti moraš odlučiti o čemu ćeš misliti, na što ćeš trošiti veliku energiju. Organizacijski razvoj nije nešto o čemu razmišljam: kako ćemo sad ovaj proces posložiti, gdje nam je tanka organizacija, kako ćemo poboljšati komunikaciju... Komunikacija me muči, to želim stalno poboljšavati, ali... za taj operativni menadžment nisam jako dobar, to je činjenica i to se vidi. Pokušavamo to...

Tanja Pureta: ...zajedničkim snagama.

Damir Sabol: Da! Ima tu ljudi koji to puno bolje rade od mene.

Tanja Pureta: A vi širite viziju, strast, energiju i onda stvar funkcionira.

Damir Sabol: Da, pogotovo kad nemaš pomoć. Bilo je situacija kada dugo nemaš operativnu pomoć, onda i to sve iscrpi. Na to isto treba paziti, da dovedeš pomoć na vrijeme, ne prekasno. Ljudi to znaju prekasno napraviti.

Tanja Pureta: Jeste li to naučili?

Damir Sabol: Naravno da jesam. I ponovno se uči stalno.

Dobar organizacijski dizajn dovodi do pravih rezultata

Tanja Pureta: Koja je sad ideja razvoja Photomath-a? Tko su vam klijenti? Negdje sam pročitala da ima najmanje Hrvata? Kako vidite razvoj, rast?

Damir Sabol: Hrvata, zapravo, ima puno u odnosu na broj stanovnika, ali to je generalno mali broj. Na broj stanovnika u RH smo visoko. Lokalno smo poznati.

Tanja Pureta: To me veseli!

Damir Sabol: Mi realno ne usmjeravamo razvoj i sadržaj Photomath-a na hrvatsko tržište. Usmjeravamo ga na američko tržište i engleski jezik, tako da nije čudno. Ali kada gledamo apsolutne brojke, to su ogromne brojke u Americi, Rusiji, Filipinima, Indoneziji, Brazilu, Italiji, Europi... Hrvatska je, naravno, mali udio.

Tanja Pureta: Što vidite dalje? Trebate li nove ljude koje trebate inspirirati? Čula sam da kvalitetni zaposlenici mogu dobiti udio vlasničkog udjela? Uistinu svašta radite da zadržite zaposlenike. Uz to sve imaju vrlo karizmatičnog šefa koji je sigurno svjestan toga!

Damir Sabol: Mislim da sam karizmatičan u tome da imamo dobar organizacijski dizajn i rezultat, da smo nešto napravili. Sigurno nisam karizmatičan u svom nastupu, stilu... Rezultat, vizija, kuda idemo to mogu nekako prenijeti. Tvrtka i njen organizacijski dizajn se mijenjaju dramatično. Inače sam najkomforniji s 15-20 ljudi, možda čak 10-15, tu vrhunski mogu funkcionirati. Kada ta brojka ide do 50, to više nije moje područje. Sad smo već na 100, a to definitivno nije moje područje.

Tvrtka nije samo njen lider - tvrtka su svi njeni zaposlenici

Ima tu puno ljudi koji pomažu, puno mladih ljudi koji se sjajno razvijaju. Imamo u Americi članove tima koji puno toga iznesu na svojim leđima i koji nevjerojatno puno mogu doprinijeti. To smo mi, nisam to ja. Veća firma, veći problemi, posveta, specijalizacija... U toj specijalizaciji trebaš lidera, ali trebaš i menadžera. Sada da sam ja i lider i menadžer u toj specijalizaciji, pa nisam baš idealan.

Tanja Pureta: Srce vuče i na operativu i na razvoj?

Damir Sabol: Realno, bavim se ja razvojem da tvrtka zadrži taj “moment”. Moramo izgraditi izvršni tim koji će biti na svjetskom nivou. Ne mislim da sam čovjek koji će tvrtku operativno voditi zauvijek - sigurno ne. Ono što ja mogu je tehnološki razvoj i razvoj proizvoda i usmjeravanje toga; to mi dobro ide i to znam da mi dobro ide. I to je ključna stvar u tvrtki, to volim graditi i tu mislim da sam jak. A voditi tvrtku od nekoliko stotina ljudi, realno, u tome baš ne uživam.

Tanja Pureta: Zapravo ste napravili formulu uspjeha - znate u čemu ste jaki, znate u čemu niste. Cijelo vrijeme gurate područja da pronađete dobre ljude da zajednički rade jednu dobru priču.

Damir Sabol: Pa dobro, i nema baš drugog izlaza. Nije da sam jako loš u tim nekim stvarima, a da sam dobar - nisam ni dobar. I to treba znati.

Nema jednostavne formule za uspjeh, ali temelj je vjerovati

Tanja Pureta: To subjektivno mislite, niste dobili nešto objektivno, npr.: “Damire, tu si loš.”?

Damir Sabol: Nije to čak ni neko mišljenje, to je odluka. Ja znam da ja tu nisam dobar i ne mogu, zapravo neću.

Tanja Pureta: Onda recite za kraj, koja je vaša formula ili psihologija uspjeha svega što dotaknete, jer očito sve pretvarate u zlato?

Damir Sabol: Iskren odnos prema svemu; prema sebi, prema drugima. Vjera i upornost - u sebe. Mislim da je ono što vjerojatno nedostaje ljudima misao: tu možemo nešto napraviti. Još od fakulteta vjerujem da možemo puno napraviti. Nisam vrlo efikasan, ali ja sam uporan. Ja ću, ako treba, godinama korak po korak. Kada poznaješ sebe i kada znaš zašto vjeruješ i drugim ljudima, daš im i da oni sudjeluju u tome na načine na koji mogu doprinijeti, onda se to sve sklopi.

Tanja Pureta: Sjajno. Hvala lijepa na gostovanju. Dragi slušatelji, imali ste priliku čuti Damira Sabola, osobu koja je imala jasnu viziju i imala hrabrost stati iza sebe i svoje vizije i uporno ostvarivati svoje snove. Vjerujem da je ovaj intervju potakao sve vas da stanete iza svojih snova i budete uporni. Čak i kad ne ide dobro, da znate da nije to kraj, nego je to samo dio priče. Hvala Damire, na ovom gostovanju i na svim vrlo motivirajućim savjetima i energiji za naše slušatelje.

Damir Sabol: Hvala i vama!