Važnost suradnje u cijelom poduzeću - Adriana Tomić, Grawe Hrvatska

Tanja Pureta: Dobar dan. Vi slušate Poslovni FM, emisiju Psihologija uspjeha u kojoj razgovaramo kako bolje razumjeti i upravljati najvećom vrijednošću svake organizacije ključnom za njen uspjeh – ljudima. Ja sam Tanja Pureta, organizacijski psiholog i vodim poduzeće Ramiro koje se bavi primijenjenom poslovnom psihologijom. Moja današnja gošća je Adriana Tomić, članica uprave GRAWE Hrvatska za financije, informatiku, pravne i opće poslove, kadrovske poslove i obračun plaća. Dakle, uistinu jedna velika titula koja puno toga nosi sa sobom. I za početak, dobar dan, dobrodošli.

Adriana Tomić: Dobar dan, hvala na pozivu.

Tanja Pureta: Vi ste kao sugovornica za ovu emisiju vrlo zanimljivi zato što vodite veliki broj ljudi. Odnosno ispod vas kao članice uprave nalazi se velik broj ljudi. Koliki je otprilike broj ljudi kojima rukovodite?

Adriana Tomić: Sada kad ste to rekli to zvuči dosta široko. Široko područje je, ali smo relativno mali tim u svakom od tih područja. Nisu to neke ogromne organizacijske jedinice. Ima nas dovoljno da možemo posao odraditi kvalitetno i kvalitetno pružiti podršku u prodaji. Zbog toga što smo relativno mali tim interna komunikacija dobro funkcionira.

Tanja Pureta: Od svih ovih dijelova vašeg resora, gdje je zapravo najteže naći kvalitetne ljude danas na tržištu? Pretpostavljam da je to područje informatike.

Veliki deficit IT stručnjaka

Adriana Tomić: Pa, to je točno. U području informatike najteže je naći ljude, a posebno u dijelu razvoja na primjer programeri i developeri. Oni su bolna točka čini mi se na cijelom tržištu. No, oni su bolna točka ne samo u Hrvatskoj. Koliko sam uspjela iščitati i koliko pratim sve što se događa, članke i istraživanja na tu temu, rekla bih da su oni bolna točka modernog poslovnog svijeta.

Tanja Pureta: Da, da.

Adriana Tomić: Tehnologija je svakodnevno prisutna u našim životima. Djeca već prije nego što znaju čitati i pisati, znaju se služiti pametnim telefonima. Pretražuju sadržaje na YouTubeu, pretražuju ono što ih zanima. Jednostavno, nove generacije zahtijevaju sve više i više toga. Bez obzira radi li se tu o financijskoj industriji, bez obzira je li to neka druga sfera poslovanja. Jednostavno svi smo postali ovisni o tehnologiji i razmaženi na neki način. Svako malo tražimo nešto novo. Nekome je internet bankarstvo bilo super jer ne mora ići na banku. A sada ako ne mogu skenirati kod, ništa drugo se ne čini dovoljno kvalitetno u smislu usluge. To se isto događa i kod nas.

Tanja Pureta: Da. Dakle, osim što postoje informatičke tvrtke koje imaju kronične deficite informatičara i to se vidi u njihovom ovom ključnom poslovanju, nitko ne bi rekao da postoji isti taj problem i u financijskim industrijama i nekim drugim industrijama. Odnosno takvi deficiti se ne vide na prvi pogled. Međutim, vama je informatika također srce poslovanja.

Nismo toliko privlačni informatičarima

Adriana Tomić: Jasno.

Tanja Pureta: Rekli ste da su korisnici razmaženi i traže informatička rješenja, odnosno primjenu suvremene informatike. Molim vas da objasnite za što je sve i u kojim područjima važna informatika Graweu kao osiguravajućoj tvrtki.

Adriana Tomić: Rekla bih da je iz naše perspektive taj deficit IT stručnjaka posebno težak. Posebno pogađa nas kojima informatika i razvoj tehnologije nije srž poslovanja. Upravo zbog toga što informatika nama nije svakodnevica u smislu osnovnog poslovanja, nismo možda toliko privlačni kolegama koji se žele razvijati u području informatike. U tom pogledu smo, ja bih subjektivno rekla iz svoje perspektive, mi ipak u malo težoj poziciji nego firme koje se isključivo bave razvojem tehnologije. To je jedan dio odgovora, drugi dio odgovora zašto je to nama bitno? Upravo zato što su nam to rekli korisnici i općenito javnost koje nekako naviknuta da se sve događa vrlo jednostavno. Javnost je naviknuta da su sve aplikacije pristupačne. Da u ovom trenutku, kad pomislim da mi je potrebna neka informacija, da s maksimalno 2 ili 3 klika mogu doći do te informacije.

Tanja Pureta: Da.

Adriana Tomić: To je s jedne strane razlog zašto želimo ići u korak s tehnologijom. U konačnici zašto moramo ići u korak s razvojem tehnologije.

Izazovi su ogromni

Adriana Tomić: S druge strane, tu se nalaze neki naši interni zahtjevi. Svako malo dolazi neka nova regulativa, procesi su sve zahtjevniji. Zbog sve zahtjevnijih procesa interna komunikacija mora biti dobra. I da bismo rasteretili postojeći resor, da bi im dali uopće mogućnost da se mogu informirati o tome što se novo događa, bitno je da oni procesi koji se svakodnevno događaju da budu maksimalno optimizirani, automatizirani i da ostave vremena i za brainstorming, a ne samo za tipični rad na računalu. Važno je da interna komunikacija bude dobra kako bi procesi mogli funkcionirati.

Tanja Pureta: Dobro. S obzirom na to da imate sve te potrebe koje imate, znači i interne i eksterne, u smislu funkcioniranja poslovanja, koliko uopće uspijevate sa sadašnjim ljudima koji rade u informatici kod vas ostvariti sve te potrebe koje imate s obzirom na ta informatička rješenja? Koliko interna komunikacija s njima funkcionira?

Adriana Tomić: Izazovi su ogromni.

Tanja Pureta: Postoje sigurno velike to-do liste, liste obaveza.

Adriana Tomić: Tako je. To-do liste koje su sve svakim danom sve veće i veće. Ali uspijevamo, na neki način još uvijek držimo glavu iznad vode. Interna komunikacija ključ je uspjeha u tim trenucima. To je bitno. Ali baš da smo opušteni i da možemo reći da smo zadovoljni načinom kako se stvari razvijaju, nismo. I pokušavamo, otvoreni smo za nove ljude.

Znaš li nekog dobrog programera?

Adriana Tomić: Ne bih rekla da smo odustali od natječaja u nekom klasičnom smislu, ali jednostavno oni apsolutno nisu dovoljni. Pokušavamo na sve moguće načine, od raznih platformi i raznih portala, i kontakti sa sveučilištima, veleučilištima, srednjim tehničkim školama na sve moguće načine pokušavamo naći ljude. U principu svaki razgovor, svaki izlazak, bilo radi li se o nekom poslovnom ili privatnom događaju završi na pitanju znaš li nekog dobrog programera?

Tanja Pureta: Da, da. Ta umreženost je nešto što je ključ uspjeha, da se čuje. Jer ljudi dosta vjeruju svojim prijateljima ili kolegama koje poznaju, u smislu da će im dati iskrenu i otvorenu informaciju o kakvom se radnom mjestu radi. I mogu li se pronaći u tome i slično. Meni je bilo jako zanimljivo kad ste sad rekli da je zapravo kod vas situacija i teža jer vas ne prepoznaju kao poduzeće u kojem bi se mogli informatički razvijati. Pa me zanima da sad kažete što zapravo vi kao poduzeće nudite svojim informatičarima? U smislu da prepoznaju da je i to mjesto gdje se mogu itekako razvijati.

Adriana Tomić: Pa ja bih rekla prvenstveno nešto što bi meni bilo bitno da sam ja kojim slučajem informatičarka. Da imam tu pozadinu i da tražim posao u tom području. Kažem to sve pričam iz naše perspektive. Ne bih tvrdila da je to u stvarnosti tako. Ali mogu pretpostaviti neke stvari s obzirom na to kako sada funkcioniraju stvari u većim sustavima, informatičkim firmama. Ono što je bitno je dobra interna komunikacija zbog koje ih se može „čuti“.

Nudimo informatičarima uključenost u proces

Adriana Tomić: S obzirom na složenost procesa i projekata koji rade, svatko od njih ima neki svoj segment posla koji radi. I možda ne vidi početak i kraj priče. U firmama poput naših je prednost to što zajedno osmišljavamo rješenje, postavljamo neke korake. Hodogram -  što ćemo napraviti, kako ćemo to napraviti? Uključeni su od početka do kraja, pratimo kako korisnici reagiraju na konkretnu aplikaciju. Pa je onda potrebno možda nešto nadograditi i nešto prilagođavati. Mislim da je to jedna od prednosti. Interna komunikacija nam je uistinu bitna kao i uključenost zaposlenika u proces. Oni se nalaze u situaciji u kojoj mogu sagledati stvari, gdje imaju priliku sudjelovati od početka do kraja u realizaciji. Od same neke ideje rađanja, ideje nekog kreativnog rješenja, brainstorminga kako nešto napraviti… Interna komunikacija omogućuje im da svoje ideje komuniciraju s drugima bez straha od osude. Jer zapravo i naš oskudni ljudski resurs je zapravo nešto što nas potiče na još veću kreativnost. Na koji način? Pa evo, ja skromno mislim da i to jedna od prednosti zbog čega nas netko može prepoznati i zbog čega bi nas netko izabrao.

Tanja Pureta: Rekli ste da bi se informatičari kod vas mogli realizirati u profesionalnom smislu zbog toga što imaju mogućnost sagledavanja cijelog projekta. Dakle od ideje do realizacije, imaju mogućnost sagledavanja šire slike. Ne bi bili samo u nekom segmentu, što je stvarno jedna fantastična mogućnost za dodatni razvoj.

Kako je nedostatak informatičara utjecao na vas?

Tanja Pureta: Međutim, ono što me zanima je kako vi to znate, odnosno kako je taj nedostatak informatičkog kadra utjecao na to da vi kao financijašica uđete dublju informatičku problematiku? Koliko je to vas obogatilo? I kako se osjećate u toj ulozi? Imate sad mogućnost još više proširiti svoja znanja na području rukovođenja i informatike.

Adriana Tomić: Moram biti iskrena i reći da se ne bih bunila da nisam imala tu mogućnost previše ući i u ovaj dio informatike. Ja sam jedan od onih razmaženih korisnika koji želi gotovu aplikaciju, a sad kako se došlo, do nje to tamo neki mali radnici izrađuju.

Tanja Pureta: Aha. Netko radi nešto.

Adriana Tomić: Da, netko radi iza. Ali evo, stjecajem okolnosti dogodile su se određene promjene u organizacijskoj strukturi. Tako da ja trenutno, osim što sam član uprave Grawe Hrvatska, ujedno sam i v.d. voditelja odjela za informatiku u kojem imamo dvije organizacijske jedinice. Jedna je za razvoj aplikacija i jedna organizacijska jedinica koja se bavi održavanjem i razvojem informatičke infrastrukture i podrške korisnicima. Iz tog razloga sam, kažem, ne svojom voljom ušla malo dublje u to područje. No, evo, mogu reći nakon ovog nekog vremena da to sve isto ima svojih prednosti.

Obogaćujem sebe i učim nešto novo

Adriana Tomić: Drago mi je što sam puno naučila, ne znam što bi moje kolege kojima sam nadređena rekli na to. Ne znam koliko se njima sviđaju ta moja dosadna, detaljna pitanja. No, ja skromno mislim da time osim što obogaćujem sebe i učim nešto novo, da s tim nekim svojim pitanjima pomažem i njima. Moja ih pitanja možda navode na to da razmišljaju o nečemu što su možda uzimali zdravo za gotovo. Pa dogodi se da i neka moja ideja bude dobra. Interna komunikacija u tom području ne pati.

Tanja Pureta: Dakle, da pojasnimo, vi ste dulje vrijeme tražili direktora IT sektora, odnosno voditelja IT sektora koji bi vodio te organizacijske jedinice. I niste pronašli adekvatnu osobu za to na tržištu.

Adriana Tomić: Tako je, da.

Tanja Pureta: Kako ste zapravo tražili tu osobu? Koje je to karakteristike ta osoba trebala imala imati da je niste uspjeli pronaći?

Adriana Tomić: Pa mislim da nije stvar nekih naših uvjeta, odnosno previše zahtjevnosti ili nekih izbirljivosti. Nego jednostavno je za to odgovorna situacija na tržištu i taj deficit IT stručnjaka koji se osjeti na tržištu i kojem smo svjedoci već neko dulje vrijeme.

Tanja Pureta: Znači, drugim riječima, ne da vi imate specijalno visoke kriterije, nego jednostavno postoji deficit ljudi koji bi mogli udovoljiti karakteristikama.

Adriana Tomić: Tako je.

Što treba imati direktor u Graweu?

Tanja Pureta: Dobro, što bi jedan takav direktor trebao imati u Graweu?

Adriana Tomić: Bitno je dosta imati tehnička znanja, naravno, koja su bitna i potrebna za vođenje jednog takvog velikog resora. No, naravno da su tu bitne i određene menadžerske karakteristike. Bitna je i jako velika angažiranost i dobra interna komunikacija. Ne samo praćenje onoga što se događa na području tehničkih inovacija, nego i praćenje brojnih zakonskih i regulatornih odredbi. Famoznih općih uredbi o zaštiti podataka (engl. GDPR, General Data Protection Regulation) i neke specifične zakonske odredbe koje se tiču industrije osiguranja, gdje nije dovoljno samo se baviti informatikom. Mora se održavati i interna komunikacija.

Tanja Pureta: Informatikom, da.

Adriana Tomić: Dakle, nije samo bitno baviti se informatikom, nego biti neki hibrid između pravnika i informatičara. Taj hibrid će onda sve te zakonske odredbe i neke okvire unutar kojih se moramo kretati, uspjeti pretočiti i prilagoditi sustave da sve funkcionira kako bi trebalo. No, bitna nam je i interna komunikacija koju bi voditelj trebao održavati na zadovoljavajućoj razini.

Tanja Pureta: Koliko vi zapravo mislite da danas uopće možemo imati u jednoj takvoj velikoj firmi kao što je Grawe osobe koje se baš eksplicitno bave samo svojim dijelom posla? Koliko svaki od menadžera pogotovo moraju biti mali hibridi, pa poznavati i neke druge struke i znanja kako bi uopće mogli surađivati jedni s drugima? Znači jednostavno jedna suradnja da bi mogli zajednički raditi na tim projektima je važna. Koliko je to moguće ili kakva je sad situacija u vašem odjelu u kojem radite? Koliko ljudi moraju znati i nekad znanja svojih kolega? I koliko je teško da interna komunikacija ostane na dobroj razini?

Odjeli ne funkcioniraju odvojeno

Adriana Tomić: Pa to je sve više i više izraženo i sve kako vrijeme ide, kako dolaze sve neke nove zakonske regulative i posao je takav da bez toga jednostavno nije moguće funkcionirati. Odjeli više ne funkcioniraju odvojeno ako su ikad uopće. Odjeli nisu više kao neki zasebni otoci i neki svijet za sebe koji se tu i tamo sretne. I zato nam je iznimno važna interna komunikacija. Interna komunikacija je osnovni element socijalizacije i stvaranja odnosa u organizaciji. Konkretno pričam iz naše perspektive. Da, i jako je bitna suradnja, ne mislim sad samo na odjele koji su konkretno u mojoj strukturi, nego općenito u cijeloj organizaciji. Bez obzira je li to prodaja, tehnika, financije, od novih načina plaćanja. Danas, ako ured radi od 8 do 5, to više nije dovoljno za nekoga tko želi neku našu uslugu. Da, ali bitno je omogućiti i neke druge načine plaćanja, a pri tome ne narušiti zakonski radno vrijeme.

Tanja Pureta: Tu dakle postoji i taj zakonski okvir i sad treba pronaći dobitnu kombinaciju.

Adriana Tomić: Da, tako je. Tu su i tehnička rješenja, a i pravna neka ograničenja, i kadrovska… i u krajnjoj liniji računovodstvo. Dakle, dosta je to isprepleteno i uvijek ima tako nekih novih izazova, ali do sada smo ih uspješno rješavali. Dobra interna komunikacija nam je u tome pomogla. Nadam se da ćemo tako i u budućnosti i veselimo im se u konačnici.

Izlazak iz zone udobnosti

Tanja Pureta: Adriana, rekli ste da ste stjecajem okolnosti v.d. voditelja informatičke službe. Koliko sam vas razumjela to nije nešto što biste vi htjeli, no bacili ste se u taj izazov i krenuli u te vode. Koliko vam je bilo teško u tom trenutku izaći iz one udobnosti vašeg financijskog spektra? Koliko ste bili spremni prihvatiti tu promjenu i reći: „Ne znam ništa o tome“, odnosno ne znam dovoljno o tome. Ili možda znam puno manje nego neki direktor koji bi to mogao na puni način raditi. Ali evo, prihvatit ću to i prigrlit ću i radit ću to na najbolji način. Koliko vam je to bilo teško i koliko ste sad sretni što ste izašli iz te zone udobnosti?

Adriana Tomić: Sigurno da je teško izaći iz neke zone udobnosti bez obzira o čemu se radi. I da se to dogodilo prije određenog vremena, da je prije par godina bilo postavljeno to pitanje i da sam imala mogućnost razvijati se u tom smjeru, vjerojatno bi se zahvalila na toj mogućnosti i ostala u svojoj zoni udobnosti.

Tanja Pureta: Sjajno! Hvala na iskrenosti.

Adriana Tomić: Ali sad iz ove perspektive, mogu reći da sam zadovoljna razvojem situacije. Naravno da možda taj razvoj nije savršen i da interna komunikacija još nije na savršenoj razini.

Zadovoljna sam kako stvari funkcioniraju

Adriana Tomić: Da, sigurno da bi bilo puno jednostavnije da se nisam našla u toj ulozi, ali kad sam već dogodilo, drago mi je da se dogodilo. Zadovoljna sam kako stvari funkcioniraju. Zadovoljna sam koliko posla smo uspjeli napraviti u tom segmentu. Iz svoje perspektive mogu reći da sam ja stvarno zadovoljna koliko smo uspjeli napraviti i održati odnose u čemu nam je pomogla interna komunikacija.

Tanja Pureta: Sjajno!

Adriana Tomić: I zadovoljna sam koliko smo izašli iz nekih uobičajenih okvira. Rekla bih da onako, kad se nalazimo u nekoj našoj zoni sigurnosti, onda nekako se svjesno ili nesvjesno držimo nekih uhodanih pravila, principa… I ono što je uobičajeno, nemamo potrebu puno razmišljati izvan okvira. A kad se jedan ne informatičar, ne tehničar, jedan ne financijaš nađe u takvoj situaciji, onda možda to čak i nije razmišljanje izvan okvira, nego ono jedino što meni pada na pamet.

Tanja Pureta: Da. Kreativnost na maksimumu što bi se reklo.

Adriana Tomić: Apsolutno.

Tanja Pureta: Dobro. Osim što ste vi morali biti kreativni da pronađete zajednički jezik i put do vaših ljudi, koliko su vaši ljudi u informatičkom dijelu bili spremni prihvatiti vas kao direktora? Koliko su vas bili spremni prihvatiti s obzirom na to što im ne možete biti stručni autoritet što je danas jako važno. Kako ste uspjeli uspostaviti tu internu komunikaciju. Odnosno, ono što ljudi misle da je ključno da bi vodili neki tim, da budete stručni autoritet. Znači vi niste stručni autoritet, a opet ste se nametnuli kao jedan pravi poslovni autoritet. Pa kako se to dogodilo?

Suradnja dobro funkcionira

Adriana Tomić: Teško mi je sad reći što se događalo u njihovim glavama i kako su oni to prihvatili. Ono što mogu reći da suradnja dobro funkcionira i da je interna komunikacija zadovoljavajuća. Mi se dobro razumijemo za što je zaslužna interna komunikacija koja se razvijala kroz godine. S obzirom na to da su to kolege koje sam ja poznavala od prije, s kojima sam surađivala, ali na nekim drugim razinama, a ne u ovoj ulozi. Dugo godina smo surađivali, tako da i s te strane nije bilo nekog, hajdemo reći, upoznavanja. Znali smo kako funkcioniramo, koje su neke preferencije, kakve tko ima radne navike, očekivanja… Tako da s te strane nije bilo nekih iznenađenja i interna komunikacija nije patila. Ovo nije bila neka duga faza nekog uhodavanja u tom smislu. Ali opet napominjem što se događalo njihovim glavama? Kako su oni to prihvatili? To je možda tema za neku drugu emisiju, za neke druge goste.  

Tanja Pureta: Dakle, jako je važno to što ste ih poznavali kao ljude, poznavali ste što ih motivira, na koji način im pristupiti jer ste ih već vidjeli u nekim drugim okolnostima iz nekih drugih uloga. Znači niste se vjerojatno mogli postaviti kao nekakav stručniji autoritet, ali ste se postavili kao osoba koja ih razumije i koja nastoji s njima udovoljiti nekim njihovim potrebama. Je li se na tim temeljima temeljila vaša interna komunikacija?

Ključ uspjeha

Adriana Tomić: Koja ih razumije ili koja zahtjeva da oni razumiju mene.

Tanja Pureta: Zapravo je to jako zanimljivo.

Adriana Tomić: Da. Bilo je raznih situacija. Ali kažem, ja sam zadovoljna razvojem situacije u ovoj točki u kojoj se danas nalazim.

Tanja Pureta: Adriana, kada sad razmišljate i kakav bi savjet mogli dati kolegama koji moraju preuzeti vođenje jednog odjela u kojem nisu stručnjaci takvi da možete reći da ste veći stručnjak od onih kojima rukovodite. Oni su zapravo u svojim segmentima veći stručnjaci nego vi. Što zapravo otvara jednu područje da oni možda mogu zamaskirati neki svoj rad ili nerad, znanje ili neznanje i slično? Pa koji je bio vaš ključ uspjeha da što bolje upoznate to područje i da možete voditi kontrolu nad njime unatoč tome što možda ne znate sve u detalje? Kako ste uspjeli održati da vam interna komunikacija ostane na dobrom nivou?

Adriana Tomić: Ja bih rekla da je to uključenost i angažiranost u onim sitnim detaljima, bez obzira na to što ih možda ne razumijem. U početku ih nisam razumjela do baš srži. Ali ono inzistiranje i zahtijevanje: „Aha, a zašto? A kako? A zašto to? A zašto ne ovako?“ Ta možda na neki način dosadna uključenost. Odnosno, kod mene je bitna interna komunikacija i trudim se da to tako i ostane.

S dodatnim pitanjima razvijamo zaposlenike

Tanja Pureta: Sjajno! Znači što ste zapravo znatiželjniji za ono što rade i ne bojite se postaviti pitanja koja su možda njima malo i čudna, u smislu nekakve jednostavnosti. Vi jednostavno postavljate pitanja. I oni su to i prihvatili, je li tako? Temelji li se na tome vaša interna komunikacija?

Adriana Tomić: Pa nije bilo izbora.

Tanja Pureta: Kad se sada osvrnete, što biste rekli koliko je to dobro da njih s tim pitanjima razvijate i osvještavate da i oni promisle dva ili tri puta zašto nešto rade.

Adriana Tomić: Ja to vidim na taj način. Slažem se, da.

Tanja Pureta: Je li se to pokazalo kao dobro?

Adriana Tomić: Ne znam koliko mogu biti objektivna. Ali iz moje perspektive da.

Tanja Pureta: Dobro. Koliko je danas zahtjevno rukovoditi ljudima za koje znate da su traženi na tržištu i teoretski mogu otići bilo kada, za razliku od ljudi koji nisu toliko traženi i nemaju toliko tržišnih mogućnosti. Pa na neki način možete biti sigurniji da ćete sutra, kad dođete na posao, opet biti s njima. Znači, ne znači da će možda otići tako naglo, recimo kao neke struke koje su tražene na tržištu. Dakle, kakve razlike u rukovođenju primjećujete? Nastupate li možda tu više u nekakvim rukavicama.

Adriana Tomić: Iako nitko nije nezamjenjiv, ne bismo voljeli da ode bilo tko od kolega.

Voditi ljude na prijateljski način

Adriana Tomić: Neovisno o tome o kojem odjelu se radi, o kojoj organizacijskoj jedinici, bez obzira koliko je neki posao zahtjevan, ili ne. Ali to su sve kolege koji godinama tu rade i koji su na neki način postali dio cijele priče. Toliko ukorijenjen dio cijele priče da je teško zamisliti da procesi teku s nekim drugim licima. Zahtjevno je u svakom smislu vođenje i jednog i drugog profila ljudi. Nekako, ne znam je li to ispravan termin, ali voditi ljude na prijateljski način. Interna komunikacija temelji se na prijateljskom odnosu. I bar pokušati pokazati da tu nismo samo od 8 do 16, da postoji i nakon 16 sati neki život, ne u smislu prekovremenih sati nego svega onoga što organizacija možda nudi i omogućava i nakon tih 16:00 sati.

Tanja Pureta: Jasno. E, pa što je to što se nudi?

Adriana Tomić: Konkretno za nas Grawe Hrvatska. Mi smo ponosni na brojne aktivnosti koje radimo u okolini u kojoj poslujemo, ali koje radimo uz pomoć svih naših zaposlenika. Sad trenutno se provode akcije volontiranja. Već godinama provodimo akcije volontiranja gdje našim zaposlenicima dajemo tu mogućnost da jedan dan bez potrebe uzimanja godišnjeg odmora mogu volontirati. Svoje vrijeme, svoje znanje mogu pružiti zajednici u kojoj rade i odraditi jedan dan volontiranja. To može biti pomoć u nekom vrtiću, domu za djecu, u bolnici, školi, bilo što…

Davanje dodatnog smisla

Adriana Tomić: Taj osjećaj pomaganja drugima, vraćanja zajednici jednog dijela onoga što smo dobili. Ujedno je to i team building i povezivanje kolega međusobno i upoznavanje i povezivanje sa samom organizacijom. Interna komunikacija onda postaje još bolja. Ljudi prepoznaju da one neke vrijednosti koje deklarativno kažemo da ih promoviramo kad ih stvarno provedemo i kad na tom volontiranju je uz djelatnike i voditelj odjela i članovi uprave i prokuristi i razne druge funkcije. Onda to daje osjećaj neke pripadnosti, povezanosti i neke vrijednosti nisu samo deklarativno na papiru i da lijepo zvuče, nego da ih pokušavamo maksimalno živjeti i prenijeti na sve nas. I zbog te uključenosti svih zaposlenika organizacije interna komunikacija se i dalje razvija.

Tanja Pureta: Dakle, ono što je vaš ključ uspjeha, općenito zadržavanja ljudi u Graweu je davanje jednog dodatnog smisla i jedne dodatne širine, jedne dodatne vrijednosti i mogućnosti da se vaši zaposlenici uistinu pronađu u tim vrijednostima. Interna komunikacija zaista vam je bitna i ne samo za vrijeme radnog vremena, nego i općenito, kao netko tko omogućuje davanje dodatnog doprinosa zajednici, što zapravo osiguranje i jest to samoj svojoj suštini.

Adriana Tomić: Točno.

Tanja Pureta: Dobro. Pa evo, primičemo se lagano kraju. Ja bih postavila pitanje što ste vi zapravo kao voditelj naučili tijekom svoje karijere? Koji je ključ uspjeha rada s ljudima, osim, naravno, jednog prijateljskog stava, jedne znatiželje? Što biste vi rekli da je nešto što ste vi osobno naučili na toj voditeljskoj ulozi? I kako vam je interna komunikacija u tome pomogla?

Učenje u voditeljskoj ulozi

Adriana Tomić: Ne znam je li to nešto što bi se našlo u udžbenicima koji se bave tom tematikom. Ja bih rekla da je prvenstveno ključ voljeti posao koji radite. I dati se, koliko je to moguće, u taj posao i ne razmišljati na način što ako…?  U smislu da neke odluke, komentari, postupci, da nisu motivirani isključivo time da će nakon te odluke, nakon toga komentara, nakon tog postupka da će uslijediti isključivo to i to. Nego to stvarno proizlazi iz nekog uvjerenja. Na primjer to što radite ima smisla, dugoročno donosi neke benefite, neki uspjeh. I onda nekako kad zastanete, kad se okrenete vidite što ste napravili. Onda vidite puno toga se ovoga pomaklo, puno lijepih stvari se dogodilo i onda vas to motivira i daje vjetar u leđa za dalje. Također, za uspjeh organizacije važna je interna komunikacija.

Tanja Pureta: Jeste li, kada ste upisivali ekonomiju, financije, mislili da će biti toliko posla s ljudima u vašoj karijeri? Ili ste mislili da ćete se prvenstveno baviti brojkama? I je li Vam danas draže baviti se brojkama ili ljudima?

Adriana Tomić: To je škakljivo pitanje. Da, kad sam opisivala faks i dodiplomski i poslije postdiplomski studij, onda su financije bile ono nešto što me posebno zanimalo. I rad s brojevima i financijska tržišta i zakonitosti na financijskim tržištima.

Balansiram između brojeva i ljudi

Adriana Tomić: Nakon diplomskog studija, kad sam se zaposlila, moje prvo zaposlenje zapravo je uključivalo i rad s brojkama, ali je prvenstveno bio rad s ljudima. Naime, ja sam radila prve tri godine u poreznoj upravi. S time da sam jedno vrijeme bila i porezni inspektor, tako da nisam mogla izbjeći rad s ljudima. Iako su tu bili brojevi i računi i bilance i sve što je trebalo pogledati, ali nije se mogao izbjeći rad s ljudima. Bilo je ugodno, ali sam bila sretna kad sam dobila mogućnost povući se iz tog segmenta i posvetiti se više financijama. Onda sam imala jednu fazu kad samo bili samo moj Excel i ja i brojevi. A onda kad sam prerasla i tu fazu, onda su se moji radni zadaci proširili na upravljanje ljudima.

Tanja Pureta: I to je to sada.

Adriana Tomić: Sada balansiram između brojeva i ljudi.

Tanja Pureta: Da, što kao članica uprave definitivno i trebate. Hvala vam lijepa na gostovanju. Želim vam i dalje puno uspjeha i u radu s brojkama, i u radu s ljudima, i u radu s informatičarima. I želim da vam interna komunikacija i dalje cvjeta. Da dobijete prave ljude i u informatičkom sektoru koji će svoje daljnje karijerno napredovanje vidjeti baš u jednoj takvoj velikoj organizaciji koja im pruža jednu širu sliku i mogućnost rada na projektima od početka do kraja. Hvala još jedanput. Pozdrav svim slušateljima, slušajte nas i drugi puta. Doviđenja.

Adriana Tomić: Doviđenja.