Napreduju oni koji znaju - Gordana Kolarić, FinTeam

Tanja Pureta: Dobar dan. Dobro došli u emisiju Psihologija uspjeha na Poslovni FM. Ja sam Tanja Pureta, organizacijski psiholog i vodim poduzeće Ramiro koje se bavi primijenjenom poslovnom psihologijom. Moja današnja gošća je Gordana Kolarić, vlasnica i direktorica poduzeća FinTeam za računovodstvene, knjigovodstvene i usluge poreznog savjetovanja. Dobar dan, Gordana!

Gordana Kolarić: Dobar dan.

Tanja Pureta:  Gordana, Vi ste doajen, može se reći, u privatnom poslovanju ili privatni poduzetnik jer ste osnovali svoje poduzeće prije 23 godine. U tom trenutku to baš nije bilo nešto što je uobičajeno i sasvim sigurno je trebalo i hrabrosti, vizije i ekspertize. Prvo pitanje je gdje ste stekli ekspertizu potrebnu za otvaranje takvog poduzeća?

Koraci koji su vodili poduzetništvu

Gordana Kolarić: Prije osnivanja svog poduzeća, radila sam niz godina u jednom velikom sustavu, u Končaru, gdje sam stekla primarno iskustvo u računovodstvu. Našla sam se u računovodstvu sasvim slučajno i onda je ono na kraju ispalo moj životni poziv. U Končaru, koji je bio rasadnik kadrova i imao je dobar sustav za edukaciju, upravljanje talentima i za napredovanje, naučila sam puno toga i postigla sam poslovni uspjeh. Došla sam na vodeće mjesto u računovodstvu.

Iz tog razdoblja, odnosno iz tih mojih početaka mogu reći samo pozitivna iskustva. Smatram da je jako dobro krenuti na takav način kada čovjek počinje u svom biznisu da nauči stupnjeve poslovanja i kako sustav funkcionira. Tamo imate dovoljno ljudi od kojih je svatko kompetentan za nešto, surađujete s puno ljudi. U to vrijeme učinkovito upravljanje talentima je išlo tako da početnici imaju mogućnost krenuti od jednostavnijih ka složenijim poslovima.

Stjecajem okolnosti, situacija u našem društvu se jako drastično promijenila, pa su svi ti veliki sustavi zbog nelikvidnosti odjedanput ostali bez novaca, bez plaća, bez mogućnosti. Ja sam se silom prilika odlučila izaći iz takve jedne sigurnosti, iz nečeg gdje mi je sve bilo blisko, gdje sam stvarno imala mogućnosti napredovanja i izvrsno surađivala sa svim ljudima. No, bilo je pitanje preživljavanja jer su to bile 90-e. Puno je poduzeća prestalo raditi, a ljudi su odjedanput počeli osnivati svoja poduzeća.

Silom prilika do vlastitog poduzeća

Nisam odmah tog trena osnovala svoje poduzeće. Napravila sam knjigovodstveni servis za jednu poduzetnicu koja je živjela vani i željela je tu napraviti nešto novo. Ona ništa o tome nije znala i meni je to prepustila. Nisam ni ja ništa o tome znala. Jedno je raditi u računovodstvu gdje imate ljude oko sebe od kojih svatko radi jedan dio posla, gdje imate različite nivoe rukovođenja i upravljanje talentima je jednostavnije. Zatim, odjedanput dođete u situaciju gdje radite nešto što nikada niste radili. Dođete na tržište gdje su poduzetnici koji nikad nisu ništa radili sami. To je bilo prilično uzbudljivo.

To je bilo jako dobro iskustvo vezano uz poduzetništvo. Susretala sam se s novim poduzetnicima koji su isto tako učili u hodu. Bili smo u jednom turbulentnom razdoblju gdje se svašta počinjalo, svi su bili entuzijastični, ali bila su to loša vremena za našu zemlju. Sve je to bilo prilično izazovno, svaki dan je bio ogroman izazov.

Nakon toga sam s dva partnera osnovala poduzeće. Oni su se bavili svaki svojim poslom, ja sam se bavila računovodstvenim poslovima i imala mali knjigovodstveni servis unutar našeg zajedničkog poduzeća. Zatim sam se ja bavila i njihovim poslovima i cijelom našom firmom. 1996. godine sam osnovala FinTeam kao samostalno poduzeće jer su se pojavili novi momenti, novi poslovni izazovi. Odlučila sam se okrenuti u drugom smjeru i baviti se time kako ja želim. Imala sam dovoljno iskustva za rukovođenje i samostalno upravljanje talentima.

Izabrati vlastiti put

Tanja Pureta: Dakle, za razliku od današnjih poduzetnika koji uglavnom kreću u poduzetničke vode s jasnom vizijom o tome što će dati neku dodanu vrijednost ili slično, Vas je, nužda odnosno preživljavanje potaknulo da krenete u privatne vode. Premda je to iskustvo bilo jako važno, kako je došlo do tog trenutka kada ste se maknuli od partnera i krenuli samostalno te osnovali FinTeam?

Gordana Kolarić: Tada je već postojalo poduzetničko iskustvo i moja vizija, što želim raditi, kako to želim raditi, s kim želim raditi. To je postalo baš pravo poduzetničko razmišljanje i promišljanje kojim putem krenuti, na što se više koncentrirati. Nisam se više bavila nevažnim stvarima, nego sam se bavila samo svojim poduzećem. Rekla bih da je najvažniji dio poduzetništva da donosim odluke o svom životu, o tome što i kako radim, s kim radim. Vi možete reći: „Pa gle, ne možeš birati“. Ma možeš! Uvijek možeš birati, biraš i zaposlenike i klijente. Odrediš svoj jedan način i onda imaš mogućnosti izbora.

Poduzetništvo je divno, ali izazovno

Tanja Pureta: Dakle, u trenutku kada ste vidjeli da to više nije nužnost, nego ste u poduzetništvu vidjeli ljepotu upravljanja talentima, mogućnost i slobodu izbora suradnika i klijenata, počeli ste disati punim poduzetničkim plućima?

Gordana Kolarić: Da, naravno. Samo da ne bi ispalo da je to sve divno, krasno i idealno. Ima to i drugu stranu kad si sam sa sobom, sam na tržištu, kad sam moraš sve napraviti i sam moraš biti ovisan o sebi.

To je s jedne strane lijepo, jer znaš što možeš. Možeš se ispoljiti na način koji bi ti odgovarao, ali onda imaš onaj drugi dio tog posla, koji je teret, obveza. , Moraš osigurati dovoljno novaca svaki mjesec da platiš ljude, tvoje troškove, najmove. Moj cilj je uvijek bio da to radim na vrijeme. Dakle, moji zaposlenici su uvijek dobivali plaću prvi dan u mjesecu za prethodni. Plaćam sve svoje račune na vrijeme i ono što imam toliko trošim. Neću živjeti na odgođeni način. Zato moraš za sve to imati dovoljno klijenata koji te žele platiti i koji te mogu platiti. To je jedna višeslojna borba. Osim samog posla koji je stvarno izazovan - računovodstvo, porezi... to je ono najkompleksnije i nešto što se mijenja svakodnevno. Taj dio je sam po sebi zahtjevan, a onda postoji i dio koji je organizacijski, koji znači biti na tržištu. Na tržištu uvijek imate konkurenciju. Zašto bi netko baš želio da ste Vi taj njegov partner? Morate imati nešto što drugi nemaju.

Privatnici znače sigurnost

Tanja Pureta: Gordana, upravo smo pričali o tome da svojim ljudima osiguravate redovitu plaću i sve što im pripada da bi se osjećali dobro i motivirano. U tom kontekstu vjerujem da mnogi još i danas misle da je poslovanje kod privatnika nesigurno glede plaća i zaposlenja. Vi uvijek uspijevate omogućavati s jednakom sigurnošću svojim zaposlenicima otkad poslujete dok stavljate naglasak na upravljanje talentima.

Gordana Kolarić: Da, ljudi koji rade moraju dobiti plaću. Oni zato i rade! Imaju obitelji, moraju platiti svoje račune. Naša odgovornost kao poslodavaca je da to osiguramo svojim zaposlenicima, upravljanje talentima ne može započeti bez toga.

Sigurnost se mora osigurati

Tanja Pureta: Da li danas ljudi koje biste Vi zaposlili, stručnjake u računovodstvu, knjigovodstvu itd., imaju veću tendenciju da rade u javnoj upravi i javnim, većim poduzećima nego kod malih privatnika? Imate li poteškoća zaposliti prave, kvalitetne ljude?

Gordana Kolarić: Mislim da je to jako individualno što se tiče zaposlenika. Netko tko želi raditi u državnoj upravi vjerojatno ne bi želio raditi kod nekoga tko ima sasvim drugačije uspostavljene odnose prema radu, obvezama, prema tome da on doprinosi onome što dobije kao plaću. To je uzročno posljedična veza. Ako ne radimo, nećemo dobiti plaću. Svi koji rade za nekog tko mora zarađivati za život, poput malih privatnih poduzetnika poput nas, trebaju biti svjesni toga. Oni moraju to željeti. Ja ne mogu zaposliti 10 ljudi ako ih ne mogu platiti. Zapošljavam onoliko ljudi koliko mogu, koliko posla imamo i koliko ih mogu platiti. Kada se posao proširi i dođe do pomaka, onda mogu zaposliti novu osobu koja mora biti sigurna da će svaki mjesec dobiti svoju plaću. Ne možete se ponašati na način „Pa dobro ovaj mjesec bude, drugi mjesec ne bude, bit će pola plaće.“ To nije nikakav odnos prema poslu. U krajnjoj liniji, to nije ni poštovanje ljudi koji rade, upravljanje talentima ne postoji bez osnovnih stvari. Smatram da oni imaju punu sigurnost kod mene.

Umijeće prilagodbe

Tanja Pureta: Super! Dakle, Vaši zaposlenici mogu biti sigurni da imaju punu sigurnost kod vas. S druge strane, koliko su oni spremni kada dolaze kod vas na zahtjeve koje postavljate pred njih? Koliko su im jasna ta očekivanja? Što vi očekujete od njih? Ili dolazi do određene prilagodbe tijekom vremena nakon zapošljavanja, obavljate li upravljanje talentima kroz poravnavanje tih očekivanja?

Gordana Kolarić: Prvo, nitko ne zna na što dolazi bilo gdje da dolazite. Što god da vam netko kaže, ne znači da je to ono što vi očekujete. Dakle, moje viđenje nečega ne mora biti isto kao i viđenje nekoga tko dolazi kao zaposlenik. Zatim, nitko od mojih zaposlenika nije bio osposobljen da sjedne i radi. Knjigovodstvo je toliko širok spektar poslova i znanja koje morate imati. Klijent je priča za sebe - svaki od njih ima svoj posebni pristup. Svakog treba posebno proučiti i baviti se njihovim poslom da bi mi mogli dobro odraditi naš posao. Ja nemam prevelika očekivanja od nekog kad dođe niti plan za upravljanje talentima. Meni vam je najvažnije da taj netko želi naučiti. Jer ima ga tko naučiti, samo da on to želi. Iz mog dugogodišnjeg iskustva, mislim da je to jedini način.

Kako izabrati najboljeg radnika

Tanja Pureta: U tom kontekstu, postoje dvije vrste znanja. Jedno su stručna znanja, računovodstvo financija i slično. S druge strane su meke vještine, komunikacija i unutar tima i naročito s korisnikom. Od koliko se ljudi u vašem servisu očekuje da su i psiholozi, a od koliko se očekuju samo stručna znanja? Koliko su se vaši ljudi spremni razvijati, ne samo na razini stručnih znanja, nego i na razini mekih vještina uz vaše upravljanje talentima?

Gordana Kolarić: Mi ne možemo biti izvan kontakta s ljudima, s našim klijentima i s njihovim zaposlenicima. Sve je između ljudi. Ne možemo imati u našem timu ljude koji ne komuniciraju s našim klijentima ili međusobno unutar firme. To se podrazumijeva. Kada biram nekoga tko će raditi kod mene, već unaprijed odaberem osobu za koju procijenim da je sposobna komunicirati s ljudima. Ne mogu to postaviti kao zahtjev ili pitanje poput “Da li ste Vi pristojni? Da li imate neke probleme s ljudima?”, niti to mogu podučiti kroz upravljanje talentima. Svatko ima drugačiji način komunikacije i svatko treba biti individua kakva je te se to mora uzeti u obzir pri upravljanju talentima. Neki pričaju više, neki pričaju manje, ali ja imam povratne informacije od svojih klijenata koje su uvijek bile samo pozitivne.

Tanja Pureta: Znači da dobro birate?

Gordana Kolarić: Ja vjerujem da biram dobro. To jednostavno osjetiš.

Procjena kroz intuiciju

Tanja Pureta: Na razgovorima za posao možda zaposlenici nisu ni svjesni da Vi gledate i komunikacijske vještine. To je zapravo jedan od razloga ili ključ po kojim uopće birate uspješne zaposlenike.

Gordana Kolarić: Da. Što bi bilo da stavim kao kriterij samo znanje izračuna? Ili ono što je do sad netko radio, kako je radio? Gdje god da je radio, radio je na drugačiji način. Sada se opet moraš prilagoditi našem načinu rada, a ja moram prilagoditi upravljanje talentima. Bitno je da želiš nešto naučiti i da se želiš uklopiti u sredinu. Tijekom razgovora vidiš kako netko razgovara, ponaša se i kakve ima stavove. Nikada ne testiram znanje iz računovodstva prilikom razgovora za posao jer ćemo kroz upravljanje talentima vremenom doći do toga. Postoji tu više elementa procjene, ali prepustim se svojoj prosudbi koja iz jedne riječi može puno toga saznati.

Povjerenje unutar tima

Tanja Pureta: Gordana, koliko danas, nakon toliko godina rada u privatnim vodama, Vaši klijenti i dalje traže da Vi osobno radite određene usluge? Mogu li bez problema prihvatiti da za njih određene usluge rade Vaši zaposlenici? Drugim riječima, koliko su spremni prepustiti se u ruke Vašeg zaposlenika i koliko ste Vi spremni prepustiti odgovornost zaposleniku za kompleksniju komunikaciju?

Gordana Kolarić: Najprije, svi naši klijenti žele moju uslugu. Moja usluga je savjetovanje koje je njima nužno da bi oni mogli raditi svoj posao. Knjigovodstvene usluge sadrže puno različitih poslova i moji zaposlenici ih obavljaju za svakog svog klijenta i skoro sve rade za njih. Meni je jako važno da kroz upravljanje talentima dođemo do toga da zaposlenici mogu voditi brigu i vidjeti treba li nešto drugačije napraviti, nedostaje li nešto. Oni komuniciraju i sa zaposlenicima koji su s druge strane.

Svi naši klijenti imaju operativne ljude koji međusobno komuniciraju. S njima imamo dnevne kontakte. Svaka velika firma bi sve to imala unutar svoje firme, a mi smo našim klijentima vanjski suradnici. Moj dio posla je nadogradnja, ono što nije obveza vođenja poslovnih knjiga. To je uglazbljivanje svega i pomaganje u donošenju odluka.

Upravljanje talentima kroz simbiozu u radu

Ja sudjelujem u projektima koje oni planiraju ranije s njihovim klijentima, u krajnjoj liniji kao mentor. Oni rade projekciju budućeg posla, zatim dođe porezni aspekt koji može biti ovakav i onakav. Malo ih onda to pomakne te razmišljaju na koji način će to napraviti, hoće li im se isplatiti, hoće li napraviti grešku ako to naprave na određeni način? Mi smo svi u simbiozi i ne možemo raditi taj posao odvojeno od naših klijenata.

Klijenti znaju da kod nas dobiju jednu cijelu brigu, znanje iz područja kojim se oni ne bave jer oni se bave svojim poslom. Mi smo ti koji se bavimo onim što njima treba i to sigurno znamo bolje od njih. Jednostavno se prepuste tome da netko drugi o tome više zna, sugerira ili kaže što je za njih bolje ili nije. Educirala sam zaposlenike kroz upravljanje talentima na način da što više posla preuzmu sami, da sami donosu odluku do nekog nivoa.

No, sve važne odluke donosim ja, rješavam sve što je problem. To je takva hijerarhija, ako je možemo nazvati u firmi od pet ljudi. Zna se tko donosi odluke i zna se čija je zadnja. Mi svi možemo raspravljati o nečemu, ali iz svega što smo razgovarali i saznali, netko donosi odluku.

Učenje nikada ne prestaje

Tanja Pureta: Gordana, koliko su Vaši klijenti spremni slušati Vaše savjete? Koliko traže savjete koji nadilaze Vaše mogućnosti ili ulaze u zonu gdje Vi ne možete nešto napraviti? Možete li ih vratiti u realne aspekte i koliko su Vam zahvalni zbog toga?

Gordana Kolarić: Uvjerena sam da su svi naši klijenti jako zahvalni što imaju nekoga tko može dati bilo kakav savjet, tko je uvijek tu za njih. Kroz moje dugogodišnje iskustvo, koje i naši klijenti imaju sa mnom te kroz naše poslove se pokazalo da je jako važno imati nekoga tko im daje savjet za ono što oni ne znaju. Mislim da to oni cijene i da im je to važan dio našeg zajedničkog posla.

Mi nismo svemogući. Ja svaki dan učim, proučavam svaki poslovni problem i bavim se njime, istražujem upravljanje talentima. To je sastavni dio posla. Ne možete nekome dati savjet ako vi ne nađete odgovor na to pitanje. Uvijek znam gdje možemo dobiti odgovor. Ako ja ne mogu dati odgovor, znam tko može. Dakle, uvijek nađemo odgovor na svako pitanje, nađemo rješenje za svaki problem, naravno, u zakonskim okvirima.

To su ozbiljni poslovni ljudi i poduzeća s kojima radimo 20 i više godina, koje ni žele imati problem i zato im je jako važno da im netko pomogne u onom dijelu u kojem oni nisu kompetentni. Kontinuirano ih pratimo, a oni žele dugoročno raditi. To su stručnjaci iz raznih područja, nije netko tko ne zna što radi.

Kultura poduzetništva se stalno mijenja

Tanja Pureta:  Možete li reći, nakon već 23 godine samostalnog rada, je li poslovna kultura poduzetnika u Hrvatskoj narasla u smislu da poduzetnici ozbiljnije prihvaćaju svoje dužnosti, da posluju regularno, da izvršavaju svoje obaveze? Koliko oni sami imaju znanja, koliko znaju što točno tražiti od vas, koliko smo se pomaknuli u pozitivnom pravcu?

Gordana Kolarić: Osobno doživljavam to kao pomak u području za poslovanje i upravljanje talentima, ali ne mogu isto reći na nivou cijelog našeg društva. Kao što sam rekla, ja uvijek biram s kim radim pa je to uvijek isti tip poduzetnika. Educirani, poslovno sposobni ljudi, puni entuzijazma, volje, znanja, koji pronalaze poslovne prilike, koji se međusobno spajaju s novim poduzetnicima. Radimo s dosta stranih kompanija koje osnuju poduzeće u Hrvatskoj. Oni su izuzetno ozbiljni i prije nego osnuju poduzeće dođu se savjetovati. Njima sve treba da bi oni mogli uopće raditi i tek onda donose odluke. Kada sam ja počinjala raditi u 90.-ima, nitko nije znao ništa o ničemu. Niko nije razmišljao o tome što će biti sutra, nego smo se svi krenuli baviti poslom. Ozbiljne firme uvijek jednako ozbiljno pristupaju poslu.

Izazovi u pronalasku radne snage

Tanja Pureta:  U današnje vrijeme vidimo da ima sve više iseljavanja. Problem nam je pronaći stručnu radnu snagu, između ostalog i informatičare. Kako vi rješavate pitanje informatičara, s obzirom na to da je vama informatika jako važna u poslovanju i općenito, pronalaženje kvalitetnih ljudi. Vidite li deficit u smislu negativnih demografskih trendova?

Gordana Kolarić: Imam veliku sreću da radim s jednom izvrsnom informatičkom firmom koja se zove IPT.  Oduvijek radimo s informatičarima koji su vezani uz nas, u smislu da imamo ured u istoj poslovnoj zgradi. Oni nas podržavaju tehnički, imamo sve moguće zaštite i održavanje sistema. Dakle, o tome ne razmišljam kao o nekom problemu zato što ja to imam riješeno. Naravno, mi ne bismo uopće mogli raditi svoj posao bez suradnje s informatičarima. Osim pomoću knjigovodstvenih programa koji su izvrsni stalno imamo potrebu za nadogradnjom. Stalno moramo imati licence za softvere, zaštite...

Zatim, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Fina od nas zahtijevaju da stalno ulažemo u informatičku strukturu i u informatičku edukaciju zaposlenika i poslovne treninge koji daju željene rezultate. Sve što radimo manje-više radimo preko interneta, s e-računima, e-porezna, e-Fina. Sve to moramo raditi na našim računalima, ali moramo naučiti kako se to radi. Uz to moramo imati dodatne veze. Imamo veze s našim klijentima. Možemo raditi kod naših klijenata i s naših računala možemo preuzimati njihove dokumente, a za to nam sve trebaju informatičari. Kao društvo smo postali ovisni o informatičarima. Sigurna sam da oni koji zapošljavaju informatičare imaju puno više problema nego mi koji imamo servis koji nama funkcionira.

Situacija zapošljavanja novih radnika

Tanja Pureta: Dakle, Vi ste outsourcing koji ima svoj outsourcing?

Gordana Kolarić: Da, jer mi ne možemo drugačije raditi. Imamo izvrsnu odvjetničku kuću s kojom surađujemo i radimo, to je društvo koje se bavi trgovinskim pravom. Mi zajedno radimo, imamo izvrsne ljude oko sebe, stručnjake, stručne firme. Mi njima pružamo naše usluge, a oni nama pružaju svoje usluge. To funkcionira.

Što se tiče zapošljavanja, u zadnje vrijeme nisam trebala zaposliti nekoga, ali planiram. Pitanje je što će biti na tržištu i što to znači za upravljanje talentima. Premda je i prije bio užasan problem naći adekvatnu osobu. No, ja sam sigurna da ću naći nekoga tko će željeti raditi baš kod nas.

Tanja Pureta:  Tako ćete poruku poslati i tako ćete skupiti ljude oko sebe od kojih svatko ima neku svoju ekspertizu. To vam dobro ide.

Gordana Kolarić: Sigurno! Mislim da će to doći samo od sebe kad bude došao taj trenutak. Ne mogu reći da sam se u zadnje vrijeme bavila zapošljavanjem. Ne odgovara mi da dam oglas na koji će mi se javiti ne znam koliko ljudi. Više volim suženi izbor i baviti se sa svakim ponaosob i ozbiljno razgovarati s kandidatima. Također, mi ne radimo testiranja jer smo mala firma.

Što nam donosi budućnost?

Tanja Pureta:  Pitanje za kraj, gdje vidite budućnost vašeg poslovanja, kako će se razvijati, koji su trendovi i kako ćete se vi prilagoditi? Koje savjete možete dati ljudima koji se bave područjem za upravljanje talentima i sličnim poslovanjem za uspješnije poslovanje?

Gordana Kolarić: Mi se svaki dan prilagođavamo novim trendovima, novim klijentima, novim okolnostima u kojima trebamo raditi. Stalno učimo i stalno se razvijamo za bolje upravljanje talentima, što je izvrsno. Mislim da bi to trebalo biti jako važno nekome tko radi kod mene ili tko će raditi kod mene. To je potreba da se razvija i da ima mogućnost razvijanja s obzirom na zahtjeve koje se postavljaju pred računovođe, standardi za izvješćivanje.

Od kad smo u EU, imamo puno novih zakona i propisa koji su vezani za cijelo područje EU. To je jedan veliki spektar novih znanja, veliki spektar mogućnosti i mislim da samo oni koji se prilagode i mogu nova znanja i nove postupke implementirati u svom poslovanju, mogu opstati. Ne možemo ostati na mjestu, nismo nikad ni bili na jednom mjestu, a sada je to još malo ubrzano. Takvo određenje je oduvijek bilo - mi radimo za našeg klijenta, posvećujemo se njegovim specifičnim potrebama, uvijek smo tu za njega. To nikada nije bio masovan posao kojeg odrađuje jedan tim za 100 klijenata. Ne, mi se posvećujemo našem klijentu i vjerujem da to oni moraju prepoznati u nama. Dakle, svaki naš novi klijent mora reći, to je baš nešto za mene. Mi trebamo nekog takvoga i mi smo tu.

Tanja Pureta:  Posvećenost, fleksibilnost, brzo, sposobnosti, želja za stalnim učenjem, upravljanje talentima to su ključevi uspjeha. Ja vjerujem, Gordana, da su mnogi dobili i dobre ideje i dobru inspiraciju za svoje poslovanje. Hvala lijepa što ste mi bili gošća u emisiji Psihologija uspjeha. Dragi slušatelji doviđenja i čujemo se drugom prilikom.