Biti ću sretan kada… - nastavak nadopunite sami. Koliko god to ponekad klišej i kontroverzno zvučalo, biti zadovoljan i osjećati se sretno stvar je odluke i vlastitog izbora.
Odgađate li i vi osjećaj sreće postavljajući pred sebe zadatke koje morate uspješno završiti prije nego si dopustite taj osjećaj? Proizlazi li ona stvarno iz uspješno odrađenih zadataka i ostvarenih ciljeva? Ili se ipak krije na nekom drugom, toliko očitom, a nama tako skrivenom mjestu. Svima nama nameće se jedno tako jednostavno, a opet tako teško pitanje: što je zapravo za vas sreća? Što vi činite da biste bili sretni i da bi se taj osjećaj u vama zadržao? Odgovori su uvijek individualni. Nešto što usrećuje vas ne mora činiti sretnim nekog drugoga, čak i ako percipirate da vam je ta osoba slična. Sreća je stvar nas samih, naših želja i ciljeva, naših interesa. Čak i ako ste neshvaćeni, sreću zbog onoga što vas čini sretnim vam ne mogu oduzeti!
Je li moguće kroz upravljanje emocijama postići sreću? Ako ovladamo strategijama koje nam olakšavaju upravljanje emocijama, možemo li onda i upravljati svojom srećom? Odgovori na ova pitanja nisu uvijek tako očigledni i jednoznačni. Teoretski, sreća je jedna od šest osnovnih emocija koje su karakteristične svim ljudima. Dakle, ako se prisjetimo srednjoškolskog gradiva logike, ona nam nalaže da ako je moguće upravljanje emocijama, moguće je upravljanje srećom. No, ljudi nisu „podešeni“ na tako jednostavan način i nemoguće ih je svesti samo na čisti logički zaključak. Puno je emocionalnih, mentalnih i okolinskih prepreka na našem putu da postignemo adekvatno upravljanje emocijama i sreću. Sreća je subjektivan pojam, koliko je nekome svakodnevna, a nekome neuhvatljiva i daleka.
Sreća ovisi o pojedincu
Nedavno sam imala priliku razgovarati s uspješnom poslovnom ženom koja desetak godina vodi svoje poduzeće i pritom postiže odlične rezultate. Priznata je u poslovnim krugovima, često je sudionica važnih događanja te inicijator inovativnih projekata. Poželjna je suradnica i klijentica, ali i cijenjena menadžerica koju djelatnici predano slijede u ostvarivanju zajedničke vizije. U privatnom životu je već dugi niz godina sretno udana. Ima djecu koja upravo prolaze kroz uobičajeni tinejdžerski bunt i potragu za identitetom, ali s njima ima jako dobar odnos. Slušajući ju, promislila sam kako preda mnom stoji zadovoljna žena koja nekome nešto znači, zna što želi, postiže to i uživa u životu. Oduševljena njezinom pričom naglas sam prokomentirala kako je prava sretnica koja je svoju sreću itekako zaslužila upornošću i radom.
Na spomen riječi „sreća“, nestao je izraz ženske snage koji se do tog trenutka ocrtavao kroz njezine crte lica. Taj izraz odjednom se pretvorio u izraz grča, strepnje i nemira. Odgovorila mi je da će stvarno biti sretna tek kad bude u potpunosti financijski neovisna, slobodna od svih kredita. Također, bit će potpuno sretna kad joj djeca završe fakultet i postanu samostalni. Te riječi i slika njezinog zabrinutog lica dugo su mi ostali u sjećanju. Ono što se meni činilo kao sreća, njoj nije. Unatoč naizgled ostvarenim svim životnim ciljevima, nije bila sretna. I dalje je čekala sreću. Pitanje koje mi se neprestano vrtjelo u mislima bilo je: dokad? Koliko još ciljeva „Bit ću sretna kada…“ trebamo ostvariti kako bismo napokon krenuli uživati u svom životu – ovdje i sada?
Odgađamo li sami svoju sreću?
Koliko često životni scenariji ljudi sliče sljedećim – još samo da kupim veći stan i moći ću odahnuti? Još samo da napišem magistarski rad i stvarno ću uživati? Još samo da završim ovaj projekt i počet ću se baviti onim što volim? Još samo da otplatim taj kredit i slobodno ću disati? Još samo da me promoviraju na mjesto voditelja odjela i počet ću se više brinuti o sebi? Još samo da djeca malo narastu i vratit ću se svom najdražem hobiju, još samo da… i bit ću sretan. Nažalost, jedan od najvećih životnih paradoksa nas pogodi kao bumerang u onom trenutku kad to najmanje očekujemo. Drugim riječima, ostvarenje onog što smo toliko dugo željeli prođe pored nas gotovo nezapaženo. Čak je ponekad i praćeno osjećajem iscrpljenosti i praznine. Osjetimo sve osim sreće i ispunjenosti koju smo toliko dugo željeli. Kako nam se to dogodi?
Činjenica je da danas više ne znamo tražiti sreću u malim stvarima. Stalno težimo nečem većem, značajnijem i pritom zanemarujemo sve vrijedne sitnice koje s vremenom prolaze kraj nas. Previše pažnje posvećujemo izvanjskom mišljenju i ljudima koje preamalo poznajemo. Zanemarujemo sve ono što bi nas možda i učinilo sretnim kada bismo na to obratili pažnju. Sreća nas možda tek okrzne dok mi gledamo kako ćemo doći do nekog postignuća, priznanja ili kraja nekog lošeg perioda. Tako na neki način cijeloga života odgađate svoju sreću! Sigurno vam se čitajući ovo nameće pitanje: kako onda da upravljam tom srećom i češće ju doživim? Upravljanje srećom, tj. upravljanje emocijama općenito nije uvijek tako lako i zahtijeva ulaganje truda iako je rok trajanja emocija vrlo kratak.
Živjeti ovdje i sada
Kako biste postigli upravljanje emocijama, pa time i upravljanje srećom, važno je da naučite kako živjeti u trenutku. Ruski književnik Tolstoj rekao je: „Ono što je prošlo više ne postoji, ono što će biti još nije došlo. Pa što onda postoji? Samo ona točka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj točki je sav naš život.“ Kada razmislite o ovim riječima, u njih je zapravo utkana sva filozofija upravljanja emocijama pa postaje nevažno je li netko smislio da je siječanj najdepresivniji mjesec u godini. Nije vrijedno tražiti sreću u prošlosti, baš zbog toga jer je to vrijeme gotovo. Isto tako, besmisleno je čekati na sreću u budućnosti jer je budućnost sama po sebi neizvjesna. Kada sagledate život na ovaj način, shvatit ćete da jedino sigurno je vrijeme koje imate sada. Pa ipak ne znamo živjeti samo za sadašnji trenutak, već čekamo sreću iza nekih daljih ciljeva. Da bismo prestali odgađati svoju sreću, moramo živjeti ovdje i sada!
Nije pogrešno biti ambiciozan, imati velike ciljeve, težiti postignućima i ostvarivati svoje želje. Dapače! Sve je to karakteristika ljudi koji imaju postavljenje životne ciljeve, znaju što hoće i kako do toga doći. No, važno je da na tom putu, u svim sferama života, ne zapostavite vašu svakodnevnu sreću. Razumljivo je da je danas većina društva pesimistična i ne razmišlja o sreći jer smo okruženi negativom sa svih strana. Baš zbog toga, trebate se okrenuti nekim zapostavljenim svakodnevnim vrijednostima, sitnicama koje se događaju sada i ovdje. U suprotnom ćete propustiti sreću pored sebe, dok planirate kako ćete biti sretni u budućnosti.
Naučeni smo da sreću moramo nečim zaslužiti
Nije šokantno što ne znamo kako i kada biti sretni. Mnogi od nas su odrasli uz uvjerenje da nagrada dolazi samo nakon što napravimo nešto dobro. Pohvala učitelja i petica u dnevniku slijede onda kada su svi zadaci točno riješeni. Tek nakon što pobijedimo u utrci, zaslužili smo medalju. Izvrsno odrađen projekt dovodi do promaknuća. Zagrebete li u svako područje života, uočit ćete isti obrazac: postavljanje cilja – konačni dolazak do cilja – zaslužena sreća. Ta sreća dođe kao nagrada za „dobro obavljen posao“. Odmalena nam se nameće taj spomenuti obrazac, prema kojem je uspjeh u nekom području ključan za sreću. Dakle, cijelog života nas zapravo uče – smiješ biti sretan tek kad riješiš sve probleme i postigneš sve što hoćeš.
S vremenom, ljudi internaliziraju taj obrazac. Nesvjesno i sami vrlo brzo usvojimo pravilo da imamo pravo nagraditi se osjećajem sreće samo ako dođemo do cilja. Stoga smatramo da sreću i ne zaslužujemo ako prethodno nismo sve „očistili“. Nije ni čudo što je pitanje „Kako uspješno postaviti i ostvariti ciljeve?“ postalo jedna od najzastupljenijih tema menadžerske literature. Ipak, i uz sve teorije i tehnike ostvarivanja ciljeva, svjedoci smo pojave da su ljudi sve manje zadovoljni. Ne postižemo upravljanje emocijama, konkretno srećom, već ta sreća koja dolazi kao nagrada upravlja nama. I dalje provodimo svoje dane jureći za novim uspjesima koji će nam donijeti sreću. I dalje zaboravljamo da jedino što zapravo imamo je – ono što živimo sada i ovdje. I dalje ne znamo kako ostvariti upravljanje emocijama, odnosno upravljanje vlastitom srećom.
Ono što vježbamo to i postajemo
Većinu onoga što nam može pomoći postići upravljanje emocijama moguće je uvježbati. Da bi ostvarili to dugoočekivano upravljanje emocijama, u ovom slučaju srećom, važno je da naučite i koristite sljedeće strategije. Primjerice, bitno je uvježbati načine postavljanja ciljeva. Kako ih oblikovati, vrednovati, kada se nagraditi za „prijeđenu etapu“ na putu do cilja i slično. Nadalje, za vašu dobrobit ključno je da shvatite na koji način živjeti sada i ovdje. U skladu s tim, naučit ćete kako energiju i osjećaj ispunjenosti sadašnjeg trenutka iskoristiti kao gorivo za postizanje željenog. Na prvi pogled možda nije jednostavno slijediti sve to. Međutim, kada savjete za učinkovitije upravljanje emocijama počnete primjenjivati u praksi, vidjet ćete pozitivne ishode - sreću i zadovoljstvo.
Također, važno je naglasiti da sreća ne postoji izvan nas, iako ju često tamo tražimo. Nismo skloni pokušavanju da ju pronađemo u sebi samima ili da ju sami pokušamo stvoriti. Pretvaramo ju u posljedicu ostvarenih ciljeva umjesto da bude uzrok i trajan izvor energije za ostvarenje svega što poželimo. Osim toga, gotovo nemoguće je očekivati da ćemo odjednom osjetiti ispunjenost i zadovoljstvo. Posebice ako smo sve prethodne dane proveli u strepnji i brizi hoćemo li nešto uspješno završiti. Kada postignete neko željeno ili vanjsko priznanje, to vas učini sretnim. No, takve situacije vas samo trenutno usreće i ta se sreća teško zadržava, ako ne živite unutarnju životnu radost svakodnevno. Da biste živjeli na takav način, za vas je važno upravljanje emocijama. Time ostvarujete mogućnost da uspostavite kontrolu nad onim što vas svakodnevno čini sretnima.
Kako upravljanje emocijama može poboljšati život i dovesti do sreće
Upravljanje emocijama nije tako lak čin i nije moguće uvijek učiniti da budemo sretni onoliko koliko bismo to htjeli. Ali važno je pokušavati i ulagati trud, prvenstveno zbog vlastite dobrobiti. Znat ćete da nastojite sreću učiniti nečim uobičajenim, a ne da ostane samo rijetka pojava koja dolazi nakon „nečeg velikog“. Već ste napravili napredak samim time što ste si osvijestili da ju trebate pronaći u malim stvarima. Zaslužujete biti sretni u privatnom, poslovnom, društvenom i bilo kojem drugom području. Stoga, nemojte si svjesno tu sreću uskraćivati misleći da niste dovoljno korisnoga učinili kako biste ju dobili. Nemojte misliti da se sreća događa u nekom drugom vremenu, negdje drugdje i nekom drugom. Radije pomislite kako možda ona trenutno čeka baš vas! Možda ju tad pronađete u nečemu što do sada uopće niste razmatrali kao potencijalni izvor sreće.
Svakodnevna sreća i zadovoljstvo su ono što nam pomaže i omogućuje da uistinu stvorimo i napravimo nešto izvrsno i uspješno. Ti osjećaji bi nas trebali češće pratiti dok kročimo putem ka postizanju naših ciljeva. Koliko god to ponekad kontroverzno zvučalo, biti zadovoljan i osjećati se sretno stvar je odluke i vlastitog izbora. To ne znači biti neodgovoran, ne postavljati ciljeve i ne truditi se postići ih. To znači osloboditi svoju životnu energiju i radost, nagrađivati se iz dana u dan. S tim snagama koje stječete, trebate hrabro kročiti u osvajanje svojih planinskih vrhova. Pogledajte oko sebe i primijetite da na putu koji ste si zacrtali možete uživati u poljskom cvijeću prekrasnih žarkih boja. Možete čuti zvonki pjev ptica i potok koji žubori, osjetiti toplinu sunca na obrazima. Tek kada naučite opažati ljepotu uobičajenih pojava, moći ćete uživati kad dođete na svoj vrh! Zapamtite, na svom putu svatko je kovač svoje sreće!
