Život nosi brojne izazove, ali i brojne načine da ih prebrodimo hrabro i dostojanstveno.
Nedjelju započinjem odlazeći na Internet u potrazi za novim informacijama o svijetu, ljudima i događanjima. Otvaram naslovnicu Facebooka i ugledam izrazito posjećen, komentiran i „lajkan“ status meni nepoznate osobe. Ostajem razjapljenih usta i zabezeknuta.
Ispred sebe vidim otvoreno pismo posvećeno prijateljima i poznanicima (a samim time i njihovim prijateljima i poznanicima), ali i osobi koja je, zajedno s kreatorom statusa, upravo donijela važnu životnu odluku, koja je teška i bolna - odluku o razvodu. Jedan vrlo intiman čin, koji uključuje dvoje ljudi, „stavljen je na sva zvona“ i, ma koliko pozitivno bio izrečen i formuliran, jako otvoreno i na osoban način priča o situaciji koja se dogodila.
Iako na prvi pogled zvuči dosta ekstremno, takvo što, nažalost, nije ništa novo, već je svakodnevan dio raznih tiskovina, Facebooka, portala, blogova te općenito života.
(Na)opak sustav vrijednosti
Otkrivanje vlastite intime, svima i u svakoj prilici, nije samo postalo uobičajeno, već se često percipira i hrabrim. Dapače, reakcije drugih često potiču i pozdravljaju takvo ponašanje. Tako je npr. gore spomenuti status, u trenutku nastanka ovog teksta, imao preko 50 „lajkova“ i 40 komentara, od kojih su svi, izuzev jednog, pozitivnog i podržavajućeg tona. Iako u takvim objavama ljudi izražavaju svoje emocije, može se zaključiti kako njima upravljanje emocijama nije na zavidnoj razini usprkos činjenici da emocije imaju rok trajanja.
Osim što izlažemo sebe, više, nažalost, uopće ne pokušavamo skriti imena drugih uključenih. Čak i ako ih ne spominjemo, kroz kontekst se lako može zaključiti tko je još dio priče i tko je osoba čiju intimu na taj način također otkrivamo – bilo da je riječ o klijentu, prijatelju, zaposleniku, suprugu, svekrvi, roditeljima, djeci... A takva otvorenost se često doživljava i forom. Dijeljenje sa stotinama i tisućama ljudi kako imam tešku majku ili klijenta, izazvat će lavine smijeha i podrške.
Jesmo li svjesni kakav svijet time stvaramo??? Bilo da smo u ulozi izvođača ili publike (na kraju krajeva, izvođač je tu samo zato jer ima svoju publiku).
Razmislite zašto
Koliko god u određenom trenutku osjećali potrebu za dijeljenjem svoje intime sa cijelim svijetom, važno je, prije nego to učinimo, razmisliti što time zapravo radimo i dobivamo.
Za početak, jesmo li svjesni kakav dojam ostavljamo pričajući svima, vrlo otvoreno i smiono, o svojim intimnim iskustvima? Hoćemo li uistinu biti doživljeni kao netko tko nekome nešto znači, tko je hrabar ili kao netko tko svoje probleme rješava na pogrešnom mjestu i pogrešnim načinom? Također, ako nam je bitno dobiti tuđu podršku i razumijevanje, je li neselektivno otkrivanje svojih (a često i tuđih) najdubljih osjećaja i misli svima pravo rješenje? Ne zaboravimo da nas većina ljudi koja će to čuti ili pročitati zapravo uopće ne poznaje. Razmislite o tome čija vam podrška treba, tko su oni koji vas uistinu poznaju i koji će znati na pravi način biti tu za vas - i njima se obratite. Sjetite se gdje u vašem životu caruje sreća. Ponekad nas bijes, gnjev ili tuga i potištenost obuzmu u takvim situacijama te poželimo bez razmišljanja podijeliti svoja iskustva s drugima. No, ako je upravljanje emocijama vještina kojom baratamo, u takvim ćemo situacijama zastati, dobro razmisliti i odlučiti postoji li ipak bolja opcija.
Čuvanje dostojanstva
Sljedeće, i još važnije - čuvajmo vlastito dostojanstvo! Čuvanje vlastite privatnosti za sebe i naše najbliže govori o tome kako nam ide upravljanje emocijama, koliko cijenimo sami sebe, svoje emocije, iskustva i misli, umjesto da ih, na neki način, prostituiramo, i time zapravo – tražimo pažnju. Da, dijeljenje svog iskustva s drugima može biti hvalevrijedan čin, u svrhu zbližavanja, otvorene komunikacije, međusobnog podržavanja i učenja – no i to treba imati svoju mjeru i, prije svega, jasnu svrhu.
Čuvajmo i druge - pogotovo ljude s kojima smo povezani, koji su bili ili jesu važan dio našeg života. Upitajmo se kako se oni osjećaju kad vide da o „našim“ zajedničkim i intimnim stvarima zna, čita i sluša ogroman broj ljudi. Kako se osjeća prijateljica koju smo prozvali pred cijelim društvom? Kako se osjeća klijent kojeg smo „ocrnili“ na sva zvona? Kako se osjećaju oni koji u našim Facebook statusima čitaju poruke između redaka, umjesto da otvoreno porazgovaramo s njima o tome, licem u lice? Kako se osjeća upravo bivša supruga o čijoj intimi i teškoj životnoj situaciji čita stotine ljudi, vjerojatno bez da je ona to htjela? Kako se osjeća djevojka koju je dečko zaprosio ispred tisuće ljudi, a da prije toga nikad nisu niti spomenuli brak (i možda se ni ne osjeća spremnom na to)?
Koliko god potreba da pokažemo ljutnju i povrijeđenost ili jednostavno dobijemo pažnju, bila snažna, je li ona, kao kratkotrajni „emocionalni šut“, važnija od dugoročnog građenja dobrih odnosa? Pritom ne zaboravimo – koliko god možda pričali o drugima, uvijek zapravo pričamo ni o kome drugom nego o – sebi.
Zašto objavljujemo na društvenim mrežama?
Jeste li se ikada zapravo zapitali zašto objavljujemo na društvenim mrežama? Ili, zašto ikakvu objavu “lajkamo”? Zašto uopće imamo društvene mreže? U redu, odgovor na zadnje pitanje je poprilično jednostavan. Želimo ostati povezani s ljudima, želimo znati što im se događa u životu (ali i to može biti s dobrom i s lošom namjerom) te nam društvene mreže olakšavaju da ostanemo u kontaktu s nama dragim i bliskim ljudima. Ali zašto objavljujemo slike i statuse, koja je poanta takvih činova?
Neki od razloga su kako bismo informirali druge o obavijestima, događajima ili kako bismo ih podsjetili ili potaknuli na davanje podrške važnim društvenim fenomenima. Drugi vole dijeliti zabavan sadržaj koji će nasmijati ili raznježiti publiku.
No, jedan od važnih razloga je kako bismo definirali sami sebe drugima, odnosno svakom našom objavom mi pokušavamo utjecati na sliku koju drugi imaju o nama. Svatko nastoji kreirati osobni „brend”, dijeliti slike koje će biti odraz našeg identiteta, interesa i društvenog statusa. Štoviše, većina ljudi dijeli objave kako bi drugima naznačili tko su i do čega im je stalo, a manje kako bi s njima ostali povezani. I to je ono što moramo imati na umu - ljudi traže način da se izraze i definiraju svoj identitet u očima drugoga. Ili, u gornjem primjeru, ljudi objavljuju kako bi iskazali svoju stranu priče, ponekad na štetu druge osobe. Traže validaciju, a naročito u teškim trenucima, kada je važnije uspješno upravljanje emocijama, nego dobivanje lajkova mnogih osoba.
Upravljanje emocijama na zdrav način
Kada se suočavamo sa teškim životnim situacijama, baš kao što su rastava ili prekid, smrt voljene osobe, otkaz ili promjena radnog mjesta, dolazi do neugodnih emocija. Vrijeme prije, za vrijeme i nakon te situacije iziskuje mnogo privikavanja i uzrokuje stres i nelagodu. Ne moramo niti spominjati da sjećanja na takva razdoblja nisu nimalo ugodna, a neki čak izbjegavaju bilo kakve znakove koji bi ih podsjetili na teške situacije.
Također, važno je znati identificirati svoje emocije, odnosno pravilno ih imenovati i pripisati im pravilne uzroke. Prepoznavanje okidača koji dovode do neugodnih emocija kako bismo ih mogli spriječiti važna je stavka koja nam omogućuje uspješno upravljanje emocijama.
Važno je naglasiti da su sve emocije normalne i ne smijemo od njih bježati - one postoje i javljaju se s razlogom. Upravljanje emocijama počinje baš onda kada shvatite da su i ugodne i neugodne emocije potrebne i važne. Nije dobro neugodne emocije izbjegavati, već je korisno dopustiti si da ih osjećamo, čak i da nas prožimaju tugom, ako je to potrebno. Sasvim je normalno prolaziti kroz periode tugovanja, žalovanja ili bijesa prilikom suočavanja s teškim situacijama. Nemojte od njih bježati, dajte si vremena – emocije se trebaju slegnuti kako bi preboljeli gubitak. Možda vas zabrinjava koliko već dugo prolazite kroz, npr. periode tugovanja, ili smatrate da se ne možete suočiti s tom situacijom. Nemojte se bojati potražiti pomoć ili podršku - bilo od prijatelja, obitelji ili stručnjaka. Upravljanje emocijama važna je vještina koju treba njegovati i vježbati, a stručna će vam osoba u tome pomoći. Ne zaboravite da je vaše emocionalno blagostanje jednako važno kao i vaše fizičko zdravlje i da kroz teške životne periode ne morate prolaziti sami.
Što učiniti u teškim trenucima?
U takvim trenucima važno je osloniti se na svoje bližnje - obratiti se nekome kome vjerujemo, tko će nas podržati, ali i ukazati na naše greške. Nekome tko će nas izvesti na pravi put i ne dopuštati nam da se povlačimo i zatvorimo u sobu ili kuću. Okružite se takvim osobama, ne samo zbog teških situacija, već zato što takve osobe čine život vrijednim življenja, uljepšavaju i lijepe i ružne trenutke te obogaćuju vaš život.
U teškim trenucima važno je osloniti se na svoje snage i vrline. Identificirajte što je to na što se ponosni, koje su vam karakteristike pomogle da s prijašnjima nedaćama izađete na kraj. Što je ono, da izgubite sve materijalno, sve uspjehe i sve bližnje, nešto unutar vas, svojstveno baš vama što vas može izdignuti iznad svake situacije?
Pisanje mnogim ljudima pomaže da organiziraju svoje misli i izraze što ih tišti ili pak veseli te je jedna od tehnika koja se koriste za upravljanje emocijama. Stoga uopće ne čudi što ljudi toliko dijele svoj život na društvenim mrežama! Drugi im mogu dati savjete, podršku ili podijeliti s njima svoje iskustvo. Ipak, razmislite još jednom prije objavljivanja treba li uistinu svatko čitati vaše misli i životne događaje. Umjesto dijeljenja na društvenim mrežama, možete početi pisati dnevnik ili zabilješke koje će ostati privatne. Čuvajte svoju i tuđu privatnost!
I za kraj, koliko vrijedi trenutak slave...
Je li „trenutak slave“ i tuđe svekolike pažnje vrijedan očuvanja vlastitog i tuđeg dostojanstva? Može li se to na bilo koji način nazvati hrabrim, ili je zapravo – vrlo nepromišljeno i kukavičko ponašanje? I jesam li ja netko tko podržava druge u tome? Takvi činovi, između ostalog, sugeriraju kako upravljanje emocijama toj osobi nije jača strana.
Život nosi brojne izazove, ali i brojne načine da ih prebrodimo hrabro i dostojanstveno. U temeljima svih tih načina čvrsto stoje povjerenje i poštovanje. I zato čuvajmo sebe i svoje voljene i kad je najteže, pa čak i onda kad to najmanje zaslužujemo - jer to tada najviše trebamo. Na taj način i sebi i drugima dajemo priliku za novi hrabri početak (ili još bolji nastavak), a takvo džentlmensko i viteško ponašanje život uvijek obilato nagrađuje.
