Iskrenost traži odgovarajuće mjesto, vrijeme i pristup

Naime, emocije općenito mogu biti ugodne i neugodne. Ugodne emocije primjerice obuhvaćaju sreću, entuzijazam, mirnoću, zadovoljstvo, udobnost, opuštenost, itd. S druge strane, neugodne emocije su povezane s dosadom, anksioznošću, stresom, nezadovoljstvom, frustracijom, zabrinutošću, umorom, tugom itd. Što se tiče pak doživljavanja emocija na radnom mjestu, postoji široka lepeza emocija koje zaposlenici osjećaju. Ipak među njima ističu entuzijazam, udobnost i zadovoljstvo kao tri ugodne, a stres, frustraciju i anksioznost kao najčešće tri neugodne emocije.

Mnogo toga doprinosi doživljaju neugodnih ili ugodnih emocija na poslu, od individualnih čimbenika, menadžera pa sve do organizacijske klime. Ipak većinom čujemo priče ljudi koji doživljavaju neugodne emocije na radnom mjestu. Stoga, pitanje je postoji li prikladan način za izražavanje tih emocija na radnom mjestu? Možete li dobro savladano upravljanje emocijama iskoristiti kao obranu kada situacija na poslu ne ide kako treba.

(Ne)upravljanje emocijama

Kako bi razumjeli promjene koje se oko vas događaju i upravljanje emocijama u kontekstu radnog mjesta, poslužit ćemo se jednom pričom, odnosno jednim primjerom.

U sobi za sastanke vladala je napeta atmosfera. Direktor je upravo vodio pregovore za dobivanje velikog posla, ključnog za spas poduzeća u ovim izazovnim vremenima. Bio je optimist, siguran i spreman te je bio usmjeren na pobjedu, premda su potencijalni klijenti bili vrlo zahtjevni pregovarači. Situacija se upravo približavala svome vrhuncu, kada u sobu naglo bane tehnički direktor. Pozvao je direktora na trenutak van i to hladnim i ozbiljnim glasom. Direktor se skamenio – znao je da se nešto ozbiljno dogodilo kada ga je kolega imao potrebu prekinuti u ovako važnom trenutku. Izašao je van u napetom iščekivanju vjerojatno loših vijesti koje zahtijevaju neku njegovu hitnu odluku.

Međutim, ono što je uslijedilo nadišlo je i njegova najcrnja predviđanja. „Dajem neopozivu ostavku“ hladno i odlučno je izjavio tehnički direktor. „Jutros si mi lagao u lice, kada si rekao da još nismo dobili odluku iz Ministarstva. Međutim ona je još od jučer popodne na tvome stolu, otvorena i sasvim sigurno pročitana. Potpuno si me razočarao. Pitam se znam li uopće tko si. Koliko si mi puta lagao? Što si mi još radio iza leđa?“ Direktor je gotovo prestao disati. Uopće nije znao što odgovoriti te kako koristiti svoje misli i emocije koje su ga prožimale.

Direktorova odluka o prešućivanju istine

Istina je da je jučer stiglo rješenje iz Ministarstva. No ono je u sebi sadržavalo neke nepovoljne ocjene projekta za koji je bio odgovoran tehnički direktor. Budući da dobro poznaje kolegu, znao je da ako ne smisli dobar način kako će mu priopćiti odluku, upoznavanje s rješenjem će u njega izazvati veliki stres. U konačnici to bi ga vjerojatno navelo na neke štetne i nepotrebne poteze. Samim time bi samo dodatno pogoršao situaciju jer mu je jako stalo do tog projekta. Situacija je bila rješiva, ali je zahtijevala da tehnički direktor preispita i po mogućnosti ublaži neke svoje stavove. Direktor je i poslijepodnevno vrijeme predviđeno za odmor radio pa se nije stigao odmoriti i osmisliti način priopćavanja prije današnjeg važnog sastanka. Stoga je, u trenutku upita kolege o pismu, slagao. Odnosno odlučio je da pametnije slagati da rješenje nije došlo, nego se upustiti u tom trenutku u unaprijed izgubljenu bitku.

Nagli izljev emocija donosi iscrpljenost i odnosi poslovnu priliku

Direktor se počeo nemušto ispričavati te tražiti da razgovaraju u miru nakon sastanka. No njegov kolega je postajao sve bjesniji i sipao sve veće uvrede. U tom trenu direktor je osjetio kako sva energija izlazi iz njega. Postalo mu je posve svejedno kakav će biti rezultat sastanka s potencijalnim korisnikom budući da bez tehničkog direktora poduzeće ionako neće moći napraviti traženi projekt. Kolega je demonstrativno otišao, a direktor se vratio na sastanak. Uopće se nije mogao koncentrirati na pregovore, niti je mogao objasniti svoje novo raspoloženje. Pregovarači su, zatečeni naglim obratom u direktorovom raspoloženju, naravno, pretpostavili da se nešto ozbiljno dogodilo u poduzeću. Dakako to je negativno utjecalo na njihovo povjerenje i volju za nastavkom pregovora. Brzo su zaključili sastanak i otišli.

Direktor se osjećao kao da mu je netko oduzeo eliksir zdravlja i života te se potpuno obeshrabren uputio u svoju sobu. Osjećao je da mu se srušio svijet, a da on nema nikakve volje početi ga ponovo graditi. Gledao je odsutno u neku točku na zidu, jer mu je svaka misao predstavljala veliki napor. Čuo je kako u sobu njegove tajnice ulaze zaposlenici i kako uznemireno šapuću. Znao je da se upravo u tom trenutku poduzećem šire priče o propasti, dodatno hranjene strahom, neizvjesnošću i nedostatkom pravih informacija. Samo jednu prostoriju dalje od njega, organizacijska klima se strmoglavila u bezdan.

U tome trenutnu začuo je poznati glas. Tehnički se direktor nadmudrivao s tajnicom kako bi ga pustila glavnom direktoru. Ušao je i pomirljivim, čak pomalo i ležernim, glasom odmah s vrata upitao: „Čuj, a da odemo na jedan dobar ručak, pa da lagano popričamo o svemu što se dogodilo danas?“

Zloporaba iskrenosti i autentičnosti

Direktor nije mogao vjerovati očima i ušima dok je gledao prizor koji se pred njim upravo događao. U pojavi kolege nije nazirao nimalo nelagode ni kajanja. Što je najgore nije se ni ispričao za situaciju koju je prije pola sata izazvao svojim izljevom bijesa. Ništa. Samo ležeran poziv za ručak, kao da se ništa nije dogodilo. „Izgubili smo korisnika, ti si dao otkaz i naš odnos je prilično narušen. Ne znam kako bih o svemu tome mogao lagano i ležerno pričati.“ polagano je izgovorio direktor, premda je u njemu sve kipjelo od ljutnje i očaja.

„Ma daj, o čemu pričaš! Ti si mi lagao i to me je jako naljutilo i razočaralo.“ odgovorio je tehnički direktor. „Zar nisi mogao pričekati da završi sastanak koji nam je svima bio jako važan, a ne ga prekinuti svojim izljevom iskrenosti?" nastavio je direktor. „Ja nisam proračunat kao ti, pa da mogu odgoditi svoje emocije. Ako me preplave, onda u tom trenutku trebaju izaći van i to je onda ono pravo i autentično. Kakva bi to bila iskrenost kada bih ja odlučivao kad će moje emocije izaći van. Ako ih moram kontrolirati, to znači da mi zapravo i nije stalo te da glumim. To je onda manipulacija, a ne iskrenost.“ ponovo se iznervirao tehnički direktor.

Poplavu emocija razum može odlično kanalizirati za dobivanje plodne komunikacije

„Hm, da. Znači, oko onoga što se dogodilo ne trebam praviti dramu. Odnosno čudiš se što sam iznenađen tvojim ležernim pozivom za ručak. A s druge strane ti imaš pravo izraziti svoje, navodno, autentične emocije kad god ti dođu. Vrlo zanimljivo izražavanje jednakosti. Također, svoje emocije stavljaš na više mjesto nego dobivanje posla koji nam je, kao što i sam znaš, ključan za opstanak. Sa svojim „autentičnim“ ponašanjem ugrozio si i naš odnos i cijelo poduzeće. Porazbijao si pola staklenih stvari i sad se ponašaš kao da je sve u redu. Jesi li uopće mislio na to što želiš postići svojim ponašanjem i kakve ćeš posljedice izazvati? Ili ti je izražavanje emocija u trenutku njihove pojave važnije od svega? Je li iskrenost manja kad se odgodi njeno izražavanje?

I ja sam ti jučer mogao pokazati rješenje Ministarstva i optužiti te za loš projekt. No, to mi nije bilo ni na kraj pameti. Imam povjerenja u tebe i tvoje odluke te mi je jako važno zajedno s tobom riješiti problem. Iskreno bih pričao o problemu, ali na pravom mjestu, u pravo vrijeme i na pravi način. To su nužni preduvjeti da naš razgovor uspije te da krenemo prema zajedničkom cilju. Emocije ukazuju da nešto nije u redu, ali ako ih se stihijski pusti, one će poput požara uništiti sve. Razum odlučuje kako riješiti problem i tada emocije mogu dati snagu da se sve dobro riješi. Promjena pristupa i upravljanje emocijama značajno će ti pomoći. Na tebi je da odabereš, što u stvari, želiš postići: izraziti emocije ili riješiti problem. Tada će ti biti sasvim jasno kakav put trebaš izabrati. Izabereš li konstruktivan put, bit ćeš autentičan – čovjek.“

Je li iskrenost najbolja politika?

Autentičnost i iskrenost cijene se kao pozitivne osobine na radnom mjestu, ali prevelika otvorenost i iskrenost mogu imati i mane. Pri izražavanju svake emocije i mišljenja, treba uzeti u obzir potencijalne rizike i dobrobiti izražavanja. Autentičnost i iskrenost nisu iznimka po tom pitanju. Autentičnost je izražavanje vašeg istinitog ja, uključujući sve vaše osjećaje i mišljenja. Ali to nije sve. Naime, to nije ohrabrenje za ljude da puste svoje unutarnje porive van koji se smatraju neprikladnima. Niti je opravdanje za grubo i ružno ponašanje prema drugima. Autentičnost, osim što nam omogućava da budemo iskreni, može nam pomoći usavršiti i poboljšati sebe kao članove tima ili organizacije.

Kao u primjeru, svi se ponekad susrećemo s negativnim emocijama na poslu. Baš tada je upravljanje emocijama važnije nego ikada. Negativne emocije mogu se širiti, a nitko ne želi biti u blizini osobe koja dodaje negativnost grupi. Dakle, prije nego što odlučno krenete izražavati svoje autentično i nezadovoljno ja, stanite i zapitajte se. Koristi li ovo meni i organizaciji? Ako je odgovor negativan, udahnite i učinite sljedeće – uvedite upravljanje emocijama u priču.

Tehnike za upravljanje emocijama

Dakle, iz navedene priče vidljivo je kako je loše upravljanje emocijama narušilo odnos između zaposlenih, te ugrozilo poslovnu priliku. Poznato nam je svima – za sve postoji mjesto i vrijeme. Emocije nisu van toga. Iako nas nekad toliko preplave da ne možemo drugačije nego ih izraziti, ipak u nekim situacijama trebamo zastati i promisliti. Pri tome se ne misli da ih pokopate u sebi i zaboravite. Pronađite najbolji način izražavanja, koji neće naškoditi nikome. Pitate se kako? Proučite upravljanje emocijama, kako one ne bi upravljale vama.

Upravljanje emocijama najčešće podrazumijeva tri procesa – prepoznavanje, razumijevanje, upravljanje. Odnosno, kad emocije počnu bujati, nemojte paničariti. Duboko udahnite i prepoznajte emociju kao ono što jest. Nemojte odmah reagirati, već pokušajte staviti etiketu na ono što osjećate. Odredite kada ste postali svjesni osjećaja i što ga je pokrenulo.

Zatim usredotočite se na "zašto" iza emocija. Kopajte duboko i pokušajte otkriti njihovo porijeklo. Slijedite ih niz stazu do mjesta gdje ste sada. Te ako se radi o poznatoj emociji, sjetite se ranije kad ste osjetili tu emociju i kako ste onda reagirali. Konačno, kada ste se ohladili i promislili, slijedi upravljanje emocijama. Morate smisliti kako ćete odgovoriti, ako uopće hoćete. Ne postoje čvrsta i brza pravila o tome kako odgovoriti, ali nekoliko stvari trebate uzeti u obzir pri odlučivanju. Primjerice, osvijestite osjećate li još uvijek potrebu za rješavanjem situacije, te je li moguće da ste pretjerali. Osim toga, uočite što ste naučili da možete primijeniti na potencijalne slične situacije, pa će upravljanje emocijama u buduće teći lakše.