Hrabrost u biznisu

Koje ste poslovne poteze uočili, a da biste za njih mogli reći da su hrabri iskoraci?

Mnogi primjeri izvrsno ocrtavaju poslovnu hrabrost. Ima ih mnogo sličnih, samo što se o njima manje govori u ovo vrijeme krize. Više se naglašavaju primjeri neuspjeha, koji mnoga poduzeća potiču na dodatan oprez kada je u pitanju donošenje hrabrijih odluka. Inače, danas je hrabro sve što je novo. Novo zapošljavanje, ulaganje u novi proizvod ili uslugu, ulazak na nova tržišta, ulaganje u organizacijski razvoj i marketing, povećanje ili zadržavanje cijena, kupovina nekog poduzeća, i slično. Moglo bi se reći da vrijeme krize kao da mijenja cijeli rakurs koji je organizacija koristila. Naime, ono što je normalno poduzetničko poslovanje u vremenima prosperiteta, u vremenima krize dobiva epitet hrabroga, premda je to posve neopravdano. Naime, i u krizi postoje brojne tržišne mogućnosti, pa oni koji ih vide te koji znaju postaviti poslovanje. Uzimajući u obzir krizu kao komponentu, itekako mogu ne samo dobro, već i odlično poslovati.

Ono što je bitno naglasiti kako krizni menadžment može pomoći organizaciji da iskoristi krize u svoju korist. Kreiranjem sveobuhvatne strategije na temelju proučavanja krize s kojom se organizacija susreće, stručnjaci mogu pomoći u oblikovanju krize u nešto korisno za organizaciju. Osim što trenutnu krizu možete iskoristiti, možete ju iskoristiti kao pripremu za sljedeće krize.

Koji je za vas najhrabriji potez koji ste vidjeli zadnjih godinu dana, za koji ste čuli..?

Ne mogu odrediti najhrabriji potez jer je svaki od ovih koje sam navela hrabar sam po sebi. Možda bi najhrabriji bio onaj gdje poduzeća odlučuju i dalje inzistirati na kvaliteti proizvoda i usluge. Ako razmišljate na taj način vaše poduzeće ima sigurnu budućnost. Također, potez gdje poduzeća ustraju u dostojanstvenim radnim uvjetima za svoje zaposlenike, umjesto da prvo režu na tome. Isto tako, hrabra je svaka inicijativa u kojoj poduzeće ide u ostvarenje svoje zahtjevne, ali dostižne vizije. No, bez da se impresionira atmosferom straha i međusobnog kočenja koje vlada na tržištu. To može zamagliti vid i dovesti do toga da se zbog neke iracionalne potencijalne opasnosti odustane čak i od realno ostvarivih ciljeva.

Smatram kako je hrabrost povezana s poduzetničkim duhom. Svaki poduzetnik bi trebao u sebi imati određenu dozu hrabrosti koja ga potiče da ponekad radi riskantne poteze. Da krene još neutabanim stazama kako bi ostvario ono u što vjeruje. Pravi poduzetnici ne gube hrabrost čak niti u vremenima krize, jer sve što rade, čak i u vremenima prosperiteta, je pomalo hod po rubu. Gube ju oni koji po svojoj strukturi i nisu pravi poduzetnici. Oni koji su se u poduzetničkim vodama našli u fazi rasta i na već potvrđenim poslovnim modelima. Rizik kod takvih poduzetnika je bio minimalan, a uspjeh realan za očekivati. U kriznim okolnostima oni proglase poslovnu situaciju teškom i izlaze iz poslovanja. Jer treba istraživati gdje u moru ima ribe, planirati odlazak do tih područja, planirati i nove tehnike izlova i slično. Kraćim riječima, jer nemaju krizni menadžment.

Što je prema vašem mišljenju danas hrabrost u poslovnom svijetu? Gdje je granica između hrabrosti i ludosti?

Hrabrost je kada se u neki novi poslovni pothvat krene na temelju konkretnog plana, temeljenog na SWOT ili nekoj sličnoj analizi. Kada se postave ciljevi koji imaju realne šanse da se ostvare. Oni su svakako drugačiji po svojim karakteristikama od onih dosadašnjih i zahtijevaju nove pristupe. Zahtijevaju ulaganja, edukacije, promjenu načina rada ili slično, ali uz povećane napore i uložene resurse, moguće je doći do njih.

 S druge strane, ludost je krenuti u nešto samo na temelju osjećaja da bi to moglo zaživjeti. Velika je vjerojatnost da će takva avantura završiti neuspješno i s puno bolnih posljedica. Potrebne su analize snaga i slabosti, kalkulacije očekivanih troškova i jasne ideje kako ih pokriti. Također, krizni menadžment, jasni planovi i ciljevi te predviđanja potencijalnih opasnosti, „avanturu“ dižu na stabilne noge. Metaforički gledano, na Mt. Everest se možete popeti ako točno znate u što se upuštate te ako se za to dobro pripremite. Čak i uz najbolju pripremu, put će biti prepun izazova koji će tražiti trenutačne dobre odluke, kako bi se stiglo do cilja. Ako krenete nošeni samo entuzijazmom i bez gojzerica, najvjerojatnije se nećete popeti. S puta ćete se vratiti s brojnim ožiljcima. Biti će još teže ponovno se upustiti u nešto nepoznato te bi vas strah mogao spriječiti u bilo kakvim budućim sličnim idejama. Možda čak postanete jedni od onih koji će druge odvraćati od tog puta uvjeravajući ih kako je nemoguće. Sve samo zato jer se niste dobro pripremii na krizu, niste imali učinkovit, a možda i nikakav krizni menadžment.

Rađaju li se hrabri kao takvi ili se hrabrost može naučiti? Kad hrabrost dolazi najviše do izražaja - kod davanja otkaza tisućama ljudi, ulaska u nove projekte u trenutku neizvjesnosti, otvaranje novih biznisa u krizi..?

Hrabrost se stječe iskustvom, a može se i naučiti. Najhrabrije je odlučiti da želite spasiti postojeću organizaciju i odraditi onaj najvažniji i mnogima najnaporniji dio posla – pripremu. Pripremu čine spomenute analize, postavljanje ciljeva i plana za njihovo ostvarenje te okvirni plan krizni menadžment. Također, velik dio pripreme predstavlja uključivanje zaposlenika u proces promjene. Zaposlenici trebaju imati jasnu viziju kamo idu i transparentan plan što se od njih očekuje. U tom slučaju su najspremniji dati svoj maksimalan angažman u primjeni promjene. Upravo tu odluku zaposlenici zajedno s vama trebaju iznijeti na svojim leđima, u često vrlo ograničavajućim uvjetima. Ako se ne pridobije zaposlenike, velika je vjerojatnost da nikakva hrabra odluka neće biti uspješna i provedena u djelo.

Ako želite uspješno postići svoje ciljeve, učinkovita priprema je ključna. Veća je vjerojatnost da ćete postići rezultate koji su vam najvažniji ako postavite čvrste temelje na kojima možete graditi dok napredujete. Sve je u tome da budete proaktivni i postavite se za uspjeh. Prebrzo upuštanje u realizaciju može na poduzetnika i zaposlenike sručiti svu silu nepotrebnih problema koji su se lako mogli predvidjeti. Iz problema koji se nisu predvidjeli nije lako, a čak je i nemoguće, uz svu hrabrost svijeta. S druge strane, nije dobro niti predugo oklijevati s početkom. Nemoguće je imati baš sve odgovore na sve moguće probleme te biti posve siguran u sve odluke. Tu je osjećaj mjere najvažniji. No, iako imate osjećaj mjere za nešto, savjetujte se s drugima kako bi našli neku sredinu mjere.

Kakve vrste hrabrosti bi mogli izdvojiti? Primjerice, hrabrost iz nužde, i sl.? Možete li navesti neki primjer hrabrosti iz nužde? I može li se to i onda nazvati hrabrošću?

Hrabrost se stječe na različite načine, a jedan od najčešćih je upravo kada je čovjek pritisnut teškom nuždom. U toj se situaciji mora odlučiti na pomak prema nečemu, unatoč velikom strahu. U takvim situacijama jedino što aktivira pokret je snažan osjećaj da se dalje ne može ostati u postojećoj situaciji. To se teško može nazvati hrabrošću. Međutim, aktivnosti koje proizađu iz takve situacije svi karakteriziraju vrlo hrabrima. Tada se i onaj koji ih je pokrenuo počinje osjećati sve hrabrije. Bez obzira što možda nikad ne bi otkrio svoju hrabrost da se nije osjetio pritisnutim do kraja. Ono što u takvim situacijama nauči je da aktivnosti koje je poduzeo uopće nisu bile tako strašne. Odluči da će ubuduće s hrabrim ponašanjem krenuti i ranije jer mu više ne treba suočavanje s bezizlaznom situacijom da bi se pokrenuo. Tada također shvati da je puno teže nositi se s velikim stresom neodlučnosti i osjećaja bespomoćnosti nego napraviti nešto hrabro. Tako krizni menadžment zapravo rezultira velikom hrabrošću koja ostaje dio vaše ličnosti. Na taj način nastaje najveći broj hrabrih ljudi, koji rade uistinu velike stvari. Hrabrost stoji u svakome od nas i čeka da ju otkrijemo. Kada se to dogodi – život postane uistinu lijep.

Niti jedan krizni događaj ne nastaje sam od sebe. Uglavnom je dio neke lančane reakcije ili pak inicira lančanu reakciju nepovoljnih događaja. Takvi nepovoljni događaji stvaraju poslovnu krizu koja postaje sustavni problem. Stoga, rješenje kojim će se osigurati održivost i otpornost organizacije na ovakve događaje, također bi trebalo biti sustavno.

Proces upravljanja krizom

Proces upravljanja krizom uključuje mnogo više od samog upravljanja krizom — iako je to nedvojbeno najvažniji dio. Krizni menadžment se ne koristi samo kada se kriza događa, on ima korake koji se mogu koristiti i prije i poslije krize. Prvi dio kriznog menadžmenta je sprječavanje potencijalnih kriza. Uključuje izradu plana za upravljanje krizama, zapošljavanje i obuku vašeg tima za upravljanje krizama i provođenje praktičnih vježbi za provedbu vašeg plana. Još jedan dio ovog koraka je sastavljanje svih kriznih komunikacijskih poruka koje ćete možda morati prenijeti u kriznim vremenima. Prethodno pisanje ovih poruka štedi vrijeme kada se hitna situacija stvarno dogodi.

Drugi korak u procesu upravljanja kriznim situacijama vjerojatno je ono što ćete uzeti u obzir kada razmišljate o upravljanju kriznim situacijama. To je proces suočavanja s različitim fazama krize i odgovora na njih. U ovoj fazi se plan upravljanja krizom provodi u djelo. Objavljuju se početne poruke upravljanja kriznim situacijama, kontaktiraju se zaposlenici, a sigurnost javnosti i poduzeća postaje (ili ostaje) prioritet.

Kad kriza prođe ili se smiri, krizni menadžment još nije završio. Imperativ je da ostanete u kontaktu sa zaposlenicima i kupcima te da ostanete dostupni za odgovore na pitanja. Konačno, surađujte sa svojim timom za upravljanje kriznim situacijama kako biste pregledali i analizirali provedeni plan upravljanja kriznim situacijama. Kakve su bile krizne komunikacije? Je li publika imala dugotrajna pitanja ili nedoumice na koje ste zanemarili odgovoriti? Integrirajte sve lekcije koje ste naučili u proces upravljanja krizom za buduće planiranje.

Krizni menadžment

Krizni menadžment je sustav koji će omogućiti fleksibilnost i otpornost organizaciji u nesvakidašnjim kriznim situacijama. Takav sustav omogućuje jasan pregled postupaka koje je potrebno napraviti u svrhu upravljanja nepogodnim situacijama. Također, omogućuje transparentnu raspodjelu odgovornosti i mehanizme za učinkovito donošenje bitnih i velikih odluka i mjera. Velike odluke u stanju krize neophodne su za osiguravanje osnovnih potreba zaposlenika pa tako i cijele organizacije. Krizni menadžment omogućuje da organizaciju postane ili ponovno bude usklađena, prilagodljiva i odgovorna organizacija.

Radi se na internoj komunikaciji koja ohrabruje suočavanje s krizom te se radi na voditeljevim vještinama za vođenje tima u krizi. Svi zaposlenici usvajaju vještine upravljanja stresom i nošenja s krizom te se tako proaktivno i uspješno prilagođavaju novonastaloj situaciji. Na taj način voditelj i zaposlenici otkrit će hrabrost koju su oduvijek posjedovali. Međutim, ovaj put uz podršku i strategije stručnjaka. Na taj način voditelj i zaposlenici nisu prepušteni sami sebi kada su primorani suočiti se s krizom.

Organizacija s takvom stabilnom strukturom otporna je na unutarnje i vanjske promjene. Organizacija će imati novu razinu organizacijskog imuniteta koja čuva poduzeće i u vrlo stresnim okolnostima. Organizacija s takvom stabilnom strukturom otporna je na unutarnje i vanjske promjene. Organizacija će imati novu razinu organizacijskog imuniteta koja čuva poduzeće i u vrlo stresnim okolnostima. Kriza više nije Mt Everest, i ako je, krizni menadžment vam omogući najbolju pripremu. Do cilja ćete stići, a nakon što se otkrili koliko ste zapravo hrabri, postat ćete ljudi koji druge motiviraju na hrabrost!