A zašto bih se ja trudio

Jedna od reakcija može biti preuzimanje odgovornosti na sebe i započinjanje rješavanja problema koje primjećujemo! Upravo tada nam je bitno upravljanje emocijama koje doživljavamo!

Svi sanjamo o onom prekrasnom poslu na kojem ćemo biti jako zadovoljni, sretni, uspješni i na kojeg ćemo dolaziti sa žarom u očima, jedva čekajući da vidimo što ćemo novog naučiti taj dan. Želimo imati osjećaj da nema boljeg posla na ovom svijetu i da smo upravo mi prava osoba koja ga može najbolje obavljati! I zamislite, upravo vam se tako nešto i dogodi! Nakon tri kruga intenzivne selekcije između 300 kandidata, posao dobijete upravo vi! Presretni ste i ne možete vjerovati da ste upravo vi pravi kandidat za taj posao!

Prvi dan posla

Pobjeđujete nepodnošljivi osjećaj samoće i na posao prvi dan dolazite u potpunoj euforiji – upoznajete kolege, tehnologiju, način rada, pamtite imena svih suradnika, hvatate jezik kojim pričaju te vam uopće nije jasno što te silne skraćenice uopće znače, no nadate se da će vas već netko na vrijeme uputiti. Sjedate napokon za svoje radno mjesto i jedino što u tome trenutku osjećate je uzbuđenje i ponos – napokon ste došli u dobru organizaciju, u kojoj se cijeni trud i rad svakog zaposlenika. Jednostavno to možete osjetiti, atmosfera je puna entuzijazma i želje za uspjehom! U tom trenutku odlučujete da ćete dati sve od sebe kako biste zadovoljili očekivanja poslodavca , jer je baš ovo trenutak da se pokažete kao odlična dopuna timu.

Tako i biva, te nakon nekog vremena shvatite da ste se već poprilično uhodali u posao. Znate što koja poslovna skraćenica znači, suradnike znate poimence, iako ih ima preko sto, marljivo postižete ciljeve te su vam već dali i da razmislite o mogućnostima vođenja određenih projekata. Nadređeni vas hvali kako imate odličan potencijal, da se vaš napredak vidi naočigled te da mu je drago da ste tu. Napokon se osjećate kao da vam se sve u životu posložilo. Možda se usudite čak i reći da ste ponosni sami na sebe. Zadovoljni ste sobom, kolegama, poslom i organizacijom. No, ono što je također bitno je da je i organizacija zadovoljna s vama. Što bi uopće moglo poći po krivu?

Nije sve tako savršeno…

Nakon otprilike pola godine, posao vam postaje rutina. Već znate da ćete, kad vas nazove kolega iz odjela prodaje, morati napraviti određeni dokument o vašem planu za plasiranje proizvoda, te da će vam usto dati vrlo kratak rok za izradu istog, dok će vas šef nabave pitati za vaš proračun te će uvijek imati nešto za dodati u smislu kako je to što radite previše skupo. No već ste naučili male tajne strategija svojih  kolega – kolega iz prodaje uvijek daje tako kratke rokove, jer želi ljude malo „pritisnuti“, no rokovi su zapravo puno fleksibilniji. Svakako, vi mu želite ugoditi, pa svejedno te iste kratke rokove uspijete ispoštovati marljivim radom.

Također ste naučili da s nabavom nema šale – sve na što namjeravate potrošiti novac vrlo detaljno argumentirate te zaista uvijek pronađete najbolju ponudu za ono što vam treba. Na taj način vi dobivate potrebna odobrenja, a računovodstvo određenu uštedu, te su svi zadovoljni.

Svaki dan je isti uhodali ste se u posao i više ne osjećate taj posebni izazov. Upravljanje emocijama postaje sve teže jer sve što možete osjetiti je dosada. Ako ste ambiciozni nedostaje vam taj osjećaj izazova. I tražite taj početni osjećaj entuzijazma i izazova. Upravljanje emocijama u tom trenutku postaje još teže jer ne znate kako opet doživjeti to uzbuđenje.

Nešto je trulo u državi Danskoj

S druge strane, počinjete u svom poslu zamjećivati i određene nelogičnosti. Primjerice, kolega koji sjedi do vas, iako u poduzeću radi već određeno vrijeme, poslu pristupa potpuno suprotno od vas. S kolegama iz prodaje je na „ratnoj nozi“ jer uopće ne poštuje rokove, s nabavom ne pregovara oko cijena, a sve što općenito dobije kao zadatak već u startu odbija uz burnu diskusiju.

Iako tako nešto može zvučati kontradiktorno, jer na kraju mjeseca dobiva jednaku plaću kao i vi za ono što odradi, prva njegova reakcija na svaki novi zadatak ili odgovornost jest odbijanje i svađa s naređenim, jer on ionako već ima i previše posla. I, što vam je još čudnije, vaš nadređeni je stalno u strahu kako će taj vaš kolega reagirati kad dobije još jedan dodatni zadatak.

Iz tog razloga sam šef preuzima dosta njegovog posla na sebe ili ga delegira direktno vama, ne bi li rasteretio kolegu. Ova nelogičnost vas još i dodatno ljuti, jer uviđate da je i ostatak tima, koji marljivo radi svoj posao, duboko povrijeđen zbog nejednakog tretmana. Nakon nekog vremena ona pozitivna atmosfera s početka priče postaje negativna i napeta i svi se počinju pitati „A zašto bih ja bio savjestan i dobro obavljao svoj posao, kad postoji kolega koji ne radi apsolutno ništa i još se buni, a za sve to još prima i plaću?“. Upravljanje emocijama se čini kao da svima ide lakše nego vama. Duboka ljutnja zbog nepravde ne prestaje i nije vam jasno kako organizacija može tako funkcionirati.

Što onda?

Iz takvih razmišljanja nastaju i dodatna međusobna zamjeranja, ljutnja na šefa, na kolegu, na kompletan tim zbog inertnosti i nereagiranja na situaciju. U konačnici dolazi do nezadovoljstva organizacijom, jer podržava ovakav način rada i šalje pogrešnu poruku. Zbog toga ujutro, umjesto osmjeha na licu jer idemo na posao, počinjemo imati grč. U ovom trenutku upravo taj grč postaje glavna stavka za upravljanje emocijama. Umjesto entuzijazma, imamo energije tek toliko da obavimo ikakav posao. Umjesto razmišljanja o lijepim trenucima na poslu, stalna se podsjećamo na negativne događaje.

Upravljanje emocijama posebno je važno u radnom okruženju. Ne želite ispasti nezreli pred kolegama i nadređenim. Upravljanje emocijama s vremenom postaje sve teže jer ne znate kako se izbaviti iz trenutne situacije. Jasno vam je da nitko ne bi trebao ići na posao s grčem u želucu i da takav grč dugoročno može imati ozbiljne posljedice.

Sigurno ste kad ste bili mladi gledali ljude koji su isfrustrirani svojim poslom i pomislili da si nikada takvo što nećete dopustiti. Sigurno ste i mislili kako njihovo upravljanje emocijama nije dobro i kako vi to možete bolje. I što ako se dogodi loša situacija na poslu? Ja to mogu bolje iskontrolirati. No, sada shvaćate onu rečenicu što su vam stariji govorili: „Shvatit ćeš kad odrasteš“. Upravljanje emocijama nije nešto što nas se uči kroz odrastanje, ne postoji predmet u školi. Samo smo u jednom trenutku shvatili da ne smijemo plakati jer nam roditelji nisu kupili sladoled. Ali sada kad smo odrasli radi se o ozbiljnijim stvarima od sladoleda.

Rasplet

Naravno, budući da je većina nas prilično savjesna, izjave poput one da se više ni mi nećemo truditi, kažemo samo u trenucima velike ljutnje, kad nam izmakne kontrola bijesa, a da to zapravo ne mislimo. Vjerojatno ne bismo mogli mirno spavati da znamo da na poslu nismo dali sve od sebe, a da smo na kraju mjeseca dobili plaću za svoj nerad. Zbog toga se i dalje trudimo, no naše zadovoljstvo poslom je daleko od onoga prvog dana. Pritom nismo svjesni da, uz lošu kontrolu nad mislima, usmjeravajući pažnju na ljude i događaje koji nam crpe energiju, trošimo našu dragocjenu energiju, koja nam je potrebna da odradimo ono što nam je u poslu važno.

Iako ovakvu situaciju možemo pokušati mijenjati, primjerice kroz razgovor s kolegom ili šefom, to nam neće nužno zagarantirati uspjeh. Nekad to može čak i produbiti neslaganje i dovesti do još napetijih odnosa. Ono što svakako možemo promijeniti jest naš stav u vezi toga što se oko nas događa. Primjerice, ako vidimo da šef preferira da mi odrađujemo odgovornije zadatke, umjesto da se ljutimo jer imamo puno posla, a kolega „visi“ na internetu, možemo na tu situaciju gledati i na način da nam šef vjeruje da ćemo sve dobro obaviti. Ili pak, da ćemo se profilirati u stručnjaka te na taj način lakše napredovati. Iz mnogih situacija možemo izaći kao pobjednici – jer iz svake se situacije nešto može naučiti, ma koliko mislili da je ona loša. Kao yin i yang – u svakoj dobroj situaciji postoji jedan njen aspekt koji je negativan, no i u svakoj lošoj situaciji možemo pronaći nešto pozitivno.

Nije sve tako sivo

Upravo je to jedan od načina na koje se može gledati upravljanje emocijama. Pokušati naći zadovoljstvo u lošim situacijama može biti iznimno izazovno, ali sigurno će vam pomoći za vaše upravljanje emocijama. To naravno neće riješiti onaj prvotni problem, no svakako će nam pomoći da se barem osjećamo bolje. Ako gledamo stvari kroz ovakve naočale, iz svake ćemo situacije izvući pouku te naučiti nešto novo.

Prisjetite se zašto uopće radite to što radite i prizovite opet u punoj snazi onaj osjećaj koji ste imali prvog dana na poslu svojih snova . Što vas je potaklo na takav osjećaj? Svijest da doprinosite? Želja da rastete kao stručnjak? Da učite nešto novo? Što god to bilo, oživite taj osjećaj i pokušajte ga trajno održati jer samomotivacija je naš unutarnji pokretač. Također, prisjetite se da nikad ne može sve biti idealno. Da nema ovog kolege, bio bi to loš šef, slaba organizacija posla, kolege koji ne razgovaraju ili nešto četvrto. No na vama je da sve te loše događaje stavite u funkciju ostvarivanja vaših ciljeva i dobrobiti – da iz njih nešto naučite i ne ponavljate tuđe pogreške. Uostalom, da biste mogli nešto cijeniti, morate imati i drugu perspektivu, odnosno drugim riječima, mora pasti i malo kiše, da bi se na nebu mogla vidjeti duga.

Tehnike za upravljanje emocijama

Sigurno u trenutku kada se naljutite na šefa ili kolegu mislite kako je upravljanje emocijama nemoguće. U tim trenucima možete raditi vježbu „Što je moja odgovornost?“ Važno je podsjetiti se da niste odgovorni za cijelu organizaciju. No, odgovorni ste za kvalitetu svog obavljenog posla. Ako vam šef da zadatak koji znate da je trebao obaviti vaš kolega gledajte na to kao na izazov. Šef vam daje taj zadatak zato što misli da ćete ga bolje obaviti od kolege pa mu pokažite da je to istina! Vaša odgovornost nije delegiranje posla već dobro obavljen zadatak.

Ono što također možete raditi je vježba zahvalnosti. Na kraju radnog dana pokušajte se prisjetiti na čemu ste zahvalni. Nabrojite pet stvari na kojima ste zahvalni u tom danu. To može biti kvalitetan razgovor s kolegama, dobro obavljen zadatak ili udoban stolac u kojem sjedite. Mogućnosti su beskrajne. Dakle, bitno je fokusirati se na ono pozitivno. Također, možete se i pohvaliti, na primjer, zahvalan sam što nisam vikao na kolegu koji me naživcirao. Upravljanje emocijama mi postaje sve lakše! Preporuka: možete ovu vježbu koristiti i za privatni život.

Ove vježbe vam mogu pomoći da spriječite sagorijevanje na poslu i davanje otkaza. No, ako vam i dalje te vježbe ne pomognu za upravljanje emocijama možete potražiti psihološku pomoć. A ako se i nakon toga osjećate loše u organizaciji zadnje što možete je promijeniti radno mjesto.