Samomotivacija je naš unutarnji pokretač

Možda je teško opisati što za vas znači motivacija, ali u svemu što radite ona je prisutna. Motivacija je sve što nas pokreće na neku aktivnost, sve ono što usmjerava i održava naše ponašanje prema nekom cilju. Ljudi su motivirani prvenstveno biološki, svojim primarnim potrebama koje su neophodne za život, npr. potreba za hranom, vodom, kisikom i sl. Osim toga, motivirani smo i nekakvim sekundarnim, psihosocijalnim potrebama koje stječemo kroz život. To su primjerice potreba za društvom, prijateljstvom, uspjehom. Kako bi objedinio potrebe kojima čovjek teži tijekom svog života, američki psiholog Abraham Maslow napravio je njihovu hijerarhijsku podjelu. Taj prikaz ima oblik trokuta u kojem čovjek zadovoljava svoje potrebe od dna prema vrhu, tim redom kako su prikazane. Na dnu su fiziološke potrebe, zatim potreba za sigurnošću, ljubavlju i pripadanjem, poštovanjem i na samom vrhu potreba za samoaktualizacijom. Samoaktualizacija je ostvarenje svih čovjekovih potencijala i ciljeva. Ono što nas gura prema „vrhu trokuta“, prema samoaktualizaciji, je upravo motivacija i daje odgovor na pitanje: "A zašto bih se ja trudio?"

Motivirani možemo biti iznutra i izvana. Kada činite nešto iz vlastitog zadovoljstva, iznutra, tada se radi o intrinzičnoj motivaciji. Međutim, ako nešto radite samo zbog nekog vanjskog utjecaja, tada govorimo o ekstrinzičnoj motivaciji. Nismo uvijek za sve intrinzično motivirani. No, veće postignuće osjećamo kada napravimo nešto zbog sebe, a ne zbog nekog vanjskog pritiska. Tu dolazimo do samomotivacije, tj. do onoga koliko smo u mogućnosti sami sebe potaknuti na neku aktivnost. Samomotivacija je povezana s nečim što se zove upravljanje emocijama. Upravljanje emocijama je čovjekova sposobnost da uspostavi kontrolu nad svojim emocionalnim odgovorima. Samomotivacija u većini naših ponašanja prati upravljanje emocijama, isto kao što i upravljanje emocijama prati nju. 

Što je samomotivacija i kako zapravo možemo prepoznati svoje potencijale? Ovisi li ona o našem karakteru, odgoju, trenutnoj životnoj situaciji, teškoj krizi u kojoj se naše društvo nalazi? Kako svatko od nas može poraditi na vlastitoj samomotivaciji?

Samomotivacija je naš unutrašnji pokretač u svrhu dolaska do određenog željenog cilja. Samomotivacija se događa spontano ako nam je cilj jako važan ili jako primamljiv. Dakle, svi oni podražaji iz okoline koji su nam privlačni potaknut će našu unutarnju motiviranost usmjerenu prema tom podražaju. Npr. ako smo jako gladni, žedni ili nam je hladno, bit ćemo trenutačno motivirani poduzeti određenu akciju. Ta akcija se poduzima u svrhu prekidanja postojećeg neugodnog stanja. Navedena stanja odnose se na primarne ljudske potrebe, stoga je prirodno da čovjek te potrebe nastoji što prije zadovoljiti. Međutim, što ako nam se paralelno s tim događa i nešto što nam je još važnije? Primjerice, odlučujući momenti nekog sportskog događaja, blizina voljene osobe, neki zanimljiv film ili slično?

Ako se nađemo u takvoj situaciji, moguće je da će te druge potrebe zasjeniti našu glad. Ponekad je moguće da ju zasjene do te mjere da ju uopće nećemo osjećati. Takav slijed događaja baš i nije očekivan, s obzirom da je naša sekundarna potreba stavila onu primarnu na „stand by“. Dakle, priča o samomotivaciji nije uopće jednostavna i predvidiva, jer na iste podražaje nećemo svi reagirati na isti način. Također, neće nam svima iste stvari biti važne do te mjere da nas potaknu na neku akciju. Još jedan primjer koliko individualne razlike među nama utječu kako na našu samomotivaciju, tako i na naše upravljanje emocijama.

Otkud dolazi potencijal za samomotivaciju?

Generalno se može reći da svi imamo veliki potencijal za ostvarenje brojnih ciljeva. Hoćemo li ih uistinu i ostvariti jako ovisi o tome koliko su nam važni. Drugim riječima, ostvarit ćete svoje ciljeve ako vam je zaista stalo do njih. Generalno, svima nam se lakše pokrenuti na akciju u trenutku kada nam prijeti neka opasnost ili gubitak nečega važnoga. Npr. što se više bliži rok za neki zadatak koji trebamo napraviti, to osjećamo veći pritisak. Taj pritisak nas „gura“ u akciju. Taj pritisak je zapravo strah od negativnih posljedica našeg kašnjenja ili neodrađivanja aktivnosti. Naime, ako je rok daleko, čini nam se da imamo pregršt vremena ispred sebe, pa otežemo s početkom. Osjećamo kao da se unutar nas još uvijek nije stvorila ona „kritična masa“ energije. Upravo ta energija nam je potrebna da započnemo i ustrajemo u nekoj aktivnosti do njenog kraja.

Tajna samomotivacije leži upravo u generiranju te energije potrebne za akciju. Ta energija je osnovni potencijal, „gorivo“ koje pogoni samomotivaciju. U našem okruženju postoje oni koji jasno znaju što žele i važno im je to postići. Takve osobe nemaju problem s tom energijom, jer se ona sama stvara svaki put kada pomisle na primamljiv cilj. Oni u većini slučajeva imaju dovoljno goriva koje potiče samomotivaciju i kod njih najčešće ni ne dođe do „kritičnog“ perioda. Nažalost, za većinu ljudi je neka vanjska prijetnja puno učinkovitija u generiranju te energije. Vanjske prijetnje često prevagnu pa ostvare veći utjecaj nego unutarnja želja da se postigne neka dobrobit za sebe. No, ako imate razvijene načine za upravljanje emocijama, lakše ćete uspostaviti samokontrolu nad sobom i svojom energijom.

Koji sve faktori potiču/smanjuju mogućnost kvalitetne samomotivacije?

Na našu samomotivaciju veliki utjecaj imaju naši stavovi i uvjerenja o sebi i svijetu oko sebe. Ti stavovi se mahom razvijaju kroz našu socijalizaciju i kontakt s vanjskim svijetom. O našem stavu ovisi količina samomotivacije koju ćemo u danom trenutku imati, što posljedično ima utjecaj i na upravljanje emocijama. Zamislite da ste u situaciji u kojoj mislite da ste sposobni doći do nekog cilja, riješiti neki problem i slično. U takvom slučaju velika je vjerojatnost da ćete se i odvažiti na takvu aktivnost. Pritom će doći do generiranja potrebne količine energije, već spomenutog „goriva“, koja je osnova za samomotivaciju. S druge strane, možete biti i uvjereni da niste sposobni doći do nečega ili svladati neku prepreku. U tom slučaju gotovo je sigurno da to nećete niti pokušati, jer ste ionako osuđeni na neuspjeh, a istovremeno će vas obuzeti bijes zbog neuspjeha.

Postoji izreka od Henryja Forda: „Ako mislite da možete ili mislite da ne možete, u oba slučaja ste u pravu.“ Naši stavovi o nama samima u velikoj mjeri potječu iz naše okoline. Neke smo stekli već u djetinjstvu, kada su nas stariji o(bes)hrabrivali u našim nastojanjima da istražimo svijet oko sebe. Neki od nas su često slušali izjave poput: „Ti to ne možeš!“, „Past ćeš!“, „Ne idi tamo!“, „To je preteško!“ Velika je vjerojatnost da su se te izjave negdje „usadile“ u našu glavu te i danas negativno utječu na nas. Naravno da postoji i obrnuta strana, „drugo lice“ novčića: izjave ohrabrenja su za nas veliki kapital.

Kako okolina utječe na samomotivaciju?

Spomenuto je da se naši stavovi većinom generiraju kroz naš doticaj s okolinom i svijetom koji nas okružuje. Kroz razne socijalne situacije mi zapravo učenjem stječemo stavove i internaliziramo ih, tj. usvajamo ih kao svoje. Definicija stava kaže da je on stečen, relativno trajan i stabilan. Tu se odražava činjenica da ih dobivamo kroz socijalne kontakte i jednom kad ih usvojimo teško ih mijenjamo. Osim toga, definicija stava kaže da on obuhvaća pozitivne i negativne emocije i vrednovanja prema nekom objektu (Kljajić, 1992). Tu se odražava činjenica da mi nešto vrednujemo kao pozitivno ako je naš stav prema tom objektu pozitivan, i obrnuto. Dakle, u samoj definiciji stava se pokazuje da oni utječu na upravljanje emocijama, kao što i emocije utječu na njih.

Naš stav je nešto „unutar“ nas, neko naše osobno vrednovanje, ali postoje i neki opći društveni stavovi. Ti opći društveni stavovi jednako utječu na našu samomotivaciju, kao i naši osobni stavovi. Stalno slušamo da smo u krizi, da nema izlaza, da je svaki dan sve gore, da je sve više nezaposlenih. Sve više je siromašnih, gladnih, ratovi diljem svijeta utječu na nas, globalno smo u kolapsu. Upravo to su primjeri nekih općih društvenih stavova koji su karakteristični za društva diljem svijeta. Zahvaljujući tomu, pojedinac može dobiti dojam da su to sve prejake sile da bi se s njima uopće mogao boriti. Tad nam se može javiti osjećaj samoće i bespomoćnosti, koji nas može paralizirati već pri samoj pomisli na neku aktivnost.

Koji su alati i tehnike samomotivacije i kako ih iskoristiti?

Temeljni preduvjet za ostvarivanje uspješne samomotivacije je osvještavanje stavova ili slike o sebi. Slika o sebi je naša unutarnja percepcija i reprezentacija nas samih, ono kako sami sebe vidimo. Potreban je rad na njenoj pozitivnoj promjeni kako bi postala naša glavna pokretačka snaga. Slika o sebi mijenja se s godinama i kako starimo ona je sve više i više definirana. U mlađoj dobi ona je većinom pod utjecajem društva i njihovih stavova. S vremenom, sliku o sebi sve više formiramo s obzirom na svoje unutarnje stavove, a sve manje gledamo na okolinu. Barem bi tako trebalo biti. Možda ste do sada nesvjesno i dozvolili da vaši stavovi i slika o sebi budu formirani pod utjecajem okoline.

No, u odrasloj dobi možete i morate ove vaše temeljne odrednice uzeti u svoje ruke. Morate ih formirati u skladu s onim što stvarno jeste, s vašim „realnim ja“. Još jedan korak kojim pospješujete upravljanje emocijama. Zasigurno ste od djetinjstva do danas imali prilike biti uspješni u brojnim situacijama. Ipak, o sebi još uvijek mislite da ste neuspješni. Razlog tomu je što taj stav stečen u djetinjstvu niste nikad pogledali u svjetlu novih činjenica. Štoviše, svaki put kad postignete neki uspjeh, vjerojatno ga prepišete sreći, a neuspjehe sebi. Sad je vrijeme da korigirate tu nepravdu prema sebi i svakodnevno se prisjetite svih uspjeha. Dozvolite da vas preplavi ponos zbog njih, jer na taj način stvarate novu, bolju i nadasve istinitiju sliku sebe. I ne zaboravite da time pospješujete bolje i kvalitetnije upravljanje emocijama i samomotivacijom.

Zašto nam je ključna samomotivacija i upravljanje emocijama?

Najvažnija sila motivacije je da osvijestimo što nam je stvarno važno, što želimo postići, do čega doći, kako živjeti. Ona nam slaže prioritete u životu i svakodnevno nas gura k ostvarenju naših ciljeva. Bilo da su nam ciljevi kratkoročni ili dugoročni, mali ili veliki, naša motivacija je ključna da bi bili ostvarivi. To je nešto što nas iznutra gura prema našem cilju, ovisno koliko nam je on prioritetan. Nećete biti pretjerano motivirani za neke ciljeve ili želje koje nisu na vašoj „listi prioriteta“. Možda ćete u životu ostvariti i tako neke „usputne“ ciljeve, no oni vam neće pružiti toliki osjećaj ispunjenosti. Na putu do ostvarenja ciljeva susrećete se s brojnim teškoćama koje u vama izazivaju nelagodu i frustraciju. Isto tako, kada „pređete“ neku novu razinu na putu do vašeg cilja, osjećate se ponosno i uspješno. Sve su to neugodne i ugodne emocije koje prate vaš put, u svim sferama života. Stoga, važno je da ovladavate strategijama za upravljanje emocijama, kako bi se što lakše prilagođavali svim situacijama koje vas čekaju.

Važno je i da imate vlastitu viziju bolje budućnosti u kojoj postižete ono što želite, onoliko koliko je to moguće. Viziju budućnosti koju želite za sebe i što vam ona konkretno donosi, u smislu osjećaja dobrobiti, trebate zamisliti što jasnije. Tako će vam ona postati svojevrsni magnet koji vas privlači prema njenom ostvarenju. Prilikom poteškoća na putu do cilja, već i sama pomisao na nju može vam otvoriti čitav rezervoar energije. Tako ćete prevladati osjećaj straha, beznađa i sve druge negativne emocije uslijed kojih obično pokleknemo i odustajemo. Jer sve što želite nalazi se s druge strane straha. To je još jedan pokazatelj koliko je upravljanje emocijama bitno na putu do vašeg cilja.

Kako prepoznati situacije koje nas ograničavaju u tome?

Važan alat pri tome svakako je i razumijevanje kruga preokupacija nasuprot kruga utjecaja. U krugu preokupacija nalaze se sve one naše misli koje nas opterećuju i čine bespomoćnima. Na njih stvarno nemamo utjecaj. Možete ih prepoznati jednostavno, jer počinju na jednak način: „Kada bih barem imao/mogao/znao…“ ili „Kada bi barem situacija bila bolja/povoljnija/pravednija…“. Takve misli nam izrazito oduzimaju snagu, jer nas stavljaju u položaj bespomoćnosti. U položaju bespomoćnosti mi čekamo da se nešto dogodi. Ako se dulje vrijeme ništa pozitivno ne dogodi, počinje nas sve više obuzimati osjećaj trajne nesposobnosti. Naime, što više vrijeme odmiče, sve smo nesigurniji u vlastite sposobnosti. Svijet nam se čini kao vlak koji juri i koji se promijenio od dana kada smo zadnji put imali posao. Pritom, mi sebi izgledamo sporo i zastarjelo i pitamo se hoćemo li uopće imati što za ponuditi budućem poslodavcu. Tako nam se ta misao sve više pretvara u san koji se nikada neće ostvariti. Zato treba što prije reagirati i sve misli koje su u krugu preokupacija prebaciti u krug utjecaja.

U tom krugu misli počinju s „Ja već sada jesam/imam/mogu/znam, pa mogu odmah početi raditi.“ Primjerice: „Ja već sada imam neki hobi u kojem sam dovoljno vješt za pokretanje vlastitog poduzeća!“. „Ja već sada imam odlična stručna znanja i samo mi treba da osvježim znanje stranog jezika, što mogu početi odmah!“ Sve misli iz kruga utjecaja djeluju snažno samomotivirajuće. Mi sami smo gospodari naših misli. S vremenom se možemo uvježbati i dozvoliti da nam ostanu u glavi samo one koje su nam korisne i osnažujuće. Rezultati će biti uistinu izuzetni, jer ćemo uvidjeti da je stvarno malo toga na što nemamo baš nikakav utjecaj. Kada naučite kako uspostaviti kontrolu nad mislima da djeluju samomotivirajuće, tada ćete i pomnije shvatiti kako da poboljšate upravljanje emocijama.

Kako ne odustati na tom putu i držati motiviranost na željenoj razini?

Kada zacrtamo jasan cilj, moramo biti svjesni da se on neće ostvariti „preko noći“, pogotovo ako je cilj kompleksan. Takvi ciljevi su npr. završetak neke edukacije ili neke veće promjene, poput postizanja željene težine ili fit forme. Svaki cilj sastoji se od cijelog niza tzv. podciljeva koje trebamo postići da bi došli do onog kojem težimo. I upravo se u tome nalazi sva teškoća, ali ujedno i sva draž. Naime, ako smo svjesni što točno trebamo raditi svaki dan ili tjedan da bismo došli do cilja, to možemo isplanirati. Posljedično se možemo veseliti svakom i najmanjem postignuću, jer smo korak bliže onome što nam je važno.

Dakle, svaki put kad se odreknete samo jedne cigarete ili jednog kolača, bliži ste cilju. To vam daje osjećaj kontrole, pa se možete odreći i sljedećeg kolača ili cigarete. I tako korak po korak sve dok ne vidite i konkretnu promjenu, koja vas još više osnažuje na tom putu. Treba se usmjeriti na male uspjehe i na to da ih možete ponoviti, jer ste već uspjeli u tome. Naše velike želje svaki dan se nalaze na malim kušnjama. Sve što trebate je strpljivo i dosljedno im se odupirati, pa ćete ostvariti i najveće ciljeve, čak i prije očekivanog. Uz to, izgradit ćete i karakter čvrste i hrabre osobe koja lako pronalazi samomotivaciju da ostvari sve što želi. Takva osoba ujedno će imati bolje i adekvatnije načine kojima će postizati upravljanje emocijama. Kako kaže poznata izreka: „Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača!