Kako ojačati imunitet poduzeća?

Uz ova važna saznanja, u izazovnim vremenima poput današnjeg postavlja se i pitanje možemo li izgraditi imunitet pojedinaca i poduzeća kako bi i jedni i drugi sačuvali svoje zdravlje. Za mnoga poduzeća izgradnja imuniteta i otpornost na stres sada je važnije nego ikad, ali mnoga od njih ne prepoznaju da je najbolji način zaštite i osnaživanja organizacijskog imuniteta da se ojača imunitet sastavnih dijelova poduzeća – njegovih zaposlenika. O tome koje karakteristike čine ljudima otpornima na stres, kako ih usvojiti i prenijeti na razinu cijele organizacije, tema je ovog predavanja.

„Što je psihološki imunitet i kako je povezan s organizacijskim imunitetom poduzeća?“ je pitanje čiji odgovor zna organizacijski psiholog Tanja Pureta. Tanja nam je odgovorila na pitanja što je to organizacijski, a što psihološki imunitet, kako se oni pokazuju u svakodnevnom životu i kakve posljedice mogu imati na osobu, a i na organizaciju u cijelosti. Naglašava kakav tijek misli osobe imaju kada se nose sa krizama ako nemaju jak psihološki imunitet, a ujedno i kako se organizacije postavljaju u problematičnim situacijama kao što je COVID kriza. Naposljetku, kao najbitniju stavku izdvaja činjenicu da se i psihološki, ali i organizacijski imunitet mogu trenirati i učiti, te kako je taj kontinuirani trud u stvaranju jakog imuniteta ono što razlikuje otpornu osobu ili organizaciju od onih koje se ne znaju nositi s nadolazećim preprekama i izazovima.

Tanja Pureta: Dobar dan. Ja sam Tanja Pureta, organizacijski psiholog. Vlasnica sam i direktorica tvrtke Ramiro koja se bavi organizacijskim savjetovanjem, odnosno primijenjenom psihologijom vezanom za organizacije, kako bi ljudi unutar organizacija bolje živjeli, radili i međusobno surađivali.

Susret s ugrozama i krizama

Upravo u tom kontekstu i je današnja tema, odnosno organizacijski imunitet i psihološki imunitet zaposlenika. Nešto što je danas realnost s kojom se svi susrećemo je to da imamo jednu veliku ugrozu izvan nas, a to je COVID. Svi pričamo o fizičkom imunitetu, o tome kako se zaštititi. Međutim, ta fizička ugroza ili COVID ima jako velike reperkusije i na organizacijsko funkcioniranje ili organizacijsku učinkovitost, ali i na učinkovitost nas ljudi kao pojedinaca. Danas nije jednostavno niti lako izboriti se sa svakodnevnim izazovima koje kriza COVID nosi. U smislu, svaki dan nove vijesti, svaki dan nove odluke što uistinu stvara intenzivan osjećaj problema ili osjećaj ugroze za nas, jer moramo stalno donositi nove odluke, stalno se prilagođavati onome što se događa oko nas.

Zato je ova tema, psihološki imunitet, tim važnija jer psihološki imunitet nitko danas ne spominje. On se podrazumijeva ili se o njemu ne govori, a iznimno je važan. Ne samo zbog toga da očuvamo i fizički imunitet, nego općenito, da dobro funkcioniramo u životu. Što je uopće taj psihološki imunitet? Kako možemo prepoznati da nam je slab psihološki imunitet? Kakve veze ima s organizacijskim imunitetom? Što je uopće organizacijski imunitet? I kako pomoći i osobi i organizaciji da na neki način steknu psihološki i organizacijski imunitet i da preživimo ova krizna vremena, a i u normalnim vremenima da bolje živimo? To je tema ovog današnjeg predavanja.

Reagiranje na svakodnevne izazove

Što znači psihološki imunitet? To je naša sposobnost da se učinkovito nosimo sa svakodnevnim životnim izazovima. Ako imamo dobar psihološki imunitet, onda svi izazovi, svi problemi svakodnevice su nešto što rješavamo normalno, s velikom razinom energije i prilično smo uspješni u tome. Ako i nismo, ne radimo veliki problem oko toga, nego jednostavno idemo dalje. Međutim, kada imamo slab psihološki imunitet, onda su nam i normalne okolnosti, ili kad nema još dodatnog objektivnog opterećenja kao što je sada COVID kriza, prilično problematične. Jednaka paralela može se povući i kada je u pitanju organizacijski imunitet. Organizacijski imunitet označava potrebu poduzeća da se nosi s krizama te da one imaju minimalne posljedice na organizaciju.

Možete sami sebe ispitati ili ispitati ljude iz vaše okoline o tome imate li imunitet i imate li uopće jak psihološki imunitet i što trebate činiti kako bi ga unaprijedili. Osobe sa slabim psihološkim imunitetom imaju pretjeranu reakciju čak i na najbenignije podražaje. Odnosno, ako se dogodi neka situacija da tu osobu netko „krivo pogleda“ ili ako se dogodi najobičniji konflikt, nepredviđena situacija, naprimjer padne čaša i razbije se, ili bilo što što u datom trenutku odmiče od normale ili nečega što normalno očekujemo, ta osoba ima pretjeranu reakciju. Jednostavno ima osjećaj kao da to više ne može izdržati.

Izbjegavanje je oličenje niskog psihološkog imuniteta

Što rade te osobe? One izbjegavaju bilo kakva suočavanja s takvim problemima. Nastoje izbjegavati i društvo, ljude i konflikte. Ne žele svojim ponašanjem dovoditi sebe na bilo koji način u konfliktnu situaciju. Ako se dogodi i da se ne slažu s nečim, neće se suprotstavljati, neće ulaziti u rasprave, izbjegavat će ulazak u projekte ili preuzimanje zadataka koji zahtijevaju malo veći napor. Jednostavno će izbjegavati, ali na taj način se svo to nezadovoljstvo od situacija sve više i više nakuplja. Izbjegavanje nije nešto što će osobu ostaviti mirnom, nego će samo još više nakupiti veliku negativnu frustraciju unutar nje.

Što se onda može dogoditi? Kad se dogodi takva reakcija, ako netko nju nešto pita, ako ju napadne, odnosno ako postovi čak i najobičnije pitanje „Zašto si to napravio?“ ili „Što se dogodilo?“ osobu može dovesti do toga da naglo puca, da sav nagomilani bijes izrazi prema podražaju ili osobi koja uopće nije kriva za svu tu frustraciju. To je onda impulzivno, nekontrolirano i jednostavno pogrešno usmjereno. Što dovodi i do još veće frustracije nakon tog konkretnog podražaja ili situacije. Ono što se događa je da tu postoje česti, dugotrajni, intenzivni osjećaji ljutnje, tuge, straha. Iz tih ljutnji, tuge i straha čovjek niti ne izlazi iz njih. Stalno se događaju neke misli, stalno se osoba vraća na situacije koje ju pune ljutnjom, tugom i strahom jer se stvari ne rješavaju.

Bijeg u bolest rješava osobu odgovornost

To predstavlja svojevrstan osjećaj bespomoćnosti da se samostalno riješe problemi. Problemi se nagomilavaju, a osoba ne zna kako se nositi s time. Isto vrijedi i za organizacijski imunitet – problemi se gomilaju, a organizacije se ne snalaze u rješavanju istih. Postoji i jedno očekivanje da okolina riješi problem. Kad je u pitanju psihološki imunitet, osoba se ne može nositi sa svime time i očekuje da se nešto dogodi, da netko iz okoline preuzme odgovornost ili da se situacija riješi sama od sebe. Ako se to ne događa, onda je još veći osjećaj beznađa.

Vrlo je moguće da osoba u nekom trenutku i fizički i psihički oboli. Taj bijeg u bolest je nešto što može osobu i fizički ili formalno osloboditi odgovornosti da rješava problem i da se netko pobrine za nju - dobije pažnju, brigu, njegu te se može posvetiti sebi i iscjeljenju, što je jedna od normalnih situacija u takvim okolnostima. Međutim, može bolje i mora bolje, jer takva osoba i u normalnim okolnostima teško funkcionira, a pogotovo kada dođe do veće situacije ili većih tegoba. Jako je važno da su rađena opsežna istraživanja o tome što uistinu stvara naš psihološki imunitet. Tu je bitno naglasiti da zaposlenici s jakim psihološkim imunitetom ujedno mogu činiti i organizacijski imunitet jačim.

Postoje li ljudi koji su imuni?

Važno pitanje koje se postavlja jest postoje li ljudi koji su imuni? Ili smo jednostavno svi zarobljeni u ovim osjećajima kad se dogodi neka situacija da nam se nakuplja stres i da u jednom trenutku jednostavno moramo kapitulirati. Rađeno je jedno veliko istraživanje na velikom broju ljudi diljem svijeta, vođeno od eminentnih i renomiranih zdravstvenih psihologa koje je pokazalo da postoje dvije vrste ljudi.

Jedna vrsta ljudi koja se jako teško nosi sa svakodnevnim situacijama  odnosno ima slab imunitet i drugi broj ljudi ili vrsta ljudi koji imaju izuzetno dobar psihološki imunitet i koji jednostavno, bez obzira na teškoću ili na karakteristike situacije, mogu se jako kvalitetno nositi s najvećim izazovima i s najkompleksnijim problemima i učinkovito ih rješavati, ostajati zdravi, vitalni tijekom cijelog života i dulje živjeti. Postoje određene karakteristike između te dvije grupe ljudi. Odmah vam moram reći, nije tajna u tome da se rađamo s dobrim psihološkim imunitetom. Isto kao što se organizacijski imunitet gradi, tako se i psihološki imunitet može učiti. Svi se rađamo sa određenom slabošću. Općenito smo postavljeni evolucijski tako da imamo slab psihološki imunitet, a psihološki imunitet ili tu snagu moramo steći, moramo ju naučiti.

Struktura mozga objašnjava psihološki imunitet

To je i dobra i loša vijest u isto vrijeme. Dobra vijest je to da ga možemo naučiti, a loša da to ipak ovisi o nama. Neće doći izvana, neće se dogoditi kao nešto što se samo po sebi događa, zahtjeva trud i energiju, ali se definitivno isplati. Zašto i kako?

Kako izgleda naš mozak? Jako je važno znati što to imamo u našoj glavi i koje to kapacitete imamo unutar sebe koje nas mogu ili učiniti problematičnog psihološkog imuniteta ili nam dati rješenje za problem.

Bez obzira što svi imamo „veliki mozak“ koji nam je evolucijski dan s njim možemo raditi fantastične projekte, doći do fenomenalnih ideja. Sjetite se krasnih glazbenih djela, djela iz literature, raznih znanstvenika, ljudi oko vas koji rješavaju vrlo kompleksne probleme bez problema i dolaze do fantastičnih rješenja i ideja. Imamo nevjerojatne potencijale unutar naše glave. Međutim, ono što je jako zanimljivo je da većinu dana ili većinu života ih ne rabimo. Djelujemo iz jednog malog dijela mozga koji zovemo automatski pilot.

Automatski pilot diktira naše reakcije

Taj automatski pilot je jedan dio mozga koji je zadužen za sve naše navike, ponašanja koja su nam na neki način automatska. I bez obzira što sami sebi znamo tepati da često osviješteno idemo kroz svijet, donosimo kvalitetne odluke, sve gledamo na jedan novi način, no sva istraživanja pokazuju da iznimno puno vremena donosimo odluke ili se ponašamo iz automatskog pilota.

Možete se za primjer sjetiti kako vam kreće svako jutro. Svi mi imamo neke rituale, budimo se u neko vrijeme te tada započinjemo dan. Jedemo vrlo ograničeni broj namirnica za doručak, idemo istim putem na posao. Kad dođete na posao, neki od vas idu prvo po sobama i pozdrave kolege, neki idu odmah pogledati mailove, neki idu odmah nazvati neke ljude. Međutim, vrlo često su ti obrasci prilično slični.

Da je stvar stvarno takva pokazuje jedan konkretan primjer kada ljudi koji se voze na posao uvijek idu istom cestom i što se u stvari događa? Zamislite i sebe u toj situaciji: idete tim putem na posao i vidite od jednom ispred sebe znak „Stop - građevinski radovi“, ne možete naprijed. Koja je prva emocija i prva misao koja vam se javlja u glavi?

Reakcija ljutnje, straha ili tuge

Ako iskreno pogledate unutar sebe, vrlo vjerojatno je to neka ljutnja u smislu „Što je ovo? Jesu li oni normalni? Kako mogu kopati sad na početku dana kad je tu najveća gužva? Zašto nisu napravili nekakav drugi raspored?“ Javlja se ljutnja na situaciju. Ili se događa možda tuga, tipa „Eto, to se samo meni može dogoditi, da je netko drugi išao sigurno se to ne bi dogodilo.“ Ili se može pojaviti strah „Neću stići na vrijeme, propao je posao, opet će me šef optužiti da kasnim“ i tako dalje, i tako dalje.

Općenito, javljaju se tri temeljne emocije - ljutnja, tuga i strah. To je razlog zbog čega su najveći problem u našoj fiziologiji automatske radnje. One se odvijaju i u organizacijama, stoga je organizacijski imunitet nešto što moramo svjesno mijenjati jer u suprotnom ostaje isti kao i automatske radnje. Imamo isto tako tu na početku mozga jedan detektor, zove se detektor razlika. U stvari kao da imamo jedan senzor koji gleda cijelo vrijeme što ne valja i to je naš evolucijski problem. Usmjereni smo na to da gledamo što ne valja, što se razlikuje u okolini od onih naših očekivanja, od nekih naših automatskih programa koje mi imamo i po kojima djelujemo.

Naš mozak ne stavlja stvari u kontekst

Sve što je dobro, doživljavamo kao „bez osobitosti“ (BO). Kada nam liječnik kaže da je naše trenutno stanje da moramo ići na bolovanje i raspiše se na 30 stranica o našoj boli u vama na pamet dolaze razne misle: „Bože, kako je to nešto strašno“ To što su vam bubrezi fantastični, srce odlično, jetra genijalno, svi organi super funkcioniraju - sve to je opisano pod BO. Kada bi se liječnik potrudio i napisao sve što je dobro, vjerojatno bi se vi osjećali bolje i to koljeno stavili u pravi kontekst.

Naš mozak ne stavlja stvari u kontekst, jednostavno je evolucijski tako. Nekad mu je to bilo važno za preživljavanje, kad su ljudi živjeli u pećinama. Bilo je jako važno vidjeti gdje dolazi opasnost da bi se napravio „fight or flight“, odnosno bijeg ili borba kako bi čovjek preživio. Međutim, u današnje doba takvih realnih objektivnih opasnosti nema, a mozak i dalje gleda što ne valja i to pretače u konkretnu opasnost za nas.

Kad vidimo da to ne valja, u današnje doba sama ta smetnja na cesti je nešto što ne valja. Onda se javlja nešto što se zove - tvornica emocija ili amigdala, koja producira jednu od te tri vrste destruktivnih emocija: ljutnju, tugu ili strah.

Evolucijski razlog zašto je psihološki imunitet slab

Amigdala ili tvornica emocija pita automatski pilot „Imaš li ti rješenja ove situacije?“. Automatski pilot govori „Ne, ja bih ravno dalje cestom“. Automatski pilot pita detektor razlika: „Da li se dogodilo možda nešto u okolini? Da li se maknula prepreka?“. Detektor razlika kaže „Ne. Prepreka i dalje stoji“.

I automatski, tvornica emocija, amigdala i dalje producira još veću količinu ljutnje, tuge, straha. Onda opet pita automatski pilot „Imaš li sad rješenje?“. On kaže – „Ja nemam sad rješenje“. Pita detektor razlika „Je li se možda nešto dogodilo u okolini? Što se promijenilo?“. Naravno, detektor kaže „Ne“.

Tako se stalno vrtimo u krug, kao hrčak koji trči po svom kružiću. Stalno smo u osjećaju bespomoćnosti i očekivanju da se nešto izvana dogodi što će riješiti naš problem jer naš automatski pilot rješenja nema. To je taj evolucijski razlog zbog čega je naš psihološki imunitet toliko slab. Što je psihološki imunitet osoba slabiji, to je i organizacijski imunitet slabiji. Oni idu jedno uz drugo. Organizacija kao kolektiv ne može stvoriti jak organizacijski imunitet ako se stvari gledaju na ovaj način koji sam sada objasnila. U stvari, što se događa je posljedica toga da mi često sami sebi želimo reći nešto u skladu s imunitetom.

Čaša živaca se ne troši

Oni koji imaju loš imunitet često znaju reći: „Ne mogu vjerovat da se sve ovo događa!“. To je taj osjećaj nevjerice da je nešto problematično. I baš tako reagiraju i organizacije kad se pojavi prepreka, ako imaju loš organizacijski imunitet. Tek kada porade na tome da organizacijski imunitet bude jak, mogu promijeniti ovakav način reagiranja.

Osobe s niskim psihološkim imunitetom također znaju reći „Nemam više živaca za to!“, kao da nam je netko dao na početku života jednu čašu punu živaca koja se troši i onda imamo osjećaj da se sa svakim problemom koji dođe pred nas, bez obzira riješi li ga ili ne, naša čaša živaca troši i u jednom trenutku više nećemo imati živce. Osim toga, ujedno vidimo da se nešto u tijelu događa, raste tlak, ubrzavaju se otkucaji srca i to doživljavamo kao nešto iznimno negativno i kažemo „Tlak mi raste, kap će me strefit!“. Svaka sličnost je slučajna, a ako se slučajno prepoznajete u ovim obrascima to znači da možda imate malo niži psihološki imunitet.

Međutim, unutar istog tog mozga i iste naše glave postoji i rješenje. To je razlog zbog čega ovo predavanje ima smisla - osim automatskog pilota postoji nešto što zovemo kreativni pilot. To je pilot koji je samosvjestan, samopouzdan, kompetentan i koji može riješiti svaki problem oko njega.

Imamo Ferrari, a vozimo se u Fići

Mi imamo fantastične kapacitete - kao da u glavi imamo Ferrarija, a držimo ga u garaži i svako jutro vozimo se sa „fićekom“ jer smo iz nekog nepoznatog razloga tako naučili. Taj Ferrari možemo gledati kao naš kreativni pilot – oni koji imaju jači imunitet, odnosno drugačije karakteristike funkcioniranja uvijek se razmišljati „Naravno da se događa sve što se događa, to je sasvim normalno, realno i očekivano“, dok će oni sa slabijim imunitetom imati misli poput „Ne mogu vjerovati da se ovo događa“. Isto tako, organizacije koje imaju jak organizacijski imunitet će se izboriti i nositi s krizama puno lakše nego one koje te iste krize ne mogu prihvatiti. Život jest takav da se sastoji od normalnih situacija, od fantastičnih situacija i od problematičnih situacija.

Svaka osoba u nekom trenutku svoga života ima super situacije, ali i one loše situacije. Svatko od nas se u nekom trenutku suočava, barem s nekim problemima. Isto vrijedi i za većinu organizacija današnjice. Organizacijski imunitet baš zato i služi kompanijama da se mogu suočavati sa svim problemima i zadržati konkurentnu poziciju na tržištu.

Život je kompleksan

To je sasvim normalno, samo što naš automatski pilot govori da je to nenormalno i da je to nešto što izaziva nevjericu. U stvari je situacija posve normalna i sama činjenica da si samo počnete govoriti „Sve što se događa, realno je i očekivano“. Ljudi koji imaju loš imunitet često znaju sve svoje probleme doživljavati kao kaznu i kao nepravdu, kao nešto što se ne bi smjelo dogoditi ili kažnjavanje, što je posve pogrešna stvar jer nismo žrtve i ne događa se nikakva kazna. I organizacije koje doživljavaju sve krize kao nepravdu imaju nizak organizacijski imunitet i to moraju promijeniti ako žele napredovati.

Događa nam se život i život je takav kakav je - kompleksan sa svim svojim problemima i sa svim svojim ljepotama. U ljepotama života često ne možemo uživati ako imamo niski imunitet, a probleme doživljavamo sve teže i teže. Važno je sebi govoriti „To je normalna situacija, to je život, čak i COVID kriza je život. Možda malo intenzivnija, ali uvijek postoji rješenje“ i „Živci su mi nakon svakog izazova sve jači“, jer to je činjenica. Upravo one organizacije koje su imale jak organizacijski imunitet su se s COVID-om puno lakše izborile i pronašle inovativne načine rada u ovakvoj krizi.

Naučite novi način funkcioniranja i gledanja realnosti

Svaki problem koji riješimo stvara dodatnu dubinu u našem mozgu i živci su nam sve jači jer imaju iskustvo rješenja. Imaju iskustvo da se nešto dobro riješilo i naš mozak omogućava da se puno lakše nosimo i s takvim i sa sličnim izazovima. Oni na automatskom pilotu se nakon bilo kojeg rješenja problema osjećaju kao da su sve slabiji što je potpuno pogrešno jer i oni imaju „punu čašu živaca“ i s rješavanjem problema ona može biti samo još punija.

Tijelo zdravo reagira i pomaže nam. Ako tijelo dođe do razine da ima snažne otkucaje srca ili nam je tlak narastao, to je nešto što nas priprema da se bolje nosimo sa svakodnevnim situacijama. Ako te simptome stresa gledamo negativno oni će stvarno imati negativan učinak. Međutim, ako ih gledamo kao nešto što nas osnažuje, oni imaju pozitivan učinak. I to je istraživanje pokazalo.

Isti simptomi stresa na nekoga djeluju negativno, a na nekog djeluju iznimno poticajno i nemaju nikakvih negativnih reperkusija po zdravlje. Važno je naučiti novi način funkcioniranja i novi način gledanja realnosti, jer nam to spašava život. Današnje organizacije se također nose s puno promjena i konstantno mijenjajućim tržištem. Zato je važnije u posljednje vrijeme da se stavi naglasak na organizacijski imunitet kako bi poduzeća mogla funkcionirati u ovom modernom dobu.

Kako doći do Ferrarija?

Kako upaliti kreativni pilot ili doći do Ferrarija? Ako imamo osjećaj svrhe i smisla u životnim ulogama - predanost, posvećenost životnim ulogama, emociju da to što radimo vrijedi onda nam to trenutačno otvara pozitivan potencijal u našem mozgu i imamo mogućnost bez problema u datom trenutku riješiti sve probleme. Naravno da se to trenira i uči jer se lako zaboravi. Isto kao što se organizacijski imunitet mora učiti i održavati, tako i pojedinac kontinuirano uči novi način reagiranja na stres. Fiziologija nas vuče na automatski pilot, zato je jako važno dobiti konkretne vježbe, kako da taj osjećaj smisla ili kako da taj kreativni pilot postane naš dominantni način funkcioniranja.

Osobe s dobrim psihološkim imunitetom uvijek se usmjeravaju na sve što mogu učiniti u određenoj situaciji, odnosno na sve ono nad čime imaju kontrolu. Sve što vas muči u obliku nekih briga, gledajte imate li nad tim utjecaj ili ne? Naprimjer sad je COVID, kriza, razmišljajte što već sad možete učiniti da svaki dan u svakom trenutku u svim vašim aspektima, bez obzira na to ili unatoč tome, živite bolje?

Organizacijski imunitet osigurava rješavanje problema

Možete se posvetiti članovima obitelji, možete se posvetiti svojim projektima. Uvijek se može naći nešto na što se možete usmjeriti i napraviti maksimum za sebe u vašim ulogama. Organizacijski imunitet obuhvaća jednake stvari, odnosno oni na vodećim pozicijama trebaju gledati kako mogu poboljšati rad, što mogu promijeniti i kakve pouke mogu iz ovog iskustva izvući. Takve osobe probleme doživljavaju kao normalne, prihvaćaju ih i spremno im idu u susret umjesto da bježe od njih. Kad god vidite problem, ljudi s dobrim psihološkim imunitetom, a ujedno i organizacije koje imaju dobar organizacijski imunitet, kažu „Super, odlično - dođi, priđi, ja ću te bez problema riješiti“.

U stvari, ne gleda se na probleme kao nešto od čega se bježi i što se pasivno čeka, nego im se veselo ide u susret. Jer znate da imate sve potencijale da ih riješite na najbolji mogući način. Upravo to razlikuje i organizacije s jakim imunitetom od onih koje imaju slab organizacijski imunitet, jer one znaju da imaju dovoljno kompetencija i potencijala za rješenje svih izazova.

Naravno da i osobe s dobrim psihološkim imunitetom doživljavaju i poraze i destruktivne emocije, i ljutnju, i tugu, i strah, i to je sve posve normalno. Jednako vrijedi i za organizacijski imunitet jer se i poduzeća moraju nositi s porazima i gubicima. Događaju se okolnosti u kojima su naše emocije normalne i u redu.

Smisao i predanost su ključ

Ono što razlikuje osobe s dobrim ili lošim psihološkim imunitetom je to što osobe s dobrim psihološkim imunitetom prođu kroz te emocije, izađu relativno brzo iz njih i nastave dalje biti konstruktivni. Odnosno, dozvole si da budu i ljuti i tužni i u strahu i dozvole si da sve to osjete, prožive i da nakon toga ne odustanu od života, nego da idu hrabro dalje.

Isto tako, kao što sam rekla, najvažnija stvar je što takve osobe vide smisao u svojim životnim ulogama pa im se i predano posvećuju. Takve ljude ćete vidjeti da su autentično optimistični, to ne znači da stavljaju ružičaste naočale na oči i da zanemaruju probleme, nego da jednostavno vide realno probleme, ali da svejedno imaju pozitivan stav prema tome da ih mogu riješiti jer imaju sve kapacitete za to.

To je jako važna stvar. Naravno, postoji problem u našoj kulturi da ljudi smatraju autentičnima samo one koji negativno reagiraju na okolnosti, a ovi koji pozitivno reagiraju da glumataju, da su oni nešto što jednostavno nije realno i nije moguće. Jako bi bilo važno da općenito sami sebe počnemo korigirati i shvatiti da je to nešto što kao ljudi imamo već kao potencijal i da je to nešto što je normalno i čemu trebamo težiti. Problemi postoje, a mi trebamo težiti da jednostavno možemo s njima izaći na kraj.

Oboljenje organizacija

Kakve to sve veze ima s organizacijama? Kao što ljudi čine organizacije i voditelji su oni koji vode organizacije. Ako ljudi imaju loš psihološki imunitet, velika je vjerojatnost da će cijela organizacija kao pravna osoba imati također loš organizacijski imunitet. Kako mi to znamo? Organizacija neće oboljeti u klasičnom smislu riječi, ali se to jako vidi po tome da u organizaciji postoji niska razina energije, osjećaj straha, nesigurnosti, panike, defokusiranosti, dezorganiziranosti, dezorijentiranosti.

Organizacijski imunitet utječe na sve aspekte organizacije, a pogotovo na rad samih zaposlenika. Odnosno, ljudi ne znaju što bi i na što bi se usmjerili. Kako će izgledati sutrašnji dan, s kime surađivati, što im je činiti, hoće li preživjeti, kako će to izgledati, koji su prioriteti, koji su ciljevi? To jest, hoće li uopće zadržati posao? Hoće li se dogoditi nešto s plaćom? Postoji tisuću pitanja.

Sve to utječe na vrlo slabu efikasnost i efektivnost. Ne zna se ni što se radi, ni kako se radi. I u jednom trenutku se prestaje tražiti rješenje, vidi se da ni vodstvo ne zna što bi radilo, i pasivno čeka da se situacija sama riješi. To su sve znakovi koji predstavljaju slab organizacijski imunitet. Ako vidite te simptome znači da imate loš organizacijski imunitet. Napravili smo puno testova organizacijskog imuniteta i pokazalo se da organizacije imaju probleme s time u svijetu, ali i u Hrvatskoj.

Flaster metoda za poboljšanje organizacijskog imuniteta

To rezultira i gubitkom tržišta i prihoda. Danas se zna da svaka organizacija treba raditi jako velike napore da zadrži svoje klijente i da stekne nove pod novim okolnostima, u novim uvjetima, s novim načinima poslovanja. To može napraviti samo ako ima jak organizacijski imunitet. Što nam je činiti?

Započeti s flaster metodom - Omogućiti zaposlenicima i voditeljima psihološku podršku, odnosno učenje novog načina funkcioniranja. Kako bi stekli i zadržali psihološki imunitet. Bitno je započeti od psihološkog imuniteta, jer tek kada ljudi imaju kapacitete nositi se s krizama, tek tada će i organizacija moći razviti organizacijski imunitet.

To je naročito važno za voditelje jer voditelji su ti koji moraju voditi i poslovanje i ljude u izazovnim situacijama. Ako oni nemaju psihološki imunitet, onda je to vrlo problematično jer ni organizacija vjerojatno neće moći uspostaviti jak organizacijski imunitet. I isto tako, voditelji moraju dati sve relevantne informacije o svemu što organizacija poduzima za uspješno nošenje s ovom situacijom. Ako voditelji ne daju sve te informacije ljudima, vrlo teško će ljudi imati jasne smjernice, kompas, očekivanja. Treba zaposlenicima dati jasnu ulogu kako bi znali što se od njih očekuje i tako dali svoj doprinos.

Rad na imunitetu donosi fantastične rezultate

To su veliki zahtjevi. Ako voditelji nemaju ta znanja i vještine i kontinuirano funkcioniranje iz kreativnog pilota, gdje se nalazi visoka razina energije koja je silno potrebna za organizacijski imunitet i osobni psihološki imunitet, stvar jednostavno neće funkcionirati. Najbolje bi bilo, prvo flaster metoda, potražiti pomoć, javiti se psiholozima da vas nauče temeljne vještine kako bi dobili određeni psihološki imunitet. Tek nakon toga ćete moći započeti postavljanje temelja za organizacijski imunitet i njegovu izgradnju.

Bitno je odmah se posvetiti voditeljima koji trebaju steći imunitet, održavati ga i nastaviti dalje održavati organizacijski imunitet. Sve se to vrlo lako može, međutim zahtjeva akciju koja je hitna, trenutačna i može donijeti fantastične rezultate. Tek ako steknete jak organizacijski imunitet ćete vidjeti velike promjene u organizaciji. Tako ćete dignuti energiju u organizaciji, dati ljudima sposobnost da se suočavaju i s najvećim izazovima i pokloniti svojim ljudima i organizaciji svjetlu budućnost. Hvala vam lijepa na pažnji, želim vam fantastičan organizacijski imunitet i osobni imunitet i vidimo se nekom drugom prilikom! Doviđenja.