Psihološki imunitet zaposlenika i njegov utjecaj na poduzeće

Stoga je svakom poduzeću u interesu stvoriti i održavati takvo radno okruženje koje će zaposlenima poticati njihov osobni psihološki imunitet. Brojne mjere pokazale su se učinkovitima u promicanju mentalnog zdravlja i psihološkog imuniteta pojedinaca. Menadžeri, poduzetnici, HR-ovci, trebaju znati prepoznati jesu li im zaposlenici snažnog ili slabog psihološkog imuniteta, koje su karakteristike dobrog psihološkog imuniteta. Da bi vaša organizacija uspješno prebrodila i najteže krize poslušajte Tanju u ovom izvanrednom webinaru.

Psihološki imunitet zaposlenika je najvažnija karika organizacijskog imuniteta

Dobar dan i dobrodošli na predavanje o psihološkoj otpornosti zaposlenika. Zašto je važna za organizacijski imunitet i kako ju izgraditi? Ja sam Tanja Pureta, organizacijski psiholog. Cijeli svoj radni vijek posvetila sam pronalaženju odgovora na pitanje kako biti produktivniji, zadovoljniji i uspješniji u svemu što radite. Bez obzira na naše radne ili životne uloge, vidljiva je velika razlika u kvaliteti života i učinkovitosti rada između ljudi koji su pronašli formulu produktivnosti, zadovoljstva i uspješnosti, i onih koji to još uvijek nisu. Isto tako, organizacije koje imaju uspješne, produktivne zaposlenike, koji se znaju dobro nositi sa stresom i izazovnim situacijama, puno bolje ostvaruju svoje poslovne ciljeve od onih koje imaju zaposlenike koji još uvijek traže načine kako biti psihološki otporniji, uspješniji, produktivniji i lakše se nositi s današnjim zahtjevnim svijetom. Bez obzira na to je li ta zahtjevnost prouzrokovana trenutnom Covid situacijom ili općenito, u današnjem svijetu poslovanje je teško s obzirom na stalne promjene i nove izazove. Stoga moramo pronaći način kako se aktivno nositi s tim, a jedan od najboljih načina je aktivno razvijati organizacijski imunitet. Pritom treba imati na umu da je planiranje u podlozi organizacijskog imuniteta.

Psihološka otpornost zaposlenika

Važno je napomenuti da postoji nešto što se zove psihološka otpornost zaposlenika. Pogledajmo što je to zapravo psihološka otpornost i zašto je važna. Ako znamo tu formulu, onda znamo i kako ju postići i ostvariti. Psihološka otpornost ili psihološki imunitet, kao što postoji fizički imunitet, je sposobnost čovjeka da se uspješno nosi sa svakodnevnim izazovima. Kada promatrate ljude oko sebe, sigurno možete primijetiti one koji su psihološki otporniji, odnosno mogu se bez problema nositi s najzahtjevnijim situacijama i pronalaziti rješenja za najzahtjevnije probleme. S druge strane, postoje oni koji to mogu u manjoj mjeri, i oni koji to mogu u normalnim okolnostima, ali kada su izazovne situacije, onda imaju poteškoće s time. Važno je napomenuti da psihološka otpornost, kao i fizička otpornost, direktno utječe na razinu energije i motivacije koju osoba ima za uspješno izvršavanje svojih svakodnevnih obaveza. Ako imamo niski imunitet, onda imamo i nisku razinu energije, motivacije, uspješnosti i fokusa potrebnih za uspješno izvršavanje svakodnevnih obaveza, a isto vrijedi i za organizacijski imunitet. Ponekad ne znamo je li netko psihološki otporan, ali ako vidimo nisku razinu energije, uvijek možemo posumnjati da se radi o niskoj psihološkoj otpornosti. T je isto kao i fizička otpornost kada imamo nisku razinu fizičke otpornosti, ne samo da smo podložni bolestima, nego isto tako imamo i nižu opću kondiciju.

Izazovi slabe psihološke otpornosti

Osobe sa slabom psihološkom otpornošću imaju pretjerane reakcije, čak i na najblaže podražaje. Ako se dogodi da se čuje neki zvuk, ili ako nešto padne na pod, ili ako dođu u kontakt s ljudima koji ih neutralno ili manje pozitivno pogledaju, odmah se osjećaju napadnute. To ih dovodi do toga da izbjegavaju bilo kakve stresne situacije ili konflikte. Primjerice, vidjeli smo u proljeće, kada je bio potres u Zagrebu, da je bio cijeli egzodus ljudi koji su otišli iz Zagreba, jer nisu više mogli podnijeti niti minimalna podrhtavanja tla. Isto tako se događa i s ljudima koji imaju neke konfliktne situacije ili nerazriješene odnose.

Neki ljudi jednostavno izbjegavaju suočavanje s problemima. Ne žele iskreno reći što ih muči, nego radije šute, skrivaju to pod tepih ili potiskuju u sebi. Konfliktne situacije ih jako pogađaju i teško se nose s njima. Takvi ljudi često imaju dugotrajne i intenzivne osjećaje ljutnje, tuge ili straha. Ljutnja proizlazi iz osjećaja nepravde i nefer tretmana, tuga iz osjećaja uskraćenosti i nezadovoljstva životom, a strah iz neizvjesnosti i bespomoćnosti. Oni se ne mogu osloniti na svoje sposobnosti i kapacitete, nego očekuju da problem riješi netko drugi ili da nestane sam od sebe. Kad se to ne dogodi, osjećaju beznađe i prepuštaju se okolnostima.

Povezanost psihološkog i organizacijskog imuniteta

Kakve to ima veze s organizacijskim imunitetom? Zamislite organizaciju u kojoj su ljudi s niskom razinom imuniteta. Kad uđete u takvu organizaciju, osjetite nisku razinu energije, strah, nesigurnost i paniku kod ljudi. Okolnosti su teške, traže se različita rješenja i potezi za budućnost. Ljudi ne dobivaju odgovore na ta pitanja od vodstva, pa se osjećaju uplašeno i izgubljeno. Njihov pristup zadacima je neorganiziran i nefokusiran, ne znaju kome se obratiti i kako surađivati. Osjećaju dezorijentaciju i neslaganje oko ciljeva i smjera. Menadžment često pokušava udovoljiti svima i ne uspijeva postaviti jasan i čvrst smjer, jer se boji zamjeriti nekome.

Kako možemo prepoznati ima li osoba nisku psihološku otpornost ili organizacija slab organizacijski imunitet? Možda nam se čini da su svi ljudi ok, čak i oni koji ne izbjegavaju konflikte. Možda vidimo osobe koje brzo reagiraju na konfliktne situacije, stišavaju tenzije ili sklanjaju konfliktne teme s dnevnog reda. Možda mislimo da su to harmonizeri ili pozitivci, a zapravo su to osobe s niskom psihološkom otpornošću. Oni se ne žele suočiti s problemima i rješavati ih, nego ih zataškavaju i umanjuju. A znamo da konfliktne situacije mogu biti korisne, jer kad otvoreno razgovaramo o nečemu što nam je važno, a ne slažemo se, možemo doći do boljeg razumijevanja i približavanja.

Znakovi niske psihološke otpornosti

Nije jednostavno prepoznati ima li netko nisku psihološku otpornost, jer ljudi često ne žele govoriti o svojim problemima. Njihova obitelj ili poslodavac često ne znaju da su pod velikim stresom. Možda nam se čini da su ti ljudi bez problema, a onda se dogodi da im pukne film ili da pretjerano reagiraju na neku bezazlenu situaciju. To je znak da je njihova niska otpornost došla do izražaja u neočekivanom trenutku. Jedan od sigurnih pokazatelja niske psihološke otpornosti je niža razina energije, nemogućnost obavljanja zadataka, dekoncentracija, povećani broj grešaka, razdražljivost, nedostatak entuzijazma i slično. To ukazuje na to da se osoba nakupilo puno neriješenih i stresnih podražaja i da ih ne može riješiti na konstruktivan način. Naravno, takvo ponašanje se može i pogrešno protumačiti u okolini. Možda ćemo misliti da je ta osoba lijena, nemarna ili neodgovorna i reagirati prema njoj negativno. A zapravo se često događa da je toj osobi jako stalo i da jako želi napraviti sve kako treba, ali je previše uplašena i misli da neće uspjeti.

Utjecaj niske psihološke otpornosti na organizaciju i organizacijski imunitet

Što se događa kroz naočale menadžera te osobe? Menadžer će vidjeti da osoba ne obavlja zadatke kako treba ili da radi sporije. Umjesto da aktivno riješi problem, menadžer će ga ignorirati i prebaciti posao na sebe ili na nekog drugog člana tima koji je psihološki jači. To je trostruka šteta, jer osoba u problemu ne dobiva pomoć, psihološki jači zaposlenik radi preko svojih mogućnosti, a menadžer se bavi operativom i ne stiže se posvetiti ljudima. To je vrlo problematična situacija koja je, prema našim istraživanjima organizacijske klime i organizacijskog imuniteta, prilično česta u hrvatskim organizacijama. Preko 70 % ljudi i menadžera radi na takav način, tako da je vrlo važno uočiti situaciju, razumjeti je i reagirati na pravi način. Zašto menadžer ne pita za uzroke problema? To je pitanje koje mnogi postavljaju u organizacijama. Zašto samo preuzima na sebe posao ili ga prebacuje na one koji su psihološki otporni?

Izazovi za menadžere u organizacijama s niskim imunitetom

Istraživanja pokazuju, i u svijetu i posebno u Hrvatskoj, da je manje od 25 % menadžera ili voditelja timova spremno otvoreno razgovarati o uočenim problemima. A oni koji započnu razgovor često ne znaju kako pomoći osobi. Kad menadžer krene u razgovor i kad mu osoba kaže da ima problema, menadžer zastane jer ne zna kako bi nastavio razgovor. Kako donekle voditi takav razgovor ćemo pričati na trećem webinaru u veljači. Za sada je samo važno znati da postoji barijera koja je često nepremostiva i rješava se na neadekvatan način koji sam već spomenula. Štoviše, a to se pokazalo u našim istraživanjima u Hrvatskoj ove godine, često su i menadžeri, pogotovo srednji menadžment, izrazito pod utjecajem očekivanja i od podređenih i od nadređenih. I njihov psihološki imunitet je često prilično oslabljen, a samim time i organizacijski imunitet.

Oni trebaju pomoći drugima, a i oni sami trebaju pomoć. Oni sami očekuju pomoć od viših razina hijerarhije i očekuju da se mogu osloniti na svoje ljude koji mogu odgovorno i kompetentno preuzeti svoje zadatke. Osjećaju se iznimno preopterećeno, s velikom količinom posla i ne znaju kako postaviti ciljeve i načine kako izaći iz ove situacije. Tako da su oni pod najvećim stresom i udarom i dokazano imaju najmanji psihološki imunitet. To je za organizacije, jer su im menadžeri ključni ljudi, veliki rizični faktor. Menadžeri trebaju raditi posao, održati klimu, motivirati ljude, napraviti rezultat i osigurati da poslovanje za vrijeme krize i nakon nje, što su sve faktori koji direktno ili indirektno utječu na organizacijski imunitet. Stoga apeliram na sve organizacije da prvenstveno daju pomoć svojim menadžerima kako bi oni mogli pomoći svim ljudima. Kao u avionu, kad nestane kisika, prvo trebaju sebi staviti masku, a onda pomoći drugima.

Negativna percepcija kao prepreka za rješavanje problema

Kako reagira osoba s niskom psihološkom otpornošću? Ono što je karakteristično za takve osobe je da primjećuju samo probleme. Kad gledaju oko sebe, stalno vide nešto što ne valja, nešto što nije u skladu s očekivanjima, nešto što od njih zahtijeva dodatni napor ili angažman. Čak i neutralne događaje vide i tumače kao problematične. Ne vide pozitivne karakteristike situacije ili općenito činjenice koje su oko njih. Kao da imaju slijepu pjegu. Oni fiziološki ne mogu vidjeti što je dobro i pozitivno, nego doživljavaju sve negativno. Što je više negativnih stvari, to se više osjećaju preplavljeno i bespomoćno.

Često možemo čuti reakcije ili riječi koje govore: Ne mogu vjerovati da mi se ovo događa. Vrlo često ljudi sve što se događa doživljavaju osobno. Sve se to meni događa. Bez obzira što je korona, korona se toj osobi događa. Bez obzira što je neka nepredviđena okolnost, to se događa toj osobi. Događaje doživljavaju Jako osobno, to je ono što zovemo osobno pripisivanje. I osjećaju nevjeru. Čak i najnormalnije podražaje koji se javljaju tijekom dana, osoba kaže: Ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati da se to događa. Taj osjećaj nevjerice je jako veliki uzročnik niske psihološke otpornosti.

Osobno pripisivanje i nevjerica kao izvori nemoći i očaja

Neki ljudi kažu da nemaju više živaca za to. Toliko su se potrošili da svaka situacija, svaki problem koji riješe, im oduzima sve više od one temeljne zalihe živaca koje su imali. Misle da su rođeni s ograničenom količinom živaca koju polako troše i da u nekoj srednjoj dobi ostaju bez živaca koji bi im omogućili da se suoče s problemima. Osjećaju se sve iscrpljenije i svaki problem im je kao još jedan veliki teret na leđima. Pitaju se kad će život prestati biti težak, kad će prestati tegobe. No, suštinski, kao što znamo, život je sastavljen od svega, od raznih događaja, i pozitivnih i onih koji su izazovniji. Nema ni jedne situacije, ni jedne osobe kojoj je u svim aspektima svog života sve savršeno. Uvijek ima nekih izazova, negdje su manji, negdje su veći, negdje se dogodi da u nekom trenutku u više aspekata života nekad imamo više problema ili manje. Međutim, dok život traje, postoji to da je život kao život, kao more, nekad je bonaca, nekad su veliki valovi. Nije krivo more. Priroda je jednostavno takva i trebamo ju takvu i prihvatiti.

Fizički stres i njegov utjecaj na zdravlje i učinkovitost

Treća reakcija koju često imaju ljudi s niskim imunitetom je da kažu da im raste tlak, da će ih pogoditi kap. Istraživanja su pokazala da postoje dvije vrste ljudi koji doživljavaju fizičke karakteristike stresa, kao što su visoki tlak i ubrzani otkucaji srca. Razlika među njima je u tome što jedni doživljavaju to vrlo negativno, kao nešto što je pogubno i što djeluje na njihovo zdravlje, a drugi kao nešto što im pomaže tjelesno da se lakše suočavaju sa životnim izazovima. Pokazalo se da ti tjelesni simptomi onima koji ih doživljavaju kao nešto pozitivno i što im pomaže, imaju puno manje štetan, ako uopće, učinak na njihovo tijelo, za razliku od onih koji misle da će ti tjelesni simptomi štetno djelovati na njih. To uistinu i štetnije djeluje i posljedica svega toga je niska razina energije, demotiviranost, neučinkovitost.

Izljevi bijesa na one koji toj osobi ukazuju na probleme, nezadovoljstvo i vrlo često odlazak u fizičku bolest koja ponekad djeluje kao spas tim ljudima jer se barem malo maknu iz situacije koja im je teška i problematična. No, nakon povratka u fizički zdravo stanje, psihički problemi i situacije su i dalje prisutni. Stoga je izgradnja psihološkog imuniteta, kao zasebne pojave, ali i kao preduvjeta za organizacijski imunitet te načina za uspješno suočavanje sa svakodnevnim izazovima naša nužnost da ostanemo živi i zdravi u današnjim vremenima i izazovima, bez obzira na koronu ili na bilo što. Tjelesne reakcije na nove ili zahtjevne okolnosti su normalne. Tijelo im tako pomaže da bolje reagiraju na te okolnosti. Na primjer, kad brže voze u autu, raste im tlak i srce ubrzava. To je prilagodba tijela brzini i reakcijama koje trebaju biti brze. Tako je i s drugim okolnostima. Tijelo vam je prijatelj i daje vam sposobnosti da se suočite sa situacijom.

Osobine snažnog psihološkog i organizacijskog imuniteta

Kako izgleda netko tko ima snažan psihološki imunitet? To je osoba ili organizacija koja može s lakoćom i optimizmom rješavati i najteže izazove. To ne znači da je u tome uvijek uspješna ili da donosi najbolje odluke. Naprotiv, ona to od sebe ne očekuje i mirno prihvaća da nije uvijek jednostavno ni lako. Mnogi misle da snažan psihološki imunitet znači odsutnost bilo kakvih negativnih, neugodnih ili destruktivnih emocija. Da čvrstina znači odmak od tih emocija, da nas ništa ne dira, da smo uvijek fantastični. To je apsolutno pogrešno. Upravo to što psihološki snažna osoba razumije i prihvaća da može biti povrijeđena i neuspješna, da može osjetiti strah i bol i ljutnju i sve to, ali ona zna da te destruktivne emocije kod nje neće dugo trajati. Prihvaća ih kao dio života koji je pun smisla i koji joj daje zapravo tu pravu životnu energiju i snagu, kakav život i jest.

Ako se odmaknemo od života, ako se uplašimo vezati za neki posao, ili za neku osobu, ili za neku organizaciju, ili za neki cilj i sve radimo površno i mehanički, to nas neće odmaknuti od emocija, nego ćemo i dalje doživljavati negativne i destruktivne emocije, ali će nas takav pristup odmaknuti od onih pozitivnih emocija. A ako prihvatimo da su gubitci i neuspjesi nešto što je u životu normalno, onda ćemo sve dobre i pozitivne okolnosti, koje ih je najčešće i najviše u životu, moći doživjeti punim plućima, a sve ove negativne aspekte doživjeti i prihvatiti kao sastavni dio ili neminovnost baš toga što smo dozvolili da nam je stalo do svega što nam je važno u životu. Naravno, možemo doživjeti i strah i bol i ljutnju i svakakve moguće situacije, ali psihološki otporne osobe će izvući pouku za budućnost i krenuti dalje.

Optimizam i smisao za osnaživanje psihološke otpornosti

Također, autentično su optimistične. To znači da vide problem, ali znaju da ga mogu riješiti. Znaju da su kompetentni, da imaju znanja i vještine, da mogu pozvati druge da im pomognu. Ne mogu ih obeshrabriti nove, drugačije situacije. Oslanjaju se na vlastite snage i na snage ljudi kojima vjeruju. To nije zabijanje glave u pijesak, nego gledanje problema i dobrog. Autentično optimistično koračaju životom. Isto tako, vide smisao u svojim životnim ulogama i predano im se posvećuju. Važno je osjetiti smisao u svakoj ulozi. Ako su u ulozi šefa i razgovaraju sa zaposlenikom, trebaju ga gledati, čuti, uživati. Ako su u ulozi osobe koja kuha, trebaju uživati u tome, u kontaktu s drugima. Uživanje u svim ulogama je jedino što ima smisla i što daje energiju i psihološku otpornost.

Kako osnažiti psihološku otpornost? Današnje predavanje je jako važno zbog toga što se pokazalo da postoje tri temeljne karakteristike psihološke otpornosti ili psihološki otpornih ljudi koje se mogu usvojiti, koje se mogu naučiti. Danas ćete dobiti konkretne znanje i konkretnu kuharicu. Kako da malo po malo osnažite sve te tri karakteristike i kod sebe i kod svojih ljudi. Naravno da vježba čini majstora i ono što je jako važno je da je to proces na kojem samo treba ustrajati. Veseliti se i najmanjem napretku i najmanjem uspjehu i vjerovati da će malo po malo te karakteristike postati dio nas. Naime, s tim karakteristikama se ne rađamo, te karakteristike stječemo. Netko stekne prije ako ima težak život, pa ih je stekao metodom pokušaja i pogrešaka. Netko stekne usvajanjem znanja. Psiholozi su tu također iznimno bitni zato što mogu pomoći ljudima u davanju znanja, davanju pravih smjernica i uvježbavanju kako da steknu te karakteristike psihološke otpornosti, a i organizacijskog imuniteta. Pa idemo redom.

Psihološki imunitet i prilike u krizama 

Prva karakteristika psihološki otpornih ljudi je sljedeća: Kada se susretnemo s problemom ili novom neočekivanom okolnošću, prvo trebamo ojačati vlastiti psihološki imunitet. Trebamo se zapitati koju priliku ova situacija skriva ili nudi. Naime, kineski znak za konflikt ili krizu sastoji se od dva znaka: jedan je opasnost, a drugi je prilika. Drevni Kinezi su svaku opasnost vidjeli i kao moguću priliku da izgrade nešto bolje, da postanu jači, da osvijeste nešto, da unaprijede nešto kod sebe i kod drugih. I zaista, sva psihološka istraživanja, kao i moja dugogodišnja praksa, pokazuju da nema te krize koja u sebi nema konkretnu priliku.

Štoviše, provedeno je jedno istraživanje u kojem su psiholozi pitali ljude koja im je najgora stvar koja im se dogodila u životu, a onda i koja im je najbolja stvar koja im se dogodila u životu. U otprilike 80% slučajeva ljudi su za najgoru i za najbolju stvar odabrali istu situaciju. Na primjer: Najgore mi je bilo što se nisam upisala na željeni fakultet, ali to mi je ujedno bilo i najbolje jer sam na drugom fakultetu uspjela stvoriti super karijeru i otkriti jedno područje koje možda nikad ne bih otkrila. Sad mi se to još i više sviđa. Ili: Najgora stvar mi je bila rastava, koja se ujedno pokazala kao najbolja jer sam dobila novi osjećaj slobode, novi početak, novu mogućnost da organiziram svoj život na način koji mi odgovara. Upoznala sam sebe i pronašla drugačiji način funkcioniranja, bila sam više svoja. Ili: Najgora stvar mi je bila otkaz, ali to je ujedno i najbolja stvar jer sam otvorila privatni biznis ili otišla u drugu organizaciju gdje sam bolje funkcionirala.

Postavljanje pitanja i realna slika situacije 

Dakle, vrlo često ono što doživimo kao najgoru stvar nosi najveće blago za nas ako otkrijemo koju to priliku nudi. Zato prvo pitanje koje se trebamo pitati, kakva god bila situacija, je: Zašto je dobro da je situacija trenutno takva? Sigurno postoje neke okolnosti koje su dobre zato što je situacija takva ili što može dobro iz toga proizaći. Za što to može biti korisno? I kako se na to još može gledati? Svaku situaciju koja nam je teška, od koje bi najradije pobjegli, koja nam izaziva osjećaj da sad nešto moramo napraviti, uvijek je važno da si postavimo takva pitanja. Zašto je važno da postavimo ta pitanja sami sebi? Prvo, čim postavljamo pitanja, nama se diže razina energije, diže nam se razina optimizma, diže nam se razina sposobnosti da pogledamo sve, i dobre i loše karakteristike, jer, kao što sam rekla, kad su ljudi psihološki neotporni, onda imaju dominantni fokus na sve što nije dobro i sve što ne valja, što uopće nije realna situacija. Zato što nije realno da samo gledamo ono što je negativno. Realno bi bilo da gledamo 50% pozitivnih i 50% negativnih aspekata situacije. Ako gledamo samo negativno, to ne odražava realnu sliku stvari. Kroz ova pitanja mi sebe potičemo da realnije pogledamo situaciju i ujedno sama činjenica da postavljamo pitanja nam daje veću količinu energije koja nam je iznimno važna da se lakše nosimo s izazovima. Na taj način ćemo steći prvu karakteristiku psihološki otpornih ljudi i organizacija s visokim imunitetom, a to je doživljaj prijetnje kao prilike. Svaku prijetnju možemo doživjeti kao priliku.

Primjeri pitanja i načini poticanja na razmišljanje

Ovako biste trebali postavljati pitanja svojim ljudima, kolegama, suradnicima, članovima obitelji ili bilo kome s kim ste u kontaktu, a koji se osjećaju malodušno, bezvoljno ili razdražljivo zbog neke situacije. Naravno, važno je da za pitanja budete iskreno zainteresirani, pozitivni i da vjerujete da osoba može pronaći odgovor. Ne smijete biti strogi, autoritarni ili nepovjerljivi. Na primjer, ne pitajte: „Koju priliku ova situacija krije u sebi?” ili „Hajde mi sad ti reci koju priliku situacija krije?” To su pitanja koja zvuče kao da docirate ili sumnjate u osobu. Bolje je pitati: „Zanima me koju priliku ova situacija krije?” ili „Zašto je dobro da je ova situacija takva? Za što bi ona mogla biti korisna?” Takva pitanja potiču osobu da sama pronađe pozitivne aspekte situacije, što je veliki poklon. Često ne možemo samo reći: „Pogledaj kako je ovo dobro!” Ljudi to ne mogu vidjeti. Puno bolje je da sami dođu do svojih odgovora. Zato umjesto da dajete savjete ili ukazujete na dobro, postavite pitanja. Tako ćete pomoći osobi da razvije prvu karakteristiku psihološki otpornih ljudi, a to je doživljavanje da u svakoj situaciji uz prijetnju postoji i prilika.

Doživljaj kontrole u izazovnim situacijama

Druga karakteristika psihološki otpornih ljudi je da nakon što pronađu sve mogućnosti, prilike i koristi koje nudi nova situacija, postave drugi set pitanja. Kako te mogućnosti mogu ostvariti? Što mogu napraviti sam? Kome se mogu obratiti za pomoć? Koje aktivnosti trebam poduzeti? Koji su koraci do cilja? Što mi može biti prepreka i kako ću je prevladati? Jako je važno pitati se za prepreke, jer se mogu dogoditi i odvratiti vas od puta. Trebate znati kako ćete reagirati na njih i koji je prvi korak. I onda ga napravite. Prvo pitanje je što napraviti, a drugo je kako napraviti. Ako samo osmislite priliku i ne počnete je realizirati, ostajete negdje između sanjarenja i realnosti. Trebate znati kako pretočiti priliku u stvarnost. To zahtijeva disciplinu, ali se isplati. Tako ćete steći drugu karakteristiku psihološki otpornih ljudi, a to je usmjeravanje na ono što možete napraviti, odnosno na ono na što imate utjecaj. Ne možete utjecati na sve, ali možete promijeniti svoj stav. Ono na što možete utjecati je puno više nego što mislite, čak i u najtežim situacijama. Ista ta pitanja postavljajte i svojim ljudima na isti način kao i kod prve karakteristike i vidjet ćete kako se razvija i njihov osobni imunitet, kao i vaš organizacijski imunitet.

Treba se usmjeriti na ono što mogu učiniti u situaciji, odnosno na ono nad čime imaju kontrolu ili utjecaj. Kad god ih muči neka misao, trebaju se pitati: Imam li ja kontrolu nad time ili ne? Ako nemaju kontrolu, trebaju se pitati: Što ja mogu napraviti u ovom trenutku ili kako mogu utjecati? Ima puno toga što mogu napraviti i trebaju pomoći i ljudima oko sebe. Smatraju da su im živci snažniji i otporniji s rješavanjem problema. To je točno i daje im veće mogućnosti za nove, zahtjevnije situacije. Živci su s rješavanjem izazova čvršći, snažniji, a oni kompetentniji. To je realnost i činjenica. Teorija o čaši živaca koja se ispija ne stoji.

Pitanja koja si postavljaju psihološki otporni pojedinci i organizacije s visokim organizacijskim imunitetom, ili kako pronaći smisao u krizi

Treća karakteristika psihološki otpornih ljudi je da se nakon što otkriju što i kako mogu postupiti u određenoj situaciji, zapitaju i sljedeća pitanja. Prvo je: Kako ja kao stručnjak i osoba s jedinstvenim znanjima i iskustvom mogu doprinijeti ovoj situaciji u svojim ulogama? Bilo da sam voditelj, roditelj, analitičar, kreativac, ekspert ili nešto drugo. Svaka uloga ima svoje mogućnosti i zadovoljstva. Na primjer, analitičar može reći: „Ja mogu dobro prikupiti i analizirati podatke, vidjeti uzroke i rješenja.” Kreativac može reći: „Ja mogu na temelju podataka smisliti odlične ideje.” Voditelj može reći: „Ja mogu nazvati ljude, pitati ih, pomoći im.” Osvještavanje svoje uloge i mogućnosti koje nam daje je jako važno i potiče psihološku otpornost.

Drugo pitanje je: Kako bi netko koga smatram uzorom pristupio ovoj situaciji i dao joj dodanu vrijednost? Netko kakav želim biti jednog dana. Kako bi on postupio? Što bi on napravio? Ako mi tako postupimo, približit ćemo se tom uzoru koji nam je bitan.

Treće pitanje je: Zašto je važno da dam sve od sebe da plan uspije? Ako osjetimo svrhu, to je jako snažna karakteristika koja daje smisao svemu što radimo, otvara puno pozitivne i kreativne energije i čini nas otpornima na prepreke i okolnosti. Osjećaj smisla nam omogućuje da se predano posvećujemo svojim životnim ulogama. Kada imamo jasan osjećaj smisla, nijedna prepreka nas ne može skrenuti s puta. Kada nemamo, svaka nas prepreka može obeshrabriti. Zato se često pitajte: Što mi je važno? Zašto mi je važno? Zašto sam ovdje? Kako mogu pridonijeti?

Zaključno, osobe i organizacije s dobrim psihološkim i organizacijskim imunitetom probleme doživljavaju kao normalne, prihvaćaju ih i spremno se s njima suočavaju, umjesto da bježe od njih. Razumiju da je more ponekad mirno, ponekad olujno, ponekad jugo, ponekad valovito. Kakva god bila situacija, sve je to normalno i pravi kapetan koji zna ploviti može se nositi sa svim izazovima i uživati u plovidbi, bez obzira na uvjete. Kapetan koji zna samo ploviti po mirnom moru nije pravi kapetan. On ne zna ili ne može uživati u svim aspektima plovidbe, koji podrazumijevaju različite vremenske uvjete i različite vrste mora.

Kako prepoznati i prevladati slab organizacijski imunitet

Slaba učinkovitost i efektivnost su rezultat nedostatka cilja i načina rada u organizacijama sa slabim organizacijskim imunitetom. Ako ne znamo što želimo postići i kako, ne možemo biti uspješni. Pasivno promatranje realnosti i čekanje da se situacija sama riješi je jako problematično. Vodstvo, menadžment i voditelji tima moraju imati odgovor na sva pitanja koja muče zaposlenike. Moraju im dati jasnoću svrhe, smisla, prilika i rješenja. To je temelj za izgradnju psihološkog imuniteta svakog zaposlenika, kao i cjelokupnog organizacijskog imuniteta. Trenutno, hrvatske organizacije imaju slab organizacijski imunitet zbog svih ovih razloga koje sam navela. Posljedica je gubitak tržišta i prihoda.

Što učiniti? Kako poboljšati organizacijski imunitet? Prvo i najvažnije je omogućiti zaposlenicima i voditeljima ova znanja koja sam vam iznijela. To je učenje novog načina funkcioniranja koji je karakterističan za psihološki imune osobe. To može biti i stručna psihološka podrška koja pomaže voditeljima i zaposlenicima da steknu vlastiti psihološki imunitet. Psihološka podrška nije samo za ljude koji imaju velike probleme ili teškoće, nego za ljude koji žele naučiti nove načine suočavanja sa realnošću. To je znanje i vještina koja čuva zdravlje, život, dobrobit i kvalitetu života.

Kako osigurati jasnu viziju, ciljeve, uloge i očekivanja

Drugo je dati voditeljima znanja i vještine kako voditi poslovanje i ljude u izazovnim situacijama. Ali prvo moraju steći osobni psihološki imunitet. Onda moraju osigurati da do ljudi stalno stižu relevantne informacije o svemu što organizacija poduzima za uspješno nošenje sa situacijom. Moraju dati zaposlenicima jasnu viziju, ciljeve, uloge i očekivanja. Tako će znati što se od njih očekuje i kako mogu dati svoj doprinos. To su osnovni gradbeni koraci snažnog organizacijskog imuniteta.

Sve izgleda jednostavno i lako, ali treba se držati svih smjernica i ustrajati na svim točkama. Najvažniji korak je da voditelji sami naprave analizu svog psihološkog imuniteta i psihološkog imuniteta svojih ljudi i krenu ga graditi. Dobrobit je velika u svakom smislu. Zato potičem sve koji se nalaze u slabijem organizacijskom ili osobnom psihološkom imunitetu da što prije krenu u izgradnju. Tako će osigurati i dobru sadašnjost i odličnu budućnost, bez obzira na izazove.

Hvala vam što ste slušali ovo predavanje. Nadam se da vam je bilo korisno. Za sva pitanja smo tu. Osjećajte se dobro, zdravo i psihološki imuno. Uživajte u svim izazovima jer svaki izazov je prilika. Doviđenja.