Ljudi se mogu podijeliti na one kojima je čaša napola prazna i na one kojima je čaša napola puna. I jedni i drugi su u pravu, a opet često žestoko razmjenjuju argumente.
Najčešći problem je nemogućnost gledanja situacije sa pozicije osobe koja zauzima suprotnu stranu. Stoga se nameću pitanja o tome što karakterizira one koji zauzimaju optimističan stav. Konkretno, što znači biti optimističan u situacijama kad drugi misle da nema izlaza i da ne treba ništa poduzimati.
Naime, kroz život se susrećemo s optimistima i pesimistima te možemo često biti svjedoci njihovih rasprava. Optimisti smatraju kako stvari nisu tako crne i da treba misliti pozitivno te se nadati boljoj budućnosti. S druge strane, pesimistima je takav stav nerealan. Oni su uvjerenja da optimisti zatvaraju oči pred surovom realnošću te da stavljaju ružičaste naočale kako bi im svijet izgledao ljepše. Nadalje, uzrečicu „misli pozitivno“ pesimisti vide kao besmislicu kojom se propagira površno i umjetno pozitivno raspoloženje. Odnosno, smatraju da osoba može biti pozitivno raspoložena jedino ako je baš sve u redu. Za pesimiste je pozitivno raspoloženje u negativnoj situaciji lažno, pa samim time i pogrešno. Upravljanje konfliktima između te dvije strane može biti otežano. Odnosno, jedni druge ne uspijevaju međusobno uvjeriti u ispravnost vlastitih stavova te ne mogu sagledati situaciju iz cipela onog drugoga.
Međutim, podrazumijeva li uzrečica misliti pozitivno uistinu stavljanje ružičastih naočala i zanemarivanje problema? Obuhvaća li optimizam forsiranje pozitivnog raspoloženja unatoč svemu? Te su pretpostavke su dosta raširene predrasude i u stvarnosti ne drže vodu. Naime, takav način pristupanja realnosti je pogrešan i krivo ga se povezuje sa pozitivnim mišljenjem. Ono što bolje opisuje takav pristup je izbjegavanje suočavanja s realnošću i zauzimanje indiferentnog stava prema budućnosti. Primjerice, podređivanje života trenutačnim užicima bez brige kako će to utjecati na budućnost. S tim na umu, misliti pozitivno nije isto što i zauzimati ovakav stav ili pristup životu.
Pozitivno mišljenje počinje realnom analizom situacije
Pozitivno mišljenje je proces koji započinje s realnom analizom situacije. Ono što je specifično pozitivnom mišljenju jest da ako analiza pokaže loše rezultate, oni koji misle pozitivno neće biti obeshrabreni. Loši rezultati motivirat će ih na sljedeći korak. Taj sljedeći korak čine analiza vlastitih resursa za suočavanje sa situacijom te izrada akcijskog plana u svrhu poboljšanja situacije. Misliti pozitivno u teškoj situaciji znači uvidjeti izazove koje donosi situacija, ali pristupiti im odlučno, a ne obeshrabreno. Pozitivni mislioci traže rješenja i spremni su pitati za pomoć ako im je potrebna, te im upravljanje konfliktima ne predstavlja problem. Isto tako, vjeruju u sebe i svoje sposobnosti, stoga osjećaju da mogu svladati prepreke koje zateknu u obavljanju posla.
Naime, najveći problem onih koji misle pesimistično je što su uvjereni da su im vanjske okolnosti prijetnja. Odnosno, da su okolnosti puno veća prijetnja nego što one objektivno jesu. Konstantno razmišljanje o svemu negativnom što ih okružuje, čini te osobe sklone osjećati se nesigurnima. Njihovo upravljanje konfliktima nije uspješno, stoga nailaze na razne prepreke. Primjerice, loša situacija na tržištu navodi ih da misle kako će njihovo poduzeće propasti i da će ostati bez posla. Nadalje, epidemije bolesti i prirodne katastrofe ih navode na razmišljanje da je pitanje trenutka kada će doći njihov kraj itd. Sve ove misli su neproduktivne i odvlače čovjeka od razmišljanja o stvarima koje su značajne za njegov život i rad. U konačnici takvo razmišljanje i takav pogled na situaciju sprječavaju realnu analizu situacije i mogu dovesti do sukoba s drugima.
Pesimističan pogled na svijet
Kada se osoba s pesimističnim pogledom na svijet uistinu i suoči s konkretnim poteškoćama (npr. gubitkom posla), nastaje problem. Iako nas pogreške mogu osnažiti problem nastaje zbog pogrešnih pretpostavki na kojima temelji razmišljanje. Prvo, misli da će nepovoljna situacija trajati vječno, ali svaka situacija ima svoj rok trajanja, nakon čega se stvari poboljšavaju. Nadalje, vjeruje da će joj se život potpuno promijeniti na lošije te da ne može nikako utjecati na ishod situacije. No, osobnim angažmanom na promjeni situacije osoba može značajno skratiti njeno trajanje npr. aktivnim traženjem posla, dodatnim educiranjem i slično. Na taj način osoba neće biti bespomoćna, neovisno o kakvoj teškoj situaciji se radi. Konačno, u svakoj nepovoljnoj situaciji ima čitav niz pozitivnih aspekata koje osoba često ima tendenciju zanemariti. Primjerice, ako je osoba ostala bez posla, vjerojatno nije i njen bračni partner. Nadalje, vjerojatno ima puno opcija kako financijski prebroditi to razdoblje nezaposlenosti. Isto tako, osoba zaboravlja da je ona i njena obitelj uglavnom zdrava, da imaju krov nad glavom i sl.
Međutim, usmjeravanjem misli samo na tegobe ne vide se svi ti pozitivni aspekti, već se javlja osjećaj beznađa i bespomoćnosti. Ti se osjećaji javljaju ponajprije jer osoba smatra da nema kontrolu nad situacijom te da ne može doprinijeti promjeni situacije. Kada dođe do sukoba, uspješno upravljanje konfliktima pada u vodu jer osoba ne može promijeniti negativan stav. Osobe sa pesimističnim pogledom na svijet, prihvatit će da ne mogu ništa učiniti te neće tražiti izlaz iz nepovoljne situacije. Percepcija same situacije i vlastitih sposobnosti je u konačnici nešto što utječe na to hoće li osoba misliti pozitivno ili ne.
Različite perspektive
Razlika između osoba koje misle pozitivno i onih koji misle pesimistično je uočljiva iz aviona. Za bolje razumijevanje jednih i drugih, njihove razlike se mogu sažeti u okviru sljedećih čimbenika. Misliti pozitivno znači uvijek imati dobar i pozitivan stav o gotovo svemu u životu. Dok pesimist naprotiv uvijek ima loš ili negativan stav o životu, stoga je za pesimista život vrlo dosadan i besmislen. Sljedeća razlika je u tome što je optimist uvijek siguran u sebe, dok pesimist obično nema dovoljno povjerenja u sebe. Zatim, misliti pozitivno znači prihvatiti izazove u životu, dok ih pesimisti izbjegavaju. Stoga je jasno zašto uspješno upravljanje konfliktima nije jedna od atribucija pesimističnih osoba. One su više usmjerene na problem i njegove mnoge aspekte nego na rješavanje tog problema.
Nadalje, važna razlika između optimistične i pesimistične osobe je u tome kako vide prepreke. Optimistična osoba ih vidi kao stavke koje je čine jačom i mudrijom i pomažu joj stići do cilja. Samim time, oni koji misle pozitivno postaju odlučniji u postizanju ciljeva u životu. S druge strane, pesimistična osoba vidi prepreke kao teret koji ih čini slabima i bespomoćnima. Stoga se lako obeshrabre i ne postignu svoje ciljeve u životu. Također, optimisti imaju planove za budućnost i ne boje se sanjati jer uvijek u svemu vide nadu. Za razliku od toga, pesimisti nerado imaju planove za budućnost i boje se sanjati jer ni u čemu ne vide nadu. Ovaj sažetak razlika između optimista i pesimista zapravo može pomoći drugima da znaju kako pristupiti osobi koja zauzima određeni stav. U konačnici kako joj pomoći da ostvari svoj puni potencijal, pogotovo kada i drugi ovise o njoj.
Misliti pozitivno unutar organizacije
Osobe sa stavom kojeg zauzimaju, bio on pozitivan ili negativan mogu utjecati na druge u svojoj okolini. Što se događa kada pesimistična osoba, svojim ponašanjem narušava uspjeh i kvalitetu organizacije unutar koje radi? Ovakav stav neće nužno učiniti osobu lošijom u poslu, ali utjecat će na atmosferu unutar organizacije. Ako osoba stalno izražava negativno mišljenje primjerice o različitim projektima, može doći do toga da novi projekti ne zažive. Isto tako, radni kolege mogu pesimističnu osobu izbjegavati jer svojim stavom utječe na njihovo raspoloženje. Upravljanje konfliktima unutar takve zajednice može biti izuzetno otežano. I to su neke od stvari koje niti jedna organizacija ne bi voljela da se događaju unutar njihovog kruga zaposlenika.
S druge strane, misliti pozitivno nije nužno povezano sa uspjehom u radu. Kada se kaže da se treba misliti pozitivno, smatra se na generalno raspoloženje koje će vladati unutar organizacije. Odnosno, optimističan stav pomoći će organizaciji da, kada i naiđe na neuspjeh, ne potone već da pokušava ponovo i uspije. Radni kolege će motivirati jedni druge i htjet će zajedno ostvariti vlastite i zajedničke ciljeve. Isto tako, bit će spremni tražiti pomoć i pokušat će učiniti nove pothvate koji će unaprijediti organizaciju. Poznato je da pozitivno mišljenje ima razne pogodnosti, a svakom je u interesu osjećati se dobro i raditi u dobrom okruženju. Stoga ako će ljudi misliti pozitivno to im može smanjiti razinu stresa, pojačati produktivnost te poboljšati vještine rješavanja problema. Osim toga, poboljšat će interakciju, pomoći pri iznošenju povratnih informacija i poboljšati upravljanje konfliktima.
Upravljanje konfliktima
Sukobi između optimista i pesimista su uobičajeni, a oni sami se u njima ponekad osjećaju kao između čekića i nakovnja. Kako doskočiti njihovim sukobima kada je u pitanju dobrobit organizacije? Odnosno, kako osigurati što produktivniju radnu atmosferu te uspješno upravljanje konfliktima? Naravno, težak zadatak je uvjeriti nekoga u suprotno od onoga za što se on žestoko zalaže. Stoga pristup osobi koja ima pesimističan pogled na svijet mora biti kreativan. Konflikt sam po sebi nije loš, te može pomoći organizaciji i zaposlenima pri poboljšanju izvedbe i ostvarivanju ciljeva. No, upravljanje konfliktima zna biti zahtjevan zadatak te osoba treba biti spremna uhvatiti se u koštac s njim. Prvi korak je prikupiti sve potrebne informacije, odnosno pokušati shvatiti kako pesimistične osobe gledaju na situaciju. Njihova percepcija situacije je posve negativna te bi bilo izrazito zahtjevno osobu navesti da misli pozitivno.
No, ono što se može učiniti je osobi pomoći situaciju sagledati realno. Odnosno pomoći joj uvidjeti i negativne i pozitivne ishode, te da se ne drži žestoko samo onih negativnih. Također, osoba mora uvidjeti da se može osloniti na druge kolege, stoga je bitno okružiti ju optimistima. U suštini bitno je pronaći što konkretno uzrokuje negativan stav, uočiti razliku između osobe i njenog ponašanja te uključiti cijeli tim. Ono što ne treba raditi je izdvojiti osobu iz grupe zbog njenog stava te pustiti da negativni komentari ostanu nerazriješeni. Ako upravljanje konfliktima nadilazi sposobnosti zaposlenih, dobro je uključiti druge suradnike kako bi se osigurala uspješnost suradnje unutar organizacije.
Razmislite na što možete utjecati
Oni koji misle pozitivno prvenstveno analiziraju situaciju u smislu na što u njoj mogu osobno utjecati, a na što ne. Stoga i upravljanje konfliktima postaje lak zadatak za one koji misle pozitivno. S onim na što ne mogu utjecati se jednostavno pomire i više ne brinu oko toga. Zato sve svoje snage usmjeravaju na ono što jest pod njihovim utjecajem, a toga je puno više nego što se u početku čini. Analizom vlastitih znanja i vještina, te onih koje bi se mogle dodatno steći, osoba može vidjeti da ima mnoštvo opcija. Ako se usmjeri pažnja na tržište, može se uočiti da ima organizacija koje trebaju djelatnike baš poput njih. Takvim pristupom većina naizgled nerješivih problema iznenada postaje rješiva.
Osobe koje misle pozitivno ne traže isprike za nešto što nisu i ne mogu, već traže mogućnosti za ono što žele postići. Umjesto da razmišljaju o tome što se sve ne može, ne miruju dok ne pronađu što se sve može, svim poteškoćama unatoč. Drugim riječima, misliti pozitivno ne znači zatvarati oči pred problemom, već otvarati oči prema potencijalnim rješenjima. To je vještina važna za sva vremena i sve situacije jer omogućuje život dostojan življenja.
