„Sawubona!“ Da potječem iz afričkog plemena Zulu, tim riječima bih vas pozdravila svaki put kada se vidimo. Time bih vam poručila: Vidim te, poštujem te i cijenim te! Ako ste član plemena, vi biste mi odgovorili: Sikhona!“ Ili, u prijevodu, Ja sam ovdje! Poruka koja se krije u ovom ritualu je: sve dok me „vidiš“, ja postojim.
U individualističkim kulturama ovakva misao može biti kontroverzna. Možda bi se neki čak uvrijedili razmišljajući – zašto me drugi trebaju cijeniti kako bih se osjećao vrijednim?! S druge strane, ako pitamo svoje srce, moramo priznati da nam je prihvaćanje drugih jednako važno kao zrak koji udišemo.
Važno nam je da nas drugi prihvate u svim aspektima života, pa tako i na radnom mjestu. Kako bi to ostvarili, moramo biti spremni komunicirati čak i kada ne želimo. Primjerice, za uspješno upravljanje konfliktima nužno je da slušamo i prihvatimo tuđe mišljenje. Tako ćemo uspješno komunicirati svoje želje i potrebe, ali i shvatiti želje druge strane. Dakle, prvi korak u osiguravanju da nas drugi prihvate je aktivno slušanje i pokazivanje interesa za druge.
Zapitajte se, koliko često se dogodi da prečujete stvari koje vam drugi govore zato što razmišljate o mogućem odgovoru? Ili, koliko često vam se dogodi neuspješno upravljanje konfliktima pa sitna razmirica preraste u svađu? Ljudi su skloni procjenjivati druge, njihove stavove i mišljenje te smišljati odgovore dok druga strana govori, umjesto da slušaju. Aktivno slušanje je vještina koja omogućava da učimo od drugih, te produbljuje naše razumijevanje i suosjećanje. Također nam daje uvid u drugu perspektivu, što je osobito važno kada je u pitanju upravljanje konfliktima.
Moć aktivnog slušanja
Aktivnim slušanjem poručujemo drugoj strani da smo tu, prisutni, da čujemo što nam govori i razumijemo želje i potrebe druge osobe. Kako biste postali bolji slušač/ica, potrebno je da se suzdržite od prekidanja osobe dok govori. Svi znamo kako je teško ostati miran i suzdržan kada se ne slažemo s nekim, posebice u žaru konflikta. Tada se osjećamo kao između čekića i nakovnja: želimo nešto reći, a ne možemo dočekati da sugovornik završi svoju misao. No, dopuštajući osobi da iskaže svoje mišljenje je način na koji pokazujemo poštovanje. Vidim te, poštujem te i cijenim te! Zato ću ti dopustiti da završiš misao. Nadalje, za uspješno slušanje, a posebice uspješno upravljanje konfliktima, ključno je da ne dopustite da vam nešto odvuče pozornost.
Fokusirajte se na konfliktnu situaciju i načine kako razriješiti konflikt i naći rješenje. Kako bi bili sigurni da osoba zna da ju slušate, možete koristiti sažimanje ili parafraziranje. Sažimanje je kratko ponavljanje onoga što je osoba izrekla, ali svojim riječima. Svrha je provjeriti jesmo li dobro razumjeli sadržaj što je izrekla druga strana. Neke od fraza koje možete koristiti tijekom sažimanja su: 'Ono što želiš reći je....', 'Ako dobro razumijem, želiš reći da...' i slično. Korištenje parafraziranja je važno za upravljanje konfliktima, budući da pridonosi razumijevanju i kvalitetnoj komunikaciji. Osim parafraziranja, ne smijemo zanemariti korištenje potvrdnih izraza i neverbalnu komunikaciju. Dobro slušanje uključuje izravan kontakt očima sa sugovornikom, a osmijehom ili klimanjem potvrđujete da ste zainteresirani za ono što osoba govori.
Asertivna komunikacija
U komunikaciji s drugima važno je razviti vještinu iskazivanja svojih zapažanja, osjećaja, mišljenja i potreba na iskren i jasan način. Takvo ponašanje se zove asertivna komunikacija. Asertivna komunikacija se temelji na uvažavanju i poštivanju drugih, pa je tako nužno za uspješno upravljanje konfliktima na radnom mjestu. Podrazumijeva poštivanje vlastitih prava i potreba, odgovornost za vlastito ponašanje te samokontrolu da izražavanjem svojih potreba ne povrijedimo tuđe potrebe.
Za upravljanje konfliktima, ali i svakodnevnu komunikaciju, možemo koristiti asertivne ja-poruke. Ja-poruke se sastoje od opisa konkretnog ponašanja koje nam smeta, izražavanja vlastitih osjećaja i pojašnjavanja konkretnih posljedica opisanog ponašanja. Također, na kraju je vrlo važno dati prijedlog za željenu promjenu ponašanja. Tako upravljanje konfliktima na radnom mjestu može izgledati primjerice ovako:
Umjesto: „Ti nikad ne obaviš svoj posao na vrijeme, pa onda šef svali odgovornost na mene! Opet ćemo zakasniti s predajom projekta zbog tebe!“
Možemo reći: „Kada ne napraviš svoj posao na vrijeme, osjećam nelagodu budući da kasnimo s predajom projekta i šef nas kritizira. Možemo li se dogovoriti da poštujemo rok za predaju?“
U te dvije rečenice smo uključili ponašanje, osjećaje, posljedice te prijedlog ponašanja. Ovakav način komunikacije osigurava drugoj strani da se ne osjeća napadnuto. Tako će biti otvorenija za promjenu ponašanja i razumijevanje pa ćete izbjeći nepotrebne konflikte. Ne zaboravite zlatno pravilo koje glasi: ponašajte se prema drugima onako kako biste željeli da se oni ponašaju prema vama u sličnoj situaciji! Umjesto napada i kritika, pristupite s empatijom i razumijevanjem. Na ovakav način ćete osigurati uspješno upravljanje konfliktima.
Uključivanjem asertivnih poruka u svakodnevnu komunikaciju poboljšat će komunikaciju i općenito odnose s drugima. Ako mislite da ne znate komunicirati na ovaj način, ne brinite. Komunikacijske vještine – aktivno slušanje, asertivno ponašanje, pregovaranje i upravljanje konfliktima su vještine koje se mogu naučiti. Važno je uložiti trud i raditi na njima. Komunikacijske vještine su vještine koje su ključne u svim aspektima života, ne samo na radnom mjestu. Tako možete naučiti kvalitetnije komunicirati i s članovima obitelji, prijateljima, djecom.. Budite primjer prihvaćanja i poštovanja drugih, pa ćete i vi biti prihvaćeni i poštovani.
Djeca kao učitelji
Nedavno sam, razmišljajući o onom što moja djeca trebaju od mene kao roditelja, osvijestila da je najčešća rečenica koja se u našoj obitelji čuje: Maaaaama, viiidiiii meeee… Čim čujem te riječi, znam da ću ih ponovno čuti i 10 puta ako treba. Čuti ću ih sve dok ne pogledam u smjeru onog mališana koji to trenutačno izgovara. On vjerojatno skače po kauču ili pokušava preskočiti jastuke nabacane na podu dok mi to govori. Volim i onaj trenutak kada mi pokušavaju nešto reći. Pa ako ja pritom radim nešto drugo, oni svojim rukicama odlučno okreću moju glavu prema sebi. To radi kako bismo se uistinu vidjeli dok razgovaramo.
Kao roditelji, prvi smo i najvažniji izvor samosvijesti našoj djeci, jer onoliko koliko se osjećaju viđenima, toliko se osjećaju i vrijednima. Pritom oni zapravo ne traže, niti trebaju našu potvrdu jesu li sposobni ili ne. Ili, u konkretnoj situaciji, mogu li preskočiti jastuke nabacane na podu. To će već sami shvatiti u sljedećoj minuti (ako ih prije toga ne zaustavimo). Njihova snažna unutarnja potreba je podijeliti sebe i ono što trenutačno doživljavaju kroz istinski i potpuni kontakt s drugim ljudskim bićem. Djeca nam mogu poslužiti kao učitelji, a njihov način komunikacije možemo primijeniti i ostalim odnosima, kao i na radnom mjestu. Onako kako djeca žele biti viđena dok komuniciraju, tako žele i odrasli. Odrasli također žele podijeliti sebe i osjećati se kao da su važni i prihvaćeni. Kako bismo lakše prihvatili druge, pa tako i sami bili prihvaćeni, ključno je raditi na komunikaciji. Komunikacija je ključna za uspješno upravljanje konfliktima, kako u svijetu djece, tako i u svijetu odraslih.
Svijet odraslih
Mijenja li se, kako odrastamo, naša potreba da budemo viđeni i temeljno prihvaćeni od drugih? Apsolutno ne. Međutim, za razliku od djece, koja se ne opterećuju pitanjem zašto ih netko ne doživljava te vrlo direktno traže kontakt, odrasli to rade na puno kompliciraniji i manje produktivan način. Neću ti dati pažnju i poštivanje, dok ti to meni ne daš.
Svojim ponašanjem ću ti indirektno pokazati koliko sam povrijeđen/a što me ne prihvaćaš. Napravit ću sve što treba (i ne treba), samo da bi me vidio/la. Ili, povući ću se u svoj svijet, praveći se da mi nije bitno što misliš. Nažalost, ova ponašanja najčešće dovedu do još veće međusobne udaljenosti i nerazumijevanja. Istovremeno, u sebi uvijek nose istu skrivenu poruku – Tu sam, ugledaj me. Tim neadekvatnim načinima komunikacije dolazi do međuljudskog udaljavanja i razmirica, a neuspješno upravljanje konfliktima dolazi kao posljedica.
Vidjeti vrijednost u drugima ne znači automatski se složiti s njihovim razmišljanjima ili djelima. To svakako ne znači dopustiti im da se prema nama ili nekom drugom ponašaju bezobzirno. Uistinu ugledati nekoga i prihvatiti ga znači pristupiti mu pretpostavkom da je vrijedan temeljnog ljudskog poštivanja, samim time što je čovjek. To znači imati na umu da svaka osoba ima svoju životnu priču, koja ju je dovela do toga da je danas onakva kakva je, čak i kada radi nešto što je suprotno našim uvjerenjima. Tada je najteže, ali i najvažnije, vidjeti iza površine i ugledati da svatko od nas zapravo samo želi biti prihvaćen. Jer, kao što nas naša djeca tome uče, tek kada osjećamo da smo vrijedni svijetu oko sebe, spremni smo na najveće dosege.
Vidjeti druge, vidjeti sebe
Kada vidimo druge, čujemo ih, razumijemo i suosjećamo s njima, lakše nam je funkcionirati s njima, a strah od grešaka je puno slabiji. Često je teško u svakodnevnom životu imati razumijevanja za druge. Vanjski stresori utječu na sve nas, pa tako često predvidimo razloge i skrivene motive iza nečijeg ponašanja. Posebice je to slučaj kada je riječ o konfliktima koji su neizbježni. Upravljanje konfliktima u svakodnevnom životu je vrlo zahtjevno i iscrpljućuje. Kada se drugi ne slažu s nama i našim stavovima, vrlo je lako zanemariti da je to i dalje osoba vrijedna poštovanja. Odnosno, lako se prepustiti nerazumijevanju i nestrpljenju. U takvim situacijama najviše trebamo razmišljati o tome kako svi zapravo žele biti viđeni i prihvaćeni. Potrudimo se razumjeti, čuti, suosjećati. Kroz komunikaciju s drugima možemo puno toga naučiti. Prvenstveno vidjeti druge perspektive, čuti drukčije informacije i načine rješavanja problema. Zatim uvidjeti nove načine za upravljanje konfliktima i komunikaciju, a i bolje upoznati sebe.
Najljepše od svega je što svaki put kada uistinu ugledamo druge, pogotovo kada otkrijemo njihovu unutarnju ljepotu unatoč svim vanjskim nesavršenostima. Tako zapravo dolazimo u doticaj sami sa sobom i s univerzalnom ljubavlju koja nas sve povezuje. Čak i onda kad drugi ne vide vrijednost u nama ili su svojim stavovima i ponašanjima miljama daleko od nas, trebamo ih prihvatiti. Tako dobivamo priliku za obogaćivanjem svog svijeta kroz novi kontakt. Također dobivamo priliku da obogatimo i pozitivno utječemo na tuđi svijet. Stoga, potrudimo se slušati i čuti te poštovati i prihvatiti druge, kako bismo uspješnije komunicirali i bili sretniji.