Balansiranje između čekića i nakovnja

Menadžeri se usmjeravaju i na upravljanje konfliktima, što nije nimalo lagan zadatak. Kako postupiti u konfliktnim situacijama? Kako poboljšati svoje upravljanje konfliktima? Kako postići ugodno radno okruženje nakon nekog konflikta?

Menadžeri se znaju osjećati nesigurno kad je u pitanju odnos prema poslu koji rade, organizaciji koja ih zapošljava i ljudima kojima rukovode. To kod njih može izazvati otpor prema usvajanju rukovoditeljskih kompetencija, posebno ako je kultura u organizaciji takva da ne prašta greške. Zašto je pozicija menadžera usporediva s balansiranjem između čekića i nakovnja i kako se u njoj najbolje snaći? Menadžer ne smije zaboraviti da bi mu posao trebao biti organiziranje i planiranje posla te stvaranje profita. Menadžeri nisu sigurni koga oni zapravo predstavljaju: poslodavca pred svojim timom ili tim pred poslodavcem.

S jedne strane izloženi su pritiscima članova tima, koji od svojeg menadžera očekuju da se stalno bori za povišice, edukacije, bolju opremu za rad i općenito uvjete rada, nerijetko uvjetujući time i svoje poslovne rezultate. S druge strane, poslodavac od njih očekuje da organiziraju posao i ljude kako bi ostvarili zadane poslovne ciljeve. Slikovito rečeno, menadžeri se tako nalaze između čekića i nakovnja, izloženi pritiscima s obje strane na koje nije lako odgovoriti. Upravljanje konfliktima u poslu nikad nije bilo zahtjevnije!

Pronalaženje ravnoteže između konflikta i suradnje, autoriteta i fleksibilnosti

U mnogim slučajevima, menadžeri su suočeni s problemima prilikom pronalaženja ravnoteže između konflikta i suradnje, autoriteta i fleksibilnosti. Čekić, u ovom kontekstu, predstavlja odlučnost, autoritet i sposobnost donošenja teških odluka. Menadžeri trebaju postavljati jasne ciljeve, upravljati resursima i usmjeravati tim prema ostvarenju postavljenih ciljeva. Odlučnost je ključna karakteristika koja omogućava menadžerima da djeluju učinkovito u poslovnom okruženju koje se neprestano mijenja.

S druge strane, menadžeri također moraju koristiti nakovanj - koji simbolizira suradnju, timski rad i empatiju. Oni moraju biti dobri sugovornici, slušati svoje zaposlenike, razumjeti njihove potrebe i stvoriti ugodnu radnu atmosferu koja je poticajna za rad. Timski rad je ključan za postizanje uspjeha organizacije, jer se kroz suradnju može ostvariti sinergija, kreativnost i inovacija. Menadžeri trebaju motivirati svoje zaposlenike i usmjeriti se na upravljanje konfliktima. Osim toga, menadžeri trebaju i podržavati razvoj zaposlenika i osigurati da se njihov rad i ideje cijene i uvažavaju.

Balansiranje između čekića i nakovnja nije jednostavan zadatak. Menadžeri se često suočavaju s dilemama, kao što su postizanje kratkoročnih ciljeva naspram dugoročne vizije, održavanje autoriteta naspram podržavanja autonomije zaposlenika, primjena strogih pravila naspram prilagodljivosti i fleksibilnosti. Ključno je da menadžeri razviju vještine upravljanja kako bi se prilagodili različitim situacijama i pronašli najbolji način za balansiranje između ovih suprotstavljenih aspekata.

Bijeg u operativu

Menadžer s nedovoljno rukovoditeljskog iskustva više će usmjeriti svoja nastojanja prema zadovoljenju zahtjeva djelatnika, smatrajući da je to najbolji način da ih motivira za kvalitetan rad. Također, menadžer s nedovoljno rukovoditeljskog iskustva manje će se usmjeriti na upravljanje konfliktima. Zbog toga će se nerijetko naći u sukobu sa svojim menadžerom, kojem će stalno objašnjavati da su njegovi članovi tima već sada poslovno preopterećeni, da nemaju potrebne uvjete za rad te da su demotivirani niskim plaćama. S obzirom na to da njegov nadređeni u pravilu misli drugačije, okrivljavat će menadžera da ne može kvalitetno organizirati rad svog tima, odnosno da je neuspješan.

Izlaz iz ove situacije menadžeri u pravilu vide u svom povećanom angažmanu na odrađivanju operativnih zadataka, jer se plaše od nezadovoljnih ljudi tražiti ikakav veći angažman. U tom početnom nesnalaženju često ne vide da nisu svi članovi tima jednako nezadovoljni, već da ima i onih koji predano obavljaju svoj posao, zahvaljujući kojima mnogi ciljevi ostvaruju. Međutim, jedan ili nekolicina nezadovoljnih stvaraju veliku buku u želji da se stekne dojam da su svi nezadovoljni, jer je to jedini način da ostvare svoje interese. Štoviše, oni stalno nastoje utjecati na svoje zadovoljne kolege kako bi uvidjeli da imaju puno razloga za nezadovoljstvo i tako se pridružili neradu ili aktivnim zahtjevima u njihovoj borbi za ispunjenje njihovih osobnih ciljeva.

Fokus je na dobrom poslovanju organizacije

U ovakvoj konstelaciji menadžer najviše vremena provodi odrađujući operativni posao nezadovoljnih djelatnika i još se k tome stalno bori za njihova prava. Time fizički i emocionalno iscrpljuje sebe, iscrpljuje članove tima koji s njim predano rade i iscrpljuje svog poslodavca konstantnim polovičnim rezultatima. Takvi rezultati posljedično mogu dovesti u pitanje tržišni opstanak čitave organizacije.

Jedini koji u čitavoj priči bivaju pošteđeni su oni koji opravdanje za svoj loš rad stalno pronalaze u nikada dovoljno dobrim radnim uvjetima. Iz straha da se ne zamjeri lošim djelatnicima, menadžer se izbjegava čvrsto i dosljedno uhvatiti rješavanja problema lošeg rada u svome timu. Umjesto toga, pristaje opteretiti i vitalno ugroziti sebe i one dobre djelatnike, te dovesti u pitanje opstanak čitave organizacije. Stoga je odgovor na pitanje s početka ovog teksta vrlo jednostavan: briga za to da organizacija, odnosno poslodavac dobro posluje ujedno je i najveća predanost koju menadžer može dati svojim dobrim djelatnicima. Ako su rezultati poslovanja dobri, otvara se mogućnost i za adekvatno materijalno i nematerijalno nagrađivanje dobrog rada, tj. za unapređenje radnih uvjeta u svakom smislu (edukacije, nova oprema i sl.). Ne treba niti govoriti da je to ujedno i najbolji način za očuvanje postojećih radnih mjesta i otvaranje novih.

Posao menadžera zahtijeva kontinuirano učenje i razvoj menadžerskih vještina

Usklađivanje otpora između čekića i nakovnja također zahtijeva kontinuirano učenje i razvoj menadžerskih vještina. Menadžeri trebaju biti svjesni vlastitih snaga i slabosti, te raditi na poboljšanju svojih vještina i znanja, kako bi efikasnije upravljali timovima i organizacijama. To uključuje razumijevanje različitih stilova vođenja, razvoj komunikacijskih vještina, upravljanje konfliktima, donošenje odluka, upravljanje vremenom i još mnogo toga.

Bez obzira na sektor u kojem rade, menadžeri moraju biti dobro upućeni u poslovanje i specifičnosti svog poduzeća. To zahtijeva stalno praćenje trendova, tehnologija i promjena. Kontinuirano učenje omogućava menadžerima da budu u toku s najnovijim informacijama i da primjene svoje znanje u vođenju timova i postizanju ciljeva organizacije. Osim stručnosti u svojoj oblasti, menadžeri moraju posjedovati i širok spektar menadžerskih vještina. To uključuje vještine rukovođenja, komunikacije, timskog rada i upravljanja vremenom. Ove vještine nisu statične i ne mogu se smatrati kao nešto što je menadžer stekao jednom zauvijek. Umjesto toga, menadžeri moraju kontinuirano raditi na razvoju ovih vještina kako bi ostali efikasni i uspješni.

Menadžeri mogu učiti i iz svakodnevnih situacija na poslu. Kroz refleksiju i analizu svojih postupaka, menadžeri mogu identificirati područja u kojima mogu unaprijediti svoje vještine i upravljanje konfliktima. Također, mogu tražiti povratne informacije od svojih zaposlenika, radnih kolega i nadređenih kako bi saznali kako ih drugi percipiraju i gdje mogu napredovati.

Posao menadžera je i upravljanje konfliktima na radnom mjestu

Upravljanje konfliktima ključno je za održavanje produktivnosti i očuvanje ugodne radne atmosfere. Također, upravljanje konfliktima ključno je za postizanje uspjeha pojedinca i cijele organizacije. U tom kontekstu, menadžer ima važnu ulogu jer je odgovoran za upravljanje konfliktima na radnom mjestu.

Menadžer ima značajnu ulogu u sprečavanju konflikata. On ima mogućnost stvoriti pozitivno radno okruženje koje potiče suradnju, međusobno razumijevanje i otvorenu komunikaciju. Kroz efikasno vođenje tima, menadžer može promicati transparentnost, jasno definirane ciljeve i pravila koja pomažu u izbjegavanju sukoba. Također, menadžer može identificirati potencijalne izvore konflikata unaprijed i poduzeti preventivne mjere kako bi se smanjila vjerojatnost njihovog nastanka. Primjerice, to može biti uspostavljanje dobre komunikacije između članova tima, pravodobno rješavanje problema.

Nadalje, menadžer je ključna osoba u rješavanju konfliktima koji se dogode na radnom mjestu. U takvim situacijama, menadžer treba djelovati kao posrednik između sukobljenih strana, osiguravajući da se problemi riješe na konstruktivan način. Treba biti dobar slušatelj i empatičan lider koji razumije perspektive i osjećaje svih uključenih strana kako bi pronašao najbolje rješenje za sve.

Zadatak menadžera je i dugoročno osigurati prevenciju konflikata i stvaranje kulture timskog rada. To uključuje razvoj politika i postupaka koji potiču suradnju i dijeljenje resursa, te promoviraju zajedničke ciljeve tima.

Tri predanosti

Menadžer treba biti predan poslodavcu, članovima svojega tima te samome sebi.

Menadžer u prvom redu treba osjećati predanost organizaciji za koju radi te činiti sve kako bi na najbolji način organizirao posao u području za koje je odgovoran. U istu tu svrhu jako je važno da surađuje s kolegama – voditeljima drugih odjela, kako bi međusobno na menadžerskoj razini što bolje koordinirali zajedničke aktivnosti i tako ostvarili jedinstvene ciljeve organizacije.

Istodobno, menadžer treba i osjećati predanost prema članovima svojega tima koji odgovorno rade svoj posao i surađuju kako bi ostvarili ciljeve odjela. Njih treba aktivno slušati, pitati za mišljenje, uključivati u odlučivanje i na sve ih načine motivirati kako bi se osjećali poštovano i znali da se njihov trud i vidi i isplati.

Treća važna predanost koju menadžer treba imati je predanost prema samome sebi. Treba u potpunosti razumjeti vlastitu bitnu konstruktivnu ulogu koju ima prema organizaciji i kvalitetnim ljudima. Treba čvrsto braniti i svoje vrijeme i svoje emocije od destruktivaca, koji bi silno htjeli na njega prebaciti svoj posao, svoje nezadovoljstvo i odgovornost za svoju egzistenciju.

Kada se ovako, na jedini ispravan način, postave stvari, uloga menadžera je vrlo jasna. Menadžeru se itekako isplati prevladati početnu nelagodu i strah u hvatanju u koštac s onima koji loše rade svoj posao. Tako im pruža šansu da preuzmu odgovornost za vlastiti rad i egzistenciju. Ako to ne žele, sami se suočavaju s posljedicama svoje odluke. Menadžer će takvim svojim pristupom pomoći organizaciji da bolje radi te dobrim ljudima da se osjećaju cijenjeno. Također, menadžer će na kraju dana najveće osobno zadovoljstvo imati u spoznaji da je stavio sve svoje potencijale u obranu pravih vrijednosti.