Često se kaže da je svjesnost o onome u čemu griješimo pola puta da to i promijenimo. Sama svjesnost se definira kao znanje i razumijevanje da se nešto događa ili da nešto postoji.
Često se mogu čuti ili izjaviti razne izjave poput „Znam da nisam baš vičan davanju pohvala, i svjestan sam da to nije dobro“. „Da, jasno mi je da ponekad nemam dovoljno povjerenja u ljude“. „Hm, istina, ponekad znam biti vrlo agresivan prema drugima kako bih dobio ono želim“. „Eh da, teško kontroliram svoj temperament, oduvijek“. „Ma znam da nisam dovoljno čvrsta i dosljedna u radu s članovima svog tima“. „Svjesna sam da mi disciplina nije jača strana“. Zvuči poznato?
Sve su to rečenice koje možemo čuti od svojih nadređenih, kolega, podređenih, prijatelja, članova obitelji, ali i nas samih. Rečenice su to kojima pokazujemo da smo svjesni nekih svojih mana, propusta ili, popularno rečeno, prostora za napredak. S tim na umu, reklo bi se da je svjesnost iznimno poželjna vrlina. Upravo ona koja može pomoći osobi u ostvarivanju ciljeva i življenju uspješnog života. Dakle, spremnost priznati svoje pogreške značila bi ujedno i spremnost na promjene i poboljšanje. No, je li to uistinu tako? Što kada dođe do konflikta, kako upravljanje konfliktima izgleda sa savjesnim osobama?
Svjesnost kao opravdanje
Promatrajući praksu, često se čini da je situacija upravo obratna. Jednom kad priznamo, kao da očekujemo da nam se to opravda. A zatim da se čak tolerira u budućnosti, samo zato jer smo na glas rekli da smo i sami svjesni toga. Stoga upravljanje konfliktima nije najuspješnije, zašto?
Poznata je ona stara izreka – tko prizna pola mu se prašta. No, je li priznanje ujedno i opravdanje za nastavak ponašanja na isti način? Koliko često se postavljamo kao da bi nam trebalo biti oprošteno sve (umjesto samo pola)? Pa umjesto da se uistinu uhvatimo u koštac s našom manom, ona sve više postane uobičajen dio našeg opusa djelovanja. Te osim toga, ono kakvi mi - često ćemo čuti ili izgovoriti - jednostavno jesmo. Je li to nešto što bismo trebali tolerirati (kako kod sebe, tako i kod drugih)? Iz ovoga je vidljivo da konflikti mogu biti zamršeni. Odnosno samo upravljanje konfliktima na poslu je neizvediv proces ako osoba ne mijenja svoj stav i ne vidi problem u njenom ponašanju.
Nadalje, ljudi su skloni priznati i samo pola onoga što se uistinu dogodilo. Čini im se da će lakše podnijeti taj osjećaj da su između čekića i nakovnja svojih i tuđiih očekivanja. Na taj način smatraju da postupaju moralno, a istovremeno se ne moraju nositi s negativnim posljedicama cijele priče. No, takvo polu priznanje zapravo može utjecati na to da se loše osjećamo o samima sebi. Često može doći i do unutarnjeg sukoba. S jedne strane želimo se prikazati kao dobri ljudi, a s druge strane imamo želju ponašati se neprikladno. Kako se odvija upravljanje konfliktima u ovom slučaju? Ovaj konflikt može se riješiti na niz različitih načina. Može se pokušati promijeniti način gledanja na ponašanje pa čak i način gledanja na sebe i druge. No, dokle god prevladava želja da se prikažemo moralnima više od toga da stvarno budemo moralni, svjesnost ne služi dobrome. Odnosno sebična opravdavanja neće promicati ponašanje koje može poslužiti dugoročnim vlastitim interesima ili interesima organizacije i zajednice u kojima radimo. Stoga ni upravljanje konfliktima neće biti uspješno.
Samosvijest – polazište prema napretku. No, što dalje?
Samosvijest uistinu jest jedan od najvažnijih preduvjeta za osobni i profesionalni razvoj, ali i kvalitetan život. Biti svjestan vlastitih mogućnosti, snaga i slabijih točaka, važan je korak kako bismo uspješno mogli upravljati sobom, odraditi upravljanje konfliktima i razvijati se u osobu kakva želimo biti. Na taj način imamo mogućnost preuzeti svoj život u svoje ruke, jer naš (ne)uspjeh ne ovisi toliko o vanjskim okolnostima, koliko o tome kako ćemo se mi postaviti i reagirati u određenoj situaciji. Pa svatko od nas se barem jednom u životu susreo s osobom koju život nije mazio, ali koja je naučila iskoristiti pružene šanse te ih, malo po malo, stvarati i sama, kako bi izgradila sebe i život kakav želi.
Postoje dvije različite vrste samosvijesti, javna i privatna. Javna samosvijest znači da smo svjesni kako možemo izgledati drugima. Zbog toga ćemo se pridržavati društvenih normi i usvajati ponašanja koja su društveno prihvatljiva. No, ako osoba previše drži do ove samosvijesti može se brinuti o tome što drugi misle o njoj. Privatna samosvijest je ona koju karakterizira sposobnost zapažanja i razmišljanja o vlastitom unutarnjem stanju. Oni koji imaju privatnu samosvijest introspektivni su, svojim osjećajima i reakcijama pristupaju sa znatiželjom, upravljanje konfliktima ono unutarnje odrađuju izvrsno. Najčešće kada se govori o samosvijesti govori se o kombinaciji obje vrste.
Razine samosvijesti
Nadalje, samosvijest je više od pukog razumijevanja okoline. Postoje različite razine svijesti, od kojih vam svaka može pomoći da bolje razumijete svoje trenutno stanje. Osim toga i bolje upravljanje konfliktima, kako onih koji se odvijaju u nama samima tako i u odnosu s drugim ljudima. Razine se kreću od općenite do specifične, odnosno promatraju se općenita i specifična pitanja koja pomažu osobi prepoznati nivo samosvijesti. Prva razina postavlja pitanje „Što radiš?“. Ovo je početna razina samosvijesti i ujedno je najosnovnija. Ova razina obuhvaća razumijevanje vaše trenutne situacije i radnji u vašoj blizini. U bilo koje doba postoje izazovi i konflikti koje morate svladati. Razumijevanje što oni jesu može vam pomoći da se usredotočite na zadatke koji su pred vama.
Sljedeća razina postavlja pitanje „Što osjećaš?“. U ovoj razini se posvećuje pažnja vašim emocijama i reakcijama na stvari oko vas. Nakon što ste utvrdili na što ste usredotočeni, lakše ćete usredotočiti svoje misli na ono što osjećate o onome što radite i doživljavate. Naposljetku, zadnja razina pita „Gdje su vam slijepe točke?“ . Ova razina zahtijeva izraženu vještinu refleksije. Odnosno navodi vas da duboko sagledate sebe i svoju situaciju i prepoznate područja koja vam nedostaju. Svatko ima slijepe i slabe točke, ali ključ je identificirati te točke i preoblikovati ih u smjernice koje će pomoći i potaknuti vlastiti rast. Koristan savjet je da o ovoj razini razmišljajte kao o prilici da nadvladate svoje slabosti i pretvorite ih u snagu.
Odlike samosvjesnih ljudi
Ljudima koji su samosvjesni, na njihovom putu, jedan od najboljih prijatelja bila je upravo svijest o sebi. Spoznaja o tome što sve mogu, a na čemu trebaju dodatno raditi kako bi bili snažniji, učinkovitiji, utjecajniji, zadovoljniji, samopouzdaniji. Međutim, na tom istom putu pratio ih je još jedan vrlo važan saveznik. Odnosno, odlučnost da se uhvate u koštac sa svim onim što su kod sebe primjećivali kao svoje nedostatke. Zato su revno usvajali nova znanja, razvijali svoje vještine, vješto odrađivali upravljanje konfliktima, bili ustrajni u nošenju s izazovima na koje su nailazili, otkrivali koje bitke trebaju strpljivo voditi, a kad je mudrije pustiti i svoju pažnju usmjeriti na nešto novo.
Promatrali su što je to što ih dovodi do rezultata, i to su se trudili maksimalno osnažiti i koristiti, a sve ono što ih je vodilo neuspjehu, odlučno su i ustrajno nastojali izbaciti iz svog djelovanja. To su ljudi kojima se divimo i kakvi svi (potajno) želimo biti. Oni su spremno priznali – ne znam, ne ide mi, trebao bih bolje. No nakon toga su i uzeli stvar u svoje ruke, te su tražili pomoć od drugih. Osim toga učili su od najboljih, vježbali nove vještine, stare loše navike zamjenjivali novima i boljima. Korak po korak, oni su sebi dali priliku da budu ne onakvi kakvi jednostavno jesu, već onakvi kakvi – žele biti.
Samosvjesnost unutar organizacije
Jednu od povećih koristi samosvijesti pronalazimo u organizacijama koje su uspješne i dobro posluju. Odnosno u zaposlenicima takvih organizacija, s obzirom da su upravo takvi zaposlenici izrazito poželjni. Ono što karakterizira samosvjesne zaposlenike jest da znaju što hoće, prepoznaju svoje snage i mane te imaju kontrolu nad vlastitim ponašanjem i konfliktima. Samim tim, zaposlenici se onda bolje nose sa stresom i pritiskom. Nadalje, efikasnije upravljaju vremenom, postaju vođe te omogućuju vlastito napredovanje, a i za organizaciju u cjelini.
Raditi sa pojedincima koji su samosvjesni je odlično. S obzirom da znaju prepoznati i izraziti svoje emocije, donose dobre odluke i mogu raditi u grupama s poštovanjem. A samo upravljanje konfliktima im ne predstavlja problem. No, što je s onima koji ne posjeduju vrlinu samosvijesti? Kako raditi s njima? Naime, ponekad, osoba ne shvaća da nije samosvjesna. Stoga pristupanje ovakvoj situaciji zahtijeva korištenje vlastite samosvijesti. Odnosno, moramo vježbati samokontrolu i regulirati svoje emocije kako ne bismo učinili više štete nego koristi. Treba imati suosjećanja i empatije za druge. Moguće je da naši kolege nastoje uspostaviti samokontrolu i poboljšati razinu vlastite samosvijesti, ali još nisu dosegli nivo na kojem smo mi. U ovom slučaju važno je prepoznati kako i unutarnje upravljanje konfliktima može pomoći za upravljanje konfliktima među kolegama. Zato treba biti strpljiv te uz povratne informacije pomoći kolegama da poboljšaju ponašanje za njihovo dobro, a i dobro organizacije. Poticanje ljudi konstruktivnim povratnim informacijama dok rade da postanu samosvjesniji je vrijedno svakog poštovanja.
Jednostavno?
Konačno, ljudi koji su samosvjesni prošli su cijeli proces kako bi usvojili tu vrlinu. Je li im bilo lako? Sigurno nije. No da ih pitate bi li išta promijenili, dobili biste siguran odgovor – ne. Naime, svjesni su da je svako iskustvo bilo vrijedno, i da je svaki uloženi napor dugoročno vodio ka boljitku. Također, naučili su da je već sama spoznaja da su uzeli stvar u svoje ruke i spremno se uhvatili u koštac sami sa sobom (a na taj način i sa životom), veliki izvor zadovoljstva i motivacija za sve nove izazove.
Isto tako, kada pogledaju prema van, razumiju kako ih ljudi vide. Ljudi koji su svjesni kako ih ljudi vide vjerojatnije će biti empatični prema ljudima s različitim perspektivama. Stoga će upravljanje konfliktima biti uspješno, odnosno neće eskalirati konflikti među kolegama. Vođe čija samopercepcija odgovara percepciji drugih vjerojatnije će osnažiti, uključiti i prepoznati druge što doprinosi poboljšanju zajednice.
Lako je biti junak kad je riječ o stvarima u kojima smo prirodno jaki. No, svaka i najmanja pobjeda, kad osjetimo da smo napravili korak više u onome što nam je teško promijeniti kod sebe, snažno gradi naše samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva sobom. Zato sljedeći put kad čujete drugog kako otvoreno priznaje svoju manu, učinite mu uslugu i, s punim interesom i brigom, postavite pitanje– što ćeš konkretno napraviti kako bi to promijenio? Na ovaj način možemo potaknuti drugoga na upravljanje konfliktima, unutarnjim, a i interpersonalnim. Naravno, da bismo uopće mogli druge tražiti da preuzmu odgovornost za sebe i svoje ponašanje, ne smijemo zaboraviti da to isto pitanje prije svega trebamo postaviti sami sebi. To je prvi, ali važan korak koji razlikuje one koji samo znaju, od onih koji znaju, djeluju i - postižu. U kojoj skupini vi želite biti?
