Prednosti malih IT tvrtki za zaposlenike - Milan Vesel, Imaves

Tanja Pureta: Dobar dan! Vi slušate emisiju Psihologija uspjeha u kojoj razgovaramo kako bolje razumjeti i upravljati najvećom vrijednošću svake organizacije, ključnom za njen uspjeh – ljudima. Ja sam Tanja Pureta, organizacijski psiholog i već 18 godina vodim poduzeće Ramiro koja se bavi primijenjenom poslovnom psihologijom. Sa mnom je danas Milan Vesel, direktor poduzeća Imaves kao gost s kojim ćemo razgovarati upravo o ljudima kao najvažnijem resursu uspjeha i o tome da na hrvatskom tržištu kronično nedostaje informatičara. Dobar dan gospodine Milane.

Milan Vesel: Dobar dan gospođo Tanja.

Tanja Pureta: I dobrodošli.

Milan Vesel: Hvala lijepa.

Tanja Pureta: Vidim da ste dobre volje iako situacija na tržištu nije dobra jer imamo manjak informatičkih stručnjaka koji nam trebaju za sve organizacije pa tako i poduzeću kao što je vaše. Kako to izgleda iz vaše perspektive?

Milan Vesel: Možda je situacija dramatična, a ja sam svejedno vesel! Iskoristio bi priliku pozdraviti sve slušatelje radija PoslovniFM. Primijetio sam u mnogim razgovorima s mojim kolegama iz iste tako i drugih industrija i djelatnosti da postoji nedostatak radne snage na tržištu što smo mi osjetili. Jednostavno se sada prilagođavamo tome na način da razmatramo što je najbolje učiniti da bi kroz strateško planiranje došli do dovoljno kvalitetnih resursa.

Izazov zapošljavanja na današnjem tržištu rada

Tanja Pureta: Kako to ste osjetili? Što to zapravo znači? Da li, kada objavite oglas kandidati se ne javljaju ili se javljaju nedovoljno kvalitetni ljudi u smislu vaših konkretnih potreba, odnosno oni koji sa svojim nekim karakteristikama ne udovoljavaju zahtjevima radnog mjesta. Dakle, tražite li vi Supermana ili tražite obične informatičare? Koje karakteristike ljudi trebaju imati da bi bili primljeni na posao kod vas?

Milan Vesel: Grubo govoreći mi tražimo materijal, a mi ćemo od tog materijala napraviti vrlo kvalitetnu robu.

Tanja Pureta: Znači tražiti resurse.

Milan Vesel: Točno. Pitali ste kako se to promijenilo unatrag pet godina na jedan se oglas znalo javiti 100-200 mogućih zaposlenika, a mi smo onda birali i mogli smo si to dozvoliti. I mislili smo da bi kandidati mogli biti još bolji. Međutim, sad govorimo o jednom kontinuitetu da za istu poziciju objavljujemo oglas više puta zaredom, a broj prijavljenih kandidata je vrlo malen. Ali kao što sam rekao, u razgovoru s drugim kolegama doznajem da to nije samo kod nas nego i kod svih drugih.

Tanja Pureta: Znači, ukupno hrvatsko tržište.

Milan Vesel: Ne samo u Hrvatskoj čak i regija i to šira regija. Ja radim izvan Hrvatske pa sam naravno pitao i ljude izvan Hrvatske kako stoje sa resursima. Problem također postoji i izvan regije, a što  se tiče kvalitete mnogi kažu da kvantiteta sigurno doprinosi kvaliteti. Prema tome ako pada kvantiteta pada i kvaliteta.

Ulaganje u ljude: balansiranje potencijala i vremena u procesu zapošljavanja

Tanja Pureta: Što to zapravo znači? Znači li to da trebate više ulagati u ljude i što zapravo nudite ljudima koji dođu u Imaves u smislu konkretnog daljnjeg ulaganja u njihova znanja i vještine. Mogu li ljudi koji imaju samo neka temeljna znanja ili neka znanja koja nisu dovoljna za vas, očekivati da će te ih na pravi način kroz strateško planiranje voditi, odnosno razvijati da dosegnu svoj puni potencijal.

Milan Vesel: Ja smatram da svaka osoba primjereno svojim prirodnim potencijalima može naučiti štogod želi. Prema tome i tko god da se javi u Imaves naučit će ono što je nama potrebno, ali ovdje je pitanje vremena, a vrijeme je novac. Imam li ja dovoljno mogućnosti, volje i želje raditi s nekim koji zaista ništa ne zna o informatici da bi za neko vrijeme, koje nije malo, on mogao doprinijeti i vratiti uloženo. Kolege kažu da za stvaranje jednog kvalitetnog stručnjaka treba proći 12 mjeseci. Kad se kaže kvalitetnog stručnjaka misli se za nekoga tko ima osnove IT-a u sebi, a možete zamislit koliko traje taj razvoj kad dođe osoba koja nema osnove IT-a.

Prihvaćanje znatiželje i otvorenog uma

Tanja Pureta: A vi ste danas spremni zaposliti ljude koji nemaju osnove IT-a ako imaju volju i želju za učenjem i za bržim napredovanjem.

Milan Vesel: Točno. Trudim se učiti od svih. U tome pomože moja obitelj jer imam sinove koji su tih godina. Da, spreman sam raditi s ljudima koji su isto tako spremni uložiti svoje sposobnosti. Tu njihovu spremnost možemo provjeriti na neke načine, a među njima nam je najvažnija snalažljivost. Spomenuo sam da dajemo kandidatima određeni zadatak. Vrijeme kada sam ja učio za posao se drastično promijenilo u odnosu na danas. Danas svi pričaju o nekakvom Googleu. Pa kad kandidata za posao pitaš znaš li to ili to uobičajen odgovor je: „Ne, ali ću zguglat.“

Tanja Pureta: Odgovor koji volite čuti.

Milan Vesel: Sada već da. U početku me je mučilo: „Kako to ne znaš?“, ali danas sam zadovoljan s njim, a susreo sam i nekoliko ljudi koji su znali odgovor. Kolege s posla su mi pomogle s tim i objasnile da ako se kandidat zna snaći preko interneta i pronaći rješenje zadatka znat će to i u svakodnevnom poslu. I bilo je dosta ljudi koji su se vrlo kvalitetno snašli u tome.

Tanja Pureta: To znači da osoba ima znatiželju, ima otvorenost za nova iskustva, da možda nema sva znanja u svojoj glavi, ali da je spreman pronaći ih u datom trenutku. To jest karakteristika mlađe generacije koja sad dolazi na tržište rada.

Milan Vesel: Slažem s Vama i nazvao bih to open-minded.

Optimiziranje poslovnih procesa putem strateškog planiranja

Tanja Pureta: Predstavite nam poduzeće Imaves, čime se bavite i kakve stručnjake tražite?

Milan Vesel: Vi ste u uvodu rekli da Ramiro postoji već 18 godina.

Tanja Pureta: Točno, punoljetni smo.

Milan Vesel: Mi ćemo biti punoljetni iduće godine.

Tanja Pureta: Čestitam!

Milan Vesel: Hvala lijepa. Iduće godine će biti punih 18 godina poduzeće Imaves nastupa na tržištu Hrvatske i regije. Specijalizirana je u optimizaciji i unapređenju poslovnih procesa koji se zasnivaju na IT tehnologiji. Koristimo određene brandove, znači gotova rješenja. Mi ne radimo takva rješenja, ali koristimo postojeća rješenja koja su vrlo moćna i vrlo prilagodljiva te mogu doprinijeti da poduzeća kroz strateško planiranje zaista unaprijede svoje procese. I vjerujem da ćemo biti poduzeće budućnosti!

Tanja Pureta: Znači, postojeća rješenja prilagođavate poduzećima kako bi njihovo strateško planiranje bilo uspješnije.

Milan Vesel: Točno. Rješenja s kojima radimo koriste određenu terminologiju, a to je best-practices tj. najbolja iskustva. Mi ta najbolja iskustva prilagođavamo potrebama korisnika. Ponekad to može biti i drugačije, na primjer, da korisnik prilagođava svoj rad prema najboljim iskustvima, ali u najvećem broju situacija mi slušamo korisnika i na osnovi njihovih zahtjeva prilagođavamo postojeća rješenja.

Pružanje softverskih rješenja po mjeri za uspjeh korisnika

Tanja Pureta: Znači, tailor-made informatika u funkciji uspjeha korisnika. Imaves je organizacija koja daje dodanu vrijednost bilo kojoj vrsti posla gdje dajete svoja rješenja?

Milan Vesel: Mi smo isključivo u softveru i nemamo ništa s hardverom. Hardver nas ne zanima, ali moramo dosta toga znati. Da bismo mogli uspostaviti takvo rješenje koje može pomoći u strateškom planiranju i doprinijeti značajnom dodanom vrijednošću organizacijama mi moramo prvo objasniti što to rješenje radi. Moramo ga instalirati na određenoj infrastrukturi te moramo poznavati tu infrastrukturu.

Tu se vraćamo na ono zašto očekujemo od potencijalnih zaposlenika da imaju barem osnovna znanja o infrastrukturi i da budu motivirani zaposlenici. Je li ikada instalirao MS Windows, je li ikad spojio dva računala, itd. Kada instaliramo proizvod, onda ga na osnovu onih zahtjeva korisnika prilagođavamo. Nakon toga, prema potrebi, integriramo ga sa nekim ostalim rješenjima. Održavamo i prilagođavamo ta rješenje novonastalim okolnostima jer znamo da svaka organizacija živi, mijenja se pa zato postoji potreba za promjenu tih alata.

Izgradnja stručnjaka kroz strateško planiranje

Tanja Pureta: Naveli ste da vaši ljudi trebaju imati dosta tih znanja i vještina. Od prepoznavanja potreba, razgovora i komunikacije s korisnikom do temeljnih i možda malo naprednijih tehničkih znanja. Kakve sve karakteristike treba imati osoba koju biste željeli zaposliti u Imavesu i da biste po njima mogli procijeniti bi li ona mogla uspješno biti dio vaše organizacije? Koliko možete upravo takvih osposobljenih osoba trenutno naći?

Milan Vesel: Mislim da takvih nema. Ja dosta dobro poznajem tržište i tko se bavi ovakvim proizvodima pa mogu reći da ih nema. Osim onih koji su nekad bili u Imavesu, ali o njima ne želimo razgovarati u smislu da se vrate u Imaves. To su divni i dragi ljudi, a sada govorimo o stručnom dijelu. Dakle, takvih osoba nema na tržištu. Mi ih moramo kroz strateško planiranje stvoriti. Pitali ste što tražimo od njih. Tražimo od njih osobnost i karakter. Integritet osobe. Tražimo znatiželju i radoznalost. Želimo i snalažljivost koju smo maloprije spominjali, da može biti spretan i koristiti Google. Uz ona osnovna znanja koja može steći na mnogim nastavnim institucijama u Republici Hrvatskoj. I ta kombinacija će dovesti do toga da osoba bude sposobna raditi s takvim rješenjima. Tu sposobnost provjeravamo raznim certifikatima. I, naravno, radimo s tom osobom svakodnevno u čemu nam pomaže strateško planiranje. Gradimo je kao osobu da bi postala stručnjak. U Imavesu imamo puno disciplina na kojima radimo jer to nije samo znati koristiti priručnik pa što bude.

Važnost osobina pojedinca za kreiranje tima

Tanja Pureta: Rekli ste znatiželju, određene vještine, osobnost… Što točno od osobnosti vam je važno u smislu da vaši ljudi znaju dobro i kvalitetno komunicirati s korisnicima, a i međusobno u timskom radu da bi mogli ostvarivati rezultate i uspjehe?

Milan Vesel: Nisam psiholog da bih to objasnio uz korištenje stručne terminologije, ali mogu reći što mi radimo. Najprije pregledamo CV iako on ne prikazuje stvarnu sliku. Na primjer, nama je za uspješno strateško planiranje našeg poduzeća potrebno „poznavanje Windows poslužitelja“, ali ponekad to moramo prevesti na originalni engleski izraz „Windows server“ kako bi nas ljudi razumjeli o čemu pričamo. A onda se pojavi kandidat i shvatite da nikad nije instalirao takav softver. Kad vidimo da nisu stručno potkovani krenemo na drugi dio. Želimo vidjeti koliko kandidat ima volje i želje nešto naučiti. Tijekom razgovora koji može trajati do sat vremena počnemo propitkivati taj dio. Ovisno o kandidatu ti su razgovori ponekad vrlo inspirirajući. Neki me mogu inspirirati i oduševiti za 5 minuta, neki ni nakon sat vremena, a nekima se zahvalim za dolazak nakon 5 minuta. U tom razgovor procjenjujemo osobnost, odgovara li nam ili ne, a prilikom razgovora mi puno pomažu moje kolege. Na neki način govorimo o prijenosu dijela poslova na njih. Nakon odlaska kandidata pogledamo se i dogovaramo je li prošao ili ne.

Bilo je situacija kada su kolege tražile da odmah zaposlimo kandidata. To zapravo znači da prelazimo na sljedeći korak u kojem se postavlja određeni zadatak tijekom kojeg dolazi do izražaja Google koji smo spomenuli ili njihova, otprije, stečena znanja. Možda neće trebati Google jer kandidat se već susretao s problemom istaknutim u zadatku. Već sam spomenuo Windows i baze i komunikaciju, virtual machine i sve to. Ako on sve to zna, a danas možete na internetu pronaći sve te proizvode, onda može sve sam riješiti. Ako ne zna onda se snalazi uz pomoć Googlea. Dolazi kod nas, prezentira kakvo rješenje bi primijenio i radi demonstraciju tog rješenja pred nama. Tada na scenu opet stupa vijeće zaposlenika koje glasa prolazili li kandidat ili ne.

Treći korak je korištenje vanjskih resursa za evaluaciju psihološkog profila osobe jer ja nisam psiholog, ali tu je jedna divna organizacija Ramiro. Vi meni pošaljete mišljenje, psihološki profil te osobe. I moram reći da su se do sada poklapali rezultati vaših testiranja i naša viđenja tih kandidata. Nakon toga ide završni dogovor i razgovor te osoba počinje raditi u Imavesu. Točno zna na kojoj poziciji, dobiva mentora koji se brine o njemu, a kad prikupi dovoljno znanja i ima sposobnosti može posjetiti i korisnika.

Iz svake učinjene pogreške nešto se nauči

Tanja Pureta: Jeste li se ikad prevarili u svojoj procjeni kada ste možda dali radno mjesto nekome tko se nije pokazao takav kako ste ga procijenili ili kakav je prvi dojam ostavio ili ste možda propustili nekoga tko se pokazao super negdje u nekoj drugoj organizaciji, a vi ste procijenili da možda ne bi bio dobar za vas?

Milan Vesel: Nažalost, bilo je toga i tu prvenstveno mislim na one koje nisam zaposlio, a trebao sam. To ne možete znati niti na prvi, niti na drugi razgovor. Znam da je takvih bilo jer smo se kasnije susretali na informatičkom tržištu pa su mi rekli da su bili kod mene na razgovor. Žao mi je da ih nisam prepoznao, ali to je tako. Ali, isto tako moram pohvaliti apsolutno sve zaposlenike Imavesa jer su to sve bili krasni ljudi.

Mnogi su razlozi zbog kojih su otišli. Prvo, možda se međusobna očekivanja nisu poklopila u istom vremenskom razdoblju. Dobili su bolje ponude iz drugih poduzeća. Moramo uzeti u obzir da se svi mi mijenjamo. Osoba koja je došla u organizaciju nakon godinu, dvije, tri, nije ista osoba, a ja bih rekao za sve njih da su se promijenili nabolje. Ja više nisam ista osoba kao tada kada je ta osoba došla. I ja sam se promijenio! I prirodno je da ljudi traže više ili drugačije. To je najprirodnija stvar. Možda su to bolji, možda drugačiji uvjeti. Morate uzeti u obzir da smo mi jako mala organizacija i sve što pričam, pričam iz perspektive iskustva male organizacije. Nas je deset u poduzeću! Počeli smo prije 18 godina s jednom, jednom i pol osobom, a danas nas je deset. Trenutno nam je strateško planiranje usmjereno na traženja novih ljudi. Trenutno tražimo barem deset ljudi što znači povećanje od 100%.

Izgradnja karijere u IT industriji

Tanja Pureta: To je zato što posla ima. Ima fantastičnih projekata i trebaju nam dobri ljudi da ih odrade. Vi imate posao, nudite posao, nudite dobre uvjete samo je važno da privučete ljude kako bi taj posao dobili. Znači da se u Hrvatskoj može dobro i kvalitetno raditi i možete ponuditi ljudima uvjete da se osjećaju dobro, da rade kvalitetan posao te kroz vaša inovativna rješenja, vaše strateško planiranje, pomažu drugim poduzećima, da dobro rade. Dakle, imaju nekakav smisao, svrhu, mogućnost osobnog razvoja. Danas raditi u informatičkim poduzećima kao informatičar različitog profila je uistinu nešto što može biti vrhunska karijera.

Milan Vesel: Ja bih se složio s tim što ste rekli. Svrha našeg strateškog paniranja je da gradimo ljude kako bi oni bili vrsni stručnjaci. Ako spomenem da će zaposlenik izučavati jedan proizvod, oni uz njega moraju izučavati puno drugih disciplina. Dakle ne samo jedan proizvod. Na kraju krajeva mi govorimo i o komunikaciji. Vi ste pitali kako osoba komunicira sa korisnicima ili dobavljačem. Ja često volim reći da me stave u cc: kad pišu mail ili daj da vidim što si pisao i da provjerim mail prije nego što ga pošalješ. To radim neko vrijeme dok ne vidim da je osoba sazrela za posao koji treba obavljati. Netko sazre brže, netko kasnije, a netko nikad. Osoba raste u svim aspektima i moram s izrazitim zadovoljstvom reći da, koliko god mi je bilo žao za mnoge koji su otišli iz Imavesa, svi su našli posao u mnogo većim poduzećima i često puta uz bolje uvjete.

Strateško planiranje i zadržavanje zaposlenika

Tanja Pureta: To je upravo i moje sljedeće pitanje. Danas biti privatnik, poslodavac koji pribavlja posao te omogućava ljudima redovitu, dobru plaću, daje toliko puno znanja i sve druge uvjete znači da cijelo vrijeme računate na te ljude. Koliko je vama, kao poslodavcu, uopće moguće zadržati te ljude znajući da oni mogu otići svake sekunde. Kako se nosite s time?

Milan Vesel: Jedno dugačko, ali zanimljivo pitanje. Moglo bi se postaviti protupitanje. Što da, recimo, ne uče, a ostanu u Imavesu? Takvo se pitanje dosta često čuje. Moraju učiti. Na kraju krajeva proizvodi koje koristimo se razvijaju. Oni stalno moraju biti u trendu sa samo tim jednim proizvodom, a tu je i infrastruktura. Mi moramo pratiti strateško planiranje i kontinuirano učiti. I u tom smislu mi ulažemo u te ljude. Možda izgleda da su učili jedan proizvod, ali kao što sam rekao oni su naučili jako puno iz drugih disciplina. I kompletne infrastrukture, baze podataka i sve što sam prije spominjao pa i ovu komunikaciju jer saznaje kako se razgovara s ljudima s kojima rade.

Puno sam puta mislio: „Što sad učiniti?“, ali moram reći da sam se nekako pomirio s tom situacijom. Pomirio sam se s tim da na tržištu vlada ponuda i potražnja i da je na meni da strateško planiranje učinim najbolje što ja mogu. To pogotovo vrijedi za one za zaposlenike za koje mi je posebno stalo da ostanu. Imamo ključne ljudi u organizaciji koji su sa mnom više od osam ili devet godina, a to je dosta dugo razdoblje kroz koje mogu dokazati što su i kako naučili. Prije nekoliko godina je bilo jedno ispitivanje časopisa Mreža u kojem se tražilo 25 najboljih konzultanata i jedan konzultant našeg poduzeća je bio, po izboru korisnika, na tom popisu.

Tanja Pureta: Pa, čestitam ovo je krasan podatak s kojim se uistinu jako lijepo pohvaliti.

Milan Vesel: Točno! hvala na tome! Možda sam na taj način odgovorio da ulažemo u zaposlenike i želimo da se što više obrazuju, a ako odu to je jednostavno tako.

Lider je osoba koja mora donositi teške odluke i ne može se svidjeti svima

Tanja Pureta: Razgovaramo o tome kako zadržati zaposlenike u situaciji kada je velika potražnja za informatičarima na hrvatskom tržištu. Rekli ste da se ljudi razvijaju, da nakon dvije-tri godine nisu više isti. Rekli ste da se vi kao njihov rukovoditelj, njihov direktor također trebate razvijati zajedno s njima. Vi ste sigurno krenuli u osnivanje poduzeća da se više bavite informatikom, a onda shvatili da se najviše trebate baviti ljudima. Ono što me zanima jest koliko se vi trebate prilagođavati njima i koliko vam je to teško palo jer niste psiholog ili menadžer nego ste informatičar. Kako danas gledate na to da je ključni element strateškog planiranja bavljenje ljudima? Veseli li vas to ili ljuti? Kako se nosite s time?

Milan Vesel: Ja volim biti s ljudima. To što sam završio informatiku i što sam bio vrlo općenito tehnološki znatiželjan je jedna stvar. Druga je što zaista uživam biti s ljudima u društvu, razgovarati s njima i učiti od novih ljudi. Učim i od svojih zaposlenika, a nedavno sam čuo dobru definiciju lidera: „Lider je osoba koja mora donositi teške odluke i ne može se svidjeti svima.“ Ja sam bio puno puta u situaciji da sam morao donijeti teške odluke. Morao sam nekim ljudima dati otkaz. Organizacija je prolazila teška vremena, a oni najvjerniji i najjači su ostali sa mnom.

Tanja Pureta: Rekli ste da je jako važno zadržati ljude. Što radite da zadržite ljude? Što ljudi mogu očekivati u Imavesu, kakvu vrstu ljepila, da kažu to je organizacija u kojoj želim raditi dugo jer se stvarno ostvarujem.

Milan Vesel: To je teško pitanje i možda bi trebalo pitati moje zaposlenike kako sadašnje tako i one koji su otišli jer im se nešto nije dopalo. Čovjek mora zadovoljiti svoje potrebe čak bih rekao i proširene potrebe. Nakon toga je upitno je li viša plaća jedini element, a koliko znam po mnogim istraživanja ona uopće nije na prvom mjestu.

U malim organizacijama jedna osoba ima više uloga

Tanja Pureta: I vi to možete potvrditi iz svog iskustva. Ne može visoka plaća zadržati nekoga tko je odlučio otići. Postoje ipak još neki drugi elementi.

Milan Vesel: Mogu reći da su neki zaposlenici otišli zbog veće plaće. Svjestan sam da moji zaposlenici toliko vrijede da bi u nekim drugim organizacijama mogli ostvariti i veća primanja. Zato pokušavamo uključiti ljudskost, strateško planiranje nam je usmjereno na stvaranje atmosfere šala i pošalica, da se ljudi zaista osjećaju dobro. Nastojimo izaći im ususret što god je potrebno dok je u okvirima zakona, a primjećujemo da se i država trudi mijenjati u tom smislu. To su one male sitnice, raznorazni sastanci, razgovori, gableci, poklone za Božić, itd. Ako vidim što drugi rade i meni se to dopadne ja to pokušavam uključiti u svoje strateško planiranje. Cilj nam je da zaposlenici dođu s dobrom idejom pa razmislimo kako ćemo je primijeniti. Oni velikim dijelom sudjeluju u tome od team buildinga, putovanja svega što je potrebno da bismo se svi bolje osjećali i postizali bolje rezultate.

Tanja Pureta: Dakle, vi ste poslodavac koji omogućuje da ljudi daju svoje ideje, ne samo vezano za poslovanje, nego vezano za to kako da im bude bolje! Bravo, to je za svaku pohvalu.

Milan Vesel: Hvala na tome! Da, ponavljam se, ali mi smo mala organizacija i nemamo, kao korporacije, određene odjele koji se bave samo time. Mi moramo biti kreativni. Znam pitati koja je razlika između velikih i malih organizacija, pogotovu u smislu alata koje nudimo na tržištu. U velikim organizacijama za jednu ulogu imate više osoba koje rade istu stvar. U malim organizacijama jedna osoba ima više uloga. Mi se snalazimo u tome i ja cijenim svačije mišljenje, iako kao direktor moram donijeti odluke koje su neki put nepopularne.

Važno je slušati svoje zaposlenike

Tanja Pureta: Mislim da to i nije problem. Ako direktor kaže: „ Pitam vas za mišljenje. Važno mi je to što želite i važno mi je što mislite. Međutim, ja kao direktor na kraju donosim odluku.“ Ako je ta jasnoća osigurana mislim da ljudi nemaju puno problema. Veći je problem ako im se da iluzija da oni odlučuju i sami mogu promijeniti strateško planiranje poduzeća, a da se ne zna kakav je proces donošenja odluka jer se onda ljudi osjećaju na neki način prevareno. Međutim, ako direktor vrlo jasno kaže: „ Ja ću vas pitati što ne znači da ću i poslušati. Nastojat ću vidjeti što ste rekli pa onda iz toga izvući najbolje i donijeti najbolju odluku.“ Zanima me sljedeće. Što bi vi, kao direktor, izdvojili kao najvažnije učenje tijekom svih ovih godina kada je u pitanju rad s ljudima? Koja je zapravo formula uspjeha provedbe strateškog planiranja? Koji je ključ uspjeha da bi vaši ljudi bili zadovoljni s vama?

Milan Vesel: U svakom slučaju imati odnos prema njima kao osobama, kao ljudima. To je najvažnije. Dakle, ne smatrati ih isključivo zaposlenicima nego razgovarati s njima, slušati ih. To je jako važno. Vidjeti kakve su njihove potrebe. Mogu li i kako mogu pomoći u tome. Nadam se da sam se u tom smislu promijenio. Prije mi je strateško planiranje najviše bilo orijentirano na tržište, kupci i samo kupci. S vremenom sam shvatio da bi strateško planiranje uspjelo najvažnije se usmjeriti na zaposlenike. I kupci su važni međutim uzalud vam kupci ako nemate zaposlenika. Naravno, vrijedi i obrnuto – uzalud nam zaposlenici ako nema kupaca tako da treba i jedno i drugo, treba jako balansirati.

Fokus na zaposleniku je važan

Tanja Pureta: Sad ono klasično pitanje: „Recite gdje vidite Imaves za 5 godina? Ako vas sad ima desetak, koliko će vas biti, u nekom idealnom scenariju, za 5 godina?

Milan Vesel: Neki puta pokušam biti vizionar. U mojim mislima mašta radi svašta, volio bih da se nešto od toga i ostvari. Međutim, moram reći da je izuzetno zahtjevno strateško planiranje u neizvjesnoj okolini. Situacija na tržištu se mijenja iz dana u dan, iz godine u godinu. Ako sam rekao da za neka rješenja osoba treba i godinu dana da bi postala stručnjak za to rješenje, a vama se situacija promijeni u godinu dana onda možete razumjeti koliko je teško držati strateškog plana. Bez obzira na to mi tražimo otprilike 10 novih zaposlenika, tražimo novi, primjereniji, ljepši ured. Ja vidim Imaves kao organizaciju za koju se nadam da bi za 5 godina mogla narasti na 25-30 ljudi.

Važnost kvalitetnog obrazovanja

Tanja Pureta: Dobro, ako rezimiram, vi ste poslodavac kojem je strateško planiranje usmjereno na razvoj organizacije. Postoje poslovi i možete odmah preuzeti više poslova kad dobijete kvalitetne ljude koji su spremni dalje se razvijati u tom kontekstu. Što biste poručili državi da treba napraviti da se poboljša ova slika tržišta informatičara? Možda više edukacija, više osvještavanja ili što biste preporučili mladim stručnjacima informatičarima? Što je zapravo važno za njihov razvoj ili da krenu i odluče se za karijeru informatičara?

Milan Vesel: Ovaj dio s državom ću preskočiti, ali spomenuli ste obrazovanje. Da, kvalitetno obrazovanje bi dobrodošlo svim poduzećima u Republici Hrvatskoj i to svi znamo. Uostalom, nedavno je bilo na televiziji koliko učenika nije uspjelo položiti državnu maturu. Tako da ne vjerujem da država može u ovom trenutku nešto bitno učiniti iz jednostavnog razloga jer nedostaje ljudi. Ljudi je sve manje.

Kada ste pitali tko se javlja na natječaje, kako se javlja možemo obično podijeliti na tri kategorije. Prva kategorija su oni najbolji koji otiđu izvan Hrvatske bilo za vrijeme studija ili odmah nakon studija. Druga kategorija je ona koja je također dovoljno kvalitetna da radi po korporacijama. Ja sam svjestan da Imaves nije toliko javno poznat, ali u informatičkim krugovima mnogi znaju za Imaves i mene osobno. Ostala je treća grupa i naše strateško planiranje se uglavnom usmjerava na tu treću grupu u kojoj tražimo potencijal koji smo spremni iskoristiti. Rekao bih da je strateško planiranje u našim rukama. Poduzeća se snalaze na razne načine kako zadovoljili strateško planiranje i došli do što kvalitetnijeg kadra. Kad pitam na informatičkim fakultetima tko bi bio dovoljno kvalitetan da bismo ga zaposlili već su svi ti studenti rezervirani za neka poduzeća.

Radimo vani, ali živimo u Hrvatskoj

Tanja Pureta: Skauti idu već od prve godine fakulteta, već od srednje škole.

Milan Vesel: To znači da ima puno organizacija koje dobro posluju, koje mogu raditi. Kretanje Imavesa i njegovo strateško planiranje usmjereno je prema zapadu. Kako u smislu tržišta, dobivanja kupaca, tako nečim vrlo zanimljivim. Da radimo vani, ali da živimo u Hrvatskoj što nam tehnologija omogućava.

Tanja Pureta: I na kraju poziv za mlade ljude, za ove koji su znatiželjni i znaju guglati. Možda nemaju znanja, ali znaju kako do znanja. Zašto bi došli u Imaves, izabrali informatiku kao svoju struku? Zašto da dođu do vas? Zašto da se odluče za takvu karijeru?

Milan Vesel: Naše strateško planiranje je usmjereno na to da gradimo ljude da bi bili bolji stručnjaci. Ako je to osoba koja želi raditi na sebi, izgrađivati se, stjecati nova znanja. Bit će u društvu kvalitetnih ljudi, imati vrlo kvalitetnog mentora koji će ga naučiti što treba. Imaves je pravo mjesto za njihovu karijeru.

Tanja Pureta: Milane, hvala lijepa na razgovoru i odgovorima na malo zahtjevnija pitanja. Bili ste sjajni, čujemo se vidimo neki drugi put. Doviđenja!

Milan Vesel: Hvala Vama na pozivu.