U ovoj epizodi emisije “Psihologija uspjeha” na radiju Poslovni FM, ugostili smo Tinu Jurjević, operativnu direktoricu poduzeća BIPA. Tina je s nama podijelila svoje iskustvo o tome što znači biti operativna direktorica u velikom sustavu poput BIPA-e. Naglasila je važnost upravljanja talentima i interakcije s drugima u svom radu. Ovaj intervju pruža uvid u njen pristup liderstvu, njen put do pozicije operativne direktorice i kako se nosi s izazovima koje ta pozicija donosi. Pridružite nam se i saznajte više o njenom putu do uspjeha.
Tanja: Dobar dan. Dobro došli u još emisiju „Psihologija uspjeha“ na radiju Poslovni FM. Ja sam Tanja Pureta, urednica i voditeljica emisije, a moja današnja gošća je Tina Jurjević, operativna direktorica poduzeća BIPA. Dobar dan, Tina.
Tina: Dobar dan i hvala Vam na pozivu.
Odgovornosti operativne direktorice BIPA-e
Tanja: Velika mi je čast i zadovoljstvo imati vas kao gošću jer već dugo pratim vašu karijeru i uistinu je impresivna. Sigurna sam da će slušatelji imati puno toga inspirativnog i poučnog čuti od vas. Ali moramo krenuti od nečeg, pa ćemo početi od vaše zadnje pozicije. Svi znamo za tvrtku BIPA, brojni dućani su u njenoj mreži, puno aktivnosti u svrhu približavanja kupcu, velika paleta proizvoda. A vi ste operativna direktorica poduzeća BIPA. Zvuči kao nešto što je vrlo odgovorno i zahtijeva iznimne kompetencije. Što znači biti operativna direktorica ovako velikog sustava?
Tina: Ova pozicija je meni još relativno nova, godinu dana sam na njoj, tako da još stječem znanja o tome što sve ona podrazumijeva. No, kad bih trebala strukturirati svoje odgovornosti, onda bih rekla da je prvi aspekt kojim se bavim zajedno s ostalim menadžmentom definiranje strateških ciljeva BIPA-e i njihova implementacija. To je prvi korak. Drugi je da sam odgovorna za operativno poslovanje tri odjela: marketing, prodaja i ljudski potencijali. Meni direktno odgovaraju voditelji odjela, oni imaju svoje timove i to mi je veliko veselje kad razmišljam o poslu.
Treća stvar koju bih izdvojila je da osobno koordiniram komercijalne aktivnosti, ono što vi kao kupci vidite, što je u letku, što se oglašava na TV-u ili radiju. To je moja koordinacija primarno, ali imam sjajne i stručne ljude koji to sadržajno rade samostalno. To su nekako tri elementa u smislu odgovornosti, no kad podvučem crtu, što znači biti operativna direktorica u BIPA-i, rekla bih da je većina mog posla zapravo upravljanje talentima i ljudima općenito. Ima puno analitike i novih ideja, ali zapravo 90 % se radi o interakciji s drugima. To bi bio neki leadership.
Odlike dobrih vođa
Tanja: Menadžment ili leadership?
Tina: Leadership.
Tanja: Koliko je zapravo uloga operativnog direktora važna za ljude u smislu da budete lider, motivator, izvor energije, čak i u najtežim situacijama? Evo, počeli ste raditi u vrijeme korone.
Tina: Rekla bih da je jako važno biti izvor energije drugim ljudima, pogotovo u teškim situacijama. Sad je, na primjer, jako teško pronaći nove ljude na tržištu rada, a potrebe su velike. Treba izdržati taj pritisak i tu je važno da smo izvor energije drugima. To zaključujem na temelju toga što svatko od nas zna kad je inspirirao drugu osobu i kad je bio tu za nju. I mislim da u tim trenucima vidimo koliko je to ljudima važno. Meni se dešavalo da mi ljudi zahvale za neke stvari koje se meni podrazumijevaju, kao što su hvala na razgovoru, hvala što smo imali dobar sastanak, hvala što nismo pričali samo o poslu. To mi je najbolji dio, a pričali smo o poslu. Nismo pričali o tome tko je što kuhao ili gdje je išao. To je nešto što me nekoliko puta iznenadilo, tako da bih rekla da je to jako važno ljudima, pogotovo u trenucima kao što je bila ova pandemija koja još uvijek traje u nekim mjerama.
Mislim da je važno biti tu za ljude, jer vas gledaju, gledaju svaki vaš korak. Jednom prilikom mi je netko rekao ili sam pročitala da kad počinjete voditi tim ili ljude generalno, da se gleda svaki vaš pokret i da gledaju vaše raspoloženje. Što to znači za poduzeće? Što to znači za upravljanje talentima? Ja sam pokušala voditi brigu o tome. Kad je bilo najteže svima u smislu posla i okruženja, ljudi su se bojali, pogotovo u početku. Ja sam pokušala biti dobre volje i ne pokazivati strah i mislim da su to ljudi prepoznali. Možda zvuči malo sokratovski, ali bih rekla da ljudi vide i osjećaju sigurnost kad sam ja tu. To je nešto što mi je bilo važno razviti na osobnoj razini i poticati upravljanje talentima u svojoj organizaciji.
Motivacija u životu i poslu
Tanja: To je sjajno. Koliko truda i osobnog razvoja zahtijeva saznanje da i u najtežim situacijama znate da ste izvor energije drugim ljudima i da o vašim emocijama i tome kako ih pokazujete ovisi raspoloženje, energija, produktivnost i sigurnost ljudi?
Tina: Traži puno truda, međutim to je proces koji vas i puni. Vi morate uložiti energiju, ali vas i puni s druge strane. Ovisi što vas u životu motivira generalno. Mene je uvijek motivirala pomagačka struka i kad dobijem povratnu informaciju da je ljudima nešto pomoglo u suradnji sa mnom, onda se meni stvara taj moment dodatne snage i energije. Tako da se jedni na drugi nadovezujemo.
Tanja: Vi ste psihologinja po struci. To je jako važno istaknuti. Unatoč tome što ste izabrali struku koja je pomagačka, završili ste u biznisu od prvih koraka. Otkud ta ljubav prema biznisu?
Tina: Malo ću vas razočarati. Moj odabir fakulteta psihologije uopće nije ležao u biznisu. Ja sam htjela biti klinički psiholog, to je ono što sam htjela. Međutim, u životu se neke stvari drugačije poslože. Vrlo je jednostavna priča i nije baš nešto inspirativno u tom dijelu. Iz pragmatičnih razloga, ja sam prihvatila prvi posao kada sam dobila ponudu da radim kao asistentica u ljudskim potencijalima. I tu je ljubav krenula. Ali nije bio takav plan, iako sam barem dijelom uspjela zadovoljiti tu želju za kliničkom psihologijom preko upravljanja talentima.
Tanja: Znači ljubav bez plana?
Tina: Da, kad ne očekujete.
Dosadašnji poslovni put
Tanja: Ali očito je pun pogodak kad tako dugo traje. Vratit ćemo se malo kasnije i na ljubav prema psihičkom zdravlju koju i sad promovirate u BIPA-i. Prije nego što dođemo na kliničko-psihologijski dio, idemo se još vratiti na vaše početke kad ste radili u Amadeusu kao direktorica ljudskih potencijala i upravljanja talentima. Koji su najveći uspjesi koje ste tamo postigli u kontekstu domaćeg, brzorastućeg poduzeća?
Tina: Amadeus mi je jedna lijepa uspomena i nekako je odredio moj kasniji put. Ja nisam ništa znala o korporacijama, ne znam je li to bio slučaj samo sa mnom ili je to generalno slučaj s mladim ljudima. Nisam znala ni što je ugovor o radu, ni kakav je kolektivni ugovor za trgovine, to mi je sve bila velika nepoznanica. Tako da me prvo dočekala realnost u smislu općenitog rada, da se upoznam s nekim osnovnim procesima. Iz toga proizlazi nešto što bih ja rekla da je bio jedan od mojih prvih uspjeha, da sam uspjela razumjeti i posložiti se u kontekstu koja je uloga psihologa u takvoj organizaciji. To je nešto što je možda prvi uspjeh, da spojite ono što učite na fakultetu tijekom akademskog, formalnog obrazovanja i onda vidite kako to možete primijeniti. To bi bio moj prvi uspjeh.
Drugi uspjeh je bio što sam tu počela stjecati konkretna, praktična znanja kao stručnjak. Ako idemo u detalje, rekla bih da su to poznavanje psihometrije i unaprjeđenje selekcijskog procesa. Tada Amadeus nije koristio psihološko testiranje kao alat, ni u selekciji ni u razvoju. Tako da bih rekla da je to definitivno bio jedan od uspjeha. I tada smo u odjelu ljudskih potencijala pokrenuli neke inicijative koje do tada nisu postojale, a to je taj neki vid rada vezan za ljude u smislu upravljanja talentima, razvoja, edukacija, koncepta bonusa ili stimulacija za prodajno osoblje. To bih izdvojila kao uspjeh. Dobila sam priliku prvi put voditi ljude. To je bilo davno, ali i sad o tome razmišljam s lijepim emocijama.
Sve se svodi na to da su ljudi bitni
Tanja: Odlično, dakle tamo ste mogli vidjeti što se sve od psihologije može primijeniti u poslovanju. Jeste li morali uvjeravati ljude koji vode poduzeće, a koji nisu psiholozi, da se treba sustavno baviti s ljudima i upravljati njihovim talentima? Koliko vam je to bilo teško? Koliko ste bili uspješni u tome? Ili koliko je bilo sluha? Općenito, mislite li da danas vlasnici poduzeća i direktori razumiju da su ljudi kapital kojim treba vrlo mudro upravljati?
Tina: Rekla bih da sam imala malo sreće ili možda prepoznavanja okruženja u kojem se neke stvari cijene, pa onda tamo želite ostati. Nisam imala previše muke oko uvjeravanja, ja to uistinu nisam imala. Naravno, bilo je situacija gdje imate nekih spoticanja. Primjerice, gdje vam netko ne želi odobriti određenu investiciju u ljude, jer smatra da upravljanje talentima nije poslovni prioritet u tom trenutku. Međutim, moje iskustvo je bilo da pokušate dokazati ili uvjeriti osobu što će se dogoditi ako se organizacija ne bavi ljudima. Naravno, nemate vi odmah sluha za neke stvari, neke stvari se moraju dogoditi i onda se uči na greškama. Ja sam bila uporna i pokušala djelovati, ali na kraju se sve svodi na to da su ljudi bitni. Tako da u nekim kratkoročnim momentima nema sluha, ali nije to da ljudi generalno nemaju sluha. Rekla bih da imaju drugih prioriteta, pa onda ne čuju ostale stvari.
Tanja: Da, super ste rekli da se nekako zanemare ljudi kao veliki prioritet.
Tina: Pogotovo ako nemate neku trenutnu poteškoću u timu, pa mislite da je sve u redu i da se morate baviti nečim što vam je važnije od upravljanja talentima. Rekla bih da je to ljudski, da se malo podsjetimo i anticipiramo što bi se moglo dogoditi.
Početci u BIPA-i
Tanja: Super, dakle, tu ste u Amadeusu, gdje ste kreirali svoje prve korake i trebali formirati cijeli odjel ljudskih potencijala. I onda odlazite u BIPU na mjesto direktora ljudskih potencijala. To je međunarodno poduzeće. Koliko ste tamo došli na već definirane procese, a koliko ste sami morali donositi svoje znanje i iskustvo?
Tina: Početak u BIPA-i je bio jako različit od onoga što sam ja do tada imala u Amadeusu. Možda će to iznenaditi slušatelje. Ja sam se nekako vratila nekoliko koraka unazad kad razmišljam o operativnom poslu koji sam radila, jer BIPA je tada bila jako mala organizacija. Ona je na internacionalnoj razini tada bila jako velika, još uvijek jest, ali ja sam bila prva osoba u ljudskim potencijalima i trebalo je sve kreirati ispočetka. A kad sam odlazila iz Amadeusa, tamo je bilo preko 700 ljudi, u proizvodnji, maloprodaji i veleprodaji. Puno kompleksniji sustav, kako u vezi operativnog poslovanja, tako i u vezi upravljanja talentima. Tako da mi je to bilo izazovno, ali i čast graditi priču ispočetka. To je razlog zašto sam pristala doći u BIPA-u, ali sam se uistinu vratila nekoliko koraka unazad. Postojala je velika razlika u sadržaju mog rada.
Tanja: I krećete sve ispočetka? Koliko za to trebate imati osobne hrabrosti, mudrosti i vizije i ne doživjeti to kao degradaciju, nego kao korak naprijed?
Tina: Pokušala sam se voditi time što mi je cilj. Ja sam znala da je to tako. Možda sam u nekim trenucima bila iznenađena, ali to je dio posla. Mene nije bilo strah. Meni je to bilo jako uzbudljivo, jer sam po prirodi znatiželjna i uporna. Pa je tu onda bio nekako lijep splet okolnosti. Ali opet kažem, u poslu uvijek imate nešto što vas motivira. Mene su motivirali ljudi i onda kad smo uspjeli nešto kreirati, to je bio moj motiv. I onda kad se okrenete iza sebe i kažete: “Ha, mi smo ove godine otvorili 18 novih poslovnica.” Onda je to nešto na što ste zapravo jako ponosni. Ili kad uvedete nešto što ljudi prepoznaju. Tako da treba biti hrabar, ja mislim da u životu generalno treba biti hrabar.
Ljudski potencijali i upravljanje talentima
Tanja: Vaš cijeli put ukazuje da imate jako puno hrabrosti. Tina, rekli smo da ste psihologinja. Koliko je psiholog važan u organizaciji u odjelu ljudskih potencijala? Naravno da je multidisciplinarnost važna, ali kakvu dodanu vrijednost daje psiholog?
Tina: Psiholog je izuzetno važan u organizaciji. Možda ću malo zvučati provokativno, ali važan je od jedan do deset - dvanaest. Zato što psiholozi nose određena znanja koja samo ekskluzivno psiholozi imaju. I to nije pretjerano hvaljenje. Ne spominjem sada struku samo radi hvaljenja, ali mislim da jedino psiholozi imaju u toj mjeri količinu informacija i znanja o čovjekovom ponašanju. Ja ne kažem da neke druge struke nemaju, međutim mislim da su psiholozi uistinu u tome specijalisti. Onda vam to nosi dodanu vrijednost u organizaciji, pogotovo u pogledu upravljanja talentima. To je nekako moje viđenje.
Tanja: Naravno da svaki voditelj treba biti i psiholog, odnosno poznavati ljude kako bi ih mogao motivirati i učiniti angažiranima. Koliko ste vi kao psiholog vidjeli da se vaši voditelji mogu razviti u tom kontekstu. Koliko su voljni se razvijati u smjeru da stvarno razumiju ljude i da posvete dio svog radnog vremena radu s ljudima i upravljanju njihovim talentima?
Tina: Ja mislim da sam imala sreću ili da su stvari tako postavljene. Moji voditelji imaju veliku želju za razvojem. Svatko od njih nosi drugačiju energiju i znanja, pa može u određenoj mjeri drugačije primjenjivati svoje vještine. Neki su više, neki manje orijentirani na ljude i upravljanje njihovim talentima, ali na općenitoj razini postoji veliki motiv. Je li taj motiv u startu primaran kad se ljudi krenu baviti nekim područjem ekspertize? Rekla bih da ne nužno, ali mislim da s vremenom osvijeste da i taj dio moraju unaprijediti ako žele biti izvrsni.
Tanja: Sastavni dio izvrsnosti voditelja je i sposobnost rada s ljudima i upravljanje njihovim talentima.
Tina: To je, po mom mišljenju, Tanja, nešto što čini razliku i mislim da stvarno ljudi u nekom trenutku to osvijeste. Sve drugo možete naučiti vrlo lakše.
Od ljudskih potencijala do operativne direktorice
Tanja: I sada kada ste bili voditeljica ljudskih potencijala, što se zapravo dogodilo? Koji je to bio trenutak? Kako je došlo do vašeg promaknuća na mjesto operativne direktorice?
Tina: To se događalo postupno, nije se to dogodilo preko noći. To je bio jedan dio koji ja zovem romantičnim u poslovnom smislu, a drugi dio manje romantičnim. Bilo je nekoliko faktora u igri. Jedan faktor je bio što moje ambicije u smislu mog razvoja u području ljudskih potencijala nisu mogle u tom trenutku biti zadovoljene. To je bila jedna objektivna činjenica. Mislim da se prepoznalo da bih ja možda mogla tražiti nešto što je kompleksnije, nešto što ima veću odgovornost ili slično. To je bio jedan element koji su moji nadređeni prepoznali.
Drugi element je bio da sam ja uvijek bila netko tko zna malo više o tome što se u poduzeću događa. Ja sam tada bila u aspektu ljudskih potencijala, najviše vezana za prodaju i bilo mi je nezamislivo da ne razumijem što ti ljudi tamo rade. Kad vam netko kaže eventualna marža ili nekakvi otpisi, to mi ništa u životu nije značilo, ali nisam željela sjediti za stolom, a da to ne razumijem jer tada više nisam relevantna za ostale stvari. I to je možda nekako moj recept za uspjeh, da malo proširite vidike mimo svog primarnog područja interesa. Tako da to je, recimo, drugi taj element, da ste znatiželjni, da saznajete kako vaša organizacija posluje, koji su to poslovni procesi.
I treće, godinu dana prije nego što sam promaknuta u ovu poziciju, preuzela sam poziciju u prodaji, a do te pozicije sam došla jer sam preuzela jedan projekt. On mi je bio odskočna daska u tom klasičnom, hijerarhijskom promaknuću. Mi smo tada radili jedan jako važan projekt. Radilo se o repozicioniranju BIPA brenda na tržištu. I meni je ponuđeno da vodim taj projekt. Pošto ja volim istraživati nove stvari, ja sam to pristala. I tu sam zapravo stekla puno novih informacija i znanja u poslu, očito sam to dobro odradila i to je onda nekako išlo prema drugome. Ali u konačnici, ono što je jako važno je da vas vaši nadređeni u organizaciji prepoznaju. Da prepoznaju vaš potencijal i da su motivirani upravljati vašim talentima i na nekonvencionalne načine. Jer to da vi iz područja ljudskih potencijala odete u nešto što mi zovemo osnovnom djelatnošću nije često ili uobičajeno. Iza mene je veliko učenje, samo veliko učenje iz aspekta HR stručnjaka.
Poslovni ciljevi
Tanja: Tina, koji su vam poslovni ciljevi i što biste željeli ostvariti na ovoj poziciji?
Tina: Prvo ću reći jedan općeniti cilj, a onda ću reći malo više detalja. Moj cilj je svojim doprinosom, zajedno s ostalim kolegama, učvrstiti poziciju BIPA-e na tržištu. Reći ću to najjednostavnije što mogu: ja bih voljela da BIPA ima veći broj kupaca, jer bi to bio dokaz da se mi kupcima sviđamo i da nudimo ono što njima treba. To je jedan segment mojih ciljeva vezano za BIPA-u, a drugi je vezan za djelatnike. Želim pomoći izgraditi BIPA-u kao još ljepše mjesto za rad i ljepše mjesto za kupnju. To je ovako malo romantični pogled na posao.
Tanja: Prekrasno, dakle, želite pojačati i korisničko i zaposleničko iskustvo.
Tina: Uvijek su to dva elementa.
Ostale vještine i rad na sebi
Tanja: Da, ipak ste tu psihologinja. Osim psiholoških znanja, koja ste još znanja trebali ili trebate steći da budete još kompetentniji ili uspješniji ili da vam ostvarivanje vaših ciljeva ide lakše, brže i jednostavnije?
Tina: Što se tiče psiholoških znanja, tu bih napravila nekakav slijed. Za mene su psihološka znanja nešto što koristim kao stručnjak u ljudskim potencijalima, ali isto tako doživljavam psihološka znanja kao podlogu za razvoj u menadžera ili lidera. Ovdje je ključno upravljanje talentima, jer je to jedan od načina na koji se ta znanja mogu primijeniti.
Ako ćemo govoriti o tom drugom segmentu, to je nešto na čemu sam intenzivno radila preko 10 godina i radim još uvijek za ovu poziciju. Ono što mi je nedostajalo, što me je najviše plašilo kad sam pristala na ovu poziciju, su ta druga, recimo, ekonomska, formalna znanja koja nisam stekla kroz formalno obrazovanje. Tu sam se najviše angažirala zadnje tri godine, najvećim dijelom kroz neku vrstu mentorstva od strane kolega ili nadređenog. Upravljanje talentima je bilo ključno u ovom procesu jer sam morala naučiti kako najbolje iskoristiti svoje vještine i znanja.
Morate sami puno učiti i od poznanika ili prijatelja s kojima ste bliski, pa razmjenjujete informacije, tražite nekoga za pomoć. To je nešto na čemu sam intenzivno radila i to ću vrlo vjerojatno ove ili sljedeće godine zaokružiti nekim MBA programom. On će mi omogućiti da poboljšam svoje vještine upravljanja talentima, što će mi pomoći da budem još uspješnija u svojoj karijeri.
To je taj drugi dio. A sad ono što isto tako mislim da je važno, barem meni važno, možda nekom bude inspirativno ili se prepozna. To je taj treći dio znanja da naučite nekako biti u balansu. Imate dio vezan za psihologiju, liderstvo i stručni aspekt, ali mislim da trebate imati i neka znanja o sebi. Ono što sam ja naučila kroz svoje radno iskustvo je da sam ja bila sklona iscrpljivati se. Znači kad se vi iscrpite od različitih stvari, onda više nemate tu svježinu, ništa vam više nije zanimljivo u tom poslu. Hoću reći da su to neka znanja o tome kako napraviti dobar balans u životu, između privatnog i poslovnog segmenta, naučiti se malo odmaknuti i odmoriti. To je treći element u kojem, ja bih rekla, imam najviše prostora za napredak i koji mi je u mom trenutnom, karijernom razvoju trenutno broj jedan. U ovom procesu također igra važnu ulogu upravljanje talentima, jer morate znati kako najbolje iskoristiti svoje talente i vještine.
Važnost mentalnog zdravlja
Tanja: Hvala na iskrenosti. U tom kontekstu razmišljanja o vlastitim mogućnostima razvoja i tome što su nam neke prepreke, slabosti, snage, dolazimo i do ovog prekrasnog projekta koji radite. Možete li nam malo više reći o čemu se radi? Promocija mentalnog zdravlja.
Tina: Meni je to najdraži projekt u BIPA-i, a bilo ih je jako puno u ovih par godina. Projekt je proizašao iz jedne radne kave s našom digitalnom agencijom u periodu početaka COVID situacije. Bila je to samo jedna ideja na razini razgovora. Nakon toga, mene to nije prestalo kopkati jer mi je to bilo nešto što je važno u tom trenutku. Mislim da je bilo jako važno, svi su bili uplašeni i neizvjesni. Što će se dogoditi? Dio ljudi je ostao bez posla. Cijeli taj kontekst je zapravo bio dobar moment da malo stanemo i kažemo: “OK, ali ajmo malo razmišljati o mentalnom zdravlju.” Još uz to, nažalost, oko toga često postoji stigma ili pitanje zašto bi se o tome pričalo. Ali projekt je zapravo, da budem konkretna, o tome da smo mi stvorili i organizirali suradnju s udrugom Kako si? koja se bavi pružanjem psihološke pomoći svojim korisnicima. Mi smo htjeli olakšati udruzi da proširi svoje poslovanje kroz razne inicijative. Ovdje se pokazalo koliko je važno upravljanje talentima, jer smo uspjeli pronaći prave ljude za prave zadatke.
Kampanja „Prekrasne iznutra“
Tako nastavljamo cijelu priču te kampanje. Kad dođete u travnju u BIPA-u, onda ćete vidjeti jednu prekrasnu inicijativu. Ne znam sad hoće li me naša kolegica Željka iz marketinga izgrditi kad ovo kažem, ali imat ćemo dva proizvoda koje mislim da će se svidjeti našim kupcima. Kad ih kupite, onda ćete u isto vrijeme donirati određene novce za samu udrugu. I iako su to modni proizvodi, bit će to lijepa priča. Ne smijem ništa drugo reći, ali to je samo jedan element. Mi smo tu cijelu kampanju koju zovemo “Prekrasne iznutra” planirali u dva segmenta. Jedan je prema kupcu, da malo osvijestimo koliko je važno voditi brigu o zdravlju. Da o tome trebamo razgovarati i htjeli smo ponuditi platformu ili apel gdje se ljudi mogu javiti. To je bio jedan cilj kampanje.
Drugi je bio usmjeriti tu cijelu filozofiju kampanje prema našim djelatnicima. Tako da će ove godine biti puno veći fokus na tome gdje ćemo se na razne načine baviti time kako osnažiti naše djelatnike. Ovdje se ponovno pokazuje koliko je upravljanje talentima važno jer moramo znati kako najbolje iskoristiti talente svakog pojedinca. Jer nije samo osnaživanje važno za posao. Mislim da je važno generalno, a onda se prelijeva na sve druge segmente života. Tako da je to jako lijepa priča i ono što je meni posebno simpatično u cijeloj toj kampanji je što se BIPA često veže samo za ljepotu i to onda zna biti površno jer se ne radi samo o proizvodima za ljepotu.
Ovdje smo povezali tu priču ljepote i s nečim što je iznutra. Tako da mi je cijeli taj naziv “Prekrasne iznutra” vrlo inspirativan. Kroz sve ove aktivnosti, upravljanje talentima igra ključnu ulogu jer nam omogućuje da pravilno rasporedimo resurse i postignemo najbolje rezultate. To je to vezano za kampanju.
Savjeti za kraj
Tanja: Prekrasno, to je i važno i super. I to je taj klinički dio kliničkog psihologa koji je u vama i koji želi još dodatno davati doprinos cijeloj zajednici. S obzirom da ste ovako inspirirani i inspirativni, imam jedno borbeno pitanje za kraj. Što biste poručili onima kojima se sviđa vaša karijera? Što trebaju raditi da budu tako uspješni kao i vi?
Tina: Pa, reći ću nekoliko stvari. Prvo, mislim da trebate biti hrabri. To je moj prvi savjet, da budete hrabri i da ne sumnjate u sebe. Ja sam razmišljala o tome: OK, ja sam psiholog, nemam ekonomska znanja. Mogu li ja biti dobra na top menadžment pozicijama? To je nešto što me je kopkalo. Nemojte da vas to muči, budite hrabri. To je broj jedan. Broj dva: radite na sebi u kontinuitetu, i u segmentu osobnog razvoja i stručnih znanja. Upravljajte malo i svojim talentima. Što bih još mogla reći kao broj tri? Pa, na ovoj poziciji, kad vodite veliki tim i kad imate veliku odgovornost, to je s jedne strane jako velika sreća ako vas takve stvari motiviraju, ali isto tako, ako želite posao od 8 do 4, ovo vam nije posao od 8 do 4. I to vam isto moram reći. Ali kad volite ono što radite, onda to ne doživljavate kao posao. To je ono što bih rekla.
Tanja: Onda je to poziv?
Tina: Točno.
Tanja: Tina, meni je jako drago što sam vas pozvala u emisiju da pričate o svom pozivu. Puno vam hvala, vjerujem da ste inspirirali mnoge i vjerujem da ćemo se čuti i vidjeti još o drugim prilikama. Doviđenja vama i doviđenja slušateljima do nove emisije.
Tina: Hvala puno i Vama.