Osobni razvoj je preduvjet organizacijskom - Tina Turk Lupieri, Maistra

Tanja Pureta: Dobar dan. Dobro došli u emisiju Psihologija uspjeha na radiju PoslovniFM. Ja sam Tanja Pureta, urednica i voditeljica emisije, a moja današnja gošća je Tina Turk Lupieri, direktorica ljudskih potencijala poduzeća Maistra d.d. Dakle, dobar dan Tina, dobrodošli.

Tina Turk Lupieri: Dobar dan.

Tanja Pureta: Tina, velika mi je čast i zadovoljstvo ugostiti vas u emisiji s obzirom na vašu vrlo zanimljivu i bogatu karijeru. Vi ste na poziciji direktorice ljudskih potencijala jedne od najvećih hotelsko-turističkih grupa u Hrvatskoj. Kakav je vaš doživljaj te funkcije i koja je vaša misija na toj funkciji?

Tina Turk Lupieri: Maistra Hotel Group stvarno je organizacija koja je prepoznatljiva na tržištu po svojim eminentnim proizvodima i zanimljivim destinacijama koje smo stvorili i nastavljamo razvijati, a to su Rovinj, Vrsar, Zagreb i Dubrovnik. Naravno, moja pozicija i moja uloga u tome, kao direktorice ljudskih potencijala je vrlo važna. Što mi ta pozicija znači? Ta pozicija mi znači veliku odgovornost. S jedne strane odgovornost da osiguramo uvjete rada, da imamo zaposlenike i programe osposobljavanja. Programi osposobljavanja moraju biti adekvatni i primjereni. Također, važno nam je da se naši zaposlenici osjećaju dobro i da su angažirani i motivirani. Onboarding je također proces koji smatramo važnijim u procesu zapošljavanja. To sve nije najjednostavnije za postići, ali znamo što je, zapravo, onboarding, pa nam je tim lakše.

Misija

Tina Turk Lupieri: Rekla bih da je moja misija i misija cijelog sektora ljudskih potencijala podizanje razine organizacijskog razvoja prema višim standardima. Da razvijamo ne samo samu organizaciju i standard u kojem zaposlenici rade već i da razvijamo kompetencije zaposlenika i pomažemo im u njihovom osobnom razvoju. Te važne stvari lakše postižemo ako je onboarding bio uspješan. Izrazito je važno kroz onboarding pomoći zaposlenicima u procesu prilagodbe. Shvaćam svoju misiju kao široku i kompleksnu, jer utječemo i na standard života u destinacijama u kojima radimo i na ljude koji rade u tim destinacijama. Budući da smo turistička kompanija u destinacijama gdje nema viška radne snage, moramo se brinuti o smještaju i onima koji se presele i onda nastave kod nas raditi i živjeti. Brinemo se i o njihovim obiteljima. Dakle, ima puno ciljeva koje treba ostvariti, a odgovornost je velika, ne samo moja, već i cijelog našeg tima i svih nas.

Tanja Pureta: Može se reći da je vaša misija stvarno prekrasna. Točnije, vaša misija je razvijati ljude, razvijati njihove kompetencije kako bi bili još bolji stručnjaci, da im bude vjerojatno lakše i ljepše i ugodnije raditi. Koliko se prepoznaje kompetentna osoba i od strane gosta ili koliko je čovjek važan u turizmu?

Tina Turk Lupieri: Mislim da je čovjek tu najvažniji. Čak postoji i ona poslovica, „čovjek je ključ uspjeha u turizmu“ koju je hrvatski turizam koristio u promotivnoj kampanji.

Zadovoljavamo li standarde?

Tina Turk Lupieri: Ovdje bih se osvrnula na ono o čemu često razgovaramo u organizaciji, a to je jesmo li zadovoljili standarde. Točnije, ako se osvrnemo na hotele s pet zvjezdica možemo li za njih zaista reći da pružaju uslugu koja opravdava tih pet zvjezdica? Uistinu mi je drago čuti povratnu informaciju gostiju koji su proputovali svijetom, koji su bili u različitim hotelima, na različitim destinacijama kod renomiranih lanaca. Oni kažu „Mi se kod vas osjećamo jako, jako ugodno. Drago mi je da je osoba s kojom sam razgovarao bila nasmiješena i da je napravila sve da meni bude dobro.“ Tada se postavlja pitanje zašto je to tako? Zato što je većina zaposlenika koje rade u našim hotelima još uvijek većinski lokalno stanovništvo. S druge strane 95% njih su zaposlenici koji su živjeli u Hrvatskoj, koji prepoznaju koje su naše vrijednosti, što znači raditi na Mediteranu… I najvažnije od svega prepoznaju, s neke ljudske strane, kako drugima učiniti njihov boravak ugodnim. I to gosti koji su proputovali svijet prepoznaju i meni je to uistinu drago vidjeti i čuti. Usudila bih se reći da nam možda nisu svi standardi, kako bi rekli, po PS-u. Međutim, to je nešto što mislim da bismo mi kao organizacija, kao destinacija i s jedne strane kao država trebali vrednovati i cijeniti. Kako bismo povećale svoje standarde važno je da onboarding radimo sustavno sa svakim novim zaposlenikom jer se tako povećava i zadovoljstvo i uspjeh naših zaposlenika što na kraju krajeva koristi cijeloj organizaciji.

Hrvati su gostoljubiv narod

Tanja Pureta: Dakle, vi kažete da smo očito mi u Hrvatskoj gostoljubivi i da volimo ugostiti. Da volimo da se ljudi osjećaju kod nas dobro, da nam to nije samo nekakva profesija, nego na neki način i temeljna društvena vrijednost.

Tina Turk Lupieri: Mislim da volimo da se naši gosti osjećaju dobro i u tome postoji određena prirodnost. Ja moram priznati, kako sam ja Slovenka, da to možda malo drugačije vidim. Rekla bih da Hrvatima to ide lakše, tako da možemo reći da je to neka generalna vrijednost. No, kada surađujemo s kolegama iz drugih država, oni su više vezani uz neke standarde, uz neke procedure i onda kroz to oni osiguraju da je usluga dobra. E sad, ono što bi nas činilo još uspješnijima je da uspijemo to nekako izbalansirati. Da s jedne strane zadržimo tu neku prirodnu želju udovoljiti i zadovoljiti goste da se osjećaju dobro, a s druge strane da se proceduralno usmjerimo i korporatiziramo i osiguramo održiv razvoj. Kako bi lakše postigli taj balans moramo usavršiti onboarding proces. Moramo još učiti na svojim greškama.

Tanja Pureta: Dakle, da ta gostoljubivost ne bude samo nešto što je onako prirodno ide, nego da bude standard koji se uvijek na isti način pokazuje i pojavljuje, a to postižete i kroz onboarding.

Ljubav kao najljepši motiv preseljenja

Tina Turk Lupieri: Tako je. Ono što vidim je da je našim zaposlenicima koji dolaze s tom predispozicijom gostoljubivosti i želje udovoljiti na način da se gost osjeća dobro puno lakše i oni lakše prolaze kroz onboarding proces. Na tim temeljima je lakše nastaviti usavršavati zaposlenika kroz standarde, kroz edukacije, kroz praćenje. Takva situacija je puno lakša nego da je obrnuto, da imate proceduru i fond, da trebate nekog naučiti kako da se lijepo smije u onboarding procesu.

Tanja Pureta: Da, imate pravo. Lakše je polaziti iz toga da ako se osoba već dobro i lijepo smije sama po sebi pa da se na to nadograđuje forma nego da se kroz formu dobije rezultat.

Tina Turk Lupieri: Tako je. Mislim da imamo i dalje još cijeli taj potencijal.

Tanja Pureta: Rekli ste da ste Slovenka, pa nam recite kako to da ste došli u Hrvatsku i da ste postali direktorica jednog hrvatskog poduzeća? Što vas je dovelo u Hrvatsku? Nije valjda ljubav?

Tina Turk Lupieri: Pa je. Ali ja mislim da je to najljepši motiv. Ja sam se preselila u Istru nakon što sam sa sadašnjim suprugom odlučila da ćemo živjeti u Istri. I mogu reći da je to definitivno bila dobra odluka i dobro se tu osjećam. Također me veseli da se mogu razvijati i u poslovnom dijelu i da sam nastavila svoj karijerni put radeći u organizacijama.

Jesu li ljudi spremni razvijati svoje kompetencije?

Tanja Pureta: Tina, rekli ste da razvijate ljude i kompetencije kako bi taj standard kvalitete uvijek bio na visokoj razini. Koliko ljudi vole i žele razvijati svoje kompetencije i koliko ih doživljavaju dobrima? Koliko se sami angažiraju u onboarding procesu? Koliko ih doživljavaju korisnima ne samo za poslovni kontekst, nego i da u privatnom kontekstu žive možda bolje, kvalitetnije, učinkovitije?

Tina Turk Lupieri: Rekla bih da se prvenstveno mi moramo postaviti na način da ljudi u pravilu žele učiti – što i žele i to primjećujemo tijekom onboarding procesa. Mi smo kao ljudska bića u pravilu znatiželjna, želimo se upoznati s novim stvarima. I kada to razmišljanje stavimo u pravi kontekst, kad pristupimo na pravi način, kad je edukacija s jedne strane prepoznata sve je jednostavnije. Treba razmišljati na način da je to nešto što meni koristi u mom poslu, da ću se možda lakše snaći s reklamacijom koja može biti neugodna. Hoću li prodati više, pa biti nagrađen? Ukratko, meni će biti jednostavnije jer ću imati samopouzdanja, a to samopouzdanje ću iskoristiti da napravim nešto dobro za gosta. Znači, to su sve stvari koji nas kao osobu zadovoljavaju i tu dižemo i taj hormon sreće, podiže se nam dopamin i onda smo zadovoljni. I kada to uspijete potaknuti u zaposleniku tijekom onboarding procesa onda je lakše raditi.

Nema organizacijskog razvoja bez osobnog razvoja

Tina Turk Lupieri: S tim stavom i pristupamo svojim zaposlenicima kako bi prepoznali vrijednost vremena kojeg su uložili u edukaciju. Točnije, edukacija nikad dovoljno, ali važno je da su one kod zaposlenika prepoznate kao nešto što njima koristi u poslu.

Tanja Pureta: Da, ako stavite u pravi kontekst i postavite to kao stvarno jednu vrijednost, onda je sasvim sigurno puno lakše.

Tina Turk Lupieri: Tako je. Još bih se tu htjela nadovezati da mi često razgovaramo o nekim strukovnim vještinama, razgovaramo o nekim mekim vještinama… No, ono što moramo znati kad krećemo iz perspektive ljudskih resursa je da nema organizacijskog razvoja bez osobnog razvoja. Točnije, mi moramo prepoznati da kada razvijamo, pogotovo menadžere ili voditelje, da moramo staviti naglasak na osobni razvoj. Ako je onboarding bio dobro napravljen zaposlenici su angažiraniji i spremniji na osobni razvoj. Iz toga proizlazi učenje mnogih metoda, pristupa i alata rada. Kada se malo dublje zagrebe površina otkrivaju se mnoge stvari koje mi možemo naučiti i to je nevjerojatno. I društvene znanosti su one koje se najviše razvijaju, a s druge strane možda ih najmanje uvažavamo kod nekih odluka i načina rada. No, raduje nas da se stvari razvijaju, idu prema naprijed i mislim da smo u tom kontekstu tek na početku i da će se to još dalje razvijati.

Mit – s kompetencijama voditelja se rađaš

Tanja Pureta: Koliko su voditelji spremni na taj osobni razvoj i koliko su svjesni da je on važan kako bi mogli još bolje raditi s ljudima? Jer kad dođete na poziciju voditelja, onda vi više-manje ne radite stručni posao, više se radi kroz ljude. Kažite nam koliko im ta promjena teško pada. Oni se moraju prebaciti na posao kojemu je svrha motivirati ljude, voditi ih, pratiti, davati povratnu informaciju… Je li im laka ta promjena, kada dobiju znanja i vještine, ili im ona teže pada kada se moraju početi ponašati kao voditelji?

Tina Turk Lupieri: Pa ja mislim da većina nas ima nešto što mu ne ide dobro. Ne mogu svi u svemu biti dobri. Neki su u tome malo bolji, a neki su malo lošiji. No, razvio se mit da su to kompetencije s kojima se rodiš, ali kada zaposlenici krenu u posao taj mit se razbija. Puno tih stvari se može naučiti. Postoje brojni alati, konkretne metode i načini koji se mogu naučiti i kojima se mi bavimo. Kada upoznaju stručnu osobu koja im u tome pomogne, onda zajedno razbijemo mit, razbijemo tu barijeru. Nakon toga je kao i u životu, neki napreduju brže, a neki sporije. Međutim, važno je znati da svaka ta osobna promjena jako dugo traje. Točnije, što god vi želite promijeniti od nekih svojih navika, bez truda, discipline i socijale podrške, koja može biti u obliku mentora, voditelja ili slično morate prihvatiti da će taj proces trajati. Važno je zaposleniku pružiti potporu kroz onboarding kako bi se lakše snašao u novoj ulozi.

Strpljenje se isplati

Tanja Pureta: Ali vi ste strpljivi?     

Tina Turk Lupieri: Pa evo ja bih rekla da je strpljenje nešto što i dalje vježbam. Ne kažem da sam jako dobra u tome i mislim da tu vještinu i dalje učim. Za sada sam zadovoljna napretkom, ali i dalje svjesna da postoji prostor za dalje.

Tanja Pureta: Za napredak?

Tina Turk Lupieri: Pa da.

Tanja Pureta: Ali sasvim sigurno vidite da ipak taj proces dovodi do rezultata, pa kad vidite rezultate, onda na neki način vidite i da se strpljenje isplati, je li tako?

Tina Turk Lupieri: Apsolutno.

Tanja Pureta: Tino, vi ste sad HR direktorica, odnosno direktorica ljudskih potencijala. Prije toga ste radili u konzultantskim kućama UniCredit banke, Deloitte, Cap Gemini Ernst i Young gdje ste vodili projekte s područja strateškog i organizacijskog razvoja, preoblikovanja poslovnih procesa, prodaje, reorganizacije poslovanja. Nigdje se ne spominju ljudski potencijali kako to? Koliko su vam ta prošla iskustva pomogla u današnjoj funkciji? Koliko je dobro da ste upravo tako postavili karijeru? Kako je izgledao vaš onboarding proces?

Tina Turk Lupieri: Da, radila sam u velikim organizacijama, kao konzultant i kao izvršna direktorica u UniCredit banci u Sloveniji. I sad ono što bi ja rekla da je većina tih projekata bilo vezano uz neki organizacijski razvoj i time i uz ljudske resurse i uz razvoj kompetencija i procesa organizacije.

Kako nas prošla iskustva oblikuju

Tina Turk Lupieri: Ono što su meni ta iskustva dala je da sam kroz te velike organizacije imala pristup jako zanimljivim mentorima u onboarding procesu. Ti mentori su meni mnogo toga dali. Znači svi mentori s kojima sam radila ili su mi bili nadređeni ili su mi bili nadređeni na projektu, oni su meni prenijeli jako dobru poslovnu logiku. A poslovna logika je, nažalost, nešto što vi ne učite u školi. Ta zdrava poslovna logika dolazila je većinom od mentora koji su bili stranci – Englezi, Amerikanci, Austrijanci… Na primjer moj prvi posao bio je u Cap Gemini Ernst i Young u Beču gdje sam radila s kolegama koji su većinom bili Austrijanci. Oni su me proveli kroz onboarding. Koliko god mi se ponosili svom nekom tradicijom koju donosi naš neki put, oni ipak imaju puno duži period rada u kapitalizmu i s druge strane, rada u organizaciji koje imaju privatno vlasništvo. I zbog toga su oni tada meni prenijeli svoja znanja kroz tu logiku. Prenijeli su mi zdravu osnovu koja je bitna za sve menadžere. Također, poučili su me procesu donošenja odluka, koje parametre treba uvažiti, a koje ne. Ti parametri nikada nisu bili vezani uz teret koji imate od mjesta življenja, očekivanja od okoline, osjećaja manje kompetentnosti. Tako da mogu reći da je moj onboarding bio poprilično uspješan.

Empatija kao najvažnija vještina u poslu

Tina Turk Lupieri: To je nešto što ja donosim, možda sad u neko drugačije okruženje koje ponovo ima svoje neke prednosti. Zbog tih iskustava lakše mi je oblikovati onboarding procese u svojoj organizaciji. Ali kad maknem sve te silne projekte to je ono što bi ja rekla da je meni bilo najvrjednije. Odnosno, od svake te organizacije ja na svoje radno mjesto donosim iskustva drugih ljudi. Iskustva svojih mentora, koji su me kroz onboarding oblikovali prenoseći mi svoju etiku, logiku i motivirali me za poslovne uspjehe.

Tanja Pureta: Oni su vas kroz onboarding oblikovali u jednog pravog menadžera koji zna gledati prave parametre, donositi i sagledati što je ispravno. Također i donositi dobre poslovne odluke.

Tina Turk Lupieri: Mislim da je to bitno, ali to je samo pola priče. U ovom drugom dijelu je više osobnog razvoja empatije. Empatiju isto moramo razvijati i učiti. Ja sam tek kasnije počela osvještavati koliko je to važno za mene, a i za tim ljudi s kojima radim i za cijelu organizaciju. Nakon toga sam išla sam u školu za poslovni razvoj. I kada se osvrnem na svoju karijeru moram priznati da sam uistinu mnogo stvari ciljano razvijala. To također smatram važnim kada govorimo o osobnom putu i razvoju i onboarding procesu. Za osobni razvoj važno je znati što vam nedostaje i onda tražiti gdje i na koji način ćete to što biste htjeli usavršiti.

Uvažavanje tuđih stajališta

Tanja Pureta: Jako je zanimljiva činjenica da ste prvo krenuli od ovih menadžerskih vještina i da ste onda osvijestili liderske vještine. Odnosno, utjecaj na ljude kroz empatiju. Koliko je ta empatija važna i koliko ste uspjeli usvojiti sve te parametre i uključiti ih u onboarding?

Tina Turk Lupieri: Mislim da je ljudska strana kod menadžera u organizaciji jako važna. Važno je da mi razumijemo sugovornika, da znamo razmišljati i kroz neku drugu perspektivu i da smo svjesni toga da ne postoji samo naša perspektiva. Naša perspektiva nalazi se u mnoštvu drugih i ona je određena našim prošlim životnim iskustvima. S druge strane, netko drugi dolazi s potpuno drugačijom životnom povijesti i zbog toga ima drugačije pretpostavke od naših. To treba uvažiti. Treba se znati tome prilagoditi, a uz sve to postoji razumijevanje za to što osoba donosi dobro u bilo koji odnos bio taj odnos poslovan ili privatan. Na tim temeljima bazira se svaki naš onboarding proces. I mislim da je to razumijevanje iznimno važno pogotovo u onboarding procesu. Evo, mislim da je to ono što moramo osvijestiti.

Tanja Pureta: Ne postoji samo jedna istina, nego puno različitih istina i sad trebamo živjeti sa svim tim istinama.

 Tina Turk Lupieri: E, pa da. Nekada bude malo gužva.

Tanja Pureta: Bude gužva od tih silnih istina i uvažavanja, ali to nam je jedini put pogotovo u onboardingu.

Tina Turk Lupieri: Je, tako je da. To nas čini bogatijima i zato nam bude i zanimljivo.

Dobri lideri znaju balansirati

Tanja Pureta: Koliko uspijevate i druge svoje kolege na visokim menadžerskim razinama osvijestiti o važnosti empatije i ljudskog pristupa?

Tina Turk Lupieri: S jedne strane uspijevam, s druge strane i sami isto rade na tome, pa onda je tim lakše. Međutim, ono što je možda važno je da razumijete kad ste u toj menadžerskoj ulozi i kad pratite financijske pokazatelje, da ne treba zaboraviti ljudski dio. Često se on zaboravi. Ja mislim da su dobri lideri oni koji znaju balansirati i jedno i drugo. To ne znači da nećete ostvariti financijske rezultate, ali pri tome ne smijete zaboraviti na sve ostalo. Tada će biti i bolji u onboardingu što je izrazito važno za nove zaposlenike. Mislim da se Maistra kao društvo i moji kolege vode tim načinima. Tako da je ugodno raditi u Maistri.

Tanja Pureta: Apsolutno sam uvjerena u to. Tina, imali ste izazov spajanja tvrtke HUP Zagreb i Maistra grupe. Koje se sve izazovi stavljaju pred ljudske potencijale na ovako veliko spajanje?

Tina Turk Lupieri: Maistra hospitality grupa je krenula s destinacijama Rovinj i Vrsar s hotelima, naseljima te kampovima u tim destinacijama. Nakon toga smo se proširili na Zagreb i Dubrovnik i time dobili priliku da izrastemo iz lokalnog poduzeća u organizaciju koja posluje na tržištu cijele Hrvatske. To je definitivno prednost koju smo mi dobili kao organizacija.

Izazovi spajanja

Tina Turk Lupieri: Ono što je naravno bilo izazovno kao i kod svakog spajanja je da spojimo dvije različite kulture, da uskladimo procese, da provedemo uspješne onboarding procese. Također, da uvedemo zajednički IT sustav, da oformimo zajedničke timove, da prvo uopće definiramo kakva će to organizacija biti. Kakav će biti operativni model, kako ćemo organizirati prodaju, kako ćemo organizirati ljudske resurse. Naravno da je bilo puno konceptualnog razmišljanja i da je implementacija bila zahtjevna. Implementacija je zahtijevala i disciplinu i fleksibilnost. Bilo je potrebno biti fleksibilan jer su nam se na početku neke ideje činile dobrima. Ono što je dobro je da smo uspjeli prepoznati da odluke treba mijenjati. Ja bi voljela sada vama reći da smo mi potpuno u tome uspjeli, ali nismo još. Tako da ima tu još posla, ali sada se nalazimo u procesu finog podešavanja i još uvijek radimo na usavršavanju.

Tanja Pureta: I sami ste rekli da ste se naučili biti strpljivi i da znate da je to sve proces i da vidite napredak i da onda i to fino podešavanje kad se vide rezultati puno toga je lakše napraviti. A ono što bih rekla da vas sigurno još dodatno uči strpljenju je i vaše druženje s maslinama u privatnom dijelu života. Prirodu ne možete požuriti je li tako? Postoji vrijeme sadnje, vrijeme dozrijevanja…Recite kako ste se vi našli u maslinarstvu i kakav je taj dio vašeg života? Koliko vam taj dio života pomaže da bolje procese uvedete u onboarding?

Eksperimentiranje s maslinama

Tina Turk Lupieri: Taj maslinarski dio je ljubav mog supruga i njegove obitelji. Naravno, ja isto tu sudjelujem i na neki svoj način, uz podršku svemu što je potrebno napraviti. Ali da, drago mi je reći da kao obitelj, kao OPG, imamo najveću površinu u Hrvatskoj zasađeno maslinama.

Tanja Pureta: Zaista najveću?

Tina Turk Lupieri: Najveću, da. Imamo 30 hektara maslina. Ono što mene u tome veseli je da je to ekološki uzgoj. Brinemo se i o održivosti i moramo biti strpljivi s maslinama jer se o njima godinama treba pomno brinuti prije prve berbe. Znači, treba biti strpljiv, treba uvažiti te neke prirodne znanosti i prirodu. To učenje strpljenja mi pomaže u onboarding procesu. Masline također proizvode jako kvalitetan proizvod koji isto ima neke zdrave benefite za nas. Maslinovo ulje je i u prehrani isto zanimljiv sastojak i služi kao nadogradnja okusa. Taj dio me veseli jer tu mogu ostvariti svoju kreativnost i znatiželju. Ja volim isprobavati različita ulja koja proizvodimo i istraživati s kojom hranom se najviše i najljepše sljubljuju. Također, kako možda koristiti ulje u nekim kolačima u kojima se ulje inače ne koristi? Evo, volim eksperimentirati i to je moj doprinos obiteljskom poslu. Eksperimentiranje je također nešto što se trudim prenijeti i na onboarding proces u svojoj organizaciji kako bih ga poboljšala.

Kadinela i sljubljivanje hrane

Tina Turk Lupieri: A Istra je prekrasna destinacija. Masline su dio Istre od Rimljana i kvaliteta istarskog masovnog ulja je izvrsna. Mi se tu možemo prema kvaliteti slobodno mjeriti sa svjetskim proizvođačima. Znači to je jedan od proizvoda za koji mi možemo reći da smo u svijetu među proizvođačima na vrhu po kvaliteti. Rekla bih da je to sigurno jedan od proizvoda kojima se Hrvatska može i treba ponositi i drago mi je da moja obitelj u tome sudjeluje.

Tanja Pureta: Dakle, uz naše ljude koji vole ugostiti, volimo pokazati i naše vrhunske proizvode kao što je ulje, istarsko ulje. Otkrijte slušateljima kako se vrlo zanimljivo ime krije iza vaših ulja.

Tina Turk Lupieri: Znači ulje je se prodaje pod brendom Kadinela. Kadinela je obiteljski nadimak u obitelji mog supruga, a inače na vodnjanskom dijalektu znači cvijet masline. Masline cvjetaju kao neki mali lančić i iz toga je proizašlo ime i poveznica imena i proizvoda koje smo osmislili.

Tanja Pureta: Jako lijepo. Imate li možda i neku kušaonicu ili mjesto na koje se može se doći iskušati dobro sljubljivanje hrane?

Tina Turk Lupieri: Može se doći kod nas. Ali ono što radimo različito i ono što je zanimljivo je obilazak maslinika i onda se u masliniku upoznaje s vrstama maslina, s uljima. I onda se napravi ta degustacija u masliniku.

U masliniku – otkriće i iskustvo

Tina Turk Lupieri: Mislim da je to doživljaj i kao i turistički proizvod na kraju krajeva, koji je jako zanimljiv. Jer današnji gosti i svi mi želimo nešto naučiti. Mi ne želimo više samo biti dio nečega, nego želimo naučiti nešto novo. I to otkriće koje se događa kad se vi upoznate s tim uljima, s raznolikošću okusa to je ono što čini to iskustvo posebnim. Zato mislim da je taj obilazak maslinika upoznavanje s tom tradicijom. Također, posjetitelji se upoznaju s prednostima konzumiranja maslinovog ulja i kako sve možemo iskoristiti maslinu kao sirovinu, a da za nas bude dobro. Evo, mislim da je tu to otkriće i iskustvo koje se događa.

Tanja Pureta: Iznimno je zanimljiva vaša karijera. Od konzultanta do izvršnog direktora, a sad ste direktorica ljudskih potencijala. Osim toga imate i ovu kreativnu stranu povezanu s uljima. Je li to vaša formula uspjeha? Razvijati se, biti otvoren za sva ta nova iskustva, iskusiti sve iz prve ruke. Jer vi i živite taj turizam i kroz obitelj i kroz ljudske resurse, odnosno kroz ulogu direktorice ljudskih potencijala. Možete li upravo zbog tih iskustava na pravi način prenijeti inspiraciju na druge? Je li to formula uspjeha i što bi poručili za kraj slušateljima?

Vještine koje se kriju iza uspjeha

Tina Turk Lupieri: Prva stvar koja je meni važna je otvorenost i upoznavanje novih stvari. Biti otvorena, to je prvi čimbenik uspjeha, a druga je znatiželja, upornost, disciplina. Sve te kvalitete mogu pomoći svakom u onboarding procesu. I to moram priznati da me je naučio tata jer ja dolazim iz Kučeva, a to se nalazi usred šume. Moj tata se bavio sportskim podvodnim ribolovom i bio je višestruki prvak Jugoslavije u toj disciplini. Znači on je dolazio iz neke šume, a napravio je maksimalno moguće u tom nekom segmentu, ali zašto je to napravio? Zbog toga što ga je to veselilo, jer je on istinski to volio i jer je bio znatiželjan i uporan. Kad mi pronađemo ono što nas stvarno veseli, onda nam ništa nije teško i kroz to onda možemo mi nizati te uspjehe, a puno toga imamo još za otkriti. Evo ne, nije uvijek autoput, daleko od toga. Da, baš je suprotno, treba se potruditi oko toga.

Tanja Pureta: Hvala vam lijepa Tina na gostovanju i na iznimno inspirativnim odgovorima. Ja vjerujem da će i mnogi drugi pronaći inspiraciju i neke odgovore i dodatne inspiracije za svoj životni put i svoj put karijere. Želim vam svako dobro i puno uspjeha u ovoj novoj turističkoj sezoni, sa svim poslovima koje radite. Doviđenja do neke druge prilike.

Tina Turk Lupieri: Hvala vam i hvala vam na prilici.