Obnovljiva energija u Portugalu je nadmašila druge zemlje. Tijekom 107 sati, čitava zemlja bila je napajana samo obnovljivim izvorima energije.
Iako mu je BDP niži od prosjeka EU-a, portugalska je obnovljiva energija ispunila naslovnice svjetskih novina. Ostvarenim rekordom prestignute su mnoge naprednije europske zemlje. Od 7. do 11. svibnja, tijekom 107 sati, čitava zemlja bila je napajana isključivo obnovljivim izvorima energije. Energija je dolazila iz hidroelektrana, vjetroelektrana, biogoriva i solarnih panela. I to im nije prvi put. Već 2011. čitava zemlja bila je napajana isključivo obnovljivom energijom tijekom nekoliko sati. Prema portugalskoj udruzi za obnovljivu energiju razni obnovljivi izvori energije u 2015. godini osigurali su oko 50% ukupne električne energije u toj zemlji. Portugal intenzivno radi na razvoju obnovljivih izvora energije. Implementiraju različite politike poput tarifa za povrat energije u mrežu ili garantiranih cijena za proizvođače obnovljive energije. Portugalska vlada odlučila je provesti i prilagodbu mrežnog sustava za lakše spajanje na kućne solarne panele.
Prema World Watch Institutu instalirani kapacitet obnovljive energije se između 2004. i 2009. u Portugalu utrostručio. Prema udruzi za obnovljivu energiju vodeni tokovi trenutno osiguravaju 30%, vjetar oko 25%, a biogoriva 6,4% energije u Portugalu. Naše kompetencije se još uvijek vrte oko gradnje termoelektrane pa makar i nemali ugljena. Obnovljivi izvori energije su u Hrvatskoj tek u povojima pa nam je u planu da 2020. (nije daleko) iz obnovljivih izvora energije dobijemo tek 20% energije.
Stav izražavamo svakom našom kupovinom
Iako se čini da je kupovina samo sastavni dio našeg života, svakom svojom kupovinom izražavamo i svoj stav. Osim na nas svaka naša kupovina utječe i na tako mnogo drugih ljudi. Od odjeće koju nosimo do hrane koju jedemo. Stoga kad kupujemo, našim odabirom činimo puno više od jednostavne transakcije. Svakom našom kupovinom dajemo naš glas određenom stavu i funkcioniranju svijeta oko nas. Pitanje je jesmo li toga svjesni i kako možemo postati svjesni takve situacije te može li promjena krenuti od nas. Pitanje je što možemo učiniti da bi smo stav prema svijetu oko nas pokazali, a ukoliko je potrebno i izmijenili. Kada dajemo novac nekom poduzeću, direktno podržavamo vrijednosti koje ono podržava. Ako kupujemo od poduzeća koje je poznato po nepoštivanju prava radnika izražavamo svoj stav. Dajemo svoj glas stavu da su drugi čimbenici, poput estetike ili cijene bitniji od etičke odgovornosti.
Pri tom trebamo imati na umu da etička kupovina ne mora automatski značiti i bilo kakvo povećanje cijene. Nedavno je istraživanje Nielsena otkrilo je da pušu novi vjetrovi. Preko polovice potrošača svih demografskih segmenata spremno je platiti više za ostvarenje profita koji podržavaju etička načela. Možda vam se to čini samo kao izmišljotina zapadnog svijeta. Promislite malo kakvo ponašanje vi potičete kupujući u određenim trgovinama! Možda ćete upravo vi biti ti koji će svojim stavom promijeniti tako puno toga!
Stav o svijetu ovisan je o mjestu gledanja
Pogled na svijet i stav o tome kako svijet izgleda mijenja se ovisno o našim svjetonazorima, iskustvu, ostvarenim željama pa čak i mjestu odakle gledamo na svijet. Jedan Amerikanac na privremenom radu u Francuskoj iznio je zanimljive stavove o razlikama između francuskog i američkog viđenja poslovanja i života te potrebnih kompetencija. Francuzi su, smatra on, uspijeli postići bolju ravnotežu između posla i obitelji. Jedna od najprivlačnijih stvari za Amerikance u Francuskoj je pojam "joie de vivre" (uživanje u životu), koje može ići od uživanja u jednostavnom druženju i razgovoru do uživanja u hrani. S druge strane oceana rad je središte života svake osobe. Dugo radno vrijeme i kratki godišnji odmori su norma. Amerikanci jednostavno više vrednuju materijalno bogatstvo i ono im je glavni prioritet. Stoga je nedjelja za Amerikance samo još jedan dan u tjednu, dok je za Francuze nedjelja dan odmora.
Dok prema nekima u SAD-u vlada kultura non-stop kapitalizma, a glavne vrijednosti su tržište i osobne slobode, Francuzi poslu pristupaju sasvim suprotno. Oni se žestoko opiru otvaranju trgovina te ostalih poduzeća nedjeljom. No, prema Reutersu, mnoga poduzeća u Francuskoj nisu protiv dodatnog radnog dana. Hoće li se vrijednosti stare Europe preokrenuti ili će Europa steći dovoljno samopouzdanje te svoje viđenje kako poslovno i privatno funkcioniraju uspjeti prenijeti na novi kontinent?
