Kraj godine je vrijeme u kojem običavate sagledati sebe i proteklu godinu u kontekstu ispunjenja vaših želja. Jednako tako razmišljate o novoj godini i budućim događajima. Želite vidjeti što ste postigli, koliko ste se razvili i razmišljate o tome kako ćete donošenje odluka u budućnosti pretvoriti u put kojim ćete ostvariti ljepši, kvalitetniji i učinkovitiji život.
U tom kontekstu vjerojatno niste znali da većina ljudi proživi život, a ne postigne istinsku osobnu zrelost. Naime, o pravoj zrelosti govorimo kad unutar sebe imate jasan kompas kao odgovor na pitanja što vam je važno, za što živite, iza čega stojite svim svojim bićem, što želite postići, kako želite izgledati, kakve odnose s drugima imati i sl. Taj kompas je kod zrelih osoba toliko jak da im pomaže ispravno donošenje odluka u većini svakodnevnih situacija.
Na primjer, ako znate da vam je važno biti dobrog zdravlja i u kondiciji, sigurno ćete u svoju svakodnevicu uvesti redovite tjelesne aktivnosti. Štoviše, pridržavat ćete ih se čak i kad vas trenutačni osjećaj bezvoljnosti usmjerava na npr. sjedenje pred televizorom uz grickalice. Nadalje, ako vam je važno naučiti nešto novo kako biste imali bolje mogućnosti u razvoju karijere, pronaći ćete vrijeme za učenje i konzultacije s mentorom ili kolegama. Ako su vam važni dobri odnosi s bližnjima, donošenje odluke bit će jednostavno - posvećivat ćete im redovito punu pažnju i sudjelovati s njima u zajedničkim aktivnostima.
Osobni razvoj i žrvanj svakodnevice
I dok ovo čitate mnogima od vas kroz glavu prolaze različite misli. Vrlo je vjerojatno da ih možemo svesti na sljedeće rečenice: „Znam ja točno što želim i gdje leži snaga čovjeka, ali mi nedostaje vremena, novaca, snage te razumijevanja i podrške drugih kako bih to ostvario.“ Druga moguća misao je: „Kad dođem s posla umoran i dočekaju me brojne obaveze, nemam energije za vježbanje ili dosljednost u prehrani, a kamoli da nekog pozorno slušam dok mi priča nešto što me uopće ne zanima:“ I to je točno.
Trenutačne okolnosti i naši osjećaji vas lako drže zarobljenima u žrvnju svakodnevice, u kojoj se osjećate kao roboti koji mehanički obavljaju niz aktivnosti. Zbog toga se osjećate loše, jer vam se čini da niste napravili nešto što istinski ima smisla ili što vas ispunjava zadovoljstvom. Dodatno, sve ono što želite čini se sve udaljenije i nedostižnije, pa polako odustajete od željene edukacije, dobre forme, dobrih odnosa, a donošenje odluka sve je teže.
Može li donošenje odluka završiti drugačije?
Ipak, razmislite malo. Koliko vam je često na umu ono što vam je zaista važno i po tome organizirate dan ili tjedan koji je ispred vas? Kad ste se zadnji put istinski posvetili nekome tko vam je važan i proveli s njime kvalitetno vrijeme u zajedničkim aktivnostima? Kada bi ste samo sat vremena tjedno posvetili nekoj osobi na način da joj posvetite punu pažnju, to bi tijekom jednog mjeseca bila četiri prekrasna sata kojih bi se i vi i ta osoba dugo sjećali i iz njih dugo crpili pozitivnu energiju. Nadalje, kada bi tjedno proveli samo dva sata u tjelesnim aktivnostima, to bi bilo čak osam sati mjesečno, što bi itekako primijetili u obliku bolje forme.
Kada bi se svaki put kad želite posegnuti za hranom upitali: „Jesam li uistinu gladan ili mi je samo dosadno?“ sigurno bi pojeli manje i birali kvalitetniju hranu. Na kraju dana, tjedna, mjeseca ili godine, najviše bi se sjećali upravo takvih trenutaka u kojima ste se uistinu ponašali sukladno onome što vam je važno, a donošenje odluka vam nije bilo mučno. Ti bi vas trenutci ispunjavali velikim osjećajem ponosa, uspjeha i zadovoljstva te davali veliku motivaciju za ustrajanje na tom putu.
Gdje pronaći vrijeme?
Kada zbrojite prethodno navedene sate predložene za osobni razvoj, oni čine 3 sata tjedno. Ako tome dodamo i 4 sata za učenje i usavršavanje u struci, to je 7 sati, što znači samo jedan sat dnevno. I sad se možemo prisjetiti koliko vremena svakodnevno provedete pred televizorom, surfajući internetom, na kavama-jadikovkama s kolegama ili poznanicima, druženjima iz kurtoazije ili sl. Sigurno bi se pronašlo prostora za skraćivanje takvih aktivnosti i ubacivanje onih smislenih, koje biste trebali raditi za sebe i one koji su nam najvažniji.
Zašto nam propadnu novogodišnje odluke?
Postoje različita objašnjenja zašto nam novogodišnje odluke tako brzo propadnu i zašto je donošenje odluka vezanih uz novu godinu tako jednostavno, a opet teško održivo. Jedan od njih je da ni sami zapravo ne znamo što želimo. Često nismo dovoljno o tome promislili ili nismo sigurni što bi zapravo bilo dobro za nas pa se povedemo za ljudima iz okoline ili za popularnim trendovima. No, ciljevi bi trebali biti samo naši, da to bude nešto što jesmo motivirani ostvariti i što je u skladu s našim interesima i vrijednostima.
Osim toga, čak i kad znamo što želimo, nismo dovoljno precizni. Npr. velika je razlika između cilja – želim neku diplomu, i cilja – želim diplomu s diplomskog studija psihologije u Zagrebu. Trebamo dovoljno istražiti temu i onda donošenje odluka može biti jednostavno, jer izaberemo što bi nam točno najviše odgovaralo jer samo tako možemo biti motivirani da ustrajemo.
Treći razlog može biti da su nam ciljevi nerealni. Početkom godine nam porastu apetiti i sanjamo velike snove. Ove godine ću zaraditi milijun kuna! Vježbati yogu pet puta tjedno! Istrčati maraton! Kao što smo naveli, donošenje odluka tada zvuči vrlo jednostavno i ostvarivo. No, trebali bismo naći dobar omjer nečeg što nas motivira, a opet da nije preteško za ostvariti. Tako ćemo imati puno veće šanse za uspjeh, a jednom kad to ostvarimo, možemo si zadati i zahtjevniju razinu.
Kako znati što uistinu želimo?
Međutim, kao što je spomenuto, malo tko je uistinu razmislio i odlučio što želi i čemu treba udovoljiti u određenom trenutku. Često vam se trenutačne želje miješaju s onima koje nose stvarnu dobrobit. Na primjer, kad dođete s posla, čini vam se da je u tom trenutku najpotrebnije sjedenje pred televizorom, surfanje internetom ili kavica/pivica s prijateljima iz kvarta. Valjda imate pravo „uzeti pet minuta samo za sebe“. Ili kad zaželite nešto slatko, čini se da je to prava nagrada nakon napornog dana te si ju nemate pravo uskratiti. Jednako tako, smatrate opravdanim da svoju djecu ili partnera udaljite od sebe, jer ste umorni i „nemate živaca“ za njihovu prisutnost.
To radite jer imate dojam da tako istinski „osluškujete svoje stvarne potrebe“. Zapravo, samo pronalazite dobre razloge za prepuštanje trenutačnim nagonima, koji vam dugoročno donose samo štetu. Štoviše, odmah nakon što im popustite, osjećate se loše, jer negdje u svojoj nutrini znate da ste izdali sebe, odnosno ono što vam je uistinu važno i što je stvarno dobro za vas. S druge strane, kad se odlučite posvetiti onome što je u skladu s vašim dubokim kompasom, možda na početku imate poteškoća „prisiliti“ se na te aktivnosti, ali se vrlo brzo počinjete osjećati izvrsno, a taj osjećaj traje još dugo.
Ustrajnost vs. Umjerenost
Naravno, u svemu ovome, treba ipak znati kada je potrebno napraviti odmor i pauzu za sebe i stvarno odmoriti neovisno koliko se to (ne)uklapa u naše planove. Najbolje bi se ovo moglo objasniti jednom pričom iz poznate knjige Jorge Bucaya – Ispričat ću ti priču.
„Bio jednom jedan drvosječa koji je došao raditi u tvornicu drva. Plaća je bila dobra, a uvjeti rada još bolji, tako da je drvosječa odlučio dati sve od sebe. Prvoga je dana došao pred nadglednika, koji mu je dao sjekiru i odredio jedno područje u šumi. Čovjek je pun poleta otišao u šumu sjeći. U jednom danu posjekao je osamnaest stabala. „Čestitam“, rekao mu je nadglednik. „Nastavi tako.“ Ohrabren nadglednikovim riječima, drvosječa je odlučio sutradan poboljšati svoj rad. Tako da je te noći legao veoma rano.
Idućeg je jutra ustao prije svih i otišao u šumu. Unatoč svom naporu nije uspio posjeći više od petnaest stabala. Sigurno sam umoran, pomislio je. Odlučio je leći sa zalaskom Sunca.
U zoru je ustao, odlučan srušiti svoj rekord od osamnaest stabala. Ipak, toga dana nije došao ni dopola. Idućeg ih je dana bilo sedam, onda pet, a posljednjeg je dana čitavo popodne pokušao posjeći svoje drugo stablo.
Uznemiren zbog toga što bi mogao reći nadglednik, drvosječa je otišao reći nadgledniku što se događa i kleo se da se trudio do granica iscrpljenosti. Nadglednik ga je upitao: „Kad si posljednji put naoštrio svoju sjekiru?“ „Naoštrio? Nisam imao vremena naoštriti je: bio sam prezauzet sječom stabala.“
Dakle, čemu početi neizmjernim naporom ako će ubrzo postati nedostatan? Kad se naprežem, vrijeme oporavka nikad nije dovoljno da nadoknadi moju iscrpljenost. Odmarati se, mijenjati aktivnosti, raditi druge stvari često znači da oštrimo svoje oruđe. Uporno raditi nešto na silu, naprotiv, uzaludan je pokušaj pojedinca da voljom nadoknadi nesposobnost u određenom trenutku.
Zašto je osobni razvoj tako težak i kad se stvarno odlučiti za njega?
Osobni razvoj i zrelost zahtijevaju i podrazumijevaju da vam je ono stvarno važno i što želimo postići u fokusu. Kad ste mali, donošenje odluka umjesto vas, za vas preuzimaju roditelji i učitelji, a vi ih se pridržavate jer tako postižete njihovo zadovoljstvo, zbog kojeg ste i sami sretni. Odrastanjem se suočavate s time da su vam obaveze nametnute i da zapravo nisu dio vas. Tada se počinjete ponašati sukladno trenutačnim emocijama, instinktima, željama i žudnjama, jer mislite da su baš one izraz vaše autentičnosti, a donošenje odluka prepuštate tim instinktima.
Nakon toga dolazi treća faza, u kojoj je važno da svjesno odlučite kakvi uistinu želite biti, da bi vam život bio kvalitetan i ispunjen smislom, a vi u njemu zadovoljni. Donošenje odluke o tome vodi do zadavanja obaveza samima sebi i njihovo dosljedno izvršavanje. To u početku znači stalno aktivno suočavanje s raznim trenutačnim primamljivim izazovima, kako bi im s punim razumijevanjem i bez imalo samosažaljenja rekli odlučno – ne.
Zadnjih godina postalo je još važnije prepoznati što vam je uistinu važno i uspostaviti taj osobni kompas. Teror društvenih mreža koje mijenjaju trendove važnosti poput čarapa i nesnalaženje oko prioriteta zorno prikazuju što se dešava kad takav kompas ne postoji. A vi se uz to kako sačuvati zdravlje trebate brinuti za svoje radnike, svoju obitelj i svoje poduzeće.
Stoga izvucite taj kompas iz prašnjavih ormara koje nosite u sebi, očistite ga i ulaštite kako bi se sjajio punim sjajem. Donošenje odluka će vam možda ostati jednako lako, ali ćete ih se puno lakše pridržavati te time približiti ostvarenju svojih potreba i želja. Srećom, već dosljednost od mjesec dana stvara nove navike, koje onda automatski rade za vas! Zato donošenje odluka koje su zrele i životno važne ne treba odlagati – za njih je najbolji upravo ovaj sadašnji trenutak! I svakako se sjetite da vam u tome odličan saveznik može biti upravo Ramiro.
