Što je to što čini lidera i daje mu istinsku moć da pokrene druge te ustraje u tome i onda kad je najteže, pročitajte u nastavku.
Mnogi članci iz područja poslovne psihologije i leadershipa često govore o najnovijim spoznajama i praksi. Govore o tome kako biti bolji rukovoditelj, kako biti voditelj promjene, kako ostvarivati rezultate, upravljati sobom i svojim emocijama, graditi kvalitetne odnose i utjecati, i sl. Razmišljajući tako i o svojim tekstovima koje sam napisala kroz zadnju godinu, pojavljivale su se upravo slične teme. Zašto dolazi do problema u suradnji i kako to promijeniti? Što je potrebno kako bismo potaknuli promjene u timovima? Kako se motivirati i što napraviti kad osjećamo da nemamo više inspiracije? Koje su ključne liderske kompetencije? Riječ je sve o izuzetno važnim temama jer govore o izazovima s kojima se svi svakodnevno susrećemo, kako na poslu, tako i u privatnom životu. I da, suvremena znanost uistinu nudi važne spoznaje koje nam pomažu razumjeti zašto dolazi do problema. Objašnjavaju nam što napraviti kako bismo bili u najboljem izdanju, i kad je riječ o nama samima, i kad govorimo o suradnji i suživotu s drugima.
No, postoji nešto što je izvor i temelj svih tih znanja i vještina. Bez toga nam niti jedna tehnika ne može pomoći da budemo utjecajniji i zadovoljniji. Prije nekoliko dana na to su me podsjetili moji učenici. 18 menadžera, s kojima sam imala priliku intenzivno raditi na njihovom liderskom razvoju, udružilo se prošli tjedan. Bez da su toga bili svjesni, meni i svima u tom trenutku prisutnima dali su možda najvažniju lekciju u cjelokupnom našem programu. Bio je to onaj čaroban trenutak kad učenici postaju učitelji. No, vratimo se na početak…
Kako je sve započelo
U rujnu 2012. godine krenuli smo s jednim od najopsežnijih i najsustavnijih liderskih programa koje smo u Ramiru imali priliku osmisliti i provesti. Bila je riječ o razvojnom programu koji je za cilj imao izgradnju kako pojedinaca, tako i tima lidera. Od njih se očekivalo da u bliskoj budućnosti preuzmu glavnu riječ i (p)ostanu nositelji poslovanja jednog velikog i poznatog hrvatskog poduzeća. 18 odabranih dobilo je veliku čast, ali i odgovornost, da kroz proces svog razvoja i učenja naprave plan djelovanja i promjene način svog rada. Da stvore sinergiju koja će biti dovoljno jaka, kako bi unaprijedili kulturu i način rada cjelokupnog poduzeća s više od 1000 zaposlenika.
Vjerojatno ne moram posebno naglašavati kako je bila riječ o poprilično snažnim ličnostima. Oni su ušli u razvojni program upravo zbog svojih dotadašnjih rezultata, ali i spremnosti da se istaknu. Sjećam se i dan danas trenutka kad mi je jedna osoba iz njihovih redova iskreno, čak i malo zabrinuto, poručila – sretno Martina, neće vam biti nimalo lako s njima :).
Standardni problemi
I bila je u pravu. Svaki novi susret bio je nova borba. Kao što je bilo i za očekivati, upravljanje promjenama nije bilo jednostavno. Vrlo brzo svi smo se povezali te je među nama vladala dobra atmosfera puna pozitivne energije. Međutim, svaki susret bih se već nakon prvog od dva zajednička dana umorna srušila u krevet. Intenzivno sam promišljala o tome kako najbolje odgovoriti na njihova propitivanja i kako ih potaknuti na promjenu perspektive.
Kako im pokazati da postoji način da oni budu ti koji će pokrenuti lavinu pozitivnih promjena, unatoč osjećaju da nemaju dovoljnu snagu i moć kako bi utjecali. Kao i sva druga velika poduzeća, borili su se sa standardnim problemima. Neki od njih su loša komunikacija među odjelima, prebacivanje odgovornosti, nedovoljno proaktivnosti i samostalnosti mnogih zaposlenika, lošije razumijevanja s višim menadžmentom. Bilo je i simptomskog umjesto suštinskog rješavanja problema, presporih, ponekad i nepotrebnih promjena koje se uvode, nemogućnosti balansiranja privatnog i poslovnog, itd.
Proces promjene
No ipak, susret po susret, mjesec po mjesec, osjećala sam da počinju dobivati neku novu sliku. Osjećala sam da počinju dobivati viziju neke drugačije organizacije, ali i onog kako korak po korak doći do toga. Postalo je jasno da je upravljanje promjenama urodilo plodom. Krenule su i konkretne akcije koje su počeli poduzimati u svojim timovima, kao i u kontekstu suradnje s drugim odjelima.
Zbog uvijek prisutnog nedostatka vremena nevoljko su prihvaćali domaće zadaće. Međutim, rješenja s kojima su dolazili, kao i komentari, pokazivali su da nisu samo oni ti koji su se počeli mijenjati. Počela se mijenjati i okolina oko njih. Promjena njihova stava da ipak mogu utjecati (i usprkos svim objektivnim ograničavajućim faktorima), kao i usvajanje konkretnih znanja i vještina kako to raditi, svima je otvorila neki novi, dotad neistraženi, prostor djelovanja. A ja sam napokon počela zadovoljno trljati rukama, osjećajući da smo na dobrom putu.
Kad učenici postanu učitelji
Prošlog tjedna napokon je došao grande finale – završni susret. Bio je to svojevrstan ispit na kojem je 18 polaznika imalo zadatak pokazati što je za njih liderstvo. Pokazati što se promijenilo u posljednjih godinu i pol, kako oni danas vide sebe u toj ulozi te koja je njihova vizija budućnosti. Iako sam znala da će se pomno pripremiti za prezentacije, nisam bila sigurna što točno očekivati. Nakon 18 mjeseci zajedničkog promišljanja i rada, pitala sam se što će biti njihovi zaključci, što će biti njihova priča.
Ovaj put sam ja sjela u stolicu učenika i njima prepustila mjesto trenera. Došlo je vrijeme da zamijenimo uloge.
I krenule su se izmjenjivati priče. Jedna prezentacija je slijedila drugu i svaka nova nas je sve ostavljala bez daha. Nakon prezentacija pljuštali su komentari – joj, kako je to dobro osmišljeno; hvala ti, inspirirala si me. U očima slušača i budućih prezentera su se vidjela pitanja – kako se toga ja nisam sjetio; jao, kako da sad ja nastupim nakon ovakve prezentacije; pa što više reći i dodati nakon ovog.
Ljepota različitosti
Unatoč tome što se činilo kao da svaka nova priča postavlja ljestvicu sve više, sve su bile nepresušan izvor motivacije, novih uvida i inspiracije. A, što je bilo najzanimljivije, svaka je bila jedinstvena u načinu kako su prenošene poruke.
Neki nastupi su bili popraćeni fenomenalnim PowerPoint prezentacijama punim dosjetljivih slika koje su govorile više od 1000 riječi. Neki su pričali priče i metafore kojima su htjeli dočarati svoje doživljaje. Neki su na svojim slajdovima imali samo ključne i poticajne poruke. Neki su radili igrokaze, a neki su samo stali ispred nas i prenijeli svoja iskustva, bez ijedne slike ili riječi na projekcijskom platnu iza sebe. Toliko različitih nastupa, a svi su izazvali isto – iskreno divljenje svih slušatelja i pozitivnu emociju koja je vidno ispunjavala prostoriju.
Otkud liderstvo kreće i što ga nosi prema budućnosti
Svim nastupima bilo je zajedničko jedno – nepatvoreno i neustrašivo davanje cijelog sebe. Imali su iskrenu namjeru da svojim djelovanjem naprave nešto vrijedno i pozitivno ne samo za sebe, nego za čitavu okolinu. U trenutku kad bi se osjetila ta energija, na neki način je postajalo manje važno na koji način je to prezentirano. Radi li to osoba bez slajdova, sa slajdovima punim slika, ili s nekoliko ključnih riječi koje su isticale najvažnije poruke. Manje bitno je bilo govori li netko sporije ili brzo i energično. Učenici su iskreno stajali pred nama, dajući nam srce kroz svoje poruke i jasno pokazujući želju da pridonesu zajednici. Sve dok je bilo tako, bili smo ih spremni slijediti i prepustiti se da nas zaraze vlastitom motivacijom.
Pozitivna i iskrena namjera bila je jača od svih različitosti koje jesu karakteristika te grupe. Uvijek će postojati oni s kojima ćemo lakše uspostaviti komunikaciju i raditi zajedno. Također će postojati i oni s kojima će trebati više truda da se nađemo na istoj valnoj duljini. Međutim, ova dva dana finalnog susreta su nam svima još jednom potvrdila da za sve postoji način. Jedino je važno da krećemo iz želje da nam svima bude bolje i ako smo pritom spremni dati iskrenog sebe.
Što je najvažnije?
Pritom, to ne znači da su sva znanja i vještine na kojima smo radili tijekom treninga nebitne. Dapače, upravo nove spoznaje i alati koje su naučili koristiti, bili su važan podstrek mojim novim učiteljima. Njihovi potencijali i iskrena želja za zajedničkim napretkom, umjesto da ostanu ugušeni u osjećaju frustracije i nemoći, izašli su na vidjelo u svojoj punini. Osvješćivanje da mogu i znanje kako, otvorili su put njihovoj želji i pozitivnoj namjeri.
Međutim, još jednom se potvrdilo ono što svi smo oduvijek znali. Ljudima možete dati bezbroj recepata kako ostvariti uspjeh u VUCA svijetu i možete ih naučiti desecima tehnika na koji način utjecati na druge. Međutim, ono što prije svega čini lidera i daje mu istinsku moć da pokrene druge te ustraje u tome i onda kad je najteže, je srce. Iskreno i hrabro srce koje je spremno ponekad i riskirati tuđe neprihvaćanje, no unatoč tome ostaje dosljedno sebi i nastavlja drugima nesebično davati – ljubav. Hvala vam dragi moji učenici i učitelji, što ste nas sve podsjetili na ono najvažnije!
Upravljanje promjenama
Iz ove priče možete vidjeti zašto je upravljanje promjenama važno. U današnjem svijetu promjene su neizbježne. Nitko ne može napredovati, a da ne prođe kroz određene promjene, veće ili manje. Upravo zato potrebno je osvijestiti upravljanje promjenama. Upravljanje promjenama je na indirektan način dovelo do toga da učenici postanu učitelji. I ne, njihov prelazak iz učenika u učitelje se nije dogodio preko noći. Bilo je potrebno 18 dugih mjeseci kako bi oni osvijestili što sve mogu te naučili kako to učiniti. Međutim, nije bilo dovoljno samo prenijeti im puke činjenice. Oni su pažljivo slušali, upijali znanje, ali ga i oblikovali na sebi svojstven način. Upravo zato su njihove prezentacije bile jedinstvene i nepatvorene. Svaki od 18 učenika, odnosno učitelja, je izgradio svoj vlastiti svijet u koji je inkorporirao svo znanje koje je stekao. Oblikovao ga je na način koji odražava njegovu unutrašnjost te ga tako prezentirao slušateljima.
Upravljanje promjenama nije nimalo jednostavan i lak zadatak. To je proces upravljanja promjenom koji ima svoje elemente, koji traje te zahtjeva puno uloženog truda i energije. Ukoliko organizacija želi biti uspješna upravljanje promjenama je neizbježno. Međutim, budimo iskreni, upravljanje promjenama je neizbježno i za promjene na osobnoj razini. Potrebno je neprestano raditi na sebi, osvješćivati svoje potrebe, svoje jake strane, kao i one možda malo slabije. Na taj način ćete saznati na što se trebate usmjeriti. Za kraj vam želim poručiti - budite promjena koju želite vidjeti oko sebe, budite ustrajni i pozitivne promjene će neminovno doći, baš kao i u ovoj priči.
