Znanje je presudno za uspjeh

Rukovođenje i upravljanje poduzećem je uvijek u sebi nosilo dozu visokog rizika ili barem nesigurnosti. Zamislite menadžment ovisi o vama, rukovodite određenim brojem zaposlenika i snosite odgovornost za njihove rezultate. Morate planirati što i kako dalje, kontrolirati radne zadatke i odnose te uz to paziti da ne narušite postojeći balans. Zvuči komplicirano, zar ne? Teško je predvidjeti što nosi budućnost bez obzira na to koliko dobro poznavali prošlost. Teško je predvidjeti što će klijenti tražiti, hoćemo li moći razviti potrebnu tehnologiju. Isto tako, ne možemo u potpunosti znati kako će reagirati konkurencija, trebamo li se mi tome prilagoditi ili trebamo „biti kolovođe“. Jednom riječju – kaos, za čije je rješavanje potrebno znanje.

Svima se zasigurno nameće pitanje kako izići iz kaosa jednom kada do njega dođe? Kako uspostaviti red i ravnotežu, zadovoljiti zaposlenike, a ujedno i udovoljiti zahtjevima posla? Čini se prilično očito da je za izlaz iz kaosa potrebna snažna i jasna vizija, s vrijednostima za poticanje zajedničkih napora. Njome će se osmisliti sve što je potrebno kako bi rezultat bio ostvaren. No, vizija je premalo, koliko god ona jasna i snažna bila. Zašto je premalo? Jer sama po sebi nije dovoljna da bi se stvorila povezanost organizacijskih napora s jedne strane i tržišnih potreba s druge. I usmjeravanje organizacijskih napora i predviđanje ponašanja tržišta zahtijeva znanje. I to ne bilo kakvo, već novo znanje, koje nastaje u poduzeću ili bude uneseno u njega. To je najveća uloga koju znanje ima za menadžment i poduzeće – napredak.

Tko su stvaratelji ideja?

Široko je prihvaćeno mišljenje da iza velikih inovacija stoje samozatajni geniji čija je ideja nekako došla do ostvarenja. Sigurno sada u mislima imate viziju nekog introvertiranog lumena, „čuda od djeteta“, natprosječno inteligentnu osobu kojoj se „upali žarulja“. I tako nastaju noviteti – kreativnom idejom nekog „čovjeka iz sjene“ koji (ako se ideja pokaže uspješnom) postaje popularan preko noći. I ne samo popularan, već i bogat. Ne! Takva percepcija možda prevladava kod onih ljudi koji se ne informiraju dovoljno ili ne sudjeluju u nekim pokušajima stvaranja novog. U stvarnosti i realnim okruženjima, pa tako to vrijedi i za menadžment, iza stvaranja novih ideja se najčešće nalazi grupa ljudi. Ta grupa je stručna u svom području rada te ujedno i najbolje priprema ideje za njihovo ostvarenje. Dakle, stvaraju ideju koju potom zaista i realiziraju te provedu misli u djelo.

U stvaranju ideja veliku ulogu ima menadžment. Rukovoditelji su ti koji su zaduženi za poznavanje i pružanje mogućnosti da se stvori nešto inovativno, za upravljanje idejama, njihovo odobravanje, kontrolu provedbe… Pogotovo ako te ideje dolaze s nižih funkcija u organizaciji. Poduzeće ponekad zakaže u povezivanju kapaciteta koji smišljaju ideje koje se pretaču u proizvod ili uslugu koja će privući kupce. Što nam to govori? Govori nam da provoditelji ne posjeduju dovoljno znanja. Znanje je zakazalo. I to kakvo znanje? Znanje koje ima sposobnost prepoznavanja i spajanja informacija unutar i izvan poduzeća, usvajanje tih informacija i njihovo korištenje za stvaranje komercijalno pogodnih proizvoda.

Menadžment mora poduprijeti znanje

Kako bi uspješno doskočila ovom izazovu poduzeća često pribjegavaju formiranju timova čiji članovi dolaze iz različitih dijelova poduzeća. Dakle, svaki dio organizacije ima svog predstavnika kojeg u većini slučajeva odabire menadžment. Teoretski, time su sve funkcije poduzeća uključene u prikupljanje potrebnih podatka, uključujući i onih koji se mogu dobiti od klijenata. Tako prikupljene informacije se tada mogu dijeliti i koristiti, jer su utemeljene na grupnoj razini. Nisu produkt ideje nekog pojedinca ili samog menadžmenta, već se zasnivaju na suradnji svih tijela nekog poduzeća. Time se stvara i nova razina znanja. Znanje stvoreno na takav način širi se i izvan stvorenih timova čitavim poduzećem. Razbija postojeće strukture komuniciranja te potiče znanje i završetak projekata. Poduzeće, na taj način, postaje mjesto koje sve više razumije potrebe klijenata i usavršava zajedničke aktivnosti u svrhu njihovog ispunjavanja.

Menadžment ima tu ulogu da podupire stvaranje i širenje znanja kroz cijelu organizaciju. Na taj će način zaposlenici proširiti svoje vidike te dobiti uvid u ono čime se bave zaposlenici na drugim radnim mjestima. Menadžment je odgovoran da omogući svojim radnicima takvu vrstu razmjene i obogaćivanja njihovih znanja. Sposobnost usvajanja novog znanja i njegovog brzog širenja poduzećem nazivamo učećom organizacijom. Tako se pravovremeno utječe na nove proizvode, procese i pristupe. No, nije svaka organizacija učeća organizacija. Hoće li neka organizacija razviti i širiti sposobnost kojom se znanje stvara i dijeli, prije svega ovisi o organizacijskoj kulturi. To je zapravo društveni fenomen. Ako je znanje zanemareno na razini organizacije, onda i organizacija zanemaruje svoju budućnost.

Prepreke na putu do promjene

Da bi se sve faze preobrazbe dogodile, menadžment organizacije treba kontinuirano osnaživati potrebu za stvaranjem i učenjem novih znanja. O tome smo govorili i ranije, tu glavnu ulogu nosi menadžment. No, zapitate li se je li u stvarnosti zaista tako? Koliko menadžment i rukovoditelji u realnim situacijama zaista potiču zaposlenike na učenje novog? Koliko je u poduzećima zaista osnažena ta organizacijska klima koja navodi zaposlenike da se sami informiraju više nego što je potrebno? Nastoje li obogatiti svoje znanje i naučiti kako ga efikasno primjenjivati u poslu? Odgovori na ova pitanja mogli bi biti razočaravajući ako zagrebemo malo ispod površine. Sve je lako u teoriji, no praksa se u većini slučajeva bitno razlikuje od toga. S jedne strane, vjerojatno je da i menadžment u većini organizacija nije previše poticajan prema podređenim zaposlenicima. S druge strane, čak i kada bi to bilo tako, u većini organizacija u našem društvu zaposlenici bi se usprotivili promjeni.

Ipak, ne leže svi problemi u odnosu između rukovodstva i zaposlenika kojima ono upravlja. Sada dolazimo do glavne prepreke s kojima se susreću sve organizacije. Voditelji odjela, pa i čitavog poduzeća, su do svojih položaja došli na različite načine. Neki su dugotrajnim razvojem unutar poduzeća polako napredovali hijerarhijskom ljestvicom. Drugi su pak ušli u poduzeće direktno na jedan od voditeljskih položaja. Kakav god razvoj situacije bio, svatko od njih je raspolagao određenim znanjem. To znanje mu je omogućilo da se u danom trenutku pokaže kao pravi izbor za taj položaj. No, svjesni smo da je u društvu u kojem živimo moguće doći do položaja i na treći način – „preko veze“. U tom slučaju, ispostavlja se da nisu važni ni znanje ni trud ni iskustvo, nego neki drugi faktori. Zbog te prepreke, zaposlenici, rukovoditelji i oni koji to žele postati gube vjeru u pravednost sustava i volju da stječu znanje.

Formalno znanje nije najvažnije

Većina njih zna da je znanje stečeno formalnim obrazovanjem ili iskustvom važno no, nažalost, smatraju ga i previše važnim. Znanje jest moć, no često je ta moć precijenjena. Gledaju na znanje kao na neko tajno oružje koje će izvući kada za to dođe vrijeme. Potom ga skrivaju i čvrsto drže samo za sebe. Često i ne znaju koliko formalno znanje padne „u drugi plan“ ako ga se ne zna ispravno iskoristiti. Ipak, izbjegavaju ga dijeliti s drugim kolegicama/kolegama u istoj hijerarhijskoj razini, a još više s članovima svog tima. Razlog tome je čisto ljudske prirode i uzročnik mu je strah. Misle da će na taj način uspjeti sačuvati svoj položaj! Jer, eto, „imam nešto što nitko drugi nema“ i to znanje je „moj adut“. Potpuno iskrivljena percepcija o znanju! Ono nije vrijedno ako ne ugleda svjetlo dana, ako se ne proširi i ako uskratite moć znanja svojim nedijeljenjem istoga.

Ako ne podijelite svoje znanje s drugima, ono ostaje skriveno i zaključano unutar pojedinih ljudi. Odnosno, u nešto boljem slučaju, određenih krugova ljudi. Vjerujem da ste se i sami puno puta našli u situaciji da vam je trebao savjet, ali ga niste mogli dobiti. Tada ste sami morali proći kroz brdo podataka ili spisa kako biste riješili neki problem. Isto se događa i voditeljima koji su zaboravili ili „zaboravili“ dozvoliti svojim timovima da se razvijaju i preuzmu odgovornost u rješavanju određenih problema. Oni žele da se unutar tima ili čitave organizacije radi i obavlja isključivo po njihovom nalogu i mišljenju. U takvim situacijama i sam menadžment ograničava širenje i dijeljenje znanja, što nikako nije dobro za poduzeće.

Dijelite znanje!

U trenucima kad se poduzeće susreće s izazovima, odgovornost za rješavanje problema treba biti kod ljudi koji ih svakodnevno susreću. Takvi ljudi su najviše i najbolje upućeni u realnost situacije, znaju kakvi su zahtjevi tržišta i najčešće znaju i kako ih zadovoljiti. Zašto je to tako? Jer su upoznati s onim kako zaista jest, a ne samo s idejom o poslovanju i kakvo bi ono trebalo biti. Da bi se takav način rada ostvario, potrebno je pratiti tržište, potrebe klijenata, novosti koje se javljaju u poslovanju (koje su danas svakodnevna pojava). Dakle, treba biti inovativan! Inovativan pristup i sustavno prilagođavanje procesa tijekom rada dio su kolektivnog napora radnika na svim razinama. Oni, dijeleći znanje, pomažu jedni drugima. To se događa čak i među odjelima koji rijetko međusobno surađuju. S druge strane, takav način rada (dijeljenje znanja) je gotovo pravilo među onim dijelovima organizacije koji imaju slične procese ili izazove.

Stoga, nemojte informacije prikupljati poput hrčka i čuvati ih za učenje i proučavanje u onim trenucima kad treba donijeti odluku. Vrijeme je da postanete lider pa se potrudite što češće odvojiti svoje vrijeme za razgovor s članovima tima, bez obzira na to kakav je vaš stil rukovodstva. Osluškivanje potreba i razmišljanja tima je uvijek poželjno i daje dobre rezultate. Tijekom tih razgovora saznajte što više o problemima koji ih muče i načinima na koji ih rješavaju. To će vam dati uvid u stvarno stanje kakvo je u praksi. Svakako iskoristite to vrijeme da s njima podijelite znanje koje imate jer ste se sa sličnim problemima već susretali. Ipak, ako ste netko tko čini ili predstavlja menadžment, zasigurno imate primjera kako iz vlastite prakse, tako i iz razmjene iskustava s drugim kolegama.

Znanje je ključ

Znanje je presudno za uspjeh svake organizacije, ali samo ako se izvuče iz ormara i glava pojedinaca. Ako je dostupno na korištenje svima u organizaciji. Znanje pojedinca je svakako važno, no samo ako pojedinci povežu svoja znanja može nastati novo znanje. Konkretno, to novo znanje može predstaviti novi način za rješavanje problema ili nastup na tržištu. To i jest zadaća koju bi svaki rukovoditelj svakodnevno trebao ispunjavati.

Zato, za kraj, kratki savjet svim članovima menadžmenta ili onima koji će u budućnosti to postati - što prije krenete dijeliti svoje znanje i omogućavati drugima da ga stječu i dijele, imat ćete više uspjeha i vi i vaše poduzeće!