Menadžment nije fenomen modernog poslovanja

Menadžment je fenomen koji već duže vrijeme zaokuplja pažnju mnogih teoretičara. To je posebno vidljivo unatrag stotinu godina. Otada se pojavio velik broj radova o toj temi koja je jednako zanimljiva i istraživačima, voditeljima i menadžerima. Čini se da menadžment ima toliko definicija koliko postoji i teorija o njemu. Ipak, teoretičari naglašavaju dva aspekta koji karakteriziraju menadžment.

Prvi se ogleda u popularnom sloganu – "upravljanje radi stvari na pravi način, a vođenje radi pravu stvar". On stavlja fokus na aspekt menadžmenta kod donošenja odluka. Drugi aspekt dolazi od strane onih autora koji vide menadžment kao vrstu utjecaja na društvene odnose. Menadžment znači utjecati, voditi, uključiti sljedbenike i izgraditi opredjeljenje za ostvarenje određene vizije. Kako to još 1986. navode Tichy i Devanna vođenje uključuje vođenje poduzeća u budućnost. I to "stvaranjem pozitivne vizije na ono što poduzeće može postati i pružanje emocionalne podrške pojedincima tijekom procesa tranzicije".

Casson navodi da je menadžment u svojoj srži utjecaj na vrstu motivacije koju drugi teoretičari nazivaju predanošću. Pri tome se "predanost" naglašava kao vid pretpostavljanja dobrobiti zajednice osobnoj dobrobiti. Za pojedince koji teže ka realizaciji grupnih ciljeva se može reći da su motivirani empatijom umjesto obvezom. Adama Smitha svi volimo isticati kao zagovaratelja slobodnog tržišta. On je bitnom vrlinom smatrao "samo-zapovijedanje". Za njega je to bila sposobnost donošenja refleksivnih i proračunatih procjena nečijih interesa bez prepuštanja "strastima koje potječu od tijela" ili onih "koji potiču iz mašte".

Povijest menadžmenta

Menadžment u svojoj srži je sposobnost učinkovitog razumijevanja i primjene suvremenih načela i tehnika vođenja. Menadžeri moraju temeljito proučiti prošle i sadašnje modele, teorije i procese vođenja. Jedino tako će moći kritički pristupiti pitanju vođenja i učinkovito i inteligentno upravljati organizacijom.

Prvi dokazi o menadžmentu datiraju još od prije 3000 godina. Prijevodi s ranih egipatskih papirusa, koji datiraju iz 1300. godine prije nove ere, prepoznali su važnost organizacije i administracije u birokratskim državama. Čak je i Sokrat oko 400-te godine prije nove ere definirao menadžment kao vještinu odvojenu od tehničkog znanja i iskustva. Platon u Republici opisuje kako bi trebalo pažljivo birati mladiće da bi razvili odgovarajuće osobine i vještine koje su potrebne za vođu. Postoji mnogo teorija menadžmenta kojima se menadžeri mogu voditi. Ukratko, organizacije mogu profitirati prakticiranjem znanstvenog menadžmenta radi promicanja učinkovitosti i proizvodnje. Teorije ponašanja oslanjaju se na važnost potreba i ponašanja zaposlenika u vođenju. Motivacija, vodstvo, komunikacija i grupni procesi igraju jednako važnu ulogu u organizacijskom razvoju. Kvantitativno vođenje pruža menadžeru alate i tehnike za povećanje djelotvornosti i učinkovitosti. Teorija sustava govori menadžerima da razmotre utjecaje okoline. Teorija nepredviđenih situacija podsjeća menadžere da alati, koncepti, tehnike ili teorije koje dobro funkcioniraju u jednom organizacijskom sustavu možda nisu prikladni u drugom okruženju.

Važno je napomenuti da klasične, bihevioralne, kvantitativne teorije i moderno upravljanje nisu suprotstavljeni ili međusobno isključivi pristupi. Temeljito razumijevanje modernog upravljanja zahtijeva poznavanje i povijesti menadžmenta.

Zašto je povijest menadžmenta ključna za budućnost?

Mnogo znanstvenih radova na području menadžmenta i vođenja povezalo je zanemarivanje povijesti menadžmenta s nizom ključnih vještina koje budući menadžeri neće steći. Autori navode da bolje razumijevanje povijesti menadžmenta pomaže budućim menadžerima da nauče lekcije iz prošlih pogrešaka ili uspostave vezu s "velikim umovima". Također, poznavanje povijesti menadžmenta pomaže budućim menadžerima da se povežu s "kolektivnim pamćenjem", identitetom struke ili integriranim okvirom. Osim toga, znanje povijesti pomaže menadžerima u donošenju odluka o promjeni i pomaže kritički razmotriti stilove vođenja za dobrobit svih uključenih u proces vođenja.

Da bi se menadžeri mogli fokusirati na uspješno vođenje moraju proučiti povijest menadžmenta. Učenjem iz povijesti menadžeri mogu pronaći rješenje problema puno brže jer sigurno nisu prvi koji su se našli pred nekim problemom u vođenju. Također, znanje o povijesti može menadžerima pomoći da ne ponavljaju pogreške iz prošlosti. Osim konzultacija s kolegama koji su se možda našli u sličnoj situaciji mogu se konzultirati i s poznatim ličnostima iz povijesti menadžmenta. Osim toga, proučavanje prošlosti može potaknuti kreativnu stranu u nama. Možemo dobiti inovativnu ideju jer je neki detalj zaokupio našu pažnju. Tada dolazimo do novog rješenja problema i potičemo pozitivnu promjenu u organizaciji. Upravo zbog toga je izrazito važno poznavati povijest menadžmenta jer znanje povijesti može potaknuti osobni razvoj menadžera. Također, to može biti korisno i za cijelu organizaciju jer ipak je menadžer taj o kojemu ovise mnogi procesi i pozitivne promjene u organizaciji.  

Vođenje ima inspirativnu dimenziju

Vođenje ima inspirativnu dimenziju pa će menadžer nastojati izazvati akciju članova kako bi se održavala njihova razina predanosti. To nije jednostavno, no ako jačamo nadu u sposobnost grupe da riješi situacije s kojima se suočava napravili smo dobar posao. Roberts je 2003. objavio studiju o inspirativnim dimenzijama vođenja i naveo kao primjer W. Churchilla u vrijeme početka Drugog svjetskog rata. Roberts tvrdi da je Churchill prije svega želio ojačati njihovu nadu u njihove sposobnosti.

Time ih je mobilizirao pa su zajedno riješili krizu na isti način na koji su njihovi preci to učinili u vremenima kada su bili ugroženi invazijama Napoleonove vojske odnosno španjolske Armade. Svakodnevna praksa pokazuje koliku važnost vođenje ima u organizacijama, jer o njemu uvelike ovisi uspješnost organizacija. U njima menadžeri stvaraju okruženje koje je sposobno odgovoriti na zahtjeve tržišta, investitora, svojih radnika, korisnika te šire zajednice. Pojedinci i poduzeća koji nastoje izboriti svoje mjesto na ljestvici uspjeha, nalaze se u istom ili sličnom okruženju. Stoga Weiner i Mahooney smatraju da poslovni uspjeh poduzeća ovisi isključivo o osobi ili osobama koje ih vode. Oni su među prvima zaključili da, zahvaljujući menadžerima, profit poduzeća može narasti i više od 10%

Vještine uspješnog menadžera

Sposobnost poduzetničkog učenja i proaktivnost identificirani su kao ključne dimenzije menadžerskih vještina. Učenje koje uključuje identifikaciju i upotrebu novih kombinacija resursa, poduzetničke obveze inoviranja i razvoja vještina radnika, otkrivanje talenata, ideja i tehnologija. Sposobnost menadžera da podijeli to znanje najvažniji je čimbenik u postizanju i održavanju poduzetničkog uspjeha.

Sposobnost poduzetničkog učenja ne dovodi samo do razvoja menadžerskih vještina, već i do poduzetničkog uspjeha u smislu poboljšane učinkovitosti, smanjenja troškova, veće produktivnosti, a pokreće i osobne poduzetničke vještine. Dakle, poduzeće ne može biti uspješno ako nema dobre menadžere. Također, sposobnost i kompetencija za kontrolu i planiranje cijelog poslovanja važna je menadžerska vještina za poslovni uspjeh. Menadžerske vještine identificirane su kao jedan od ključnih čimbenika uspjeha organizacije.

Izvedba menadžera temelji se na tri ključne vrste sposobnosti: kreativnim vještinama rješavanja problema, vještinama socijalne prosudbe i znanju. Kreativno rješavanje problema je važno, posebno na vodećim pozicijama jer se od vođa traži da riješe nove probleme zbog organizacijskog okruženja koje se stalno mijenja. Vođe moraju biti u stanju razumjeti i motivirati podređene, utjecati i uvjeriti svoje kolege i komunicirati viziju organizacije. Stoga je važno imati vještine socijalne prosudbe koje se mogu razlikovati u četiri ključne socijalne vještine. Te vještine su zauzimanje perspektive, socijalna perceptivnost, fleksibilnost ponašanja i socijalna izvedba. Znanje se definira i kao akumuliranje informacija i učinkovito strukturiranje tih informacija kako bi se olakšalo učinkovito rješavanje problema.

Žaba i guske – mračna strana menadžmenta

Žaba je živjela u malom jezeru, no voda u ribnjaku se počela sušiti zbog vrućeg vremena. Jednog dana, dvije guske su se približile ribnjaku i žaba ih je zamolila da ju odvedu do obližnjeg ribnjaka gdje ima više vode. Jedna od gusaka je rekla: „Znamo ribnjak u kojem ima puno vode. No, ne znamo kako da te odvedemo do njega“.

Žaba im je rekla: „Imam ideju. Držite štap u kljunovima, a ja ću ga držati ustima. Tako svi možemo odletjeti do tog ribnjaka“. Dok su letjeli, bio je to popriličan prizor za druge životinje na tlu. Pogledali su gore i divili se svom kreativnom timskom radu. Neka životinja je vikala: „Bila je to sjajna ideja! Tko je od vas toliko pametan da predloži tu ideju putovanja?“

Čuvši to, dvije guske su šutjele i mislile da je to timski rad i usredotočile se na letenje. No, žaba je otvorila usta i rekla: „Ja sam bio taj koji je dao ovu ideju“ i pala je na tlo i umrla.

Pouka ove priče je da u svijetu menadžmenta nikada ne postoji „ja“. Čak i ako je vaš doprinos glavni čimbenik uspjeha tima, nikada ne biste trebali otvoreno reći u timu. Svaki doprinos tima je važan, bio on velik ili mali. Da bi se postigao bilo kakav uspjeh u timu, bitan je kolektivni napor.

Učinkovit menadžment pomaže svima

Učinkovito vođenje pomaže pojedincima, timovima, organizacijama pa i čitavim državama u dobrim i teškim vremenima. Čini ih uspješnima i omogućava im da ispune misiju zbog koje su nastali. Učinkovito vođenje pomaže roditeljima od svojih potomaka učiniti uspješne pojedince. Vodstvu pojedinih država omogućuje da svojim stanovnicima omoguće bolje uvjete za život, rad i razvoj. Izostanak vođenja ima dramatične učinke. Poduzeća se sporo prilagođavaju svojim klijentima ili konkurentima, što dovodi do stagnacije ili propadanja. Poduzeća su usmjerena na pogrešne aktivnosti i gube mogućnost ispunjavanja zahtjeva koje njihovi članovi. Bez učinkovitog vodstva poduzeće će se vrtjeti u krugu trenutačnih aktivnosti. Neće započeti prilagodbe nužne za ostvarivanje strateških ciljeva i optimiziranje timskog učinka.

U nedostatku učinkovitog menadžmenta poduzeća često rastu sporo te gube smjer i konkurentnost. Menadžeri su ti koji pridonose ključnim organizacijskim ishodima! Prije svega svojim poslovnim učinkom odnosno ponašanjem koje je potrebno za poslovni uspjeh. Stoga je važno da svako poduzeće sebi priskrbi menadžment koji će vođenje usmjeriti na zajedničku dobrobit zaposlenih i zajednice.

Na svakom je članu menadžmenta, da vođenje svojih timova, odjela pa i čitavih poduzeća provedu inspirativno i motivirajuće. Tako će ljudima s kojima rade znati kud poduzeće smjera i način na koji će tamo doći. To je vođenje koje će potaknuti svakog člana na uključenost i angažiranost i tako pridonese poslovnom uspjehu čitavog poduzeća.