Upravljanje promjenama i preuzimanje rizika može vam pomoći u ostvarenju cilja kojeg imate pred sobom. Ako neuspjeh shvatite kao povratnu informaciju, zadate si određen cilj te uključite i strast, uspjeh je zagarantiran.
Rizično ponašanje se definira kao ponašanje koje nekoga izlaže riziku od nekog neuspjeha ili gubitka. Može ga potaknuti urođena sklonost prepuštanju novim i uzbudljivim situacijama, ali i uvjerljivo društvo koje takvo ponašanje doživljava normalnim, odnosno ne vidi ništa sporno u njemu.
Sklonost rizičnom ponašanju sama po sebi nije niti dobra niti loša. Ono što rizično ponašanje određuje, jest odgovor na pitanje je li ono konstruktivno. Odnosno je li usmjereno prema nekom postignuću ili destruktivno, odnosno usmjereno da našteti osobi koja se rizično ponaša i njenoj okolini, poput agresivnosti, sklonosti ovisnostima i sl. Naime, gen koji određuje sklonost rizicima ne određuje i smjer te sklonosti – to više čini okolina, pa je u tom kontekstu naučeno.
Cijeli život je jedan veliki rizik. Čim odlučite ustati iz kreveta izlažete se riziku da izvrnete gležanj pri samom ustajanju, a onda i sa svakim sljedećim pokretom. Štoviše, ako ostanete ležati izlažete se brojnim zdravstvenim rizicima. Dakle, nema vam druge nego prihvatiti rizik života i započeti učinkovito upravljanje promjenama.
Neki se toga jako plaše, pa bi radije izbjegli i najmanji rizik te ostali u svojoj zoni udobnosti. Ali preuzimanje rizika je u temeljima poduzetništva kako osobnog tako i organizacijskog. Mnogi zbog odbijanja preuzimanja rizika ostaju na lošim radnim mjestima, u lošim odnosima, s lošim navikama i misle da je to manje riskantno nego da nešto promijene. Često se iznenade kad shvate da ih je to igranje na sigurno dovelo do najvećih katastrofa.
Promišljeno upravljanje promjenama dovodi do uspjeha
Druga krajnost je stalno izlaganje rizicima u potrazi za većim zadovoljstvom, boljim statusom, više novaca. Nepromišljeno skakanje iz situacije u situaciju, bez sagledavanja mogućnosti postojeće situacije ili nedostataka buduće je impulzivno upravljanje promjenama koje u pravilu ne vodi do uspjeha.
Za uspjeh je važno ne biti impulzivan. Bitno je promišljeno upravljanje promjenama – sagledati svoje snage i slabosti u odnosu na prilike i prijetnje te onda donijeti odluku.
Kada je riječ o upravljanju promjenama važno je razlikovati ulazite li odgovorno ili neodgovorno u te promjene. Naime, možda možete imati neki konstruktivan cilj. Pritom ćete misliti da ćete, ako ne uspijete, netko već pokriti posljedice neuspjeha, odnosno da će odgovornost za neuspjeh preuzeti netko drugi iz vaše okoline.
Odgovorno upravljanje promjenama je kad svjesno ulazite u rizik i imate pripremljen plan u slučaju neuspjeha, u smislu kako ćete se samostalno nositi s neuspjehom i što ćete napraviti dalje.
Dakle, i mogući neuspjeh trebate predvidjeti te isplanirati što ćete raditi ako se dogodi. Najbolje ga je prihvatiti kao povratnu informaciju, odnosno analizirati što je krenulo po zlu. Ako su uzroci pod vašom kontrolom, onda ih možete ispraviti i pokušati ponovo. Ako nisu, onda trebate pronaći nove mogućnosti ili novo područje djelovanja.
Strast nije nužna, ali pomaže u dolasku do zadanog cilja
Strast je potpuna posvećenost nekom području rada ili cilju za koji vjerujemo da ima smisla, odnosno da vama ili okolini donosi neku dobrobit. Strast nije nužna za uspjeh, jer se do uspjeha može doći i racionalnim donošenjem oduka. Tada procjenjujete što je za vas najbolji ili ispravan cilj te odlučno, savjesno i disciplinirano prihvaćate upravljanje promjenama. I taj je put do uspjeha potpuno legitiman.
Međutim, strast vašoj racionalnoj odluci daje veliku količinu energije, koja je jako važan preduvjet uspjeha. Ta energija vam je naročito potrebna u teškim situacijama kad je vaš cilj na kušnji. Naime, ako uistinu strastveno vjerujete u upravljanje promjenama, lako ćete pronaći kreativan način da premostite sve prepreke na putu.
Racionalan pristup zahtijeva iznimnu disciplinu, jer ćete se bez strasti na svakoj prepreci preispitivati ima li smisla uopće nastaviti. To stalno preispitivanje vas može učiniti bespomoćnim, ranjivim i iscrpljenim.
Mnogi poduzetnici prilikom zapošljavanja, uz formalne kvalifikacije, kod kandidata traže i tu iskru – strasti prema poslu. Ona je višestruko važna.
Ljudi koji osjećaju strast prema poslu su zadovoljniji, kreativniji, bolji suradnici, imaju uspješniji pristup klijentima i općenito su manje skloni stresu. Lakše prihvaćaju povratne informacije i brže uče. Njihova osobna promjena će pboljšati njihove sposobnosti. Sve to je važno i za njih osobno, za njihovo zdravlje i uspješnost, a posljedično i za organizaciju.
Pozitivna energija tima ključ je uspjeha
Strast i spremnost na promjenu se najbolje vidi u neverbalnoj komunikaciji – govoru tijela i karakteristikama glasa. Naime, osoba može pomno biranim riječima govoriti da joj je posao važan i pritom izgledati distancirano, govoriti monotonim glasom, gledati u pod i sl. U toj situaciji istinu govori tijelo, a ne riječi.
S druge strane, netko će možda imati problema pronaći prave riječi za izraziti svoje mišljenje o poslu, ali će govoriti zaneseno, veselim glasom, sa sjajem u očima. Tijelo i pokreti će mu pratiti ono što izlaže, odnosno neće izgledati ukočeno i nezainteresirano. Takvi kandidati će prije dobiti posao od onih koji možda imaju bolje formalne uvjete, jer su se na poslu u pravilu pokazali kao bolji izbor. Međutim, loše vođenje i loša organizacijska klima mogu pokolebati i najstrastvenije osobe. To znači da nije dovoljno samo zaposliti strastvene osobe, nego i znati kako ih na adekvatan način voditi da bi zadržali tu svoju strast.
Zbog toga zaposlenike treba tretirati s poštovanjem, slušati ih s punom pažnjom kad govore, poticati ih na davanje ideja i mišljenja. Treba ih pohvaljivati ih za dobar rad, povjeravati im odgovornije zadatke uz pažljivo mentorstvo, razvijati atmosferu otvorene komunikacije i sl. Takvim vođenjem vješt poduzetnik može potaknuti strast i kod onih zaposlenika koji su se plašili izraziti ju zbog prethodnih loših iskustava. Uspješno poticanje strasti u timu može dovesti do pojave visoke razine pozitivne energije koja je ključ uspjeha.
Svatko ima vlastiti cilj svoga rada
Prije početka bilo kakve aktivnosti svaka bi osoba trebala sama sa sobom razjasniti što želi postići i kako će znati da je to postigla, odnosno da je uspješna. Ne postoji univerzalna definicija uspjeha koja bi vrijedila za sve. Za nekog je uspjeh dobivanje naklonosti nekoga tko mu je važan, za nekoga stjecanje materijalnog bogatstva, za nekoga dobivanje važnog položaja u hijerarhiji ili neki drugi statusni simbol.
Neki postavljaju letvicu jako visoko pa se nikad ne osjećaju uspješno bez obzira na postignuća, jer uvijek misle da su mogli ili mogu više, bolje, brže i sl. Zato je jako važno da svatko jasno definira ciljnu točku i kako će se osjećati kad ju ostvari. Tako će znati da je uspio.
Maslowljeva hijerarhija potreba nam govori da ljudi rade iz različitih razloga. Nekome je posao izvor sigurnosti. Takve će osobe rijetko biti sklone preuzeti upravljanje promjenama, jer se plaše da će time ugroziti svoju sigurnost. Netko radi zato što mu to omogućuje druženje s kolegama, netko teži ostvarenju statusa, a netko kroz posao ostvaruje neku svoju viziju ili svrhu.
Svatko od njih može predano raditi na ostvarenju tih svojih potreba. Najveća strast se pronalazi kod ljudi koji posao doživljavaju kao osobni poziv, osobnu misiju da naprave neki doprinos. Oni uistinu mogu ostvariti jako puno, jer im taj osjećaj svrhe oslobađa veliku količinu pozitivne energije koja ih štiti od stresa i daje snage da opstanu i kad je najteže.
Strah od neuspjeha ne daje vam mogućnost uspjeha
Trčanje za novcem bez svrhe može biti jako iscrpljujuće, što znači da njim možete ugroziti vlastito zdravlje. Mala razina energije može ugroziti i vaše odnose s drugim ljudima, jer nećete imati snage za rješavanje svakodnevnih normalnih izazova. Dodatno, ako je samo novac u pitanju, možete pokazivati nestrpljivost u radu s ljudima, jer ga želite što prije steći. To vas može učiniti neugodnim suradnikom i voditeljem. Ljude možete gledati kao sredstvo za postizanje cilja, odnosno kao objekte, a ne kao subjekte. Sve to može dovesti do kratkotrajnog uspjeha i dugotrajnih problema.
Zato je uvijek dobro uspjeh vezati za neki svrhovit cilj te pritom imati zdrav odnos prema novcu. Naime, nije dobro niti ne misliti o novcu, jer je on bitan kao materijalna naknada uloženog truda, odnosno materijalna manifestacija uspjeha, a ako uspjeh i ne dođe ne morate se plašiti.
Često se plašimo neuspjeha jer mislimo da ćemo tako iznevjeriti očekivanja drugih i da će se razočarati u nas. Plašimo se da ćemo kroz upravljanje promjenama pogriješiti te ugroziti sebe i one koje volimo, osiromašiti, osramotiti, obezvrijediti.
Puno puta smo čuli kako ljudi pričaju o onima koji nisu uspjeli, kako ih etiketiraju, i ne bi se željeli naći u tim pričama. Istraživanja poduzetničkog ponašanja u Hrvatskoj ukazuju da se kroz upravljanje promjenama javlja strah koji je razlog da mnogi poduzetništvo – izbjegavaju. Imamo ideje, ali nas je strah od svih mogućih poteškoća s kojima ćemo se suočiti u njihovoj realizaciji. Stoga radije niti ne krećemo tim putem, ako ne moramo. Naime, najveći broj poduzetnika u Hrvatskoj je krenuo iz nužde, a ne ideje. To im se čini kao dobro opravdanje za mogući neuspjeh.
Neuspjeh je samo povratna informacija
Neuspjeh nas, osim što ga povezujemo s osjećajem da će nas drugi gledati kao bezvrijedne, navodi da i mi posumnjamo u sebe. On je, barem u mislima, potvrda naših sumnji da nismo ni trebali pokušavati, što nas jako obeshrabruje da krenemo opet. Postajemo tzv. naučeno bespomoćni. Dodatno, imamo i strah da ćemo na taj način izgubiti vlastitu autentičnost. U slučaju neuspjeha ćemo se morati prilagođavati te možda i odustati od nekih svojih ideja zbog prepreka po putu. To nikako ne želimo i ujedno je vrlo pogrešno. Prilagodbe, suradnje i upravljanje promjenama nužne su i mogu dodatno osnažiti vašu ideju i učiniti ju više ostvarivom.
Najbrži način oporavka od neuspjeha je da kao pojedinci, ali i kao društvo, promijenimo stav prema njemu. Da ga ne gledamo kao nešto konačno, nepromjenjivo i dokaz nesposobnosti, već kao normalan dio života. Neuspjesi su samo povratne informacije da ste nešto napravili pogrešno u odnosu na cilj koji ste si zadali ili da su se dogodile okolnosti nad kojima nemate utjecaj. I jedno i drugo vas može naučiti kako da u budućim situacijama reagirate uspješnije i koji je najbolji način za upravljanje emocijama.
Put do uspjeha popločen je mudro sagledanim neuspjesima i naučenim lekcijama iz njih. Zato bi u neuspjesima sebi i drugima trebali pružiti podršku, a ne se kritizirati, omalovažavati, obeshrabrivati, tračati, optuživati. Grešaka i neuspjeha se nikako ne bi trebali sramiti, gurati pod tepih ili potiskivati. Treba ih hrabro i otvoreno sagledavati i pronalaziti rješenja za njih. Treba ih gledati kao valove po kojima trebamo naučiti jedriti, a ne se prepustiti da nas potope.
Odlično bi bilo na tom putu pronaći dobrog mentora ili dobre mentore koji vam mogu pomoći pri tome. Jedino tako možete rasti kao pojedinci i kao društvo prema zdravoj samosvijesti i samopouzdanju te posljedično prema uspjehu.
