Psihološke procjene mogu pružiti dragocjene uvide u snage, slabosti, interese i osobine ličnosti svakog pojedinca. Ovi uvidi mogu pomoći učenicima u odabiru fakulteta koji odgovara njihovim sposobnostima i težnjama, pripremajući ih za uspjeh u akademskom i profesionalnom životu. Međutim, odabir pravog fakulteta nije kraj puta. Važno je znati kako se nositi s pritiscima i očekivanjima ove nove faze života. Mladi se često osjećaju opterećeni novom okolinom, akademskim obavezama i pritiscima da budu uspješni. Tanja Pureta je u intervjuu za časopis Gloria istaknula važnost psihološke procjene u usmjeravanju studenata prema pravom fakultetu, što je aspekt koji se često zanemaruje u našem obrazovnom sustavu i sada ga je vrijeme staviti u prvi plan.
Upis fakulteta donosi ogromnu promjenu u život dotadašnjih školaraca - boje li se mladi ljudi te nove faze života koja im je nepoznata? Ili baš suprotno, nemaju strah jer nisu svjesni što ih čeka?
Završetak srednje škole i početak studiranja razdoblje je u kojem se obično javlja čitav spektar snažnih emocija. Psihološka procjena u tom razdoblju može pomoći mladima da bolje razumiju svoje osjećaje i reakcije. U prvom redu je to osjećaj postignuća, zbog uspješno završene srednje škole i odabira studija prema preferencijama i kompetencijama. Taj osjećaj može vrlo povoljno utjecati na samopouzdanje i osigurati dugo bezbrižno ljeto.
Na samom početku studiranja ponovno se podiže razina anksioznosti, jer se student suočava s brojnim nepoznanicama. Psihološka procjena može pomoći u identifikaciji izvora stresa i anksioznosti. Treba prikupiti puno informacija, razumjeti očekivanja koja se postavljaju pred njega te uspješno uklopiti brojne nove aktivnosti u svakodnevicu, kako bi rezultirale ostvarenjem željenih ciljeva.
Koliko traje proces aklimatizacije na nove okolnosti?
Proces aklimatizacije traje sve dok student osjeća nedostatak kontrole nad novom situacijom. Taj osjećaj će imati sve dok ne prikupi dovoljno informacija o novim obavezama, ali i o mogućnostima koje mu se otvaraju (druženja, izvannastavne aktivnosti i sl.), kako bi ih mogao uspješno uklopiti u novu životnu rutinu.
Što se može napraviti da ta tranzicija bude što uspješnija i što bezbolnija? Postoje li neka pravila, metode?
Najprije je važno da student prihvati činjenicu da je normalno da se osjeća zbunjeno i nesigurno zbog preplavljenosti novim informacijama.
Zatim je važno da počne prikupljati informacije o tome kako izgleda uspješno studiranje na fakultetu koji je odabrao. Sve službene informacije (pravila, procedure, procese, obrasce i sl.) u današnje vrijeme može pronaći na stranicama fakulteta, pa je to dobra polazna točka.
Nadalje, jako je važno da bude prisutan na svim uvodnim aktivnostima i predavanjima koje organizira fakultet za brucoše, jer su jako važan izvor kako informacija, kao i prilika za prvo upoznavanje i povezivanje s kolegama iz generacije.
Jednako je važno informirati se i o aktivnostima u studentskim klubovima, koji također imaju praksu organizirati neko predstavljanje i druženje za brucoše. Tu također može dobiti brojne korisne neformalne informacije o uspješnim načinima prevladavanja neminovnih prepreka ili o raznim mogućnostima koje mu stoje na raspolaganju. Dobro je povezati se i sa starijim kolegama, posebice onima s 2. godine, koji još imaju pregršt svježih iskustava s prve godine.
Za uspješno studiranje važno je ići redovito na predavanja i vježbe, jer to jako povećava vjerojatnost prolaska na ispitima. Dobro bi bilo povezati se s timom kolega s iste godine te zajedno s njima učiti i pomagati si u izvršavanju raznih obaveza.
Na kraju, jako je važno popisati i koje sve interese i želje ima student uz formalne obaveze te i za njih pronaći mjesto, vrijeme i ljude s kojima bi ih mogao realizirati.
Prema vašem iskustvu, kako se mladi nose s pritiscima, neuspjehom, očekivanjima roditelja? Postoji li razlika u odnosu na starije generacije?
Mladima su razni pritisci iz okoline uvijek predstavljali poteškoće te će vjerojatno uvijek tako biti. Razlika je što su prije možda više osjećali strah od ljutnje i razočaranja roditelja koji imaju svoju viziju djetetovog života. Danas osjećaju strah od neuspjeha, u smislu da će ih okolina smatrati nekompetentnima i nedoraslima te da neće dobiti mjesto i status u društvu koji priželjkuju. Psihološka procjena ovih strahova i pritisaka može pomoći u razumijevanju njihovog utjecaja.
Kada kreću teškoće u generacijskom razilaženju i životnom ritmu roditelja i studenata?
Teškoće počinju u trenutku kada roditelji, promatranjem dnevne rutine svog studenta, zaključe da nije u skladu s onom kakva bi, po njima, trebala biti da bi mogao uspješno završiti fakultet. Tada se kod roditelja često javlja strah, ljutnja, tuga i razočarenje, koji rezultiraju verbalnim predbacivanjima, kaznama i sl. S druge strane, sve to kod studenta može izazvati osjećaj neshvaćenosti, neprihvaćenosti i neuvažavanja. Rezultat je stvaranje odnosa u kojem je narušeno međusobno poštovanje i povjerenje. Rješenje je u iskrenim razgovorima, ako je moguće, kako bi obje strane razumjele jedna drugu i pronašle način da međusobno usklade očekivanja i konstruktivno prođu kroz to zahtjevno razdoblje.
Kakav odnos imaju mladi ljudi prema održavanju mentalne higijene, koja su vaša iskustva?
Mladi u pravilu ne znaju što je to mentalna higijena i kako se održava, jer ih o tome nitko sustavno ne podučava, što je velika šteta. Mladost je razdoblje koje obilježava veliki broj raznih obaveza. Tu su u prvom redu škola i razne kućanske obaveze ali i druge izvanškolske aktivnosti koje je mlada osoba samostalno odabrala, ali koje također zahtijevaju posvećivanje.
Također, tu su i razna očekivanja odraslih (roditelja, rodbine, profesora, trenera i sl.), od kojih su neka izrečena, a neka ne, te su još uz to mnoga i međusobno oprečna, pa im je objektivno teško udovoljiti. Dodatno, mlada osoba je okružena velikim brojem vrlo primamljivih podražaja (društvene mreže, igrice, serije, druženja i sl.), kojima je teško odoljeti.
Sve to kod nje izazova brojne dileme, kao i širok spektar snažnih emocija, koje treba razumjeti i iskoristiti ih kao pomoć u donošenju ispravnih odluka. To su odluke koje uspješno usklađuju očekivanja okoline s interesima i potrebama mlade osobe. Za sve to treba kvalitetno znanje iz mentalne higijene, koje mladi u pravilu mogu dobiti samo od stručnjaka psihologa, kojem se, nažalost, još uvijek prerijetko obraćaju. Bilo bi idealno kada bi ga dobivali u školi kroz redovnu nastavu, koju bi također vodio stručnjak psiholog. Psihološka procjena u ovakvim situacijama može pružiti dragocjene uvide u unutarnje stanje mlade osobe i pomoći joj u suočavanju s izazovima.
Je li mentalno zdravlje i dalje tabu?
Mentalno zdravlje jest tabu, što znači da se o njemu ne govori ni dovoljno ni otvoreno niti na ispravan način. Razlozi su brojni. Jedan od njih je sram i strah mladih da otvoreno govore o nekim temama, jer smatraju da bi mogli biti pogrešno shvaćeni, kažnjeni ili čak odbačeni od onih koje vole, trebaju i o kojima ovisi njihova sadašnjost i željena budućnost (roditelji, prijatelji, škola).
U nedostatku sigurne okoline za izražavanje vlastitih poteškoća, zadržavaju ih unutar sebe i rješavaju kako znaju, što često može biti i odabirom potpuno neadekvatnih ponašanja, koja često dodatno pogoršavaju situaciju.
Jedan od razloga što je mentalno zdravlje tabu leži u činjenici da odrasli izbjegavaju ili neadekvatno reagiraju na pokušaje mladih da s njima otvoreno razgovaraju o problemima. To često rade jer i sami ne znaju kako odgovoriti na pitanja mladih. Zato najčešće pribjegavaju autoritetu roditeljske uloge ili autoritetu škole, crkve i sl., za koji žele da se ne propituje, već da mu se mladi bespogovorno priklone, što je iz perspektive mentalnog zdravlja neodrživo. Zato bi trebalo mentalnoj higijeni podučiti i roditelje i sve druge koji žive i rade s mladima, kako bi u tom zahtjevnom odnosu mogli pomoći i sebi i njima.
Obraćaju li vam se studenti za pomoć kad naiđu na prepreku - ispit koji ne mogu nikako položiti?
U sklopu nekih fakulteta postoje savjetovališta za studente, u kojima mogu dobiti vrlo kvalitetne savjete o učinkovitim strategijama učenja i polaganja ispita, kao i pomoć u uspješnom suočavanju s neuspjesima. Mnogi studenti koriste tu mogućnost. koja im u većini slučajeva i pomogne. Toplo preporučujem studentima da se raspitaju imaju li na raspolaganju tu opciju na svome fakultetu.
Ako nemaju, danas postoje brojne udruge i organizacija kojima se mogu obratiti za pomoć. Lako ih je pronaći na društvenim mrežama. Nažalost, postoji još uvijek veliki broj studenata koji se ne obraćaju za pomoć, iz već spomenutog straha i srama. Posljedično, ne uspijevaju prijeći preko nekih prepreka koje im se neizbježno pojave tijekom studiranja. To je velika šteta, jer pomoći ima i oni ju zaslužuju. Pritom je važno da ne očekuju pomoć u obliku „čarobne pilule“, koja će u pet minuta riješiti njihov problem, ili nekoga koji će umjesto njih ukloniti prepreke s njihovog puta. Pomoć se sastoji u njihovom usvajanju učinkovitih strategije ponašanja za uspješno ostvarivanje željenih ciljeva. To zahtijeva rad na sebi, odlučnost, predanost i strpljenje. Međutim, ako usvoje te vještine za vrijeme studija, bit će im dragocjena pomoć tijekom cijelog života, i poslovno i privatno, pa se zato jako isplati ići tim putem.
Kako prepoznati je li mladi čovjek odabrao krivi studij za sebe - pa je vrijeme za promjenu - ili naprosto ne radi dovoljno da bi bio uspješan u polaganju ispita?
Način na koji mladi izabiru fakultet uistinu me iznenađuje, jer to često rade nepromišljeno, linijom manjeg otpora te općenito iz pogrešnih motiva. Primjerice, mnogi bez razmišljanja biraju isti fakultet koji završili njihovi roditelji ili neki na koji idu njihovi prijatelji ili neki trenutno popularan. Mnogi se odlučuju na studiranje kako bi ostvarili očekivanja roditelja, premda to sami ne bi odabrali kao opciju. Rijetko polaze od sustavne analize vlastitih interesa i sposobnosti, kao i sklonosti određenoj karijeri, što je najispravniji put.
Postoje mnoga mjesta na kojima mladi mogu napraviti psihološku procjenu u kontekstu profesionalne orijentacije te dobiti dragocjene uvide u ključne aspekte svoje osobnosti, kao temelj za donošenje odluke o karijernom razvoju. Kroz cijeli taj proces procjene, analize rezultata i odlučivanja ih vode psiholozi stručnjaci u tom području.
Ako na fakultetu dođe do ozbiljnog zastoja u studiranju preporučujem da student potraži stručnu pomoć psihologa, koji će zajedno s njim napraviti sustavnu analizu situacije, kao i psihološku procjenu njegovih karakteristika ličnosti, interesa i karijernih sklonosti. Tako će moći ustanoviti pravi uzrok zastoja te sukladno tome i donijeti najbolju odluka o njegovom rješavanju. Psihološka procjena ima svoje prednosti i kvalitete koji će uvelike olakšati i pomoći da dođete do završne odluke. To može biti drugačiji pristup studiranju na postojećem fakultetu ili promjena karijere. Tako se izbjegava impulzivno odlučivanje i dobivaju savjeti za uspješan nastavak profesionalnog razvoja, bez obzira na odabranu opciju.
