Dugoročnost poslovanja više ne spada među cijenjene osobine današnjeg svijeta. Puno je više onih koji žele brze rezultate, rast i zaradu pri čemu često zanemaruju koje sve posljedice to ima i na poduzeće, ali i na društvo u cjelini. Iako se na prvu takvo razmišljanje može doimati logičnim ili čak poželjnim, ono ipak ima svoje mane.
Neki stručnjaci upozoravaju zašto se treba kloniti ovakvog pristupa, ali nerijetko zaborave napomenuti razloge zbog čega je to loša ideja i savjete kako promijeniti svoje poslovanje da postane što učinkovitije.
Čini se kako je bitno podsjetiti se zašto nije isplativo voditi se takvim načinom poslovanja i zašto postoji velika šansa da će takav pristup prouzročiti više štete nego koristi. Korisna djelatnost iz koje svatko može ponešto naučiti jest upravo poljoprivreda. Poznata je činjenica da poljoprivreda spada u jednu od najstarijih djelatnosti čovjeka. S obzirom da su ljudi dosad imali stoljeća iskustva, mogli su kroz brojne pogreške i pokušaje naučiti kako najučinkovitije obaviti poljoprivredne zadatke. Svaki poljoprivrednik zna da nema žetve ako prethodno nije obavljena sjetva.
Zna i da se o zasijanim usjevima treba brinuti kako bi niknuli i došli do faze zrelosti. Isto tako zna se da će prinosi biti slabiji ako se zemlja previše iscrpljuje stalnim sjetvama. Osnova skoro svake grane poljoprivrede se sastoji od zalijevanja, hranjenja i pomnog praćenja da bi zemlja urodila plodom. Sva ta logična znanja kojima nas je davno naučila priroda su se u posljednje vrijeme zanemarivala u ekonomiji. Posljedice toga mogu biti zaista ozbiljne, pa čak i pogubne za određena poduzeća i ekonomsku djelatnost.
Skrivena cijena logike stalnog rasta
Čini se da je ekonomija do nedavno priznavala samo jednu logiku – logiku stalnog rasta, ma koliko ona objektivno bila nelogična. Važno je bilo postići prodajni rezultat unutar određenog tromjesečja pod svaku cijenu, a poslije što bude. Glavna mana te logike leži u manjku razmišljanja o posljedicama. Nije bilo bitno ima li kupac stvarnu platežnu sposobnost i hoće li obje strane u poslovanju moći poštovati dogovorene obveze. Pogotovo se malo pozornosti posvećivalo kvaliteti proizvoda i usluga. Jedino je bilo važno prodati, i to pod svaku cijenu.
Takav sustav vrijednosti i takav pristup poslovanju se pokazao poprilično rizičnim, a na duže staze i neuspješnim. Stavljati na ponudu nekvalitetan proizvod samo zato da bismo zadovoljili prodajne kvote može iznimno narušiti poslovanje. Štoviše, zapravo može dovesti i do nepovratne štete. Kupac koji zna da plaća razumnu cijenu za kvalitetan proizvod će ostati vjeran tom proizvodu dugi niz godina. Međutim, jednom kada kupac zamijeti da plaća puno višu cijenu za lošiji proizvod, ta vjernost pada u vodu. Jednom kada izgubimo kupca ili klijenta, teško ga je uvjeriti da je vaša organizacija ipak vrijedna njegovog povjerenja. Zbog toga krajnjeg potrošača uvijek treba držati na umu kada je riječ o ekonomiji i organizacijama.
Dakle, sada se vidi i zna da je cijena takvog pristupa previsoka te da je mnogi naposljetku neće biti u mogućnosti platiti. Jednostavno rečeno, poduzeće ne može dugoročno biti usmjereno samo na kvantitetu i rast, bez obraćanja pozornosti na kvalitetu te stvarne mogućnosti tržišta, kao ni na stvarne vlastite mogućnosti. To su karakteristike trke na kratke staze.
Strateško planiranje upućuje da je bolje spriječiti nego liječiti
U ekonomiji je jedna od ključnih karika koju vrijedi imati na umu omjer troškova i kvalitete. Iako je iskušenje za stvaranje i prodaju jeftinog proizvoda lošije kvalitete vrlo primamljivo, iskusniji poslodavci znaju zašto to na kraju dovodi do propasti. Jedno od zlatnih pravila ekonomije, a i života, glasi: treba se odnositi prema drugima na način na koji želimo da se oni odnose prema nama. Stoga, ne možemo uz očekivanje da ćemo prodati velike količine nekvalitetnih proizvoda ujedno i očekivati da nećemo iscrpiti resurse. Takvo razmišljanje i ponašanje će nas samo dovesti do neizbježne propasti. To je nešto što poljoprivrednici dobro poznaju. Kad određene bolesti i štetnici napadnu usjev, oni se bore svim snagama da obrane i sačuvaju prinos. To rade upravo zato što znaju za visoku cijenu koju će morati platiti ukoliko ne uspiju sačuvati usjeve.
Ali postoji jedna još bitnija stavka koju poljoprivrednici rade, a koja bi trebala biti uzor i ekonomistima. Naime, poljoprivrednici također poduzmu i sve korake kako bi zaštitili i spriječili da uopće dođe do bolesti. Tu se možemo poslužiti i starom narodnom izrekom: bolje spriječiti nego liječiti. Ne treba čekati da bude prekasno za promjenu. Utrošit ćemo mnogo truda kako bismo poništili loše posljedice za svoju organizaciju, kada smo mogli u početku uložiti taj trud za izbjegavanje upravo takvih ishoda. Ako odmah zauzmemo dobru poziciju u ekonomskoj igri, možemo sa sigurnošću očekivati šah-mat. Zbog toga ćemo ovdje naglasak staviti na to kako nam elementi učinkovitog strateškog planiranja i održavanje efikasnosti poslovanja kako se ne bi doveli do propasti.
Dugoročno usmjereno poslovanje
Svako poduzeće koje hoće dugoročno uspješno poslovati treba s oprezom pristupiti organizaciji svog poslovanja. Tu je od iznimne važnosti da se promišljeno odgovori na tri pitanja:
- što tržište stvarno treba,
- što poduzeće zaista može isporučiti tržištu te
- što poduzeće može ponuditi tržištu
Uz to, sve što nudimo treba biti bolje i drukčije od sličnih poduzeća kako biste ga učinili tržišno atraktivnim. Nedavno sam razgovarala s jednim menadžerom iz financijske industrije koji se žalio na trenutnu krizu koja je zadesila svijet. Pitala sam ga što je činio dok su tržišne prilike bile dobre. “Ništa nisam trebao činiti, proizvodi su se sami prodavali!” odgovorio je. Na pitanje jesu li proveli strateško planiranje i koji mu je plan sada, u recesiji , rekao je: “Čim prije zaposliti se u nekoj drugoj industriji jer se u ovoj ne može napraviti ništa.”
Takav pristup karakterističan je za mnoge menadžere koji poslovni uspjeh svojih poduzeća vezuju samo za povoljne prilike na tržištu. Oni se vode logikom „dokle god ide, ide“. Odnosno, ne smatraju da je potrebno ulagati dodatni trud dokle god je tržišna prilika povoljna. A kada se situacija jednog dana promjeni, nemaju osjećaj da su oni ti koji drže sve konce u svojim rukama. Oni ne vide vezu između vlastite menadžerske aktivnosti i uspješnog poslovanja. Kao što nisu znali odgovoriti na prethodno postavljena pitanja dok je tržište raslo, tako isto ne znaju odgovor na njih ni sad kad tržište pada. Naravno, nije sve tako crno-bijelo i ne ovisi sve o postupcima pojedinaca, već o cjelokupnom tržištu i ekonomskim prilikama. Međutim, ponekad je dovoljno napraviti samo korak u pravom smjeru da bi započeli lavinu promjena.
Strateško planiranje je često mrtvo slovo na papiru
Strateško planiranje vrlo je čest izraz u organizacijama i organizacijskim priručnicima. Za to, čini se, postoji i razlog. Poslovna ideja ili namjera u poduzećima bi trebala biti uključena u strateško planiranje. No što to zapravo znači? Ono što je bitno imati u svakom poduzeću ili organizaciji jest upravo taj izraz - strateško planiranje. Strateški plan se odnosi na pitanja kao što su „U kojem smjeru se krećemo?“ i „Kako ćemo doći do željenog cilja?“. Jednostavnije rečeno, strateško planiranje uključuje sve ono što želimo postići i kojim načinom. Machiavelli je u svojoj knjizi napisao da cilj ne bira sredstva, ali stoji li to u stvarnosti? Može li se planirati tako da pokušavamo ostvariti ciljeve prodaje na način da se koristimo bilo kojim sredstvom (kao što je primjerice nekvalitetan i jeftin proizvod)? Većina iskusnih stručnjaka bi se vjerojatno složila da je odgovor ne.
Strateško planiranje označava sposobnost korištenja logike i učinkovite raspodjele resursa kako bi se do cilja došlo na što efikasniji način. To znači da ćemo, ako koristimo strateški plan, moći prepoznati da će jeftin proizvod lošije kvalitete dovesti u konačnici do manje prodaje. Umjesto toga, već i prije stvaranja te greške ćemo pronaći način kako da optimiziramo proizvod koji pokušavamo prodati bez stvaranja znatno većih troškova proizvodnje. Ako nastavimo koristiti usporedbu ekonomije i poljoprivrede, može se reći da poljoprivrednici imaju već vrlo dobro razrađen strateški plan. To je djelomično i razlog za njihov uspjeh.
Možemo zaključiti da, ako imamo detaljan strateški plan za ostvarenje vizije i krajnjeg cilja, uvelike ćemo si olakšati vođenje organizacije. Na taj način ćemo također i dostići cilj mnogo brže te s puno manje prepreka nego u slučaju kada ga ne bismo imali. Sada kada znamo što je točno strateško planiranje, možemo staviti fokus na to kako ga uspješno postaviti i kako postići ekonomsku stabilnost.
Kako razviti plan?
Ako je potrebno razviti strateški plan organizacije, prvi korak se sastoji od pomnog promišljanja o brojnim aspektima promjene. To uključuje definiranje vizije koja će nadahnuti ljude oko nas, samog cilja i odluku o tome kako najbolje pristupiti cilju. Cilj može označavati i kratkoročni zadatak, dugoročni prioritet ili čak sveukupnu viziju organizacije. Recimo da uočimo kako trenutna situacija nije zadovoljavajuća i da želimo promijeniti strateške ciljeve koje smo dosad imali. Umjesto toga da stavljamo naglasak na to da postavimo svoje proizvode na tržište što prije, sada fokus može biti na stvaranju inovativnih i originalnih proizvoda. Dakle, to sada uključuje jedan potpuno novi set odluka i postupaka. U ovom slučaju bi jedan dio plana uključivao zapošljavanje novih, kreativnih i talentiranih ljudi ili pak pridobivanje visoko inovativnih konkurenata.
Iz priloženog vidimo zbog čega je iznimno važno detaljno razraditi plan kako ne bismo započeli put ka cilju, a tek na pola puta shvatili da ne znamo što i kako dalje. Stoga, ponekad je iznimno važno strateško planiranje kako bi se poduzeće kretalo, između ostalog, u skladu s vizijom za budućnost. Upravo to označava poveznicu između menadžerskih aktivnosti (odnosno upravljanja ljudima i dostupnim resursima) i uspješnog poslovanja. Ukoliko je menadžer sposoban navoditi članove svog tima prema postizanju strateškog plana i vizije, promjene na tržištu ipak neće toliko drastično utjecati na poslovanje. Samim time, na neki način garantiramo stabilnost organizacije i polako, ali sigurno ostvarenje vizije, pomicanje prema krajnjem cilju i željenom ishodu.
Zasučite rukave
Kada tržište raste, mnoga poduzeća sve svoje snage usmjeravaju prema aktivnostima za osvajanje što većeg dijela tržišnoga kolača. Najčešće se opravdavaju da jednostavno “ne stignu” baviti se unutrašnjom konsolidacijom organizacije. Sada su s istrošenim unutarnjim resursima te s problematičnim odnosima s korisnicima stigli u recesiju i ne znaju kako dalje. Nisu dovoljno promišljeno planirali za budućnost pa se dogodilo upravo ono čega su poljoprivrednici vrlo svjesni – zemlja se previše iscrpila. Menadžeri sve više postaju svjesni da, ako žele osigurati uspjeh svog poslovanja, moraju nešto poduzeti da bi se to zaista i ostvarilo. Do izlaza može dovesti samo do da zasučete rukave i krenete u konsolidaciju poduzeća kojima rukovodite. To za početak znači odgovoriti na prethodno navedena pitanja.
Strateško planiranje treba biti prisutno bilo da trenutno na tržištu vlada kriza ili procvat. Dobro je biti naoružan znanjem, idejama i sredstvima koja ćemo koristiti za postizanje vizije. Zbog toga, da bismo došli do izlaza, potrebno je postaviti organizaciju koja može pružati stvarnu kvalitetu proizvoda i usluga. Da bi se postavilo takvu organizaciju, potreban je cijeli niz odrednica. To uključuje i zadovoljstvo zaposlenika na radnom mjestu, omjer zaposlenika i količine posla, uspješan menadžment i upravljanje ljudskim potencijalima. Naposljetku, poželjno je uvijek imati na umu da s korisnicima treba poslovati na bazi međusobnog poštovanja i povjerenja. Ne postoji čarobna formula u ekonomiji, pa čak ni u poljoprivredi, koja bi zajamčila stopostotnu dobit u svim prilikama. Međutim, kombinacijom ovih faktora možemo barem djelomično osigurati da se nećemo izgubiti u logici stalnog rasta. Samo takav pristup donosi stabilnost i profit u svim vremenima.
