Strateško planiranje je u podlozi organizacijskog imuniteta

Organizacijski imunitet je ključna stavka osiguravanja dugoročnog poslovanja i napretka organizacije. Bez njega smo kao i bez našeg imunosnog sustava – izloženi brojnim prijetnjama koje imaju mogućnost uništiti naš organizam. Strateško planiranje igra najvažniju ulogu u stvaranju organizacijskog imuniteta. Ono predstavlja skriveni temelj na čemu počiva čitavi organizacijski imunitet. Strateško planiranje pruža okvir i navigaciju što treba očekivati, kako reagirati i kako se oporaviti od poremećaja poslovanja.

Organizacije koje su razvile organizacijski imunitet su vrlo otporne. Otpornost im omogućuje da prebrode olujna vremena, odnosno turbulentne promjene u poslovnom svijetu. Omogućuje im da maksimalno koriste prilike koje se javljaju tijekom takvih vremena. Organizacijski imunitet se sastoji od više vrsta otpornosti. Jedna je funkcionalna otpornost koja se odnosi na to da organizacija može zadržati najvažnije funkcije poslovanja i sustave tijekom perioda teškoća. Zatim imamo financijsku otpornost, koja osigurava da organizacija može upravljati financijskim rizicima i zadržati financijsku stabilnost. Zadnja vrsta otpornosti odnosi se na reputaciju. Takva vrsta je odgovorna za zadržavanje i zaštitu te, ako je potrebno, i ponovnu izgradnju organizacijske reputacije, ugleda i imena tijekom ili nakon krizne situacije. S obzirom da postoji mnogo dijelova organizacijskog imuniteta, bitno je postaviti temelje kojim ćemo ga izgraditi i ojačati kako bi se uspješno nosili sa svim stresorima. A to je upravo dio kojim se bavi strateško planiranje.

Uloga strateškog planiranja za zdravlje organizacije

Strateško planiranje uključuje strukturirani pristup poslovnim situacijama pri čemu u njih ubrajamo krize i poslovne poremećaje. Ono predviđa, postavlja protokole za pripremu i odgovore na predviđene situacije. Postoji više načina na koji strateško planiranje utječe na organizacijski imunitet u zahtjevnim tržišnim okruženjima. Biste li voljeli imati sposobnost predviđanja dobrih i loših događaja? Vjerojatno je vaš odgovor da. Predviđanjem možete učiniti adekvatnu pripremu na ponašanje potrošača, dolazak novih konkurenata ili oluju, potres, financijske probleme ili ozljede ključnih radnika. U organizacijama, možete stvoriti sustav pomoću kojeg ćete donekle moći predvidjeti i biti spremni na većinu situacija s kojima ćete se susresti u budućnosti.

Strateško planiranje ima upravo tu ulogu. Njime se analizira vanjska okolina kao što su ekonomski, socijalni, financijski ili geopolitički faktori. Time se mogu identificirati potencijalni rizici za organizaciju. Identifikacijom rizika promišljate odgovore na njih stvaranjem preventivnih mjera da biste smanjili učinak takvih događaja. Pa tako recimo klasična trgovina može identificirati da je internet trgovina prijetnja njihovom poslovanju. S tim saznanjem mogu izgraditi plan putem kojeg će razviti nove načine dostavljanja i stvaranja svoje internet prodaje.

Drugi način kako strateško planiranje štiti organizacijski imunitet poduzeća je stvaranjem liste prioriteta. Strateško planiranje postavlja jasne prioritete koji su u skladu s misijom i vizijom čitave organizacije. Organizacije mogu imati jasan smjer kojim se trebaju kretati, što je iznimno bitno tijekom kriznih situacija. Kad dođe do neočekivanog poremećaja, strateški plan omogućuje rukovodstvu i menadžerima da ostanu fokusirani na glavne ciljeve poduzeća. Tako recimo, strateški plan bolnice može nalagati da tijekom krize prioritet ostanu zaštita pacijenata i kvalitetna zdravstvena skrb.

Što će mi strateški plan za organizacijski imunitet?

Već znamo da strateški plan služi kako bi se što adekvatnije organizacije uspjele prilagoditi na trenutke stresora i kriznih situacija. Strateškim planom jačamo organizacijski imunitet. Bez organizacijskog imuniteta organizacije ne mogu biti zaštićene od promjena na tržištu ili općenito u svijetu oko njih.

Jedna posebno važna svrha strateškog plana za organizacijski imunitet, jest prebacivanje resursa i upravljanje rizicima. Kada se nosite s krizom, jako je bitno gdje ćete ulagati resurse i na što ćete trošiti. Organizacije mogu prebaciti resurse na strateški način kako bi ublažile utjecaj krize na njih. To može uključivati ostavljanje financijskih rezervi koje se koriste u trenucima potrebe, širenje dobavljača ili stvaranje novih puteva izvoza. Tako neće zapeti u neugodnoj situaciji ako dođe do ikakvih poteškoća. Primjerice, vaše poduzeće može procijeniti da postoje neki rizici poslovanja u budućnosti. Stoga će stvoriti financijski plan zajedno s planovima kako se boriti s tim rizicima.

Strateški plan omogućuje kontinuirano učenje i napredak. Nova znanja vam mogu koristiti za nove poglede na postavljene strategije. Organizacije puno mogu naučiti iz prijašnjih iskustava, identificirati područja koja treba popraviti i promijeniti te prilagoditi planove za budućnost. Svaki put kada se organizacija nađe pred preprekom, može nešto novo naučiti iz načina reagiranja na tu prepreku i implementirati to u strateški plan. Tako održava organizacijski imunitet jakim i postojanim.

Jedna od kritičnih komponenti otpornosti se nalazi u odgovoru na krizne situacije. Strateški plan uključuje razvoj plana za krizne situacije. Ti planovi stvaraju obrise kako će organizacija reagirati prema zaposlenicima, krajnjim korisnicima, partnerima i općoj javnosti. Strateški plan je zbog ovih razloga nužan za organizacijski imunitet.

Dostignite ciljeve – stvorite kulturu

Organizacije s jakim identitetom i brendom imaju snažan organizacijski imunitet. Zašto? Identitet se temelji na vrijednostima i snagama organizacije te omogućuje zaposlenicima zadovoljenje vlastitih potreba za kohezivnošću, svrhom i vrijednostima. Identitet organizacije pomaže ljudima da se otkriju razloge koji ih privlače upravo toj organizaciji, ostanu u njoj i napreduju u karijeri. Identitet omogućuje ljudima i organizacijama da znaju točno tko su i za što se zalažu. Vizija i svrha organizacije daje koherentnost i jasnoću kada dođe do trenutka kada je potrebno donositi odluke, a to su snažni faktori organizacijskog imuniteta.

Da bi se ojačao organizacijski imunitet, mora se ojačati i osjećaj identiteta unutar organizacije. To se čini kroz postavljanje i održavanje određenih kompetencija u organizaciji. Primjerice, ponašanje unutar čitave organizacije mora biti usklađeno s vizijom i svrhom organizacije. Uz to, strateški ciljevi i krajnji rezultati moraju biti podupirani individualnim ciljevima. Organizacija također treba prepoznati potrebu za introspekcijom i po potrebi mijenjati viziju i misiju.

Uz identitet, za osnaživanje imuniteta bitna je i kultura organizacije. Glavni sastojci kulture su stvaranje i jačanje povjerenja, kontinuirano učenje, inovativna rješenja i stvaranje novih načina donošenja odluka i slično. To je ono što će organizacijama donijeti otpornost i prednost nad konkurencijom. Otpornije organizacije demonstriraju zdravu organizacijsku kulturu u kojoj se cijene mišljenja, vrijednosti i pozitivni stavovi svih zaposlenika. Zdrava kultura služi kao način oblikovanja željenog ponašanja koje će ojačati imunitet. 

Zato je jako važno kako se rukovodstvo i menadžeri ponašaju. Njihovo ponašanje utječe na ponašanje ostalih zaposlenika. Njihovo ponašanje utječe kako će organizacija implementirati strategiju poslovanja, a time i strategiju nošenja s kriznim situacijama. Voditelji koji su učinkoviti, vjerodostojni i poštovani su ujedno i oni koje će ostali slušati kad će se donositi važne odluke tijekom kriznih situacija. Dakle, identitet, kultura i vodstvo su tri komponente kojima se stvara otpornost.

Kako se ponašati?

Da bi održavale organizacijski imunitet, organizacije se moraju i ponašati na način koji potiče stvaranje otpornosti. Postoji šest ponašanja koja bi se trebala demonstrirati u organizaciji. Prvo ponašanje je fleksibilnost i prilagodba u radu. One organizacije čiji zaposlenici imaju sposobnost i dozvolu za kontinuirane promjene, napretka i prilagodbe će i puno brže moći doskočiti novim izazovima. Organizacija koja dozvoljava i potiče promjenu ponašanja ili aktivnosti u svakodnevnom radu puno je uspješnija u nošenju s krizama od onih organizacija koje uvode promjene zato što moraju ili se drže ustaljenih obrazaca poslovanja.

Drugi način ponašanja koji pridonosi održavanju organizacijskog imuniteta odnosi se na kreativnost. Ako potičemo kreativnost i inovativnost među zaposlenicima, dobit ćemo i učinkovitija rješenja. Takvi ljudi se lakše snađu u kriznim situacijama i koriste svoju maštu i inovativnost kako bi kreirali odgovarajuća rješenja za situacije u kojima se još niste nalazili.

Nakon toga, ponašanje koje potiče organizacijski imunitet jest inkluzija i suradnja. Sve poteškoće se puno lakše prebrode kada se ljudi drže zajedno i surađuju. Inkluzija ljudi rezultira zajedničkom gradnjom otpornosti. Tako ublažavate negativne posljedice kriznog događaja i osiguravate da se svi puno brže i lakše prilagode novom načinu rada. Kod zaposlenika valja poticati spremnost na promjene. Krizne situacije zahtijevaju drugačije ponašanje, drugačije procese pa je potrebno da su zaposlenici s njima upoznati te da ih ne propituju kad nastupi krizna situacija. Sustavi drugačijeg ponašanja i poslovanja moraju biti spremni kako bi zaposlenici mogli djelovati prema drugačije postavljenim protokolima. Uz to valja i naglašavati ponašanje promatranja i učenja. Organizacija koja uči iz prethodnih pogrešaka može iskoristiti nove informacije za buduće donošenje odluka.

Naposljetku, različite sposobnosti, kompetencije, izvori informacija i tehnički elementi dovode do boljeg donošenja odluka. Raznolikost se najbolje primjenjuje tamo gdje postoji prilika da ljudi surađuju i stvaraju nove strategije.

Kriza i nošenje s njome

Organizacijski imunitet je to jači i učinkovitiji ako postoji strateški plan unutar kojeg je predviđeno kako se nositi sa kriznim situacijama. Bilo da se radi o prirodnoj katastrofi, kriza na tržištu ili lokalnog problema specifično vezanog uz organizaciju, potrebno je uvijek imati plan. Organizacijski imunitet se ne može steći bez adekvatnih aktivnosti koje trebaju biti dio strateškog plana. Strateško planiranje služi upravo za to da se organizacije mogu izboriti sa izazovima koji ih snađu.

Otpornost organizacije označava više nego puko preživljavanje. Ono se odnosi na mogućnost organizacije da se prilagodi, da se oporavi i nastavi napredovati i bilježiti uspjehe unatoč problemima. Strateško planiranje je temelj na kojem se organizacijski imunitet gradi. Ono pruža osnove vezane uz to kako predvidjeti rizične situacije, kako postaviti jasne ciljeve. Ono se odnosi na stvaranje fleksibilnost u radnom okruženju, upravljanje resursima u teškim trenucima, promoviranje učenja i adekvatno odgovaranje na krize.

Organizacije koje investiraju u strateško planiranje su bolje pripremljene za neočekivane trenutke koji nužno dolaze s vremena na vrijeme. Ako je strateško planiranje dobro postavljeno, poduzeća imaju prednost kako u odnosu na svoje ciljeve tako i u odnosu na konkurente. Mogu izdržati sve prepreke koje im stoje na putu pa iz takvih situacija mogu izaći bolje i jače. Bez adekvatnog plana, teško ćete se snaći u trenutku kada je to najviše potrebno. Ako unaprijed osmislite detaljan postupak i procedure za trenutke krize, možete osigurati da ćete ih i prebroditi. Stvaranje strateškog plana ojačat će organizacijski imunitet vaše organizacije. Zasučite rukave i krenite!