Psihološka podrška i njen utjecaj na poslovno-privatni balans

Čovjekov radni vijek se danas svodi na 30-40 godina rada, nakon čega slijedi zaslužena mirovina. Ako uzmemo u obzir da tolike godine provedete radeći, zapitate li se koliko vam ostane vremena da biste uživali u plodovima tog rada? Ne nužno nakon umirovljenja jer je to najčešće već u kasnoj životnoj dobi, nego dok radite. Koliko vam je u tih 30-40 godina „otpalo“ na posao, a koliko na slobodno vrijeme i privatni život? Koliko ste uspješno balansirali posao i obitelj/prijatelje/hobije?

Upravo iz (ne)ravnoteže između privatnog i poslovnog proizašao je pojam poslovno-privatni balans. Kada se izgovori, zvuči poprilično očigledno što je to, ali u realnosti njegovo postizanje i nije tako jednostavno. Definicija poslovno-privatnog balansa odnosi se na minimiziranje stresa na poslu te uspostavljanje stabilnog i održivog načina rada. Cilj tog balansiranja je da se očuva čovjekovo mentalno i fizičko zdravlje i njegova opća dobrobit. Pojednostavljeno rečeno, poanta uspješnog balansiranja poslovnog i privatnog života je da osoba bude jednako ispunjena na oba područja, bez da jedno područje dominira nad drugim.

No, poslovno-privatni balans nije niti treba biti isti za svakog pojedinca. Naime, niti svi ljudi obavljaju svoj posao na jednak način, niti svi koristimo iste tehnike kako da u svoje slobodno vrijeme „napunimo baterije“. Imati dobar balans ne znači isključivo biti zadovoljan poslom i ispunjavati radne kako bismo imali privatan život. Vrlo je važno i u privatnom dijelu života naći one aktivnosti koje će ga obogatiti. Dakle, upamtite da privatni život nije samo odmor od posla!

Je li moguće postaviti granicu?

Dan traje 24 sata. Znate li za podjelu dana, tih 24 sata, na tri osmice? Dakle, od 24 sata koliko nam traje naš jedan dan, idealno je da 8 sati spavamo, 8 sati radimo, a 8 sati imamo slobodno vrijeme za sebe. U tom slobodnom vremenu mi sami biramo kako ćemo ga provesti, hoćemo li se odmoriti, napuniti baterije… Pitanja koje se danas postavljaju su: jesu li naši životi i blizu ovakve idealne podjele? Koliko je to uopće u današnjem vremenu moguće? Možemo li povući jasnu granicu i znati kada staje rad, a kada počinje vrijeme za nas same? Koliko se uopće možemo odmoriti čak i dok spavamo? Ili je posao stalno negdje uz nas?

Teško je odgovoriti na svako od njih, zar ne? Pogotovo čovjeku koji živi svoj užurbani život 21. stoljeća. Tehnologija je svuda oko nas i dobar dio naših poslova i radnih zadataka se oslanja upravo na nju. Upravo ta stalna ovisnost o tehnologiji (priznali mi to ili ne), čini nas uvijek dostupnima našem poslu. Kako? Jedan od nedavnih i najboljih primjera je pandemijsko stanje. COVID-19 je potaknuo rad od kuće i to da su mnogi ljudi „ostali zarobljeni“ u svojim domovima, sa svojim obiteljima, ali i sa svojim poslom. Nije moguće pobjeći od laptopa ili mobitela koji su vaša poveznica s radnim mjestom, pogotovo ako su vam isti uređaji u vašoj spavaćoj ili radnoj sobi, blagovaonici… Poslovni život je mogao pronaći put do vas. Upravo takvo stanje dovelo je do zamagljivanja i brisanja granice privatnog i poslovnog života. Naših 8 sati rezerviranih za rad, 8 za odmor i 8 za san su se vrlo lako mogli stopiti u jedno.

Balansiramo li uspješno?

Ako uzmemo u obzir sve prethodno rečeno, odgovor je u većini slučajeva: ne. Važno je isticati da poslovno-privatni balans ne dolazi sam od sebe. Nećete osjećati ravnotežu ako odlično obavljate svoje radne zadatke i dajete sve od sebe na vašem radnom mjestu. Ili ako svoje slobodno vrijeme koristite samo da biste se pripremili za novi radni dan i skupili snage da opet na poslu date sve od sebe. Rad je uistinu važna sastavnica svačijeg života, ali nije smisao! Barem ne bi trebao biti. Već je spomenuto da je u privatnom dijelu važno naći stvari koje nas obogaćuju. Upravo taj privatni život je ono što nam preostane nakon što naš radni vijek završi. Ako ste pola svog života proveli živeći samo za posao, koliko uopće možete reći da ste istinski živjeli?

Naravno, nitko ne osporava činjenicu da se treba ostvariti u karijernom smislu, težiti ka višim poslovnim ciljevima, usavršavati se i nastojati biti dobar zaposlenik. Naravno da ćete to željeti, tko ne bi? Ali mimo toga, važno je ulagati trud i u određivanje granice gdje počinje vaš privatni život. Poslovno-privatni balans zahtijeva angažman, dakle nužno je uložiti trud u to kako ću ja odrediti kada je vrijeme za rad, a kada dolazi vrijeme za mene. Također, da bismo uspješno balansirali, važno je biti produktivan na radnome mjestu. Tako ćemo biti zadovoljni poslovnim aspektom svog života. I na koncu, važno je održavanje tih granica, točnije nastojanje da poslovno-privatni balans ostane. Ta se faza pogotovo ne smije zanemariti.

Posljedice disbalansa

Većina zaposlenika nažalost živi u poslovno-privatnom disbalansu. Kako? Puno ljudi odrađuje svoj posao kod kuće i u kasnim noćnim satima. Neki su i nakon pandemije ostali pri radu od kuće. Istraživanja su pokazala da popriličan broj zaposlenika odrađuje neke obaveze vezane uz posao nakon 22 sata! Vrijeme kada je potrebno spavati (ili se barem pripremiti za to), ljudi još uvijek sjede za svojim laptopima, s vjerojatno 50 otvorenih kartica u svom pregledniku. Za one zaposlenike koji su se možda i vratili na svoja uobičajena radna mjesta, nije isključeno da svoj posao „odnose doma“. Zašto? Jer smo vidjeli da možemo. Da ne moramo biti u uredima da bismo odradili neke svoje radne zadatke. Rad od kuće je zaista mač s dvije oštrice.

Disbalans ima itekakve posljedice za zaposlenika, ali i za njegovu okolinu. Te posljedice su dvosmjerne. Ako se poslovno pretjerano „petlja“ u privatno, pati slobodno vrijeme, obitelj, hobiji, druženja s prijateljima, vrijeme za odmor… Isto tako je u obrnutom smjeru – ako se privatni problemi previše odražavaju na rad, pati poslovni život. Ne samo poslovni život pojedinca i njegova produktivnost i zadovoljstvo, već često i odnosi s kolegama, nadređenima i podređenima. Posljedično, to se direktno ili indirektno negativno odražava na organizacijsko poslovanje. I u jednom i u drugom navedenom slučaju jedno je sigurno – zbog posljedica poslovno-privatnog disbalansa najviše pati sam pojedinac. Njegovo mentalno, a nerijetko i fizičko zdravlje. Umor, nesanica, razdražljivost, nestrpljenje, anksioznost, neraspoloženost, izgaranje ili burnout… samo su neke od najčešćih negativnih ishoda koje uzrokuje disbalans. Da do toga ne bi došlo, ključna je psihološka podrška zaposlenicima.

Dovedimo se u ravnotežu!

Kada odlučite uspostaviti ravnotežu između privatnog i poslovnog, važno je spomenuti kakvu ulogu u tome ima psihološka podrška. Naravno, na zaposleniku kao pojedincu je da postavi ciljeve i granice, ali na onima koji upravljaju ljudskim resursima je da pruže tim zaposlenicima psihološku podršku. Psihološka podrška zaposlenicima najčešće se javlja u obliku psihološkog savjetovanja. No, ako se izuzme psihološka podrška u vidu savjetovanja, postavlja se pitanje, na koje se još praktične načine može pomoći zaposlenicima da postignu balans?

Prije svega, nužno je prihvatiti različitosti. Nisu svi zaposlenici jednaki i ne mogu na iste načine obavljati svoj posao. Stoga im je potrebno omogućiti fleksibilnost. Naravno, pri tome treba paziti da se ona ne odrazi loše na organizacijsko poslovanje. Primjerice, može im se ponuditi hibridni način rada (kombinirani rad od kuće i na radnom mjestu). Također, treba se usredotočiti na produktivnost, a ne na to koliko vremena osoba provede radeći neki posao. Vrijeme rada nije pokazatelj uspješnosti. Potrebno je i poticati česte (ali kratke) pauze zbog pada koncentracije. Pokazalo se da je čovjeku teško zadržati fokusiranost i na sat vremena, a kamoli da nekoliko sati provede radeći jedan posao, bez predaha. Nadalje, poslodavac bi trebao uspostaviti neku vrstu materijalnog nagrađivanja uspješnosti, pružiti neke dodatne pogodnosti mimo posla, kako bi se zaposlenike motiviralo za rad. Konačno, možda i najvažnije, važno je voditi brigu o mentalnom zdravlju zaposlenika.

Psihološka podrška zaposlenicima u vidu savjetovanja = pojas za spašavanje?

Psihološka podrška zaposlenicima zapravo dolazi u vidu svega ranije navedenog, ali i u vidu savjetovanja od strane psihloga. To je psihološko savjetovanje u okviru organizacije, koje bi trebalo biti omogućeno svim zaposlenicima, ljudima koji su u službi neke organizacije, neovisno o tome kako su pozicionirani. Ako se osjećate kao da vam organizacija ne pruža dovoljno zaštite u psihološkom smislu, onda je savjetovanje pravi korak. S kakvim se god poteškoćama suočavali, imajte na umu da bi vam vaša organizacija trebala „čuvati leđa“.

Uloga psihološkog savjetovanja u organizaciji je jedan od načina kako se pruža psihološka podrška zaposlenicima. Ono se često fokusira na smanjenje razine stresa zaposlenika i pomaganje da izaberu bolji životni stil te donose odluke u korist svoje opće dobrobiti. Ukratko, krajnji cilj psihološkog savjetovanja je pomoći zaposleniku da raste i razvija se u organizaciji, a onda i privatno. Učinkovit psiholog je onaj koji pomaže zaposlenicima da osvijeste svoje snage i slabosti te da na tome rade. Važno je upamtiti da psihološka podrška zaposlenicima treba doći kako od psihologa, tako i od menadžera, kolega, članova obitelji, itd.

Važnost poslovno-privatnog balansa za pojedinca i organizaciju

Prvenstveno je važno da one osobe koje su na rukovodećim pozicijama pronađu svoj poslovno-privatni balans. Nakon toga, važno je da ga pokušaju omogućiti i ostalim zaposlenicima. To zahtijeva određene promjene i prilagodbe i možda je dugotrajan proces, ali taj proces ima dugoročne pozitivne ishode. Aktivno slušanje i praćenje stanja svojih zaposlenika je od iznimne važnosti za uspostavljanje balansa. Nije potrebno trenirati strogoću na zaposlenima. Potičite pozitivnu radnu klimu (da postoji disciplina, ali i opuštenost) i osnažujte mentalno zdravlje zaposlenika. Također, budite blagonakloni prema obiteljskim potrebama kada su zaista potrebne. Zaposlenik će vam biti zahvalan.

S druge strane, važno je i da zaposlenici ograniče svoju dostupnost. Ako imate svoje slobodno vrijeme, ugasite aplikacije/telefone/laptope koji vas vežu uz posao. Poštujte svoje i tuđe privatno vrijeme. Niste dužni u apsolutno svim situacijama odgovoriti na službene pozive i poruke, ali vodite računa o tome da onda ni vi sami ne budete osoba koja će ih slati i tako narušavati tuđe slobodno vrijeme. Naravno, sve to uvelike ovisi o poslu koji radite. Ako su karakteristike vašeg posla takve da zahtijevaju kompromis, potrebno je i da obitelj/prijatelji shvate da je ponekad nužno javiti se na službeni telefon i u privatno vrijeme. Isto tako je potrebno da osobe iz vašeg poslovnog svijeta razumiju da je ometanje privatnog života prihvatljivo samo onda kada je baš neizbježno. Zašto je sve ovo toliko važno za organizaciju i zaposlenika? Odgovor je jednostavan: da ne dođe do narušavanja zaposlenikove dobrobiti, da zaposlenik može biti produktivan te da firma može poslovati planiranim tempom. Osjetljivost na mišljenja zaposlenika, njihovo zadovoljstvo privatnim i poslovnim životom, osluškivanje njihovog zadovoljstva i pružanje fleksibilnosti su dobri pokazatelji poslovno-privatnog balansa. Obratite pažnju na to!