Davanje važnosti mentalnom zdravlju zaposlenika na radnom mjestu je iznimno važno. Mnoge organizacije svojim zaposlenicima nude psihološku podršku kako bi im osigurale kvalitetan i potreban način za nošenje s raznim situacijama.
Najčešći razlog korištenja psihološke podrške je pomoći im da se nose sa stresom na poslu. Psiholozi mogu pomoći i s drugim problemima kao što je učinkovita komunikacija, upravljanja emocijama, rješavanje konflikata s kolegama i rješavanja osobnih emocionalnih problema.
Psiholog je stručnjak koji pruža psihološku podršku osobama koje su doživjele ili doživljavaju emocionalne ili psihološke probleme ili imaju problema s vlastitim ponašanjem. Ona ili on to rade na suosjećajan, empatičan način korištenjem specifičnih vještina i tehnika koje je usvojio tijekom formalnog ili neformalnog obrazovanja. Psiholog pomaže ljudima da razumiju glavni uzrok svog problema i pronaći načine kako se nositi s njima. Psihološka podrška se često koristi za istraživanje osobnih vrijednosti, snaga i prioriteta, a time i kao rad koji omogućuje osobni rast i razvoj pojedinca.
S kojim problemima se susreću zaposlenici na radnom mjestu?
Radna mjesta mogu biti izazovno i stresno okruženje za zaposlenike. Postoji nekoliko čimbenika koje tome pridonose uključujući dugo radno vrijeme, zahtjevne menadžere, lošu ravnotežu između posla i privatnog života, zajedno s osobnim, međuljudskim i profesionalnim emocionalnim problemima. Na primjer, možda postoji toksična organizacijska kultura koja uzrokuje da se zaposlenici osjećaju marginalizirano ili nepoštovano. Zlostavljanje na radnom mjestu još je jedan problem s kojim se mnogi također bore. To može dovesti do osjećaja tjeskobe, niskog samopouzdanja ili, čak, depresije.
Posljednjih godina unutar organizacija raste sve veća spoznaja o važnosti mentalnog zdravlja i dobrobiti na radnom mjestu, ali i članova obitelji zaposlenika. Iako je potreba za psihološkom podrškom očigledna, važno je pitanje treba li na pružanju psihološke podrške zaposliti psihologa ili za te usluge angažirati vanjske stručnjake.
Organizacije koje se odlučuju zaposliti psihologe koji bi obavljali ovu ulogu nastojale su sasvim sigurno pružiti neposrednu i izravnu podršku svojim zaposlenicima. Međutim, pomnije ispitivanje ovog pristupa otkriva neke izazove.
Izazovi s kojima se susreću psiholozi zaposleni u organizaciji
Neke organizacije koje su prepoznale važnost mentalnog zdravlja na radnom mjestu žele da njihovim zaposlenicima uvijek na raspolaganju bude barem jedan psiholog. Iako je namjera pohvalna, zaposleni psiholozi često se moraju snalaziti u složenoj mreži izazova kada nude psihološku pomoć svojim kolegama zaposlenicima. Ovi izazovi mogu značajno utjecati na sposobnost psihologa da pruži učinkovitu podršku i održi zdrav odnos sa svojim kolegama.
Jedna od primarnih prepreka s kojima se suočavaju zaposleni psiholozi je dvostruka uloga koju imaju unutar organizacije. S jedne strane, od njih se očekuje da budu nepristrani i povjerljivi savjetnici koji zaposlenicima nude siguran prostor za razgovor o njihovim problemima. S druge strane, oni su i dalje zaposlenici organizacije, pa je teško potpuno odvojiti njihovu terapeutsku ulogu od profesionalne. Ovaj dualizam može stvoriti osjećaj nepovjerenja među zaposlenicima, sprječavajući ih da otvoreno govore o svojim problemima.
Povjerljivost, kamen temeljac svih odnosa, predstavlja još jedan značajan izazov. Zaposleni psiholozi moraju uravnotežiti potrebu za održavanjem povjerljivosti s obvezom prijavljivanja ozbiljnih problema ili posljedica koje pojedini zaposlenici mogu prouzročiti sebi ili drugima. Neodlučnost u ovoj etičkoj dilemi vrlo je psihički zahtjevno za psihologe, budući da nastoje održati svoju profesionalnu odgovornost, a ujedno poštivati privatnost svojih kolega.
Zamagljene granice između radnog i terapeutskog odnosa
Štoviše, nedostatak jasnih granica između radnog i terapeutskog odnosa sveprisutan je problem. Zaposleni psiholozi se susreću s kolegama kojima pružaju psihološku podršku u zajedničkim radnim prostorima, a često i zajedničkim radnim zadacima. Time se brišu granice između terapeutske i profesionalne uloge što može stvoriti nelagodu i psihologu i kolegi utječući na učinkovitost terapijskog procesa.
Stigma koja okružuje mentalno zdravlje na radnom mjestu pogoršava izazove s kojima se suočavaju zaposleni psiholozi. Unatoč općenito povećanoj svijesti o potrebi da pojedinci rješavaju svoje probleme i dalje postoji nevoljkost među zaposlenicima da otvoreno razgovaraju o svojim poteškoćama s mentalnim zdravljem, bojeći se osude ili mogućih posljedica na svoju karijeru. Ova stigma može spriječiti napore psihologa u poticanju zaposlenike da traže pomoć što pridonesi kulturi šutnje o problemima mentalnog zdravlja.
Jedan važan problem su ograničeni resursi dostupni zaposlenim psiholozima. U mnogim organizacijama, programi mentalnog zdravlja mogu jako dobro zaživjeti i poprimiti maha. To ostavlja psihologe s velikim brojem slučajeva i ograničenim vremenom koje mogu posvetiti svakom pojedincu. Ovo ograničenje ugrožava kvalitetu psihološke podrške i sprječava psihologe da da podignu psihološku podršku na razinu koja bi nekim zaposlenicima mogla biti potrebna.
Zaposlenici oklijevaju povjeriti se kolegama
U organizacijama gdje programi psihološke podrške nisu dobro prihvaćeni te gdje je zanemariv broj zaposlenika koji koristi ove usluge, zaposleni psiholog može doživjeti dodatan teret zbog straha od gubitka radnog mjesta, što značajno utječe na razinu njegove angažiranosti. Psiholog može osjećati pritisak da prilagodi svoj pristup kako bi bio manje primjetan u organizaciji, smanjujući istovremeno svoju sposobnost pružanja autentične i učinkovite terapeutske podrške. Nizak stupanj korištenja programa psihološke podrške može signalizirati nedostatak svijesti o važnosti mentalnog zdravlja unutar organizacije, čime se stvara okruženje koje zanemaruje važnost dobrog emocionalnog stanja zaposlenika te slabim razumijevanjem važnosti psihološke podrške među kolegama i nadređenima. To stvara izazovno okruženje za zaposlenog psihologa, koji se suočava ne samo s ograničenim resursima, već i s nedostatkom podrške i razumijevanja svoje uloge unutar organizacije.
Rješavanje ovakvih problema zahtijeva promicanje svijesti o važnosti mentalnog zdravlja unutar organizacije, edukaciju zaposlenika o dostupnim resursima te stvaranje poticajnog okruženja koje potiče korištenje psiholoških programa podrške. Organizacije bi trebale aktivno raditi na smanjenju stigme povezane s traženjem pomoći te osigurati da zaposleni psiholozi imaju podršku i resurse koje im je potrebno pružiti kvalitetnu psihološku podršku.
Osim toga, položaj psihologa unutar organizacijske hijerarhije može utjecati na dinamiku tijekom pružanja psihološke podrške. Kolege zaposlenici mogu oklijevati izraziti svoje prave osjećaje ili brige, bojeći se mogućih posljedica ili promjene u dinamici njihovih radnih odnosa. Ova neravnoteža moći može spriječiti uspješnost psihološke podrške te potkopati napore psihologa da potakne istinsku vezu sa svojim kolegama.
Angažiranje vanjskih psihologa za pružanje psihološke podrške
Zaposleni psiholozi očito se suočavaju s bezbrojnim izazovima kada nude psihološku pomoć svojim kolegama zaposlenicima. Zamršenost održavanja povjerljivosti, upravljanja dvojnim ulogama, snalaženja u granicama radnog mjesta, borbe protiv stigme mentalnog zdravlja i suočavanja s ograničenjima resursa doprinose složenosti njihovog zadatka pa je psihološka podrška ograničena u svojoj realizaciji.
Zato je angažiranje vanjskih psihologa sve češći i važniji alat u pružanju pomoći zaposlenicima. Ovim pristupom organizacije imaju prednost skalabilnosti jer mogu pristupiti većem broju kvalificiranih pružatelja psihološke podrške koji djeluju samostalno ili su povezani sa specijaliziranim organizacijama. To omogućuje fleksibilnije i troškovno učinkovitije korištenje resursa kako bi se zaposlenicima pružila psihološka podrška.
U vremenima povećane potražnje, kao što su stresna razdoblja ili kao odgovor na određene događaje, organizacija može lako proširiti svoj pristup psiholozima bez potrebe za dodatnim zapošljavanjem na puno radno vrijeme. Ova fleksibilnost osigurava da zaposlenici imaju pravovremeni pristup uslugama mentalnog zdravlja, a ublažava financijski pritisak na organizaciju tijekom razdoblja manje potrebe da se zaposlenicima pruža psihološka podrška.
Vanjski psiholozi nisu izravno ugrađeni u organizacijsku strukturu, što im omogućuje da daju objektivniju procjenu mentalnog zdravlja i dobrobiti zaposlenika. Ova objektivnost je ključna kada se radi o osjetljivim pitanjima, jer osigurava da se preporuke i intervencije temelje na stvarnim potrebama pojedinca, a ne da su pod utjecajem organizacijske dinamike ili menadžerskih perspektiva.
Primarni fokus je na dobrobiti pojedinca
Outsourcing osigurava da primarni fokus pružanja podrške ostaje na dobrobiti pojedinca bez mogućnosti sukoba obveza ili odanosti organizaciji. Takvim se pristupom naglašava važnost održavanja jasnog i nepodijeljenog fokusa na mentalnu dobrobit zaposlenika bez utjecaja organizacijskih interesa. Znajući da je primarni fokus na njihovoj dobrobiti i da ne postoji proturječje zbog lojalnosti ili obveze prema organizaciji, zaposlenici bi se mogli osjećati ugodnije i otvorenije u traženju psihološke podrške. To stvara okruženje pogodno za iskrenu i transparentnu komunikaciju o njihovim problemima.
Usluge vanjskih psihologa često donose raznolik raspon stručnog znanja, poboljšavajući ukupnu kvalitetu i širinu psihološke podrške koja je dostupna zaposlenicima. Umjesto da se oslanja na jednog internog psihologa, outsourcing omogućuje organizacijama da uključe mrežu stručnjaka s različitim specijalizacijama, osiguravajući da zaposlenici dobiju prilagođenu i učinkovitu psihološku podršku na temelju njihovih jedinstvenih potreba.
Povjerljivost psihološke podrške
Povjerljivost i doživljena neutralnost psihološke podrške koja nije organizirana zapošljavanjem psihologa je velika prednost. Vanjska psihološka podrška nudi razinu povjerljivosti koju bi moglo biti teško postići kada se ona pruža izravno unutar organizacije. Zaposlenici se mogu osjećati ugodnije tražeći pomoć od vanjskog psihologa, jer su brige o privatnosti i potencijalni sukobi interesa s organizacijom, menadžerom ili ostalim zaposlenicima svedeni na minimum. Značajno se smanjuje vjerojatnost da će njihovi problemi doprijeti do nadređenih ili utjecati na njihov profesionalni status. Vanjski pružatelji usluga mogu ponuditi sigurnu luku, potičući povjerenje i otvorenost među zaposlenicima koji traže podršku. To doprinosi otvorenijem okruženju punom povjerenja za zaposlenike pa je veća i vjerojatnost da će se odlučiti tražiti psihološku podršku.
Vanjski pružatelji mogu uspostaviti i održavati jasnije profesionalne granice, što je bitno za etičku praksu psihologije. Ovo odvajanje pomaže spriječiti nejasne granice između terapeutske uloge i organizacijskih očekivanja, osiguravajući da se psiholog može pridržavati profesionalnih standarda bez ugrožavanja kvalitete skrbi.
Važnost psihološke podrške na radnom mjestu je prihvaćena, a izbor između zapošljavanja internih psihologa i angažmana specijaliziranih organizacija poput Ramira odluka je koju organizacije moraju pažljivo odvagnuti. Financijske i praktične prednosti outsourcinga, uključujući isplativost, skalabilnost i pristup raznolikom rasponu stručnosti, čine ga sve privlačnijom opcijom za organizacije koje su predane davanju prioriteta mentalnoj dobrobiti svojih zaposlenika.
