Upravljanje promjenama na osobnoj i globalnoj razini - Andrea Doko Jelušić, AmCham

Tanja Pureta: Dobar dan, dobro došli u emisiju Psihologija uspjeha na radiju Poslovni FM. Ja sam Tanja Pureta, urednica i voditeljica emisije, i imam čast i zadovoljstvo danas pozdraviti Andreu Doko Jelušić, izvršnu direktoricu American Chamber of Commerce u Hrvatskoj. Andrea, dobrodošli.

Andrea Doko Jelušić: Hvala puno Tanja na pozivu i pozdrav, naravno, Vama i Vašim slušateljima.

Tanja Pureta: Andrea je gošća koja ima impresivnu karijeru i jako, jako uspješno vodi AmCham u Hrvatskoj. Mnogi vjerojatno i znaju što je AmCham, ali neki slušatelji možda vrte u glavi pitanje: „Što je to AmCham Hrvatska?“. Svi znaju za HGK, ali za AmCham u Hrvatskoj, American Chamber of Commerce vjerojatno ne. koja je ideja uopće da je AmCham u Hrvatskoj?

Andrea Doko Jelušić: Točno, često nas uspoređuju s HGK mada postoje dosta velike, krucijalne razlike. Mi smo dio U. S. Chambera, to je američka gospodarska komora sa sjedištem u Washingtonu. Međutim, U. S. Chamber kao doista velika organizacija ima svoje podružnice u 117 zemalja svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Ono po čemu smo mi različiti u odnosu na HGK je da nismo dio službene američke administracije, nego neprofitna organizacija, nevladina organizacija, organizacija privatnog sektora. To doslovno znači - nama je zabranjeno primati sredstva bilo koje Vlade.

Koje su to jake strane AmChama?

Imamo punu odgovornost za sredstva koja nam daju naši članovi koji plaćaju članarinu. To nam daje slobodu i mogućnost da budemo kritični u onim dijelovima kada je to potrebno. Bavimo se gospodarstvom i Vladinim politikama. Ono što je možda još zanimljivo kod nas i ja to volim isticati članovima, a to je da se odluke kod nas donose konsenzusom. visok je naglasak na transparentnosti rada i to je razlog zašto se nama pridružuju ne samo američka poduzeća jer AmCham je osnovan da primarno pomogne američkim poduzećima u izlasku na tržište kojem je novo, kojem je nepoznato kroz upravljanje promjenama da razumiju lokalne okolnosti, lokalnu legislativu.

Međutim, upravo taj sistem konsenzusa omogućava i drugima da se osjećaju komforno kod nas kada se odvija upravljanje promjenama, da znaju da se neće desiti ništa suprotno njihovim interesima i da imaju jednako pravo glasa kao i svi drugi članovi. To je ono po čemu je AmCham doista specifičan. Dio smo najveće svjetske poslovne mreže. sam U. S. Chamber u Sjedinjenim Državama pokriva 30 milijuna kompanija. Mi imamo vrlo razvijene odnose u Europi, nastojimo koristiti te kontakte da pomognemo našim članovima iz Hrvatske kroz metode upravljanje promjenama da prošire svoje poslovanje, da nauče neke nove stvari, da upoznaju druga tržišta.

Povezanost s Amerikom ne utječe na ravnopravnost odlučivanja članova

Jako je lijepo moći jednim telefonskim pozivom vidjeti što se događa u Australiji ili zamoliti kolegu u Meksiku da pomogne hrvatskoj firmi otvoriti podružnicu ili nešto slično. To su lijepe stvari.

Tanja Pureta: Ako dobro razumijem, američke organizacije nemaju prednost kada je u pitanju upravljanje promjenama, odnosno sve organizacije su na jednakoj razini. I uistinu, nije samo odnos Amerike i Hrvatske, nego doslovno jednog internacionalnog tržišta.

Andrea Doko Jelušić: To je točno. Postoji određena mala prednost i mi nastojimo držati tu poveznicu s Amerikom dosta jakom. Recimo, jednom godišnje imamo svoj sastanak američkih komora u Washingtonu gdje pratimo i što se događa na američkom tržištu, kakvi će biti poslovni trendovi, kako bi se neki potezi u američkm gospodarstvu mogli preliti na Europu, kako će to utjecati na nas. U tom smislu da, naglasak je na poznavanju američkog tržišta, trendova i slično kako bi upravljanje promjenama bilo efikasno. I postoji okolnost da američke firme imaju svoje mjesto u našem Boardu, koje biraju svi članovi ravnopravno na skupštini. U donošenju odluka za npr. upravljanje promjenama – hoćemo li Vladi, na primjer, ministru financija danas predložiti snižavanje poreznih stopa poreza na dohodak ili pomicanje poreznih razreda na jednu razinu ili drugu razinu - apsolutno svi članovi imaju pravo, jednako pravo glasa.

Rastući američki interes za hrvatsko tržište

Tanja Pureta: Odlično. Recite, koliko američke tvrtke imaju interes poslovati u Hrvatskoj? Koliko smo im interesantni, bez obzira na to koliko smo, hajmo reći, mali?

Andrea Doko Jelušić: Mi vidimo jedan lijepi zamah od ulaska u Europsku uniju i posebno sada ulaskom u Schengen, uvođenjem eura. Americi je zanimljiva Europa i američke tvrtke obično rade preko nekoliko europskih hubova. To su zemlje gdje su centrale američkih firmi. To su tradicionalno Irska, Velika Britanija, Nizozemska, Švicarska, Luksemburg. Tu ćete iz poreznih ili drugih razloga naći većinu središnjica američkih firmi i iz tih središnjica one idu u druge zemlje Europe. Tako da, kad gledamo službenu statistiku, onda ćete vidjeti da su kompanije Sjedinjenih Država relativno nisko na listi ulagača.

Međutim, sigurno se može napraviti puno da se situacija unaprijedi, ali dio statistike isto tako znamo da nije potpuno vjerodostojan. Dio naših članova, koje su američke kompanije, je ovdje registrirano preko Nizozemske, preko Irske i ulazi u službenu statistiku tih zemalja. Ali kao što sam rekla, uspješno upravljanje promjenama je doprinijelo da u zadnjih desetak godina vidimo pozitivne trendove. Hrvatska jest malo tržište prema tome ne možemo konkurirati Njemačkoj, Francuskoj ili nekom drugom, ali unapređujući poslovnu klimu kroz efektivno i hrabro upravljanje promjenama definitivno se pozicionira kao potencijalni hub za ovaj dio Europe.

Učinkovito upravljanje promjenama je potvrđeno istraživanjima

Posljednjih sedam godina imamo usporedne podatke istraživanja koje pokrivaju iste teme tako da ih možemo komparirati. Vidi se da se Hrvatska mijenja, da smo puno zanimljiviji ulagačima, da su oni koji posluju ovdje relativno zadovoljni. Po količini informacije koje mi nekako plasiramo u javnost ispalo bi da smo uvijek nezadovoljni, ali to doista nije tako. Stvari se mijenjaju. I u zadnjem istraživanju oko 59% kompanija je reklo da su zadovoljni ili vrlo zadovoljni poslovanjem u Hrvatskoj. Usporedba sa zemljama regije isto tako se unapređuje iz godine u godinu.

U konačnici, poslovni rezultati to potvrđuju. U ovom zadnjem istraživanju za 2023. 63% poduzeća je poslovalo bolje nego godinu ranije i vidimo da se iz godine u godinu poslovanje unapređuje. Optimizam je prilično prisutan i smo bili iznenađeni. 79% poduzeća, planira širiti svoje poslovanje u Hrvatskoj. Tako da su to lijepe brojke i pokazuje se da se stvari u Hrvatskoj mijenjaju na bolje i da ovo postaje jedan lijep uređeni sustav u kojem poduzeća doista mogu poslovati jer učinkovito upravljanje promjenama olakšava prilagodbu firmi na lokalno tržište.

Tanja Pureta: Pa to su prekrasne vijesti. Jako je lijepo i dobro dobiti službene analize i statistike s obzirom na to da vi uistinu i imate izvore iz kojih možete dobiti sve relevantne podatke.

Proslava 25. godine postojanja AmChama

Prošle godine je AmCham proslavio 25 godina postojanja, bila je velika proslava u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Meni je bila draga Zagrebačka filharmonija koja je svirala brojne poznate filmske klasike poput „Star Wars“ itd. Međutim, ono što me posebno iznenadilo je brojnost i raznolikost članstva. dvorana je bila prepuna. Zašto me to iznenadilo? Zbog toga što se malo koja komora ili udruga može pohvaliti da stvarno ima tako jedno aktivno članstvo koje će doći, koje će sudjelovati na jednoj takvoj manifestaciji. Bez obzira na to što je sve jako lijepo, treba izdvojiti vrijeme, a poduzetnicima i poslovnim ljudima je vrijeme vrlo dragocjeni resurs. Bilo je stvarno prepuno, ne samo stranih firmi, nego i domaćih.

Tko se može učlaniti u AmCham? Mogu li Hrvatske tvrtke? Zašto bi se netko učlanio u AmCham i koliko AmCham ima članova u Hrvatskoj?

Andrea Doko Jelušić: Hvala na pohvalama. Lijepo je, to čuti i naravno nas je jako razveselio odaziv i su naši članovi dosta aktivni. Kao što ste rekli, ljudi se fokusiraju na one teme koje su njima mission critical i koje čine dio njihovog poslovanja, kao recimo upravljanje promjenama. Ovo je bio jedan od naših rijetkih društvenih zbivanja bez posebne agende i bez analiziranja poslovnih tema, doista prilika da se ljudi druže, upoznaju, vide u jednom neformalnom okruženju.

Raznolikost članstva

I mi smo se iznenadili što su došle ne samo firme iz Hrvatske, nego i članovi koji djeluju na hrvatskom tržištu, ali djeluju izvana, nemaju ovdje svoj ured. To su npr. kolege iz Citibanka koji rade za hrvatski korporativni sektor, nemaju poslovnice, ali rade na ovom tržištu. Najbliža centrala je u Mađarskoj. I došao je vrh mađarskog Citibanka između ostalog. To nam je bilo jako, jako lijepo za vidjeti. Došli su i kolege iz nekih drugih zemalja. Tako da, je to na priznanje nama da je ljudima doista drago i da računaju na naš rad i doista potvrda da radimo dobro.

Sad, zašto tako raznoliko članstvo? Kod nas u ovom trenutku je, mislim, 330 članova, tu smo negdje 328 ili 329. Međutim, ono što je zanimljivo, ti članovi zapošljavaju u Hrvatskoj gotovo 100.000 ljudi i stoga bi se reklo to su uglavnom velike firme. Međutim, mi imamo i malih kompanija i startupova, jedno vrlo šaroliko članstvo što je svakako benefit jer svi mogu od nekog nešto naučiti zašto je upravljanje promjenama teško i možemo li uspješno reagirati na promjene. S druge pak strane, članstvo je raznoliko i od toga od kuda dolazi. Otprilike trećina su američke firme, trećina su međunarodne firme iz više od 20 zemalja, od Japana, Nizozemske, Francuske, Njemačke, doista iz cijelog svijeta i trećina su hrvatske firme.

AmCham – međunarodna platforma za ugledne kompanije

Ima jedna poveznica koja ima smisla, to su sve firme koje su na neki način upućene na međunarodno tržište. To im je prirodno okruženje kao i upravljanje promjenama. To su firme koje ili izvoze ili imaju strane partnere ili primjenjuju neke poslovne prakse koje su međunarodno priznate. Svijet je njihovo tržište. I po tome mi sebe vidimo, u velikom dijelu, kao međunarodnu platformu u Hrvatskoj koja kroz upravljanje promjenama savjetuje kompanije i Vladu.

Sad, da li postoji neki formalni način za ulazak u članstvo? Taj formalan razlog bi trebao biti neka poveznica s Amerikom ili da se planira poslovati ili da se gleda na američko tržište zbog određenih praksi. Taj zajednički nazivnik je prilično labav. Nama je prije svega važno da imamo kompanije koje imaju dobru reputaciju, koje rade sukladno najboljim svjetskim praksama i koje doista i jesu, ne samo da mi to želimo, nego doista i jesu ono najbolje što danas postoji na hrvatskom tržištu.

Tanja Pureta: Andrea, još malo ćemo onda o udruzi, odnosno American Chamber, a onda ćemo o vama. Zašto se poduzeća učlanjuju, koje su dobrobiti? Što sve radite?

Koji su razlozi za pristupanje AmChamu?

Andrea Doko Jelušić: To su prije svega dva razloga. Za velike kompanije, to je mogućnost da bolje razumiju hrvatsko tržište i mogućnost predlaganja. Promjena zakonodavstva, unapređenja onih stvari koje mogu biti dobre za gospodarstvo u suštini to je upravljanje promjenama. S druge pak strane, manje kompanije, naravno i one imaju taj cilj vezan za upravljanje promjenama, ali možda je pitanje direktno poslovnog povezivanja ono što im je prioritet. Prilika da dođu u poslovne kontakte s velikim kompanijama, da ponude svoje proizvode i usluge, da nađu negdje svoju nišu, da nauče dobre svjetske prakse.

Mi se bavimo onim što nazivamo policy work ili zastupanje interesa članova, i to nije baš lobiranje, jer mi doista ne zastupamo nikad pojedinačno kompanije. Uvijek govorimo o sektoru, o puno širim interesima nego interesima jedne kompanije. Taj rad se bazira na naših šest odbora. Naši članovi, bez obzira na veličinu, uvijek mogu sudjelovati u svim, u jednom, više naših odbora, ovisno o tome kako su im posloženi poslovni prioriteti. Ti odbori su: za trgovinu i investicije, on pokriva pitanja porezne politike, radnog zakonodavstva, EU fondova i slično, zatim digitalna ekonomija, tu se bavimo pitanjima tehnologija, bavili smo se pitanjima financiranja tehnologija kroz EU fondove, najnovijim trendovima i slično. Zatim je tu odbor za zdravstvo, kao najveći naš odbor, doista imamo puno kompanija iz područja farmaceutske industrije, medicinske opreme, privatnih klinika, veledrogerija.

Networking i AmCham Talents

Ne radi se samo o strogo sektorskom usmjerenju. Svi ovi odbori pokrivaju široke teme kao npr. upravljanje promjenama, obuhvaćaju i kompanije koje nisu nužno iz pojedine industrije. Uz ova tri odbora imamo i odbor za pravosuđe, javnu nabavu i zaštitu okoliša. Postoji i drugi aspekt, o networkingu, on se prije svega odvija kroz naša događanja. Njih godišnje bude i do sedamdesetak. Mi kažemo: „Svaki tjedan se nešto događa u AmChamu.“ I jest tako. Znamo se i šaliti: „O. K., svaki tjedan se nešto jede u AmChamu.“, jer obično je to poslovni ručak, doručak ili nešto slično. I ta događanja su i platforma da mi predstavimo svoje ideje i svoje prijedloge prema javnosti vezane za upravljanje promjenama, ali isto tako i prilika da se ljudi međusobno upoznaju, podjele neke poslovne prakse, dogovore nekakve naknadne sastanke i slično.

Imamo i neke aktivnosti koje ljudi ne očekuju kod nas. Imamo jedan zanimljiv program koji je za neke naše članove bio primarni razlog za učlanjenje. To je program koji mi zovemo AmCham Talents za mlade zaposlenike, 25 - 35 godina. To su ljudi koji su završili formalno obrazovanje, koje je firma već poslala na poslijediplomsko obrazovanje. Međutim, mi kroz taj program nastojimo dati pristup poslovnim liderima, njihovom iskustvu, dati im priliku da pitaju, da challengiraju, da uče kroz upravljanje promjenama, iz grešaka, iz uspjeha. I taj program, ove godine, traje dvanaestu godinu.

AmCham događanja su izvrsna prilika za učenje

Tanja Pureta: Sjajno, sjajno. Da, uistinu! I Ramiro je član AmChama i naše je oduševljenje stvarno jako veliko. Na svim evenetima i svim događanjima, sve je iznimno profesionalno, svi su željni davati znanja kada je u pitanju upravljanje promjenama, povezati se, nije nikakav problem s bilo kim stupiti u kontakt, dogovoriti nešto. Tako da, stvarno sjajno mjesto za razmjenu iskustava, znanja. Kod vas vrijedi ona sintagma: „Znanje je tu da se dijeli.“ Dijele se iskustva i ne drži se za sebe i svi baš vole biti na vašim eventima. Tako da, moram reći iz prve ruke da su to sjajne stvari.

Htjela bih malo govoriti kako izgleda upravljanje promjenama u sklopu prijenosa upravljanja na profesionalnog menadžera što Vi zaista i jeste. Zato bih sad, je je to isto nešto što je jako zanimljivo, malo o vama. Imate stvarno bogatu poslovnu karijeru. Upoznale smo se... Malo nam se putovi preklapaju na neke određene načine. Započeli ste karijeru u Plivi. Tada sam ja isto radila tamo pa smo se upoznali. Već sam tada vidjela da ste vrlo, vrlo ambiciozni, da ste vrlo usmjereni na rezultat, krasnih komunikacijskih i drugih mekih vještina, a ujedno i vrlo stručni. Za što ste bili zaduženi u Plivi i koja su najvažnija učenja koja nosite iz tog dijela karijere?

Poslovni počeci izvan struke

Andrea Doko Jelušić: Čak ću vas ispraviti Tanja. Ja sam imala radno mjesto i prije Plive. Ne spominjem ju često jer nisam dugo bila tamo, ali je sjajna kompanija. Odmah nakon faksa, nekih godinu dana, radila sam u Inetecu, to je kompanija koja se bavi servisiranjem nuklearnih elektrana, a ujedno je i istraživačka institucija. I danas je super uspješna kompanija. Tamo sam radila u financijama koje nisu baš moj background s faksa. Ja sam marketingaš po struci. Ali je bila sjajna kompanija za naučiti se organiziranosti i preciznosti i tako. Također se moglo naučiti upravljanje promjenama. Tako da, još je raznolikije, nego što ste mislili.

Međutim, Pliva je sjajna kompanija i svi mi koji smo na neki način prošli Plivinu školu, ostavila je doista sjajan trag. Mislim, i danas je Pliva kompanija koja je perjanica hrvatskog gospodarstva. Međutim, onda je bila daleko ispred svih po puno toga. I po korporativnoj kulturi, i procesu selekcije, i po tome koliko se ulagalo u ljude. Te stvari onda nisu bile toliko uobičajene. Ja sam radila u prehrani, u izvozu, i to je bilo sjajno iskustvo. Još nešto što nije toliko moja vokacija. spomenula sam ja sam marketingaš, ali sam radila prodaju. To bila prilika za naučiti jako puno, o već spomenutoj temi, upravljanje promjenama. Naći se kao mlad čovjek u dvadesetima na globalnom tržištu.

Pliva – izvanredna prilika za učenje

Radila sam prilično udaljena tržišta od Sjedinjenih Država, Azije, zemalja ZND-a. Tako da, Pliva je pružila priliku raditi na nivou kakvom rade vrhunske multinacionalne kompanije, što je bilo sjajno iskustvo. Bilo je puno prilika koje su vam pružili odlični proizvodi, ali s druge strane i puno prilika da pokažete što možete i da doista pokažete do kuda ste spremni ići.

Ono po čemu je Pliva bila nevjerojatno iskustvo je upravo ta prilika za učenje. Rekla bih da niti jedna kompanija, pa čak ni danas kad sam prošla već puno toga, nije toliko zahtijevala od svojih zaposlenika da ulažu u sebe, da se razvijaju. Brojne edukacije i dan danas su temelj onoga što radim. Od MBA-a koji je Pliva plaćala svima koji su pokazali volju i želju pa do tečaja govorničkih vještina koji u to vrijeme doista nisu bili uobičajeni. Tako da, sjajno, sjajno iskustvo, veliko međunarodno iskustvo i sasvim sigurno jedan važan korak koji me je doveo do toga gdje sam danas.

Tanja Pureta: Andrea, sad smo malo već prošli Plivu. Zanimljivo je da ste nastavili karijeru u telekomunikacijama - Vipnetu, Metronetu, Akcentrisu - sve redovno voditeljskim funkcijama. Otkud ta promjena interesa? To je ljubav koja je jedno dulje vrijeme trajala. Koji su vam bili ciljevi? Koliko ste zadovoljni s postignućem u tom dijelu vaše karijere?

Prelazak iz Plive u telekomunikacije

Andrea Doko Jelušić: Za mene je taj put bio prirodan.  Doista sam mijenjala industrije i to je nešto što me obilježilo. Ja obično kažem uglavnom su to bile petoljetke, pa je u Plivi bila petoljetka, pa Vipnet bio moja petoljetka, a telekomunikacije ukupno gotovo 15 godina. U vrijeme kad sam odlučila otići iz Plive bila je velika financijska kriza u Aziji koje je zaustavila investicije na onim tržištima gdje sam ja radila i u tom trenutku nije bilo puno ambicija u poslu kojim sam se ja bavila. Nekako je trebalo pregrmjeti tu krizu i onda gledati kako dalje.

Istovremeno, moja kolegica iz Plive već je našla posao u Vipnetu i pozvala me da dođem. S druge strane, ja sam u Plivi već na neki način neformalno radila voditeljske poslove. Bila sam na MBA-u, kolegica koja je vodila odjel je bila na porodiljnom, tako da sam ja godinu dana na neki način rukovodila odjelom, to su bili počeci. Prelazak u telekomunikacije je bio prirodan put. Nešto novo što se tek stvaralo, neke nove prilike ili alternativa je bila na neki način čekati godinu, dvije da se stvari na tržištima koja je Pliva radila na neki način riješe. Tako da, ja sam prihvatila taj izazov i moram priznati da nije bilo jednostavno. Za sve koje nisu tehničke struke znat će, da ulazak u telekomunikacije zahtjeva jedno mjesec dana učenje internog jezika, da znate o čemu inženjeri pričaju.

Vipnet – zajednica za učenje i pionirski rad

U tom smislu, čovjek se napregne i natjera se učiti neke stvari ispočetka kao npr. upravljanje promjenama u novom okruženju. I to je stvar koju ja volim, na neki način izaći iz te zone komfora, Vidjeti što ima dalje jer vas to natjera da učite, da budete aktivni, da ne utonete u zadovoljstvo time čime se bavite. Ja sam bila u svojim tridesetima, tako da sam mislila da je vrijeme za učenje. Vipnet je bio sjajno iskustvo. Ja sam bila u toj prvoj ekipi Vipneta ove godine će biti 25 godina od početka rada i to je nevjerojatan community. Javile su mi se kolege na WhatsApp koje nisam čula doslovno 20 godina. Priprema se interna proslava nas prvoboraca. S druge strane, je to bilo prirodno okruženje jer sam tu došla do onog posla za koji sam se školovala tijekom fakulteta, a to je bio marketing.

Tanja Pureta: Sjajno!

Andrea Doko Jelušić: Tako da, puno uzbuđenja, puno pionirskih stvari. Recimo, contract binding, kad kupite telefon pa potpišete na dvije godine, smo mi uveli na hrvatsko tržište. Sjećam se razgovora kad smo mi ozbiljno diskutirali ima li smisla launchati SMS uslugu na hrvatskom tržištu. vidite koliko su se stvari promijenile od tada, ali je bilo doista uzbudljivo razdoblje.

Upravljanje promjenama se najbolje uči u startupovima, a ne korporacijama

Nakon toga, još par startupova u tehnološkom sektoru i nekako sam naučila da volim upravljanje promjenama, stvarati red u tom kaosu. Kad ste u startupu - nema ničega. Imate priliku izabrati jedan put, drugi put, treći put i početi nešto graditi. U tom trenutku kreativnost i vještina za upravljanje promjenama je sve što imate i bilo je to doista lijepo. Korporativni život ima svoje prednosti, a ovo je isto tako izuzetno uzbudljivo iskustvo.

Tanja Pureta: Izuzetno! Naravno, ima tu i neizvjesnosti. Jesam li izabrala pravi put, a možda bi onaj drugi bio bolji, itd... U tom kontekstu ne bi smjeli imati poteškoća s donošenjem odluka i ostajanjem pri njima s punim zadovoljstvom. Nemate potrebe za puno preispitivanja, očito, vam je dobro išlo upravljanje promjenama.

Andrea Doko Jelušić: Hvala! Je, to je činjenica, ja jesam dosta stroga prema sebi i preispitujem odluke. Znam da jednom kad krenete i kad znate da ste dobro promislili i da imate argumente, onda znate da morate ići dalje. Tako da, ne uči vas onom čemu korporativni svijet, kad su stvari zadane, uredni procesi, vrlo stabilan način na koji se donose odluke, zapravo, nikad vas neće naučiti kako upravljanje promjenama funkcionira.

Tanja Pureta: Na čelu ste AmChama već skoro 14 godina, sad kad pričamo o vašoj karijeri, ispada da ste krenuli raditi od vrtića.

Andrea Doko Jelušić: Tanja, dosta je godine iza mene! Dosta je godine iza mene.

Kako je širina iskustva doprinijela zaposlenju u AmChamu

Tanja Pureta: Da, da, da i sigurno i dosta ispred. Ali evo, kako ste došli na poziciju izvršne direktorice AmChama i što vas toliko ispunjava u njoj da ste već toliko dugo na njoj? I koliko vidim potpuno ste još zadovoljni i očito imate još velike ciljeve.

Andrea Doko Jelušić: Pa, moja priča o AmChamu je doista na tragu onog – tražite, pa će vam se otvoriti. Naime, mijenjala sam industrije, na neki način se challengirala učiti ispočetka neke stvari. To možda i nije uvijek optimalan put, jer ćete sasvim sigurno biti učinkovitiji ako se fokusirate na jednu stvar, specijalizirate se i idete dublje u određene teme.

I moram priznati da sam razmišljala: „Okej, kad sam već napravila taj korak i puno toga naučila u vrlo različitim industrijama. Postoji li nešto što bih voljela raditi u budućnosti, a da to doista bude benefit? Da to bude određena prednost, a ne gubitak za mene.“ I zapravo, razmišljala sam o diplomaciji kao jednom poslu gdje energija nije sve, gdje je iskustvo puno toga i gdje širina je potrebna za tu vrstu rada. Sad, nisam ja imala ideju gdje ja želim raditi niti sam tražila posao u tom trenutku.

Preko studija Gospodarske diplomacije do AmChama

Otvorio se natječaj u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova za studij Gospodarske diplomacije i to je bio prvi, i koliko ja znam jedini, put da su taj natječaj otvorili za javnost. Obično je taj studij rezerviran za ljude unutar javne uprave, djelatnike koji će ići na određene misije u inozemstvu i slično.

Prvi puta su to otvorili za javnost i ja znam da su se i moja obitelj i prijatelji čudili: „O. K., dobro, što će ti to? Sad radiš u telekomu. Kakva diplomacija? Gubiš vrijeme, radije radi nešto što ima veze s tvojim poslom.“ Ja sam rekla: „O. K., ne znam što će mi to. Čak mi ni ne mora nešto donijeti, ali zanima me. Hajmo vidjeti  što to znači.“ I bio je natječaj poprilično, iznenadila sam se koliko je bio ozbiljan. Bilo nas je, ako se ne varam, 800 prijavljenih. Izabrali su nas dvadesetak i s tih dvadesetak ljudi ja sam i dan danas u kontaktu jer su nas očito dobro profilirali.

Tanja Pureta:  Očito!

Andrea Doko Jelušić: Očito, to su slične vrijednosti, slični interesi i koliko god ljudi bili na različitim pozicijama, ostali smo u kontaktu jer smo si bili bliski. I ne znajući, ja sam završila taj studij, vratila se svom poslu i nedugo nakon toga se otvorila pozicija direktora AmChama. I rekla sam: „O. K., to je to, vjerojatno!“ Prijavila sam se, doduše, ne s prevelikim očekivanjima jer niti sam imala iskustvo u takvom poslu niti sam znala stvarno što se očekuje.

Kroz AmCham možete pomoći gospodarstvu i upoznati izvanredne ljude

Međutim, kasnije, kada sam već bila primljena, rekli su mi koji su bili zahtjevi, a to je: ne da imam veze nužno s Amerikom, ne da sam radila slične stvari, nego prvenstveno poznavanje biznisa i procesa upravljanje promjenama. I to je bila ta širina koja me je dovela i do tog radnog mjesta. Ono što je sjajno u tom poslu, ja to zovem kao godišnja ulaznica za Svjetski gospodarski forum, to je prilika da radite ili upoznate sjajne ljude, najbolje koje postoje u Hrvatskoj. Isto tako je i prilika da upoznate ljude koji su vrhunski na globalnoj razini. Nema što biti dosadno u tom poslu.

Pomažete riješiti određene probleme kroz upravljanje promjenama. Ispunjavajuća je činjenica da ste nekom konkretno pomogli i da radimo da se situacija u gospodarstvu poboljša, da budu bolji uvjeti, da ljudi jednostavnije posluju, da se prenose neke dobre prakse i u Hrvatskoj. A s druge strane, sjajna je činjenica kad vidite tko su ljudi s kojima ste u kontaktu, imate privilegije biti u kontaktu. Ja znam spomenuti jedan sjajan primjer. Prije par godina tijekom posjete Mađarskoj, potpredsjednik za investicije General Electrica odazvao se našim pozivu i skrenuo u Hrvatsku. To je čovjek koji živi u Singapuru, s korporativnim jetom došao je u Zagreb na par sati, mi smo svojim članovima omogućili da popričaju s čovjekom koji je i nevjerojatno utjecajan i nevjerojatno pametan i iz kompanije koja je sjajna.

Ekspertiza AmChama dolazi od članova

Ono što je bilo s druge strane, za mene, na neki način iznenađenje, više nije, ali tada je bilo. - Što su ljudi više na hijerarhijskoj ljestvici to su jednostavniji, zahvalniji, otvoreniji, bez puno potrebe držati određenu masku i vrlo nesebični.

Tanja Pureta: Sjajno, sjajno. Drago mi je da imate mogućnost družiti se s takvim ljudima na ovoj poziciji. Vratila bih se na zagovaranje javnih politika i upravljanje promjenama, već ste nešto rekli na tu temu. Što ste konkretno predložili? Koliko uspješno i koje su vaše trenutne inicijative u tom području?

Andrea Doko Jelušić: To je upravo ono što nas pitaju potencijalni članovi na razgovoru oko učlanjenja: „Što ste konkretno napravili?“ Ja volim spomenuti, bez obzira na ovih šest odbora i svaki od njih puno toga radi, da je sam naš ured jako mali. Mi nemamo interne pravnike ili specijaliste za pojedina područja kao npr. upravljanje promjenama, nego su naši članovi ono najvrjednije što ova organizacije ima i njihova reputacija, znanje i ekspertize. Ono što mi pomažemo je kanalizirati, prezentirati na dobar, argumentiran način upravljanje promjenama. Ekspertiza dolazi upravo od članstva. Tako da mi svake godine radimo svoj prijedlog za poreznu reformu.

Primjer mijenjanja porezne politike

U tom dijelu smo uvijek dobrodošli i svaki ministar financija ili šef Porezne uprave unazad, evo, petnaestak godina nas prima. Zna da nećemo doći s nekim partikularnim interesima koji kod nas jednostavno ne mogu proći. Jer ako imate konsenzus od 300 članova, onda nema mjesta takvim mogućnostima. Dolazimo s konkretnim prijedlozima, s dobrim argumentima i vrlo često barem dio naših prijedloga bude prihvaćen. Jedan primjer je vrlo plastičan pa ću ga spomenuti jer ne moramo ići u neke tehničke detalje. Prije nekoliko godina, obratile su nam se kompanije, prvenstveno strane, koji imaju na neki način praksu zadržavanja svojih ključnih zaposlenika, ne samo menadžmenta, kroz opcijske planove dionica, bilo da im omoguće kupnju po povlaštenim uvjetima ili da im jednostavno poklone dionice zato da bi ih vezali uz kompaniju ili pokazali na neki način zahvalnost za njihov rad.

To je vani dugo uobičajena praksa. Porezni režim u Hrvatskoj do prije nekoliko godina je bio da se takve dionice oporezuju s preko 100%. nitko ih nije koristio čak i kada su imali mogućnosti. Mi smo napravili istraživanje, prezentirali, dali prijedlog i prije četiri do pet godina porezni režim se promijenio. On je sad, rekla bih, prihvatljivih tridesetak posto. Tako da dionička društva to redovno koriste. Od ove godine mogu koristiti i društva s ograničenom odgovornošću jer smo se u zadnjih par godina borili da to bude mogućnost i da se udjeli u kompanijama, isto tako, mogu prenijeti na zaposlenike.

Upravljanje promjenama je misija AmChama

Tanja Pureta: Ma fantastično! Imate li neku viziju što biste još željeli ostvariti na toj poziciji i koja je vaša tajna uspjeha?

Andrea Doko Jelušić: Hvala, Tanja, ovo je lijepo ćuti. Međutim, ne bih rekla da je uspjeh nužno vezan uz vidljivost. Sigurna sam da puno ljudi ima sjajne karijere, a da nisu toliko niti vidljivi niti u medijima. Ono što je na neki način moja misija, i mislim da se tu još puno toga može napraviti kada spominjemo upravljanje promjenama, to je da budemo još aktivniji što se tiče predlaganja promjena javnih politika. Da omogućimo našim članovima da se njihov glas čuje. Naš zadatak je prije svega to, a to znači ujediniti te glasove i omogućiti da oni budu doista prezentirani Vladinim institucijama. Mi smo svoju poziciju da možemo pokucati na vrata i predložiti promjene gradili kroz godine, ona nije uvijek bila takva. Vidimo da se situacija mijenja da smo pozvani vrlo često za stol, ali postoji još puno prostora što se može napraviti.

Ono što se tiče uspjeha, ono što se meni čini, svako ima neku svoju definiciju uspjeha. Postoji dio mog života kada sam tražila promjene baš zato da se natjeram učiti da ne zaspim.

Radite posao usklađen s vašim vrijednostima

Međutim, isto tako, je izuzetno važno raditi posao koji volite, koji vas nadahnjuje, gdje se dobro osjećate i prije svega koji je u skladu s vašim vrijednostima. Tako da, kako god bilo, uspjeli ili ne uspjeli, mislim da je dobro probati i biti na tragu, u skladu sa svojim vrijednostima. Ne bih bila zadovoljna da radim nešto, a da se ja ne osjećam dobro.

Tanja Pureta: U svakom slučaju, priča je vrlo impresivna, mogli bi o njoj još satima. Stvarno ste zanimljiva sugovornica. Dragi slušatelji, nemojte spavati! Ako osjetite da ste na poziciji koja nije usklađena s vašim vrijednostima tražite nove stvari. To je tajna uspjeha i zadovoljstva. Jer ono što mogu reći je da je Andrea jedna vrlo, vrlo zadovoljna, ispunjena poslovna žena i svi jako vole raditi s njom. Andrea puno hvala što ste bili moja gošća i želim puno uspjeha i vama i AmChamu i sigurna sam da se čujemo i vidimo u nekoj drugoj prilici. Doviđenja.

Andrea Doko Jelušić: Hvala puno, doviđenja.