Treba težiti rješenjima koja pojednostavljuju poslovanje – Toni Frankola i Željka Tičić, SysKit

Tanja Pureta: Dobar dan. Dobro došli u emisiju Psihologija uspjeha na radiju PoslovniFM. Ja sam Tanja Pureta, urednica emisije, a danas su moji gosti Toni Frankola, osnivač i direktor, i Željka Tičić, operativna direktorica. O svemu, naravno, ćete čuti još više od njih, a za početak, idemo odmah pitati Tonija. Toni, dobar dan.

Toni Frankola: Dobar dan svima.

Od IT stručnjaka do poduzetnika

Tanja Pureta: Upoznali smo se davne 2006. godine, kad smo u Ramiro uvodili SharePoint, kolaboracijsko rješenje za uspješniji rad unutar tima i s klijentima. Vi se bavite unapređenjem timskog rada u hard, a mi u soft obliku i već se u vašem pristupu vidjelo da imate odlično razumijevanje poslovanja i informacijske tehnologije, što je, naravno, ključ za uspješnu digitalizaciju poduzeća i kvalitetan organizacijski dizajn. Kako ste se već to bili uspjeli?

Toni Frankola: Ja sam uvijek tražio u implementaciji IT sustava rješenja koja mogu pomoći klijentima da na jednostavan način pojednostave svoje poslovanje i unaprijede svoj organizacijski dizajn. Nekad su to bili SharePoint projekti, nekad su to bili neki drugi projekti. Uvijek me veselilo kad implementiramo rješenje koje olakšava poslovanje klijentu, a pomoću kojeg je on kasnije uspješniji i može bolje poslovati. Ja sam prepoznao SharePoint kao alat koji može pomoći u tome. Danas se koristi cijeli niz drugih rješenja koja mi doduše više ne implementiramo, ali radimo s klijentima koji koriste cijeli niz Microsoftovih proizvoda koji poboljšavaju sam organizacijski dizajn i posljedično produktivnost u organizacijama. Korištenjem različitih alata te organizacije postaju bolje prema svojim klijentima.

Tanja Pureta: Znači, ideja olakšavanja poslovanja je nešto što vas pokreće?

Toni Frankola: Da, to je što me najviše pokreće. Kad vidim neki problem koji se može ubrzati, automatizirati ili pojednostaviti, jedva čekam da maknemo taj problem, da ubrzamo proces i da ga riješimo.

Tanja Pureta: Super. U tom kontekstu ste se u samostalno poduzetništvo odvažili već tri godine nakon završetka fakulteta, i to 2009. u jeku krize. Kako to da ste baš taj trenutak izabrali?

Važno mi je da mi ljudi mogu vjerovati

Toni Frankola: Pa ja sam iskreno, da budem najiskreniji, već dao otkaz kad se kriza zahuktala u Hrvatskoj. Tad smo imali ljeto s kriznim porezom, promjenama vlade, svašta nešto. Ali sam se odlučio držati svoje riječi, a moja riječ je bila da sam dao otkaz i da sad idemo u to. Malo sam se ja zapitao: “Okej, što sad? Malo je drama.” Ali ono, okej, ignorirali smo to. Mi smo bili već orijentirani prema američkom tržištu. Amerika je puno brže prošla kroz tu krizu, vrhunac njihove krize se odvijao 2008. Mi smo kasnili nekih 12 mjeseci, tako da je Amerika već izlazila iz nje i što smo mi nudili, primarno u Americi, odnosno Sjedinjenim Američkim Državama, nije bilo pogođeno krizom koja se dešavala u Hrvatskoj.

Tanja Pureta: Imali ste sreću što ste imali Sjedinjene Američke Države za ciljano tržište?

Toni Frankola: Da, to je oduvijek bila naša praksa. Mi smo uvijek ciljali prvenstveno na Ameriku, zatim na zapadnu Europu, i to su dan danas naša najveća tržišta. To su najrazvijenije ekonomije, kod njih je IT daleko veći i daleko napredniji nego što je u Hrvatskoj. To su uvijek bila naša ciljana tržišta i nešto čemu smo mi stremili.

Tanja Pureta: Još ćemo se vratiti tržištima i tome čemu stremite. Međutim, što me baš zanima ste vi kao poduzetnik. Rekli ste da ste već dali otkaz i odlučili se za poduzetništvo, poglavito omogućavanje drugim poduzećima da pomoću softvera unaprijede svoj organizacijski dizajn. Jeste se zapitali je li to bilo hrabro? Da, tržište je bilo u redu, ali su možda neke druge okolnosti bile te koje su bile problematične?

Toni Frankola: Pa bilo je u svakom slučaju hrabro. Ja često kad čitam o uspješnim poduzetnicima, onda oni najčešće za sebe imaju obiteljsku povijest poduzetništva. Ne znam, djed je bio glavni u selu, poduzetnik, tata je nešto bio, mama... A moja obitelj nije imala baš previše poduzetnika, tako da ja nisam imao koga učiti ili inspirirati se dok sam bio dijete. Tako da sam se ja sam snašao, uspio sam se snaći u svim tim zavrzlamama i pokrenuti poduzeće koje 13 godina uspješno posluje i koristi organizacijski dizajn kao jednu od vodilja i unutarnjeg i vanjskog poslovanja. I to je stvarno veliki uspjeh za mene tim više što nema jednostavne formule za uspjeh. Uspio sam se pronaći u nečemu za što nisam inicijalno bio predodređen.

SysKit: kako smo krenuli

Tanja Pureta: Dakle, poruka slušateljima: ne morate imati obiteljsko nasljeđe poduzetništva da bi se počeli i uspješno nastavili baviti poduzetništvom. Što vam je od poduzetničkih stvari išlo odmah lako, a na koje ste poteškoće naišli, a da ih možda niste očekivali?

Toni Frankola: Lako nam je bilo razviti proizvod. Suosnivač, gospodin Frane Borzan, i ja smo imali već dovoljno iskustva u tim tehnologijama kojima smo se bavili. To smo relativno brzo uspjeli pretvoriti u proizvod koji ima komercijalnu vrijednost za klijente. I relativno brzo smo to uspjeli plasirati kod različitih klijenata diljem svijeta. A što je svakako bio izazov je da sam ja podcijenio kompleksnost upravljanja nekom organizacijom. Znači ja sam diplomirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva i nisam bio pripremljen za biti direktor. I dan danas se iznenadim što sve čovjek mora znati da bi to bio, posebno kako organizacija raste. Možda razlika kad smo bili samo nas dvojica, praktički smo sve radili sami. Danas kad imamo 65 ljudi stvarno morate razumjeti različite aspekte poslovanja i moći upravljati s tim ljudima da bi organizacija bila uspješna. Ovdje u igru ulazi organizacijski dizajn. Organizacijski dizajn je temelj za sve ostale funkcije u organizaciji te utječe na to kako ćemo upravljati ljudskim resursima, financijama, marketingom, prodajom, nabavom, proizvodnjom i ostalim poslovnim aktivnostima.

Tanja Pureta: Predstavite nam sada današnji SysKit. Što ste uspjeli? Što radite? Kako radite?

Toni Frankola: SysKit je 13-godišnja organizacija. Ulazimo u tinejdžerske godine vrlo uspješno u svom segmentu poslovanja. Znači mi proizvodimo softver namijenjen drugim organizacijama, znači mi smo u business to business segmentu. Naš segment je visoki enterprise, znači vrlo velike organizacije. One pokušavaju unutar svog IT sustava implementirati neka od naših rješenja koja im pomažu u podizanju efikasnosti. Pomažu im u boljem razumijevanju sustava koji imaju, lakšem upravljanju, automatizaciji pojedinih procedura itd. Ako još uz to imaju dobar organizacijski dizajn, mogu biti brži, bolji i jeftiniji od svoje konkurencije. Znači na neki način mi smo u poslu uštede vremena tim organizacijama i postizanju nekih viših standarda koje su oni sebi zadali.

Kako organizacije dolaze do nas?

Tanja Pureta: Toni, rekli ste da pomažete velikim organizacijama da unaprijede, ubrzaju, poboljšaju svoje poslovanje, organizacijski dizajn i kulturu, i tako dalje. Kako vam se poduzeće javljaju? Kako oni znaju da imaju problem ili im vi ukažete: “Imate problem?”

Toni Frankola: Mi smo uložili stvarno jako puno vremena i resursa da bi dobro pozicionirali i optimizirali našu web stranicu. Radimo cijelo vrijeme na tome da smo optimizirani za internetske tražilice, odnosno što se danas na engleskom kaže Search Engine Optimisation. Znači, ulažemo jako puno vremena i resursa da sadržaj koji mi proizvodimo na našem webu je relevantan onim problemima s kojima se klijenti susreću. Jako je teško reći da je to samo jedna vrsta problema. To je širok dijapazon najrazličitijih izazova s kojima se oni susreću, kao što je i između ostaloga već spomenuti organizacijski dizajn. Vi jednostavno morate sadržajem odgovoriti ispravno na ta pitanja. Mi te klijente ne poznajemo, do njih ne možemo doći poznanstvima ili preporukama. Jednostavno rečeno, web je jedini ulaz preko kojeg klijenti primarno mogu doći do nas i od toga gradite. To je početak, tu su i word-of-mouth preporuke gdje vas postojeći klijent preporuči drugom klijentu ili neki zaposlenik našeg klijenta promijeni posao pa nas on preporuči sljedećem poslodavcu. I tako to ide. Za neke stvari smo se profilirali kao stvarno vodeći u tom vrlo specifičnom segmentu i tu smo prepoznati. Svi znaju za ta neka naša rješenja koja su vrlo specifična i vrlo jedinstvena na tržištu, tako da tu smo broj jedan u svijetu za takve stvari.

Željka, novi partner u SysKitu

Tanja Pureta: Super. Ono što se može definitivno vidjeti iz svih vaših odgovora je da odlično baratate proizvodima, uslugama, načinima kako rasti na tržištu, kako doći do kupaca, webom i slično. I sad dolazimo do Željke. Rekli ste da voditi poduzeće pogotovo od 65 ljudi nije jednostavno i da se svaki dan iznenadite kompleksnošću tog vođenja. Je li to razlog zašto je sad Željka u vašim redovima?

Toni Frankola: Ja sam se dugi niz godina borio s idejom da mi treba još jedan partner koji će mi pomoći upravljati organizacijom. Partner koji će razumjeti poslovanje možda puno bolje nego što to ja kužim. I kad sam upoznao Željku sve se posložilo da je to upravo ona. Da ona zna sve što ja ne znam i da mi kao tim možemo biti puno bolji direktori tog poduzeća nego kad smo bili mi sami bez Željke. Uspjeli smo sa Željkom naći zajednički jezik tako da nam se ona pridružila prošlog mjeseca i mislim da će to biti vrlo uspješna suradnja.

Tanja Pureta: Ja stvarno kao organizacijski developer i psiholog mogu reći da organizacije ili poduzeća pokazuju veliku zrelost ako prepoznaju trenutak kad trebaju još nekoga uključiti u svoje redove da im pomogne oko upravljanja. Tako da čestitke SysKitu i prebacujem se na Željku. Dakle, Željka, vi niste informatičar. Završili ste Ekonomski fakultet i nakon toga cijelu karijeru, punih 28 godina bili u IBM-u. Međutim, ta karijera je vrlo impresivna. Pa molim Vas, opišite našim slušateljima.

Od pripravnice do direktorice

Željka Tičić: S Ekonomskog fakulteta kao pripravnik sam došla u IBM prije rata, prije svega. Imala sam sreću da sam došla u jednu takvu organizaciju koja je korporacija, koja ima brend, ime i sve. I dobila sam priliku da učim od početka i da dođem u odjel koji me određuje. Ja sam ipak ekonomist i financijaš po struci i onda sam dobila prilike. Moja karijera u IBM-u je u nekim kratkim brojkama nekih 12+8+8. Dvanaest godina sam provela u financijskom odjelu gdje sam prošla stvarno sva radna mjesta i sve pozicije, što u Hrvatskoj, što u regiji. One su na kraju odigrale ulogu u mojoj zadnjoj fazi unutar ranog IBM-a.

Poslije toga 8 godina sam provela u prodaji, što je jedan specifični odjel poslovanja svake organizacije, pa tako naravno i u IT industriji. Zadnjih 8 godina kao COO i direktor de facto lokalnog IBM-a Hrvatska. To je pozicija na kojoj sam i danas u SysKitu.

To je zaokružena slika ekonomiste koja ima širinu poznavanja poslovnog procesa organizacije. Te moje početke u financijama i sve pozicije koje sam prošla, shvaćam kao sreću. U to vrijeme smo bili u prilici stvarati procese od početka i provoditi ih unutar lokalne organizacije i kroz to graditi sebe, učiti i napredovati u karijeri. I kad dođeš na poziciju da si operativni direktor, da si COO i da vodiš organizaciju kroz koju je prošao velik broj ljudi. Mislim da se radi o par tisuća. Mi smo zadnjih 8 godina, tijekom kojih sam bila operativni i glavni direktor organizacije, otvorili inovacijski centar u Hrvatskoj.

Za dobro obavljanje posla je bitna podloga

To je jedna velika perjanica kada unutar velikog sustava dobijete investiciju i širite osnovno poslovanje. To je nešto na što sam stvarno i osobno ponosna. Puno toga prođete, ali za dobro obavljanje posla na toj poziciji je bitna ta podloga. I kad prođete druge procese unutar organizacije onda možete reći da razumijete taj end-to-end. Da možete puno uspješnije voditi same procese i upravljati organizacijom. Možete uspješnije surađivati s menadžerima, surađivati s ljudima i sve što takva jedna pozicija zahtijeva. Iz te pozicije se desilo razmišljanje, ja to kažem kroz šalu: “Gle, sad ili nikad nakon 28 godina.”

Čovjek se pita trebam li ja baš cijeli život biti u jednoj organizaciji? Ili bi možda bilo lijepo promijeniti nešto malo u svom životu, odnosno izaći iz te neke zone udobnosti. Tražila sam novi izazov. Što god taj izazov bio. Nije lako donijeti tu odluku. Ja mislim da sam se jedno 10 mjeseci vrtjela oko te odluke, ali stvarno je presudilo to još dok imaš volje i želje biti na vrhu nekih 8 ili 9 godina i želiš izazov. Nema baš puno nekih opcija naravno u velikim korporacijama. Možeš ići vani i dobiti neku drugu priliku. Ali moja odluka je bila nakon svega: “Mislim meni je mjesto tu i stvarno bih voljela dati neku vrijednost još negdje drugdje.” To je bila glavna odrednica.

Izlazak iz zone komfora

Tanja Pureta: Željka, ovo je stvarno impresivno, stvarno imate se čime ponositi. Mene kao organizacijskog psihologa i people developera jako intrigira činjenica da ste vi nakon 12 godina rada u financijama mogli izaći iz zone komfora i otići u prodaju. Mislim da je to jedan vrlo zanimljiv skok, tako da nije vama ovaj odlazak u SysKit prvi izlazak iz zone komfora. Kako ste to preživjeli?

Željka Tičić: Specifično što se prodaje tiče, dobila sam priliku od tadašnjeg direktora IBM-a: “Bi li se ti okušala u prodaji? Ja mislim da ti imaš dobar odnos s klijentima i s dobavljačima, da imaš tu neku crtu, ti si stvorena za tu prodaju.” I igrom slučaja ja sam bila de facto podrška standardnoj prodaji IBM-a. Prodavala sam jedan financijski portfolio, nazovimo to tako, odnosno prodaja je bila povezana s načinima financiranja kupovine. Tako da sam mogla spojiti prodaju te suradnju sa klijentima i partnerima s onim što ja dobro poznajem, a to je financijski svijet i sve što ide s tim. Dobro radiš na tome i budeš uspješan u tome. I vodila sam, naravno, ne samo Hrvatsku. Imala sam sreću da vodim i zemlje šire regije koju je pokrivao lokalni, odnosno regionalni IBM.

Imala sam priliku upoznati i poslovanje u nekim drugim zemljama i vidjeti koje su to ograničenja. Od zakonskih do svega onog što morate u prodaji znati. I čovjek se i tu posebno profilira, jer imate priliku proći neke prodajne škole, sve što ulažu u vas u velikim korporacijama.

Znanje kombiniram s praksom

I to je dobar spoj znanja koje kombiniraš u radu s klijentom i s partnerom. Kad si ti u financijama, onda si ipak u nekoj operativi, pozadini. Naravno, to je struka za sebe i to moraš voljeti. Ja mislim da pravi financijaši moraju imati tu neku žicu, isto kao što moraju i developeri i svi drugi, Ali kad izađeš malo u prodaju to je veliki iskorak jer imaš rezultat, imaš target, imaš cilj koji želiš postići. Kad god pričamo o mentorstvu ili coachingu uvijek želim reći: “Moraš iskoristiti priliku koja ti se pruža i uspjeh u svemu pa i u životu leži u tome da izađeš iz komfor zone, da prihvatiš neku priliku i da prihvatiš neku promjenu.” I onda radom i trudom uvijek čovjek na kraju dođe na svoje.

Pa čak i neuspjesi kroz život nas uče nečemu. Ne mogu reći da imam neke velike neuspjehe i stvarno sam ponosna da su sve te promjene uvijek na kraju pokazale uspješnima. U svemu budeš dobar i super je to i čovjek je ponosan. Ali kažem, ne treba se bojati neuspjeha. Znači, uvijek nas je strah izaći iz komfor zone. Što ako ne uspijemo? Tu mi je dobro, tu mi je super. Što bi sad čovjek nešto mijenjao? Treba izaći iz svega i dati si priliku.

Izazovi i uspjesi na poziciji direktorice IBM-a

Tanja Pureta: Željka, vi ste nam objasnili taj poduzetnički duh koji vas je doveo do SysKita, ali koji su vam bili najveći izazovi na mjestu direktorice IBM-a? To je ipak opet jedna treća priča, najkompleksnija.

Željka Tičić: Biti direktor društva nosi za sobom, naravno sve one zakonske i druge stvari koje moraš poštovati. Pogotovo u velikoj korporaciji koja ima svoju uređenu strukturu. Izazovno je i naravno da je čast, ali je jako odgovorno i de facto i naporno. Tu sad imaš sve aspekte: od kadrovske službe s kojom se kao direktor moraš nositi pa zajedno sa svojim menadžerima od strateških do operativnih stvari. Ali evo, kažem, najveći izazov po meni je i što me na kraju izgradilo i upravo ta COO pozicija. To znanje, rad i trud koji su prepoznati godinama. Pa je IBM rekao: “Ok, mislimo da si dobra osoba za tu poziciju“, i dali su mi tu priliku. I iskreno, najduže sam ostala na toj poziciji.

To isto govori puno, ja bih rekla zato što je to pozicija koja nosi i najveći stres i sve i pozitivno i negativno što bi se reklo, ali to nas izgradi. I s lošim stvarima se treba znati nositi i treba znati sve što donosi takva pozicija. Treba s njima baratati i upravljati, ali to nas sve skupa izgradi. Ja dosta svemu pristupam emotivno i mislim da treba imati empatiju prema svemu, pa i na poziciji direktora. Volim posložiti i organizacijski dizajn u poduzećima u kojima jesam. Treba prepoznati svoje menadžere, svoje ljude i kako tko diše. Uvijek govorim: “Sve je lako s ljudima i najteže je s ljudima.”

Ljudi su različiti i različito razmišljaju

Ali to se svede na to da, ne mislim to u lošem smislu, nego upravo da se stvarno trebaš prilagoditi. Trebaš se prilagoditi tome da su ljudi različiti, da različito razmišljaju i da u svemu tome uspiješ spojiti različite ljude, dobiti ih za jedan cilj, pomiriti sve te različite karaktere, načine i stilove vođenja. To je sve skupa jedna osnova koja čini i uspješan organizacijski dizajn. To sve čini i lidersku poziciju koja je sigurno teža od bilo koje druge koju sam imala. Možda sam imala sreću što sam bila u korporaciji koja ulaže u to da pripremi svoje lidere. I kroz neke svoje ranije faze u karijeri sam prolazila mentorske, coaching i leadership programe.

Doživljavam kao osobnu sreću da sam bila u takvom sustavu koji ulaže u takve programe. Sve te programe radimo i u SysKitu. Vidim da takve programe rade u puno organizacija i pogotovo u IT-u u Hrvatskoj. Mislim da je to sigurno pozitivan trend i treba na tome raditi, između ostaloga i jer potiču kvalitetniji organizacijski dizajn. I kroz to svoje iskustvo sam imala sreću da sam bila dosta dugo godina ambasador različitosti što je pozicija gdje možeš davati neke primjere i smjernice te uvoditi neke nove stvari. Bila sam savjetnik Ekonomskog fakulteta par godina i kroz to smo puno radili na obrazovanju mladih uključujući i studentsku praksu, ne samo na Ekonomskom fakultetu, nego šire zajednice. I mislim da svi koji su na takvim pozicijama u svojim poduzećima, po meni su dužni dati nešto i toj zajednici.

Organizacijski dizajn

Ne mislim da je dovoljno samo željeti uspjeh svom poduzeću te da to bude jedini ili primarni cilj. Kroz sve što radimo, pa i sad kroz neke inicijative u SysKitu treba naći vremena kako podržati tu širu zajednicu kroz bilo koji segment koji možda nedostaje. Rekla bih da ima prostora za ljude koji se malo žele potruditi. Mi možemo podijeliti svoja iskustva, situacije koje smo imali u životu, pa nekome malo pomoći da brže preskoči dječje bolesti, a do čega se sve može brže doći kroz adekvatno posloženi organizacijski dizajn.

Tanja Pureta: Spomenuli ste više puta organizacijski dizajn. Kako vi vidite svoj organizacijski dizajn i opišite nam što vam on donosi?

Željka Tičić: Organizacijski dizajn je ključan za uspjeh bilo koje organizacije. U SysKit-u smo stvorili takav organizacijski dizajn koji je fleksibilan i prilagodljiv kako bismo mogli brzo reagirati na promjene u tržištu i potrebama naših korisnika. Naš organizacijski dizajn omogućuje nam da budemo agilni i da se prilagođavamo promjenama u industriji, a istovremeno zadržavamo visoku razinu kvalitete proizvoda i usluga koje pružamo. Osim toga, naš organizacijski dizajn omogućuje nam da budemo učinkoviti u upravljanju projektima i resursima, što nam pomaže da ostvarimo svoje ciljeve na vrijeme i unutar proračuna. Također, naš organizacijski dizajn temelji se na načelima organizacijskog dizajna, timskom radu i suradnji. Svaki član tima ima jasno definirane zadatke i odgovornosti, što omogućuje brzu i učinkovitu provedbu projekata. Isto tako, uspostavili smo sustav kontrole kvalitete koji osigurava da su svi proizvodi i usluge koje pružamo visoke kvalitete.

Zašto SysKit?

Naš organizacijski dizajn nam omogućuje da budemo otvoreni za povratne informacije od korisnika i da brzo reagiramo na njihove potrebe. Uz sve to, naš organizacijski dizajn temelji se na inovacijama i kontinuiranom poboljšanju. Redovito pratimo trendove u industriji i uvodimo nove tehnologije kako bismo osigurali da su naši proizvodi i usluge uvijek najbolji na tržištu. Sve ove značajke našeg organizacijskog dizajna omogućuju nam da budemo konkurentni u dinamičnom poslovnom okruženju.

Tanja Pureta: Izvrsno! Da se vratimo na SysKit, osobu ovakvih kvaliteta i kompetencija sigurno su tražila brojna poduzeća. Zašto SysKit? Gdje si tu prepoznala tu priliku?

Željka Tičić: Bilo je nevjerojatno puno pitanja, intervjua oko toga. To je ljudima bila doista zanimljiva tema. Kako je netko iz IBM-a prešao u SysKit? I svi živi to pitaju, ne znam tko mi nije postavio to pitanje, što u SysKit-u, što negdje drugdje. Valjda je stvarno ljudima to neobično. I meni je bilo logično da svi pitaju: kako si izabrala njih? Mislim da je malo ljudi koji stvarno imaju ovo u svom životopisu. Kad si na jednom mjestu COO-a dugo vremena i sve što sam ja prošla stvarno daje jednu širinu. Znači, kao što je Toni spomenuo, i on je prepoznao, ja sam sve suprotno od Tonija.

Mi smo odmah na prvom našem sastanku kliknuli. Počeli smo puno pričati o tome. Ja sam njemu rekla: „Ti ustvari tražiš sve suprotno od tebe. Ja nisam ni FER-ovac ni inženjer niti pola toga razumijem oko samog računala i IT-a, ali upravo to tražiš. Nekog tko je drugačijeg razmišljanja, koji je drugačijeg obrazovanja, sve kontra. Da možemo zajedno super funkcionirati u tim nekim različitim područjima.“

Toni je znao što mu treba

Tu je pokazao da točno zna što želi i što mu treba, da zna kakav organizacijski dizajn želi. I moja odgovornost u SysKit-u je slična nečem što sam već imala u IBM-u, odnosno cijeli operativni segment poslovanja. To je podrška prodaji, kadrovski, pravni i financijski dio te sve što nosi organizacija i vođenje jedne organizacije. Syskit je prepoznao da su sad organizacija koja je toliko narasla. Organizacija koja ima viziju, potencijal i strategiju. Zato sam odmah na prvu rekla: „Da.“

To je organizacija koja ima dobar proizvod, super tim, klijenti su im na međunarodnom tržištu. Sve to je meni bio izazov. Moj rad u IBM-u mene je pripremio za rad s stranim klijentima, pa sam razmišljala: „Odlično, nešto skroz drugačije od onog što sam navikla u bivšem poduzeću. Drugačiji proizvod, drugačije okruženje, puno mlađi i agilniji tim, manja organizacija koja sa sobom automatski nosi neke druge prednosti.“ Prepoznali su da su u trenutku kada stvarno trebaju nekoga tko ima tu širinu, jer je organizacija sad postala velika. Planovi su da budemo puno veći i da ćemo rasti, te postoje mnogi strateški planovi i inicijative. Ja sam se prepoznala da kroz to iskustvo koje imam mogu stvarno dati neku vrijednost toj organizaciji.

Mogu konačno primijeniti sve znanje koje imam i dodatno posložiti neke stvari, iako je to organizacija koja ima stvarno sve implementirano i posloženo. Mogu stajati iza toga da sve što nudimo klijentima, kao što je već spomenuti organizacijski dizajn, primjenjujemo i sami. Naravno, rast nosi svoje i to treba posložiti u još neke dodatne stvari koje će pomoći da organizacija bude efikasnija, od timova do procesa i svega drugog što ide uz to.

Syskit radi s vrhunskim i važnim klijentima

Moje razmišljanje je bilo da je Syskit organizacija koja radi samo s vrhunskim i važnim klijentima, čak je i IBM, mislim, bio na listi prvih klijenata. Proizvod je jedinstven u svijetu, imamo široko globalno tržište, organizacija smo koja ima strategiju i viziju, dobar organizacijski dizajn. Mi smo se, moram reći, i kliknuli. Ja volim reći da smo se i našli. To su naši dečki iz Hrvatske koji su razvili takvu organizaciju i digli je u tako kratkom vremenu na takav nivo. I imaju daljnje planove, a ostali su jednostavni ljudi s kojima možeš normalno raditi. Na prvu smo se odmah mogli složiti i vidjela sam da oni trebaju baš nekog mog profila. Ja volim posao koji ja radim, to je to što me ispunjava. Nije mi problem ni multitasking, ni različiti odjeli.

Tu postoji širina izazova i problema koje treba riješiti. Što kaže Toni: „kad nešto vidim, onda želim što prije to napraviti.“ Zanimljivo je, svaki dan je drugačiji jer je širok spektar odgovornosti koje imam. Imam puno fleksibilnosti i mogućnosti. Organizacija kao što je SysKit je možda u nekim stvarima suprotna od onog što je velika korporacija. Puno je plića struktura. Možeš inicirati stvari i projekte koje misliš da treba napraviti, mi se brzo dogovorimo što trebamo, gdje želimo investirati, koji su nam neki prioriteti. I nema tri ili četiri vertikale koje odobravaju da se nešto napravi. To daje jedan elan da možemo stvarno jednostavnije i brže posložiti puno stvari.

Vizija za budućnost

Tanja Pureta: Odlično! Toni, koja je vizija SysKita? Pretpostavljam da ste dobili novi vjetar u leđa, nove ideje. Da se oslobodio prostor da se izrazite o svemu što ste jaki. Dakle, što želite postati zajedničkim snagama i planirate li mijenjati svoj organizacijski dizajn?

Toni Frankola: Mi sad treći put gradimo ovo poduzeće zbog raznih promjena, brzih promjena tehnologija u IT-u. U pravu ste, može se reći da opet mijenjamo svoj organizacijski dizajn. Sad treći put osmišljavamo nešto novo i sad smo na pragu nečeg vrlo zanimljivog. Željka nam tu donosi zanimljivo iskustvo svog rada u stvarno velikoj organizaciji. Slične organizacije su i naši klijenti i naša promjena nam otvara novu dimenziju našeg poslovanja i jednu novu ponudu proizvoda. To je nešto što nas stvarno sve veseli. Svaki dan imamo vrlo različite izazove koje rješavamo zajedno i mislim da je to negdje gdje se SysKit sada nalazi. Naša vizija je biti vodeći u tom segmentu dobave platformi za menadžment Microsoft-a 365 i vjerujem da ćemo u tome uspjeti.

Tanja Pureta: Znamo da ste uspješni na inozemnom tržištu, ali kako vidite stanje digitalizacije u Hrvatskoj? Je li naša zemlja spremna pratiti svjetske trendove i iskoristiti mogućnosti koje nudi IT sektor?

Digitalizacija u Hrvatskoj i izazovi globalne konkurencije

Toni Frankola: Iskreno, nemam previše doticaja s domaćim tržištem. Naši klijenti su uglavnom IT odjeli unutar velikih organizacija iz inozemstva. Stoga se rijetko susrećemo s IT odjelima ili organizacijama u Hrvatskoj. Međutim, mislim da je pandemija bila dobar pokazatelj da su neke organizacije u Hrvatskoj prepoznale važnost digitalizacije i počele koristiti nove tehnologije i alate za svoje poslovanje. Moj je strah da se to neće nastaviti nakon što pandemija prođe, jer tu stvarno leži veliki potencijal.

Nažalost, kod nas je još uvijek prisutna birokracija i papirologija koja usporava i otežava procese. Mislim da organizacije trebaju gledati gdje mogu ulagati u dobar softver koji će im pomoći da brže i lakše prođu kroz digitalnu transformaciju i tranziciju. Da razmišljaju kako poboljšati vlastiti organizacijski dizajn i prilagode se novom okruženju koje je bolje digitalizirano. Ono što se događa je da digitalizacija predstavlja veliku prednost za organizacije koje je uspješno provode, ali isto tako i prijetnju za one koje zaostaju u tom procesu.

Naime, ako se ne prilagode novim mogućnostima, mogu izgubiti tržište pred velikim američkim organizacijama. One nude razne usluge putem mobilnih aplikacija, kao što su naručivanje taksija, hrane, robe i slično. Danas je cijeli svijet tržište za američke organizacije koje mogu brzo i lako ponuditi svoje usluge pomoću digitalnih platformi. Primjećujem da sve više američkih organizacija nudi nešto što nazivaju “servisizacija”, odnosno pretvaranje svojih proizvoda u servise. Na primjer, umjesto da prodaju svoj softver, oni ga iznajmljuju kao servis i pružaju podršku i održavanje.

Usporedba sa svjetskom konkurencijom

Također, sve više američkih organizacija svoj organizacijski dizajn bazira na ponudi digitalnih usluga savjetovanja za različita područja, kao što su financije, marketing, upravljanje i druge. Mislim da su američke organizacije u tom segmentu prepoznale novu i dodatnu vrijednost koju mogu stvoriti za svoje klijente.

Tanja Pureta: Vi se borite sa svjetskom konkurencijom. Kako se ističete na tom tržištu i zašto bi netko izabrao SysKit, a ne neku drugu organizaciju?

Toni Frankola: Mi imamo svoj način rješavanja problema koji su specifični za naše područje rada. Mi smo uporni u tvrdnji da je to najbolji način i onda jednostavno prodajemo taj naš najbolji način klijentima s kojima kliknemo. Naravno, konkurenti nude nešto na svoj način. Ne kažem da je to loše rješenje, dapače, oni imaju svoju viziju koju mi ne slijedimo i općenito drugačiji organizacijski dizajn, a mi radimo na svoj način.

Tanja Pureta: Kada već govorimo o digitalizaciji poslovanja, što je danas spremnije za nju? Mogućnosti suvremenih tehnoloških rješenja ili mentalni sklop ljudi?

Toni Frankola: Ako mene pitate, ja mislim da tehnologija još uvijek puno napreduje i da ima još puno prostora za inovacije i kreativnost. Isto tako mislim da je izazov kako godine idu, onda se svi mi lagano opiremo nekim novim stvarima, bilo da je to neka nova društvena mreža koja sad više nije za našu generaciju, nego za generaciju naše djece, onda je njima to sve puno prihvatljivije nego što je možda nama.

Tako je i u poslovanju. Neke stvari su nam možda čudne ili nepotrebne kad ih gledamo i nismo ih spremni prihvatiti, ali sutra će biti normalne i morat ćemo ih usvojiti. U svakom slučaju ćemo morati nastaviti prilagođavati sebe, poslovanje i cjelokupni organizacijski dizajn, ali vjerujem da smo svakom izazovu dorasli.

Put do uspjeha počinje prihvaćanjem neuspjeha i hrabrom promjenom

Tanja Pureta: Mi kao ljudi kaskamo, ali radimo na tome. Za kraj, ukratko, recite nam nešto zanimljivo o sebi.

Toni Frankola: Ja sam Splićanin na dugogodišnjem privremenom radu u Zagrebu. Volim dalmatinski način života: što manje raditi. Zato izmišljam softvere koji rade umjesto mene i drugih ljudi. Jedni poznanici su izmislili robote koji kuhaju, a mi u SysKit-u izmišljamo softver koji radi za druge informatičare. Tako možemo manje raditi, a svejedno primati dobre plaće. To je moj cilj.

Tanja Pureta: Odlično! Željka, nešto zanimljivo o vama? Znam da trčite.

Željka Tičić: Da, trčanje je moja velika ljubav. Sad sam ponovno u školi trčanja da bi se pripremila za polumaraton u Zagrebu. Trčim još od srednje škole. Ja sam Požežanka na privremenom radu u Zagrebu. Volim svoje Požežane i Slavoniju, ali ovaj privremeni rad traje duže nego moja karijera. Ako računamo i fakultetske dane kao rad, onda je to već dugo. Imam troje divne djece, ali nisu više dječica. Neki već rade, drugi su na fakultetima. To je to ukratko, najvažnije.

Tanja Pureta: Super! I neka poruka za kraj, Željka.

Željka Tičić: Razmišljajući o ovom prijelazu i toj promjeni nakon toliko godina i uzevši u obzir da smo u emisiji koja govori o uspjehu i psihologiji uspjeha rekla bih da želim slušatelje potaknuti da izađu iz komfor zone. Život je prekratak i treba se odvažiti na promjene. Ako uspijete u jednom, uspjet ćete i u drugom.

Učenje je cjeloživotni proces

To je stvar karaktera i volje za uspjehom. Onda idete i učite. Ja sad učim od svojih kolega u SysKit-u koji su divni mladi ljudi. Promjena mi je donijela novu atmosferu, novu infrastrukturu i novu platformu za rad. Svaka promjena je dobra promjena i prilika za rast i razvoj. Treba se hrabro suočiti s promjenom.

Tanja Pureta: Hvala, Toni. Poruka za kraj?

Toni Frankola: Ja bih se nadovezao na Željku i na Vaše prethodno pitanje i reći ću da svatko može biti poduzetnik i da treba to probati. Ne treba se bojati neuspjeha. U Americi dvije trećine novih poduzeća propadne u prvoj godini postojanja. To nije katastrofa ni sramota, nego škola za bolji posao u budućnosti, sljedeća poduzeća će biti uspješnija.

Željka Tičić: Kako kažu, ne probati je najveći neuspjeh.

 Tanja Pureta: Dragi slušatelji, nadam se da ste danas čuli da put do uspjeha počinje s prihvaćanjem neuspjeha kao korisne povratne informacije. Zahvaljujem mojim gostima koji su bili iznimno zanimljivi i inspirativni. Mogli bismo još puno razgovarati, ali vrijeme je da završimo. Hvala vam na gostovanju i doviđenja. A vama, dragi slušatelji, srdačan pozdrav do sljedeće emisije o psihologiji uspjeha.