Osnaženi radnik za dobrobit poduzeća

Početkom lipnja General Motors je objavio takozvani Valukas Report. To je izvještaj kojega je početkom ove godine naručila predsjednica Uprave. Potaknule su je opetovane optužbe o greškama na nekim Chevrolet automobilima. I prije izvještaja bilo je poznato da se ti problemi javljaju već više od deset godina. Znalo da su, uslijed nereagiranja GM-a, uzrokom i nekoliko smrtnih slučajeva. Ono što je izvještaj vrlo jasno istakao je do koje mjere može biti opasno zanemarivanje glasa svojih radnika. Radnici zaduženi za kvalitetu i sigurnost u GM-u koji su ukazivali na određene probleme bili su ušutkivani. Dobivali otkaze ili su prebačeni na funkcije bez ikakve realne odgovornosti.

To je stvorilo klimu nepovjerenja i straha među radnicima pa se više nisu usudili izreći svoju zabrinutost kako ih ne bi zadesila ista sudbina. Rezultat: 54 nesreće, 13 smrtnih slučajeva te u totalu 20 milijuna vozila povučeno u Sjevernoj Americi samo ove godine (sedam različitih modela). Osnažen radnik čije se mišljenje sluša donio bi ogromne financijske uštede General Motorsu, a imidž bi porastao kako izvan tako i unutar poduzeća. Umjesto toga važnije je bilo spasiti vlastitu stražnjicu! Imate li vi ovakav primjer?

Bivši radnik, budući suradnik

Današnje tržište rada postalo je izuzetno mobilno pa je potpuno normalno da bivši radnik postane vanjski suradnik i pomaže daljenjem razvoju poduzeća. I poduzeće i svaki radnik ima svoje zamisli o tome kako treba razvijati svoju budućnosti i treba li zbog toga izići iz granica svoje udobnosti. I dok se na poduzeća koja imaju veliku fluktuaciju radne snage gleda podozrivo pa ih radnici žele izbjeći i poduzeća imaju svoje probleme. Ona istovremeno u svoje ugovore unose razne klauzule o zabrani rada za konkurentska poduzeća ili odavanja poslovnih tajni. I jedni i drugi mogu imati prednosti od povećane mobilnosti. Više istraživanja govori u prilog tezi kako mobilnost radne snage zapravo može ići i u korist poduzeću. Naime, dokazano je da se time otvaraju nova vrata za razne oblike suradnje, a prijateljski rastanci mogu u bivšim radnicima osigurati buduće saveznike te pomoći umrežavanju.

Promjena radne snage također može donijeti nove ideje i na taj način pomoći razvoju. Neka poduzeća, poput Virgin Groupa i njezinog samog vlasnika Richarda Bransona, idu čak do toga da svojim bivšim radnicima aktivno pomažu u pokretanju vlastitog poduzeća, čime nestaju granice između odlaska radnika i produktivnog nastavka suradnje. Radnik će uvijek mijenjati posao. Bitno je kako iz takvih rastanaka izvući najbolje moguće za obje strane.

Radnik odbio višu plaću

Plaća još uvijek vrijedi za jednog od najvažnijih motivatora, odnosno ono što s njom možemo kupiti. Stoga svaki radnik (priznajte!) želi da mu plaća raste. Poslodavci se skanjuju jer plaće uzimaju priličan dio kolača ukupnih prihoda. Stoga će im vjerojatno kao melem na ranu doći ova priča o tome kako se jedan radnik odnosno radnica odrekla novih povlastica. Protekle je godine Moya Greene uspješno provela kroz privatizaciju jedno od najvećih britanskih državnih poduzeća. Zatim je izjavila da joj viša plaća nije cilj te se izričito odrekla povećanja plaće ili bilo kakvih novih povlastica. Time je, pred par dana, predsjednica Uprave Royal Maila, britanskog državnog poštanskog poduzeća osvojila simpatije mnogih Britanaca. Kada je 2010. došla na čelo Royal Maila, tvrtka je grcala u problemima.

Prihod od pisama rapidno je opadao, sindikat se protivio Vladinim planovima o privatizaciji, a zakonski okvir obeshrabrivao je bilo kakvo uvođenje novih proizvoda te sprječavao poštu u određivanju vlastitih cijena. No, Green je stigla s čelnog mjesta kanadske pošte gdje je također povećala profite te modernizirala i pojednostavila operacije. Već u prve dvije godine u Royal Mailu uspjela je pad prihoda i profita preokrenuti u rast te izgraditi dobre odnose sa zakonodavnim tijelima i sindikatima. U jednom je intervjuu rekla: "Samo ako volite kompaniju i ljude – ali stvarno ih volite – možete raditi ovaj posao."